novinarstvo s potpisom
Ana i Otto Raffai
Negdje u ovo vrijeme oko Velike Gospe objavljen je prije nekoliko godina tekst đakovačkog profesora teologije o obavezi žene na poslušnost: nije po njemu Marija uzor poslušnosti vjerniku, muškarcu i ženi, već samo ženi koja po njegovu razumijevanju treba biti poimana kao biće drugotno budući da je prema starozavjetnoj predaji stvorena iz Adamovog rebra. [Read more…]
Milorad Pupovac
Foto: Ognjen Alujević
OTVORENO PISMO POVODOM OMETANJA I ONEMOGUĆAVANJA KOMEMORACIJE U GLINI
Nemali je broj slučajeva u kojima su u posljednjih više od 20 godina Srbi u Hrvatskoj bili ometani ili sprečavani u sjećanju na stradanje svojih sunarodnjaka u ratovima 1941-1945. i 1991-1995. Mali je broj njihovih spomeničkih mjesta i mjesta spomen-kosturnica koja nisu bilo uništena bilo oskrnavljena nakon vojnih i policijskih operacija ”Bljesak“ i ”Oluja“. [Read more…]
Vozili ste se kojiput s uređajem za satelitsku navigaciju nekakvom cestom koja nije ucrtana u karte. Na malom ekranu pod šoferšajbom naslikani autić milio je kroz bjelinu, a snimljeni ženski glas izgubljeno, beznadno ponavljao istu neupotrebljivu budalaštinu:
Kentauri…
“Preračunavam, za sto pedeset metara zaustavite se sa strane i pucajte sebi u glavu.” I premda su vam krajolik i cesta bili poznati, oćutili ste se na trenutak kao istraživač novog svijeta, kao Roald Amundsen koji saonicama sa psećom zapregom juri nepreglednom snježnom arktičkom pustoši, i ispunila vas je iracionalna zebnja od bijelog nebitka i ništavila i došao vam je onda pjesnik, učili ste ga u višim razredima osmoljetke:
Bože mili, kud sam zašo!
Noć me je stigla u tuđini
Nigdje puta, nigdje staze…
Pretpostavljam da bi se jednako trebale osjećati tisuće i tisuće onih koji do 29. prosinca moraju promijeniti osobne dokumente s nevažećim adresama, bez kućnog broja. Za državu oni ne postoje, oni žive, ako uopće žive, u bijeloj praznini koju GPS uređaj Ministarstva uprave ne prepoznaje i više ne mogu registrirati automobil, dobiti putovnicu, napraviti vozačku dozvolu, prometnu ili knjižicu vozila, ili bilo kakvu drugu ispravu ili uslugu za koju se traže podaci o prebivalištu.
Oni su nitko i nigdje. Možda ih je tkogod čak izmislio. Ministru Arsenu Bauku njihova je egzistencija sumnjivija od egzistencije jednoroga ili kentaura.
Nitko ne zna što će se dogoditi s njima nakon što istekne rok za promjenu dokumenata. Pesimistična je prognoza da bi mogli i nestati. Probudit će se takav jedan Gregor Samsa ujutro 30. prosinca i zapanjeno gledati kako njegova ruka blijedi i iščezava u zraku.
“Haaa! Di mi je ruka?! Nema mi desne ruke!” zavrištat će čovjek prestravljeno.
“E, tako ti i triba!” doviknut će na to njegova gospođa. “Lipo su, i u novinama i na televiziji, rekli da napravimo nove lične karte, ali ne, gospodinu je lino otić u policiju. On je pametniji od drugih. Njega niko neće zajebavat. Pa, eto ti sad, kretenu…”, mljet će ona svadljivo, ni ne primjećujući da joj muža više nema, da je s druge postelje od njega ostala samo prugasta flanelska pidžama, zubni most i zlatni lančić s grbom voljenog kluba.
Arsen Bauk ga je, kao u “Zvjezdanim stazama”, dezintegrirao. Kšššš! I ćao, đaci! Vidjet ćete, za koji mjesec imat ćemo udrugu udovica i siročadi nestalih građana bez valjanog prebivališta. Prosvjedovat će ispred Ministarstva uprave RH s transparentima “Vratite nam naše najmilije”.
Dobro, ovaj se sumorni scenarij vjerojatno ipak neće ostvariti, građani s nevažećom adresom nastavit će postojati u našem trodimenzionalnom prostoru, jest će, piti, spavati, piškiti, kakiti, lijegati s tuđim ženama i muževima i kladiti se na Manchester City protiv Evertona, sve kao i drugi ljudi, ali će njihov život biti bijedan.
Bojažljivo će izlaziti iz kuća i kradom hodati bez dokumenata sporednim, sjenovitim ulicama. Bez ispravnog građanskog identiteta prestat će upravljati motornim vozilima da ih policija ne bi zaustavila. Mnogi će se ostaviti rakije i duhana od bezumnog straha da blagajnici u samoposluživanju slučajno ne padne na pamet provjeriti jesu li stariji od osamnaest i upita ih ličnu kartu.
Poželjet će možda napraviti organizaciju kako već čine ugrožene skupine, koje se sastaju četvrtkom na radničkom sveučilištu da bi jedni s drugima podijelili svoju muku, ali i to će im biti onemogućeno jer se organizacija ne može registrirati bez valjanih papira.
