Čitatelji ne prestaju postavljati ”obična” pitanja iz svakodnevnih suočavanja s državnim službama ni dok se u ovoj rubrici objavljuju ”značajne” teme, primjerice o tome kako hrvatske vlasti u zamjenu za slobodno i neovisno novinarsko informiranje podmeću ”informiranje u funkciji zaštite nacionalnih interesa”. [Read more…]
Hrvatska protiv hrvatskih građana
Javila se čitateljica (podaci poznati redakciji) da Porezna uprava rješenjem osporava autorske honorare zaposlenika i vanjskih suradnika ustanovi u kojoj je zaposlena.
Čitateljica je zaguglala problem osporavanja autorskih honorara i, između ostalih, prikazao se i novinarski prilog koji sam o toj temi napisao u poslovnom tjedniku Lider još 3. svibnja 2012. godine. Čitateljica pita ima li što novo o poreznom osporavanju autorskih naknada. [Read more…]
Fuj registri i hrvatsko doušništvo
Središnje mjesto za prikupljanje podataka o građanima i stvaranje raznih registra umjesto obavještajnih službi i nekadašnje Udbe postalo je Ministarstvo financija, uz Finu kao paradržavnu službu, ”naše banke u stranom vlasništvu”, odvjetnike, računovođe, knjigovođe, revizore i ostale doušnike u Republici Hrvatskoj. [Read more…]
Koga bi Petrov za rukometnog izbornika?
Na otvaranju Europskog prvenstva u Beogradu hrvatski vaterpolisti, od milja Barakude, teško su poraženi od Srbije rezultatom trinaest prema šest. U utakmici protiv domaćina naši momci djelovali su kao neplivači, kao djevojčice koje grčevito veslajući ručicama istom uče držati glavu iznad vode. Ponižavajuće i mučno je to bilo gledati. [Read more…]
Bankarska Udba
Najprije nisam obraćao pozornost na zahtjeve službenika Zagrebačke banke da provedu ”dubinske analize” mojih računa u toj Banci (u Zagrebačkoj banci imam poslovni račun kao registrirani slobodni novinar, te devizni i tekući kao i većina građana). [Read more…]
Zašto štitite Elicu Grdinić?
U hrvatskim medijima ustrajno se izbjegavaju teme o kršenju ljudskih prava, osobito prava pristupa sudu.
Ljudska prava u Hrvatskoj najčešće se krše u pravosuđu, djelatnostima raznih obavještajnih službi, te Ministarstvu financija (osobito Poreznoj upravi) i ostalim službama državne uprave.
Pojednostavljeno, hrvatska država najviše krši ljudska prava hrvatskih građana. A odskora se hrvatskim građanima uskraćuje zaštita njihovih prava i na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. [Read more…]
Osvetnici iz Porezne uprave
Kolumna (rubrika) ”Imam pravo” će tragom pisma čitatelja upozoravati na slabosti sustava u cijelosti i na taj način poduprijeti pojedince u njihovim neravnopravnim sporovima s puno moćnijim državnim službama, velikim bankama, ovršnom mafijom, kršenju ljudskih prava u kompromitiranom pravosuđu, itd. [Read more…]
Šator u Savskoj je ilegalan!
”Prosvjed branitelja u Savskoj 66. u Zagrebu policiji nikad nije prijavljen u smislu Zakona o javnom okupljanju”, stoji u odgovoru Policijske uprave zagrebačke (PUZ) koji smo nakon tri mjeseca i dva pokušaja dobili.
Drugim riječima, braniteljski prosvjed, odnosno šatori podignuti ispred Ministarstva branitelja ondje su ilegalno. Tako je i službeno postalo ono o čemu se priča mjesecima, ali nitko osim Freda Matića, ministra branitelja i Franka Vidovića, zastupnika SDP-a, o tome nije javno govorio.
”Prosvjed branitelja u Savskoj 66. u Zagrebu policiji nikad nije prijavljen u smislu Zakona o javnom okupljanju”, stoji u odgovoru Policijske uprave zagrebačke (PUZ) koji smo nakon tri mjeseca i dva pokušaja dobili. Drugim riječima, braniteljski prosvjed, odnosno šatori podignuti ispred Ministarstva branitelja ondje su ilegalno
Prema Zakonu o javnom okupljanju kojim se reguliraju prosvjedi, u Zagrebu se prosvjedovati bez dozvole može na Trgu Francuske Republike. Što policija planira poduzeti i zašto ništa do sada nije poduzela, u policiji nam nisu odgovorili iako je za pretpostaviti da se ništa nije poduzimalo iz pragmatičnih političkih razloga jer se radi o osjetljivoj skupini prosvjednika.
