Papina kateheza na jubilejskoj audijenciji u subotu 12. studenog 2016.

Draga braćo i sestre, dobar dan!
Na ovoj posljednjoj jubilejskoj audijenciji subotom želim predstaviti važan aspekt milosrđa – uključivost. Bog, naime, u svom naumu ljubavi ne želi isključiti nikoga, a želi uključiti sve.

Na primjer, krštenjem postajemo njegova djeca u Kristu, udovi Kristova tijela koje je Crkva.

Mi kršćani pozvani smo koristiti isti taj kriterij: milosrđe je onaj način djelovanja kojim nastojimo uključiti druge u naše živote, izbjegavajući zatvaranje u sebe i svoje egoistične sigurnosti.

Priključimo se i mi ovom pokretu uključivanja drugih kako bismo bili svjedoci milosrđa, kojim je Bog svakog od nas prihvatio i prihvaća

U ulomku iz Matejeva Evanđelja koji smo maločas slušali, Isus upućuje uistinu sveopći poziv: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti” (11, 28).

Nitko nije isključen iz ovog poziva, jer Isusova je misija objaviti svakom čovjeku Očevu ljubav.

Na nama je da otvorimo svoje srce, da se pouzdamo u Isusa i prihvatimo tu poruku ljubavi, po kojoj ulazimo u otajstvo spasenja.

Ovaj aspekt milosrđa, uključivost, očituje se u širom raširenim rukama koje prihvaćaju bez isključivanja, bez klasificiranja drugih prema njihovom društvenom položaju, jeziku, rasi, kulturi ili religiji: pred nama je samo osoba koju trebam ljubiti kao što je ljubi Bog.

Onaj koga susrećem na svome radnom mjestu, u svojoj četvrti, je osoba koju treba ljubiti kao što ljubi Bog. “Ali on je iz te ili ove zemlje, pripada ovoj ili onoj religiji… To je osoba koju Bog ljubi i ja je moram ljubiti.”

To znači uključivati, i to je uključivanje.

Mi kršćani pozvani smo koristiti isti taj kriterij: milosrđe je onaj način djelovanja kojim nastojimo uključiti druge u naše živote, izbjegavajući zatvaranje u sebe i svoje egoistične sigurnosti

Kolike samo umorne i potlačene osobe susrećemo i danas! Na ulici, u javnim ustanovama, u domovima zdravlja… Isusov pogled se spušta na svako od tih lica, također po našim očima. A kakvo je to naše srce? Je li milosrdno? Je li naš način razmišljanja i djelovanja uključiv?

Evanđelje nas poziva prepoznati u povijesti čovječanstva plan velikog djela uključivosti, koji – u potpunosti poštujući slobodu svake osobe, svake zajednice, svakog naroda – poziva sve da tvore jednu obitelj braće i sestara, u pravdi, solidarnosti i miru, te da budu dio Crkve, koja je tijelo Kristovo.

Kako su samo istinite Isusove riječi kojima poziva umorne i iscrpljene da dođu k njemu otpočinuti! Njegove širom raširene ruke na križu pokazuju da nitko nije isključen iz njegove ljubavi i njegova milosrđa, pa ni najveći grešnik: nitko!

Svi smo uključeni u njegovu ljubav i njegovo milosrđe!

Najneposredniji način da osjetimo kako nas je Bog prihvatio i prigrlio sebi je njegovo opraštanje.

Svu smo potrebiti Božjeg oproštenja. I svi trebamo susretati braću i sestre koji nam pomažu ići k Isusu, otvoriti se daru koji nam je dao na svome križu.

Na nama je da otvorimo svoje srce, da se pouzdamo u Isusa i prihvatimo tu poruku ljubavi, po kojoj ulazimo u otajstvo spasenja

Ne priječimo jedni druge! Ne isključujmo nikoga!

Štoviše, s poniznošću i jednostavnošću postajemo oruđa uključivog Očevog milosrđa.

Sveta Majka Crkva pruža svijetu veliki zagrljaj Krista raspetog i uskrslog. I ovaj Trg, sa svojim kolonadama, simbolizira taj zagrljaj.

Priključimo se i mi ovom pokretu uključivanja drugih kako bismo bili svjedoci milosrđa, kojim je Bog svakog od nas prihvatio i prihvaća.

(IKA).