Biva knjiga, iznimno su rijetke, obično debelih velikih romana, koji se čitaju danima, ponekad tjednima, čijem kraju kada se primaknemo osjećamo potrebu da učinimo nešto. Da obučemo čistu bijelu košulju, prije nego što izađemo s knjigom u grad, sjednemo u kavanicu preko puta posla, i dočitamo posljednjih nekoliko stranica. Bijela košulja izraz je poštovanja i žalosti. Poštovanje je knjizi, a žalost životu. Bila je to knjiga koja se samo jednom može pročitati prvi put. I knjiga nakon koje se čitatelju učini kako takvih više nema, niti će ih ikada biti. [Read more…]
Bolje u svijet i biciklom nego sa zagrebačkog aerodroma
Prošli utorak sam trebao letjeti za Beč. Kažem trebao, ali nisam odletio, iako sam imao uredno plaćenu kartu, a na aerodrom sam došao sat i pol vremena prije polaska. Kako se to moglo dogoditi? [Read more…]
Živio Slavko Goldstein! Sretni smo što nam je živio
Slavka Goldsteina upoznao sam onoga ljeta kada sam iz Sarajeva stigao u Zagreb. Uostalom, tada sam upoznao većinu onih koje ću u ovome gradu i upoznati. Nešto se od tih poznanstava primilo, ali većina je pošla u propast, kao što bi se mlijeko onih godina znalo uskisnuti u frižideru. [Read more…]
Leopold Mandić i Slavko Goldstein šute. Tko govori umjesto njih?
Bog, slučaj, ili iskušenje binarnog mišljenja u jednom su trenutku dvojicu pokojnika suprotstavili jednog drugome. Dok je u Hrvatskoj trajalo orgijanje nad smrću Slavka Goldsteina, koje su s neonacističkih, antisemitskih i protucivilizacijskih pozicija predvodili mjesni desničari i katolički militanti, započinjao je prohod neraspadnutoga tijela svetog Leopolda Mandića hrvatskim krajevima. [Read more…]
Gorjeli su i eseji Sinana Gudževića, najbolji i najvažniji…
Kada su hrvatski hiperpatrioti pod nadzorom – da ne kažemo i visokim pokroviteljstvom – pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova u dva navrata spaljivali dva različita broja zagrebačkog tjednika Novosti, u tim su novinama gorjeli i eseji Sinana Gudževića, nesumnjivo najbolji i najvažniji autorefleksivni novinski tekstovi o kulturi i umjetnosti u živoj hrvatskoj književnosti. [Read more…]
Moć države da od lojalnog građanina stvori neprijatelja
Dana 22. rujna 1967. bio je petak, kao što će i ove, 2017. godine, 22. rujna biti petak. Tog dana je, prije točno pedeset godina, iz Saveza sovjetskih pisaca istjeran Aleksandar Solženjicin. Na prvu riječ to i nije bio tako značajan događaj, svakako ne čega bismo se pola stoljeća kasnije prigodno prisjećali. [Read more…]
Strah od Đemidžića ili kako živjeti sa susjedom
U visokom prizemlju zgrade gospođe Heim stanovao je susjed Đemidžić, na čiji sam spomen i pojavu premirao od straha. Bile su mi dvije-tri godine: o stvarima i ljudima ništa nisam znao, nego sam sudio samo prema zvuku njihovih imena. [Read more…]
U kojem trenutku fizičko nasilje postaje legitimno?
Na društvenim mrežama i forumima, širom beskonačnog virtualnog svijeta, agresivni kompjutorski narod gušta nad šakom u glavu mladome nacistu. Ono što ljude tako nosi i ushićuje činjenica je da postoji savršen kontinuitet slika: sve je snimljeno u ne više od tri sekunde. Vidimo što je jedini adekvatan odgovor na nacizam. Ali je li to baš tako? [Read more…]
Francuska u kojoj će njena mrtva djeca zauvijek živjeti
Najvažniji događaj ovoga ljeta, dosljedno nezabilježen u svim hrvatskim medijima, govor je francuskog predsjednika Emmanuela Macrona na mjestu Zimskog velodroma u Parizu, u povijesti Holokausta dobro znanog kao Vel’ d’Hiv. [Read more…]
Dijete na pragu crkve ili iznevjerena tradicija
Dijete u bešici, u košari, u kartonskoj kutiji – ostavljeno na crkvenom pragu. Riječ je, valjda, o najautentičnijoj živoj hrvatskoj tradiciji, opisanoj u romanima iz razdoblja književnog romantizma i realizma, prisutnoj u međuratnoj socijalnoj književnosti, tematiziranoj i kod Krleže i kod Augusta Cesarca. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- …
- 31
- 32
- 33
- 34
- 35
- …
- 59
- Next Page »