Ali se onda opravdano postavlja pitanje nisu li branitelji u povlaštenijem statusu od ostatka građana kada su u pitanju prosvjedi, jer je sasvim jasno kako bi policija reagirala da, recimo, svi oni koji imaju dug u švicarskim francima podignu šator i nalože vatru ispred Ministarstva financija ili Hrvatske narodne banke.
Ante Deur, predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, kaže kako nije riječ o organiziranom prosvjedu, već o spontanom okupljanju i dodaje da on nije organizator odnosno da organizatora zapravo ni nema.
”Nisam u organizaciji jer nje ni nema. Riječ o tome da su se ljudi spontano okupili. Ako policija misli da ne postupamo po zakonu, onda zna kako treba postupiti”, kazao je Deur.
Upitan ne misli li da nelegalnim prosvjedom branitelji zapravo šalju krivu poruku o sebi jer se u svojim istupima često pozivaju na zakone i pravo, a sami ih zaobilaze, odgovara protupitanjem: ‘Što bi se dogodilo da izraelski, američki ili bilo čiji veterani rata prosvjeduju? Premijer njihove države odmah bi ih primio na razgovor, a kod nas to nije slučaj.’
Opravdano se postavlja pitanje nisu li branitelji u povlaštenijem statusu od ostatka građana kada su u pitanju prosvjedi, jer je sasvim jasno kako bi policija reagirala da, recimo, svi oni koji imaju dug u švicarskim francima podignu šator i nalože vatru ispred Ministarstva financija ili Hrvatske narodne banke
Prema navedenom Zakonu prosvjed može zabraniti načelnik nadležne policijske uprave, a predviđene kazne za organizatore su od dvije do 50.000 kuna.
Prosvjed u Savskoj ušao je u 103. dan.
U policiji navode da ni vatromet organiziran u izbornoj noći kada je Kolinda Grabar Kitarović izabrana za predsjednicu nije bio prijavljen, a zbog njega je, podsjetimo, promet Savskom cestom bio nakratko prekinut. Od Policijske uprave nije bilo zatraženo, niti je sukladno tomu bilo izdano odobrenje za izvođenje javnog vatrometa 11. siječnja 2015. u zoni Savske ceste ispred broja 66.
Međutim, utvrđeno je da je došlo do korištenja pirotehničkih sredstava neutvrđenog razreda osoba čiji identitet nije poznat. S obzirom na to da se radilo o nenajavljenom i spontanom izlasku većeg broja građana, policijski službenici nisu primijenili represivne mjere jer se u vidu, pored ostalog, imalo i okolnosti u kojima se u znatnom broju radilo i o osobama s invaliditetom.
Naime, kod takvih postupanja dužni su uzeti u obzir i sve ustavne i zakonske odredbe koje se odnose na zaštitu navedene kategorije građana, a u prvom redu ističe se obveza poštovanja načela razmjernosti i zaštite osoba s invaliditetom.
(Prenosimo s tportala).
Rez deficita na Baliju
Prije nego što je uopće stupio na snagu, proračun za 2014. godinu već je zastario. Dokument izglasan u Saboru prije samo tjedan dana već mora na popravak. Svašta se događalo u proceduri prihvaćanja državnog budžeta, pa ga je Vlada jednom sama povukla netom što ga je poslala u raspravu, ali ovo je ipak prvi put da proračun bude formalno usvojen a da se u startu sa sigurnošću zna kako neće izdržati ni jedan kvartal.
Paradoks je u tome što nitko nije iznenađen. Znalo se naime da će Europska komisija, ulaskom Hrvatske u proceduru kontrole prekomjernog deficita, tražiti da se budžetski manjak postupno smanji. Ponajbolje je to znao sam ministar financija. Kad se domaćoj javnosti obratio s tom informacijom iz Bruxellesa, vidjelo se da nije iznenađen. Dapače, djelovao je smireno, a k tome je bio i zadovoljan što se Hrvatskoj nudi razdoblje od tri godine unutar kojih bi deficit trebalo spustiti na manje od tri posto BDP-a. Realna je bila i opcija da to razdoblje bude kraće, što bi iziskivalo još oštrije promjene na prihodnoj i rashodnoj strani proračuna od one koje slijede.
