Prvi proljetni vikend provodio sam u Gdanjsku, na velikom pjesničkom festivalu – tamo gdje je Dorta Jagić prije nekoliko godina osvojila najvažniju pjesničku nagradu kojim je od tko zna kojeg vremena čašćen neki hrvatski pjesnik – sudjelovao sam na tribini o slobodi i izbjeglištvu, koja se održavala u veličanstvenom Centru europske solidarnosti, sagrađenom prije nekoliko godina u spomen na onu poljsku Solidarnošć iz Gdanjska 1980, i sve u svemu sjajno sam se provodio, sve dok me neki vrag nije natjerao da u hrvatski pretraživač na svom iPhoneu upišem pojam – Gdanjsk, i pročitam natuknicu na hrvatskoj Wikipediji. [Read more…]
Pitanje banana u hrvatskoj tradiciji i suvremenosti
Prije nekoliko noći sam na dnevniku jedne od regionalnih televizija – koje gledam da ne bih gledao HTV – vidio scenu iz Hrvatskog sabora: zastupnik tobože ujedinjene tobože opozicije pokušavao je govoriti o cijeni banana na hrvatskome i širem europskom tržištu, ali mu tobožnji smijeh nije dao da o tome išta smisleno kaže, pa je tokom svog petominutnog izlaganja uglavnom, tobože, pucao od smijeha. [Read more…]
“Osmi povjerenik” Baretićevo je i Salajevo testamentarno djelo
Debitantski roman, naslova “Osmi povjerenik”, Renato Baretić objavio je kao četrdesetogodišnjak. I kao malo koji pisac isprve je pogodio tonalitet, vrstu i karakter svojega književnog svijeta i talenta. Darovit imitator glasova, izumitelj fantastične leksike, koji je u durskom tonalitetu, onako veseljački, u stanju da ispriča žalobnu i sentimentalnu priču, i da njome zbunjuje publiku, koja iz grimase smijeha pređe u nervozan cerek, pa u plač. [Read more…]
Cijepljenje ili koga spašavati: djecu ili dječju paralizu
Od svih učenja Hrvatske televizije najgore nije ni da su ustaše bili borci za slobodnu i demokratsku Hrvatsku, ni da je Ante Pavelić bio židovski dobročinitelj, ni da je Jasenovac srbokomunistička konfabulacija i komunistički logor za vjerne Hrvate-katolike, ni da su u bici na Staljingradu poraženi naši. Najgore nije ni HTV-ovo učenje kako je zemlja ravna ploča, a Adolf Hitler mili striček i igračka domoljubnih hrvatskih dječaka i djevojčica. [Read more…]
Pjesnik-jezikotvorac koji je došao do kraja ovog izdijeljenog jezika
Jezik je javno dobro. Jednako pripada svima, i pjesniku-jezikotvorcu i onome koji je u ovom jeziku izgovorio samo riječ mama, a poslije nijednu više. Samo jedan je način da se uskrati pravo na jezik: smrću! Jezik ima početak u riječi mama, ali nitko nije došao do njegova kraja. Jezik je beskrajan kao vasiona. U jeziku je Bog. [Read more…]
Židov, kopile, heretik, manjinac, buntovnik, imenom Isus Krist
Križ se ne voli i ne može se voljeti. Ovim riječima započinje knjiga “Raspeti Bog”, njemačkoga protestantskog teologa Jürgena Moltmanna, podnaslovljena kao “Kristov križ kao temelj i kritika kršćanske teologije”. [Read more…]
Donald Trump protiv noćnog putovanja Poslanika Muhameda
Možda je bilo tako, a možda i nije. Ali kako ne znamo što je stvarno bilo, dopustimo da je moglo biti i tako. Vesela i lakomislena šeprtlja, pritom puna sebe, jer su mu se nekim čudom ostvarile sve ambicije – postao je grdno bogat i još grdnije moćan, nikako nije umjela raspolagati tom svojom grdnom moći. [Read more…]
Jednom kada umre Igor Mandić, bit će već kasno
Igor Mandić, ”Predsmrtni dnevnik”, VBZ, 2017.
Jednom kada umre Igor Mandić, bit će već kasno. Ako netko poslije bude istraživao tko je bio i čime se bavio taj čovjek, o čemu je, kad i koliko pisao taj pisac, bit će primoran da započne od kraja i od načina na koji se zemlja u kojoj se rodio i odživi o svoj život opraštala od njega. [Read more…]
Čovjek koji se spalio ispred Palače kulture i njegov svećenik
Piotr Szczęsny bio je kemičar, član Mense, znanstvenik. Živio je u mirnom, skladnom braku, žena mu je bila apotekarka, imali su dvoje djece. Volontirao je povremeno u nevladinim udrugama i bio društveno aktivan, premda je u posljednjih osam godina patio od depresije. Ali u oproštajnom je pismu apelirao da se za njegov čin ne traži objašnjenje u bolesti. [Read more…]
Kako je Ante Tomić romanom providio propast Agrokora
O toj bi se konzervativno-katoličkoj obitelji danas trebalo šutjeti. Najprije zato što se nije govorilo dok se imalo što reći. Sjećam se, recimo, toga kako sam ispred ulaza u njihov dućan u kojem sam godinama kupovao zatekao zagovornike referenduma o braku. Postavili su montažni stolčić, dijelili reklamni materijal i sakupljali potpise, sve to pod patronatom velike obitelji i njihove firme. Da sam tada pokušao nešto na tu temu u novinama napisati, ne bi mi bilo objavljeno. Ali nisam ni pokušao. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- …
- 30
- 31
- 32
- 33
- 34
- …
- 59
- Next Page »