Ustraju li na svojim bb adresama, njima naprosto ne preostaje ništa drugo nego da se daju u odmetnike, šmugnu u planinu i nezakonito kupljenim oružjem bore protiv države koja ih ne priznaje. To je zaista jedino što mogu učiniti.
Jer, gledajte, oni bez ispravnih dokumenata ne mogu ni sudjelovati u izboru svojih parlamentarnih predstavnika. Džaba im je dolaziti na biračko mjesto, njih nema u Baukovim sitničavim evidencijama.
Uskraćeno im je da svoj glas daju Ruži Tomašić, ili Branku Grčiću, ili Davoru Bernardiću, ili Ivi Baldasaru, ili Vladimiru Šišljagiću, ili Kolindi Grabar Kitarović, ili Milijanu Brkiću…
Istina, zbog gubitka ovoga prava još će se najmanje uzrujati.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
Prijedlog Zakona o životnom partnerstvu koji bi se uskoro trebao naći u javnoj raspravi, neslužbeno doznaje Hina iz Ministarstva uprave, uvodi instituciju životnog partnerstva kao formu zajedničkog života istospolnih osoba te im se omogućava sklapanje te vrste zajednice pred državnim tijelom i upis u Registar koji vode matični uredi.
Institucija braka međutim ostaje i dalje ograničena na zajednicu heteroseksualnih osoba, no životnim partnerima osigurava se pristup većini konkretnih prava koja tradicionalno uživaju bračne zajednice.
Sve evidencije o građanskom stanju vodila bi ista tijela te provodila bilješke o životnom partnerstvu kroz maticu rođenih s ciljem što većeg stupnja pravne sigurnosti. Glavna razlika između istospolnih i bračnih zajednica odnosi se, prema nacrtu Zakona, na položaj djece, budući da za životne partnere nije predviđena mogućnost posvajanja. No uvažava se činjenica da istospolne zajednice s djecom postoje te se predviđa mogućnost stjecanja prava skrbi životnog partnera nad djetetom drugog životnog partnera.
Naime zbog dobrobiti svih članova takve zajednice bilo je potrebno regulirati odnose vezane uz djecu: od prava na suodlučivanje u pitanjima svakodnevnog života, uzdržavanja djeteta, samostalnog odlučivanja u važnim životnim situacijama, donošenja odluka u vezi s djecom do ostvarivanja roditeljske skrbi životnog partnera. Tim odredbama životni partneri koji nisu roditelji djeteta bili bi stavljeni u položaj koji je usporediv s položajem koji u bračnim zajednicama imaju očuh ili maćeha prema djeci svog bračnog druga.
Nadalje, Zakonom bi se regulirali imovinski odnosi u okviru životnog partnerstva kao što su stjecanje i raspodjela zajedničke imovine, uzdržavanje, nasljeđivanje, prava iz poreznog sustava, pravo iz zdravstvenog osiguranja i prava na zdravstvenu zaštitu unutar životne zajednice i dr. Reguliraju se i radna prava životnih partnera kao što je zabrana diskriminacije ili plaćeni dopust te jamstvo slobode kretanja i azilantska zaštita.
Po ocjeni Ministarstva uprave, postojeća pravna regulativa koja uređuje status osoba istospolne orijentacije nedostatna je za približavanje opsegu prava koje uživaju bračni partneri. Zakon o istospolnim zajednicama, napominju, partnerima osigurava samo pravo na međusobno uzdržavanje i pravo na stjecanje zajedničke imovine, a postojeći okvir nije u skladu sa sustavom Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Zakon o životnom partnerstvu, mišljenja su, u prvom redu osigurava niz praktičnih, životnih prava vezanih uz status životnih partnera, koja su se na primjeru bračnih zajednica pokazala neophodnim za uspješno funkcioniranje emocionalnih životnih zajednica.
No, taj prijedlog Zakona ne zadovoljava ni LGBT zajednicu ni inicijativu “U ime obitelji”. Koordinatorica lezbijske udruge “Kontra” Sanja Juras mišljenja je kako bi radnu skupinu za izradu Zakona o životnom partnerstvu trebalo raspustiti, a ta pitanja riješiti kroz Obiteljski zakon.
“To bi pitanje trebalo rješavati kroz Obiteljski zakon, što je jedini način da se ne vrši diskriminacija nad istospolnim parovima”, izjavila je Juras za Hinu.
S druge strane članica Organizacijskoga odbora inicijative “U ime obitelji” Željka Markić tvrdi da je prijedlog Zakona o životnom partnerstvu suprotan sadržajnoj referendumskoj poruci za koju su birači prije četiri mjeseca zatražili raspisivanje referenduma.
“Takvim se zakonom, de facto, izjednačuju prava koja proizlaze iz braka s pravima homoseksualnog para”,- ocijenila je Markić, dodavši kako je riječ o izigravanju volje i pokazanih vrijednosti koje hrvatski birači i društvo smatraju važnima i duboko ukorijenjenima.
Ministar uprave Arsen Bauk u više je navrata ponavljao kako će se zakonom omogućavati registracija homoseksualnih parova, ali ne izrazima “brak” niti “obitelj”. Uvjeren je da će Zakon dobiti široku potporu u Saboru jer se ni glavne oporbene stranke nisu protivile uređenju materijalnih prava za registrirane parove.
Hina