Sve se manje-više znalo, pa je od početka bilo nejasno zašto Ministarstvo financija predlaže proračun s deficitom od 5,5 posto BDP-a, osim ako to nije bio tipičan trgovački trik u smislu – ako više tražim, čak i kad nešto spustim, više ću dobiti. Hrvatska je dobila obavezu da planirani deficit od 5,5, u 2014. spusti na 4,6 posto.
Tek prihvaćeni proračun samo je podloga za nova prekrajanja. Korisnici proračuna, a ni poslovni svijet, još ni u što ne mogu biti sigurni. Sigurne su samo promjene. Prava makljaža oko proračunskog novca kao da tek počinje, što se vidjelo već ovog tjedna pri ozakonjivanju novog reza u (povlaštene) mirovine
Po Vladinoj računici, manjak se mora skresati za otprilike tri milijarde kuna. Prema računici Europske komisije, proračunski deficit možda će se morati srezati za otprilike šest milijardi kuna. Ako se ne ostvari gospodarski rast kakav planira Vlada, da bi se došlo do deficita od samo 4,6 posto BDP-a, bit će nužne još veće korekcije rashoda i prihoda proračuna. U svakom slučaju, kao da smo opet na početku. Tek prihvaćeni proračun samo je podloga za nova prekrajanja. Korisnici proračuna, a ni poslovni svijet, još ni u što ne mogu biti sigurni. Sigurne su samo promjene. Prava makljaža oko proračunskog novca kao da tek počinje, što se vidjelo već ovog tjedna pri ozakonjivanju novog reza u (povlaštene) mirovine.
Goran Marić, jedan od ekonomski najpotkovanijih HDZ-ovaca, novu je proračunsku situaciju komentirao istim riječima kao i SDP-ov potpredsjednik Vlade Branko Grčić. Proračunski deficit se mora i može smanjiti, rekla su obojica, kao da su se dogovorila. Ali to se suglasje može objasniti samo kao puka slučajnost. SDP i HDZ su na maksimalnoj udaljenosti. Unatoč tome što je politika smanjivanja deficita trenutačno važnija od svih drugih politika, pa bi konsenzus u parlamentu bio i te kako važan.
Bude li ikakvih napora oko toga da se za proračunsku politiku u iduće tri godine traži šira suglasnost, to će se dogoditi samo na pritisak izvana. Zoran Milanović nema običaj oko važnijih tema konzultirati se sa šefovima opozicijskih stranaka. Ni unutar vladajuće koalicije nema dovoljno međusobnih konzultacija. Aktualni lider HDZ-a Tomislav Karamarko ne da ne razmišlja o konsenzusu, nego upravo sada najavljuje rušenje Vlade.
Karamarkov ultimatum Milanoviću u smislu “smijenite ministre ili ćemo mi smijeniti Vladu” nema smisla sve dok vladajući imaju većinu u parlamentu. Projekt trogodišnjeg smanjivanja deficita trebao bi međutim pokriti novo predizborno i postizborno razdoblje. Da bi taj projekt uspio, zacrtana proračunska politika morala bi ostati pošteđena predizbornih nadmetanja.
Projekt trogodišnjeg smanjivanja deficita trebao bi pokriti novo predizborno i postizborno razdoblje. Da bi taj projekt uspio, zacrtana proračunska politika morala bi ostati pošteđena predizbornih nadmetanja. Vladajući neće moći koristiti državnu blagajnu za predizborne poklone ciljanim biračkim skupinama, a ni opozicija neće moći obećavati nešto izvan tog programa. Suglasje oko te politike bilo bi i te kako poželjno, ali praktički nemoguće bez pritiska izvana
Vladajući neće moći koristiti državnu blagajnu za predizborne poklone ciljanim biračkim skupinama, a ni opozicija neće moći obećavati nešto izvan tog programa. Načelno suglasje oko te politike bilo bi i te kako poželjno, ali praktički nemoguće ako se ne zauzmu i utjecajniji europski pučani.
Ne bude li takvih smjernica izvana, najveća je vjerojatnost da će HDZ protiv vladajućih i dalje koristiti svoje uobičajene skupine za pritisak. SDP će pod prozorima imati čas ovu, čas onu kategoriju prosvjednika, a istodobno će se spoticati i na slabosti u vlastitim redovima.
Zoranu Milanoviću, pa i njegovom najpopularnijem ministru Slavku Liniću, i dalje fali dobra, misleća i znalačka ekipa za područje ekonomije, koja brzo vidi nova rješenja. Rješenja koja su praktično provediva i socijalno prihvatljiva. Rješenja koja će potaknuti optimizam i poduzetnički zamah.
