autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

O životinjama i njihovim ljudima

Autor: Autograf.hr / 02.08.2016. Leave a Comment

O životinjama i njihovim ljudimaNaša ugledna psihologinja Mirjana Krizmanić svoje je bogato profesionalno i životno iskustvo ovaj put pretočila u knjigu o životinjama i svim vrstama dobrobiti koje nam suživot s njima donosi.

Tako ćemo u knjizi O životinjama i njihovim ljudima otkriti koliko je druženje sa životinjama blagotvorno za naše emocionalno i fizičko zdravlje te kako djeluje na odnose u obitelji i društvu. [Read more…]

Filed Under: SCRIPTA MANENT Tagged With: Mirjana Krizmanić, O životinjama i njihovim ljudima, VBZ

Mirjana Krizmanić: ”Rezanje na najslabijima izaziva opće zgražanje”

Autor: Mirna Jasić / 20.03.2016. Leave a Comment

Mirjana Krizmanić Foto: Josip Štilinović

Mirjana Krizmanić
Foto: Josip Štilinović

Sveučilišna profesorica u mirovini i psihologinja: Politička odluka da se u proračunu smanje sredstva za školarce, obrazovanje, znanost, invalide, socijalu i aktivnu politiku zapošljavanja, a istodobno povećaju sredstva samoj Vladi, zvuči nevjerojatno i svakako nedovoljno promišljeno. [Read more…]

Filed Under: INTERVJU Tagged With: Europska unija, Mirjana Krizmanić, Mirna Jasić, Orešković, Šustar, Vlada

O toleranciji : Koliko smo tolerantni u obitelji, na poslu, u društvu

Autor: Autograf.hr / 14.10.2015. Leave a Comment

o_tolerancijiČinjenica da se o toleranciji mnogo govori, ali premalo zna, potakla me na ponovno razmatranje tolerancije u svakodnevnom životu svakoga od nas i društva u cjelini. U proteklih desetak godina pokazalo se da se tolerancija i dalje često spominje, ali rijetko primjenjuje u svakodnevnom životu pojedinca, obitelji i društva. (Mirjana Krizmanić)

Tolerancija u obitelji, na poslu, u društvu, na različitim mjestima i u različitim prilikama povećava nam kvalitetu življenja i obogaćuje naš svakodnevni život i odnose s drugim ljudima na mnogo različitih načina. Jednako tako, i opravdana netolerancija, odnosno nepodnošenje mržnje i zavisti, nepoštenja i korupcije, zavaravanja drugih i sebe može spriječiti niz ostalih nepoželjnih oblika ponašanja. Stoga je nužno govoriti o granicama tolerancije i aktivnoj netoleranciji različitih oblika ponašanja koja štete drugima i nama samima i koja nam često umanjuju kvalitetu života.

U svojoj najnovijoj knjizi “O toleranciji” ugledna hrvatska psihologinja Mirjana Krizmanić bavi se tolerancijom i netolerancijom te posljedičnom snošljivošću i uljuđenošću kao čimbenicima o kojima ovisi koliko će netko biti tolerantan ili ne. Kako se čini, često se precjenjuje vlastita i podcjenjuje tuđa tolerancija, što se u određenoj mjeri može ispraviti boljim upoznavanjem samoga sebe i drugih ljudi kao i poučavanjem djece i mladih. Na taj način stječe se kontrola nad vlastitim ponašanjem i stvaraju temelji za razvoj tolerancije.

Jedan od ciljeva ove knjige jest potaknuti razmišljanje o vlastitoj snošljivosti te ponuditi načine za poticanje vlastitoga tolerantnoga ponašanja.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.

***

Naslov:  O toleranciji : Koliko smo tolerantni u obitelji, na poslu, u društvu
Autor:  Mirjana Krizmanić
Izdavač:  V.B.Z.
Godina izdanja: 10/2015.
Broj stranica: 184 str.
Uvez: Meki uvez
ISBN 9789533047461

(Više novih knjiga na Moderna vremena info).

