Neadekvatni uvjeti i prenapučenost hrvatskih zatvora iz godine u godinu rezultiraju sve većim brojem zahtjeva zatvorenika za naknadu štete. Zakon propisuje kako svaki zatvorenik kojemu je nezakonito uskraćeno neko pravo ili je bio izložen bilo kakvu obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja ima pravo na naknadu štete. Samo u prošloj godini 343 zatvorenika pozvala su se na svoja prava i zahtjevom za naknadu štete zatražila novčanu satisfakciju. Glavni razlog koji se navodi u tužbama jesu loši smještajni uvjeti.

 

Kako kažu u Ministarstvu pravosuđa, glavni uzrok tolikoga broja žalbi jest nedostatak financija u zatvorskom sustavu. Na svemu se štedi, a ponajviše na broju službenih osoba i prostoru u kojemu borave zatvorenici. Prosječni je trošak po jednom zatvoreniku 280 kuna na dan. Trenutačni je smještajni kapacitet dovoljan za 2771 zatvorenika, a dana 11. studenoga 2013. u kaznionicama i zatvorima nalazilo se ukupno 4578 zatvorenika. Od toga su 95 % muškarci, a tek 5 % žene u dobi između 27 i 39 godina.

 

”Uprava za zatvorski sustav financira se iz državnog proračuna Republike Hrvatske, iz kojega je za to u 2013. godini namijenjeno 454 milijuna i 513 tisuća kuna. Iz toga se isplaćuju plaće svih službenika Uprave, svi troškovi zatvorenika, među kojima se znatna sredstva izdvajaju za njihovu zdravstvenu zaštitu, plaćaju režijski troškovi i drugo. Međutim, naši financijski problemi jednaki su kao i u drugim tijelima državne uprave koja se financiraju iz državnog proračuna”, kazao je Sergej Abramov, glasnogovornik Ministarstva pravosuđa.

 

Kako doznajemo, osim na uvjete smještaja pritužbe zatvorenika ponajviše su se odnosile na manjkavu zdravstvenu zaštitu u zatvorskim sustavima te na neprimjereno postupanje službenika. No zakon štiti zatvorenike od bilo kakva oblika nehumanog postupanja. Svaki zatvorenik ima pravo obratiti se na adrese više institucija ako se krše njegova temeljna ljudska prava.

 

Prije svega tu je Središnji ured Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa, koji obavlja nadzor nad radom i postupanjem sa zatvorenicima. Također, zatvorenici imaju pravo podnositi pritužbe i pučkom pravobranitelju, pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, pravobraniteljici za djecu, pravobranitelju za zaštitu osoba s invaliditetom te međunarodnim organizacijama za zaštitu ljudskih prava kojih je Republika Hrvatska članica. Međutim, osim prava zatvorenici imaju i određene dužnosti. One su propisane u dnevnom rasporedu aktivnosti zatvorenika.

 

”Postoji obvezni dnevni raspored aktivnosti zatvorenika, koji se nalazi u prilogu kućnog reda. Njime se određuje dnevna rutina zatvorenika u kaznionicama. Radnim danom ustaju u 7 sati, pospremaju krevet i obavljaju osobnu higijenu. Slijedi doručak i proziv svih zatvorenika. Oni koji rade, odlaze na posao do 15 sati. Ponovno slijedi proziv i ručak. Poslijepodne je vrijeme rezervirano jedino za školsko i strukovno osposobljavanje, slobodne aktivnosti, slobodno vrijeme i odmor u sobi. Večera je svaki dan u 19.30 sati, na spavanje se odlazi u 23 h, vrijeme između zatvorenici imaju slobodno. Tijekom vikenda razlika je u tome što zatvorenici imaju posjete u jutarnjim satima, ne rade i poslijepodne imaju slobodno vrijeme za odmaranje, učenje, igranje košarke, nogometa i druge slobodne aktivnosti”, objasnio je Abramov.

 

Drugi najveći problem s kojim se suočava hrvatski zatvorski sustav jest nedovoljna popunjenost radnih mjesta, zbog čega službenici masovno ostvaruju prekovremeni rad. Najviše nedostaje liječnika. U 2012. godini ostvareno je više od 200 tisuća prekovremenih radnih sati, za što je isplaćeno dodatnih 12 milijuna kuna iz državnog proračuna. Kako bi ostvarili svoja prava, službenici osiguranja podnijeli su više od 200 tužbi radi naknade za godišnji odmor te plaćanja prekovremenog rada i terenskog dodatka.

 

S obzirom na to da nas u idućoj godini čekaju još veće štednje i rezovi, tek će se vidjeti kakve će to posljedice imati na kvalitetu funkcioniranja ionako već preopterećenoga zatvorskog sustava.