U vrijeme kad su prisiljeni oduzimati zaposlenicima u školstvu i zdravstvu, kad režu primanja branitelja, vladajući bi morali u prvom redu sami prakticirati skromnost. Morali bi se suzdržati od svakog izdatka koji nije nužan, a pogotovu od takvih koji iritiraju javnost. Ma kakvo noćenje na Baliju za 500 dolara, kao što si je priuštio ministar poljoprivrede s još dvije suradnice, te s još četiri delegata iz Ministarstva vanjskih poslova? Na ministarskoj konferenciji Svjetske trgovinske organizacije Hrvatsku je predstavljalo čak sedam osoba. I svi u hotelu s pet zvjezdica. Ta glad za luksuzom o državnom trošku u nekim je drugim kulturama nezamisliva, nepristojna, na neki način primitivna čak i kad se plaća iz vlastitog džepa. Ovdje se čini nezaustavljiva. Od slučaja s automobilom sisačke županice ništa se nije naučilo.
U isto vrijeme dok ministar financija najavljuje nove mjere za smanjenje deficita, skupina od gotovo 600 zaposlenika državne administracije seli se u novi unajmljeni prostor u kojem će svatko u prosjeku imati na raspolaganju 16 četvornih metara. U luksuzni poslovni neboder sele se Ministarstvo zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Fond za zaštitu okoliša, Agencija za zaštitu okoliša – dakle čak četiri institucije koje se u principu bave istim poslom. Apsurdna situacija da država kao najveći vlasnik nekretnina, od kojih su mnoge nekorištene, čak oko milijardu kuna godišnje troši na najam i kupnju poslovnih prostora, ide dalje. Paralelno s mjerama štednje na – plaćama učitelja.
Zašto Vlada nema stožer
Ministar financija Slavko Linić na brzinu je oprao ruke od ministra školstva Željka Jovanovića. U trenutku kad su sindikati već najavljivali kaznenu prijavu, a opozicija tražila glavu dotičnoga, Linić je bez milosti ostavio Jovanovića da se sam nosi s posljedicama odluke o neisplati dodataka na plaću zaposlenicima u obrazovnom sektoru. Hladno je rekao: “To nije stvar Ministarstva financija, nego Vlade, odnosno premijera i ministra obrazovanja”.
I nije se tu zaustavio, nego je Jovanovića dodatno opleo. Sve bez psovki i vrijeđanja, ništa u Mamićevu stilu, ali ni puno nježnije od njega. Ministar financija naime podsjeća novinare i javnost da je Ministarstvu obrazovanja ove godine odobreno prekoračenje financijskoga plana za čak 650 milijuna kuna. Unutar te svote bilo je dovoljno novca da se pokriju sporni troškovi prijevoza, poručuje Slavko svom lancmanu Željku te mu još nabija na nos što je propustio ta prava definirati kolektivnim ugovorom, kao što je to učinjeno za državne službenike. “A bilo je dovoljno vremena”, dodao je da bi završno zakucao kolegu.
Je li i u kojoj mjeri Jovanović zaslužio takav postupak uskrativši učiteljima dio prosinačke plaće u posljednji trenutak i bez prethodnih najava, vjerojatno će se razjasniti. Je li i Vladu zarazila bolest poslodavaca, koji se drže toga da se platiti moraju i struja, i papir, i telefon, ali ne i ljudski rad?
U inicijativama rastuće desnice vladajući se nisu znali postaviti. Podcijenili su pokret i njihove vođe. Hrvatsku kao da su prepustili stožerima i građanskim akcijama, bar kad je o ideološkim temama riječ. Kad se o ekonomiji radi, još nitko, na sreću, nije počeo prikupljati potpise za ukidanje poreza, ali nedostatku koordinacije unutar Vlade i pomanjkanju liderstva svjedočimo gotovo svaki dan
U jeku rezimiranja Vladinih rezultata na kraju prve polovice mandata, taj je događaj zanimljiv prije svega kao karakterističan isječak funkcioniranja Milanovićeve ekipe. Ako ministar financija kaže da nema veze s obustavom naknada za prijevoz u školstvu, to u najmanju ruku znači da između njegova i Jovanovićeva resora nema komunikacije. No iz toga se može zaključiti i da nema koordinacije između resora. I da premijer ne drži konce u rukama.
Sve to vidimo i na primjeru referenduma o ustavnoj definiciji braka. U inicijativama rastuće desnice vladajući se nisu znali postaviti. Podcijenili su pokret i njihove vođe. Kao što su koji mjesec prije potpuno krivo odabrali tajming za postavljanje novih dvojezičnih ploča u Vukovaru. Hrvatsku kao da su prepustili stožerima i građanskim inicijativama, bar kad je o ideološkim temama riječ. Kad se o ekonomiji radi, još nitko, na sreću, nije krenuo prikupljati potpise za ukidanje poreza, ali nedostatku koordinacije unutar Vlade i pomanjkanju liderstva svjedočimo gotovo svaki dan.