Filed Under: Moderna vremana info Tagged With: "O toleranciji", Društvo, Mirjana Krizmanić, Moderna vremena info, psihologija

Mirjana Krizmanić: ”Ljudi se više općenito ne obaziru na to kakav je čiji obraz”

Autor: Drago Pilsel / 07.06.2014. 1 Comment

Piše Drago Pilsel

 

Mirjana Krizmanic HOR 1 by Josip Štilinović

Snimio: Josip Štilinović

Psihologinji Mirjani Krizmanić u ponedjeljak je uručena nagrada “Miko Tripalo” za 2013. godinu, za njezin dugogodišnji rad i nesebični javni angažman u zaštiti dostojanstva čovjeka i obrani njegovih sloboda te promicanju društvene pravednosti. Nagradu su joj na skupu “Mediji i javni interes” na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti uručili predsjednik Upravnog odbora Centra “Miko Tripalo” Goran Radman i predsjednik Povjerenstva za nagradu “Miko Tripalo” Velimir Visković. Visković je istaknuo da se Krizmanić, koja je bila dugogodišnja profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta i predstojnica Katedre za kliničku i zdravstvenu psihologiju, u svojim psihologijskim istraživanjima bavila i proučavanjem tolerancije. To je, naglasio je, iznimno važno za hrvatsko društvo, obilježeno visokim stupnjem nesnošljivosti prema svima koji se razlikuju.

Svačije ponašanje u velikoj mjeri ovisi o kontekstu ili situaciji u kojoj se pojavljuje, a ne samo o njegovim/njezinim osobinama ličnosti. Ukratko: meni se čini da se premijer Milanović bez potrebe (a i osnove) ponaša bahato, a bivši ministar Linić gubi kontrolu nad svojim ponašanjem, vjerojatno zbog niza uvreda koje su mu bile upućene

 

Naveo je i da ju je šira javnost upoznala po knjizi popularne psihologije “Tkanje života”, za koju je dobila i nagradu “Kiklop”. Krizmanić je svoju poziciju društveno i etički angažirane intelektualke, dodao je, uvjerljivo demonstrirala i u knjizi “Život s različitima”, u kojoj se bavi pitanjima normalnosti i različitosti, nijekanjem trajnih posljedica invaliditeta, pozitivnom diskriminacijom te stereotipima i predrasudama. “Svojim radom i sveprisutnim angažmanom Krizmanić nastoji upozoriti javnost na važnost prihvaćanja i njegovanja demokratskih i liberalnih načela slobode, jednakosti, solidarnosti, altruizma, snošljivosti, pluralizma te zaštite ljudskih prava po uzoru na najrazvijenija demokratska društva”, rekao je Visković.

 

Zahvalivši na nagradi, Krizmanić je istaknula da je cijeli život bila samo “Titov pionir” te nije pripadala ni jednoj političkoj stranci. Smatra da je nagradu dobila zbog “pionirskih vrijednosti” – lojalnosti, urednosti, marljivosti i odgovornosti. “Mislim da su me sada nagradili što sam cijeli život bila pionir. S pionirskim vrijednostima sam proživjela cijeli život i nikad nisam mislila da se za to dobiva nagrada. Kada sam čula da sam nagrađena, mislila sam da se to netko šali i sada me to silno veseli”, poručila je prof. Krizmanić, inače članica Savjeta našega portala.

 

Uz čestitke, cijenjena gospođo, jedna konstatacija: mislim da se nagradom željelo naglasiti koliko je važno ne gubiti obraz, to jest, koliko je važno ostati svojima, ne savijati kičmu, pak tako živjeti a da ne gazimo po drugima. Kako se vama čini ona ovih dana često citirana Račanova rečenica da se “može izgubiti sve osim obraza” i da bi, kako smatra prof. Šiber, trebala postati nit-vodilja SDP-a, ali i svih ostalih stranaka?

Slažem se s vama da bi trebalo biti tako, ali, eto, nije. Nisam baš do sada primijetila ni da se takvo ponašanje naročito cijeni. Ljudi se više općenito ne obaziru na to kakav je čiji obraz, jer su navikli da je manje-više svačiji već šaren.