Iako je do jučer zdušno branio izmjene Zakona o radu, čak i nakon što su sindikati demonstrativno istupili iz pregovora, ministar rada Mirando Mrsić povukao je zakonski prijedlog samo dan prije redovite sjednice Vlade četvrtkom, s koje je dokument trebao biti poslan u saborsku proceduru. Sindikati su totalno iritirani zakonskim izmjenama i time što Vladin predstavnik ne poštuje njihova stajališta. Tek kad se primaknula prijetnja prosvjedom na Markovu trgu, kad su protiv Mrsićeva zakona o radu vrisnuli laburisti, te kad je nešto o tome natuknula čak i Markićka, resorni ministar u posljednji trenutak zaustavlja zakon.
U popratnom ministrovu obrazloženju, međutim, ni riječi o poštovanju sindikalnog stava ili poniznosti prema žrtvama ekonomske krize. Zakon je stopiran kako bi ga se uskladilo s direktivama EU-a, glasilo je obrazloženje iz ministarstva, kao da se sve dosad nije znalo da se o tim direktivama mora voditi računa. Kao i s uskraćivanjem isplate naknada za prijevoz zaposlenima u obrazovanju, stvoren je još jedan konflikt za koji bi Linić s punim pravom vjerojatno rekao – to je stvar Vlade, stvar premijera i resornog ministra.
Gdje je bio premijer kad je zapeo dijalog sa sindikatima o izmjenama Zakona o radu? Je li u te pregovore uložio vlastiti autoritet? Je li se naoružao argumentima i podacima kojima bi uvjerio sindikate da su produljenje radnog tjedna i vaučerizacija radne snage u njihovu interesu? Ako ni sam ne vjeruje da će smanjivanje radničkih prava dovesti do procvata ekonomije, zašto nije na vrijeme zaustavio Mrsića?
No gdje je bio premijer kad je zapeo dijalog sa sindikatima o izmjenama Zakona o radu? Je li u te pregovore uložio vlastiti autoritet? Je li se naoružao argumentima i podacima kojima bi uvjerio sindikate da su produljenje radnog tjedna i vaučerizacija radne snage u njihovu interesu? Ako ni sam ne vjeruje da će smanjivanje radničkih prava dovesti do procvata ekonomije, zašto nije na vrijeme zaustavio Mrsića?
Ocjena Vlade nakon dvije godine vladanja svodi se tako na pitanje u kojoj mjeri ona uopće upravlja procesima u društvu, ili ih i u jeku ekonomske krize prepušta stihiji.
S izmjenama Zakona o radu ni jedna vlada nije imala sreće. Račanova je vlada u posljednji trenutak odustala od tog posla, nakon što su je kestenjari i prosvjednici sa splitske rive već bili iscrpili. Sanader je tu sklisku dasku jednostavno izbjegavao. Njegova nasljednica Jadranka Kosor upala je u zamku. Sredinom 2010. godine protiv njezinih izmjena Zakona o radu pripremao se referendum, za koji je prikupljeno 717 149 potpisa. Jasno, zakon je povučen.
Zašto su jedan za drugim propadali pokušaji da se udovolji zahtjevima poslodavaca i postroži radno zakonodavstvo? Zato što su radnička prava u praksi rapidno srozavana mimo zakonskih pravila, pred očima pasivnih inspekcija i neučinkovita pravosuđa. Nikakva zakonska pravila nisu spriječila poslodavce u otpuštanju zaposlenika. Bez obzira na slovo zakona radnici su ostajali i bez posla i bez odrađenih plaća.
Zakon o radu bio je barem formalna brana kaosu u praksi i sindikati su na toj točki prije tri godine izvojevali veliku pobjedu u odnosu prema vladi Jadranke Kosor. Tako su lako dobili javnost na svoju stranu i prikupili više od 700 tisuća potpisa da se Vlada morala povući. Ministar Mrsić tvrdi da će njegov zakon ići i to početkom iduće godine, što znači da Milanović smatra kako se njemu ne može dogoditi ono što se dogodilo Jadranki Kosor. Ili možda s Mrsićem o tome ne razgovara, kao ni s Jovanovićem o učiteljskim plaćama. A Vlada se vodi sama od sebe.