Podsjećam vas da županica Merzel nije još ni smijenjena s dužnosti županice, već je sama odredila tko će je zamjenjivati dok je u istražnom pritvoru, a sve optužbe ili sumnje koje se oko nje pletu nisu dovoljne da ju se izbaci iz stranke. Koliko do sada vidim izbačene su dvije pametne, višestruko sposobne i obrazovane žene: Aleksandra Kolarić i Mirela Holy, koja je zapravo gurnuta, potaknuta da izađe iz SDP-a. Kad bi se po istim kriterijima izbacivalo i druge, već bi se stranka osjetno ”stanjila“

 

Ovaj intervju objavljujemo na dan kada se Glavni odbor SDP-a bavi Zoranom Milanovićem, odnosno njegovim najistaknutijim oponentom, u povodu krize u stranci i optužbi donedavna ministra financija Slavka Linića. Uoči ovoga dana izjavili ste da smatrate da je ponašanje premijera ”uvredljivo za sve: za građane, ministre, zastupnike i predsjednika države”. Jer da ”nije on kralj, nije on Luj XIV., iako se ponaša upravo tako”, odnosno da ”Milanović kao da izlazi iz okvira stvarnosti, jer ako vas jedan bivši ministar, kojeg ste izbacili iz Vlade, na ovakav način optužuje, onda nema minoriziranja, nema svođenja toga na unutarstranačko prepucavanje i nema izdavanja kraljevskih zapovijedi da je sve gotovo.” Pitanje kako će odlučiti SDP-ovci je važno, svakako, jer ne samo što, inače, ništa nije gotovo dok sve ne bude raščišćeno, već imamo vrlo svojstvenu sposobnost da stvari ne raščišćavamo. Najprije, što vama govori ponašanje Milanovića, a što ponašanje Linića?

Nerado komentiram ponašanja ljudi koje sam vidjela samo na televiziji i koja su, osim toga, već na neki način ”frizirana“ ili okrnjena došla na televiziju. Svačije ponašanje u velikoj mjeri ovisi o kontekstu ili situaciji u kojoj se pojavljuje, a ne samo o njegovim/njezinim osobinama ličnosti. Ukratko, meni se čini da se premijer Milanović bez potrebe (a i osnove) ponaša bahato, a bivši ministar Linić gubi kontrolu nad svojim ponašanjem, vjerojatno zbog niza uvreda koje su mu bile upućene. Ako je točno što sam pročitala u novinama da je premijer Milanović nazvao bolesnu suprugu gospodina Linića kako bi preko nje prijetio gospodinu Liniću, to smatram ljudski i profesionalno nedopustivim ponašanjem.

 

Je li Slavko Linić zaslužio izbacivanje iz stranke ako je zbog puno manjeg delikta izbačena Aleksandra Kolarić?

S obzirom na činjenicu da SDP nema jasnih i dosljednih kriterija ili ih možda kao stranka ne primjenjuje, jer o svemu odlučuje predsjednik stranke, nemam pojma što će se događati s gosp. Linićem. Podsjećam vas da županica Merzel nije još ni smijenjena s dužnosti županice, već je sama odredila tko će je zamjenjivati dok je u istražnom pritvoru, a sve optužbe ili sumnje koje se oko nje pletu nisu dovoljne da ju se izbaci iz stranke. Koliko do sada vidim izbačene su dvije pametne, višestruko sposobne i obrazovane žene: Aleksandra Kolarić i Mirela Holy, koja je zapravo gurnuta, potaknuta da izađe iz SDP-a. Kad bi se po istim kriterijima izbacivalo i druge, već bi se stranka osjetno ”stanjila“.

Je li kod vas splasnulo oduševljenje ili, da budemo precizniji, radost koju ste pokazali kada je Kukuriku koalicija dobila vlast? – Jest, od radosti više ni traga, ali kako mi se smanjivala radost zbog dolaska na vlast Kukuriku koalicije, tako je raslo razočaranje i tjeskoba zbog onog što nas sve čeka

 

Je li kod vas splasnulo oduševljenje ili, da budemo precizniji, radost koju ste pokazali kada je Kukuriku koalicija dobila vlast?

Jest, od radosti više ni traga, ali kako mi se smanjivala radost zbog dolaska na vlast Kukuriku koalicije, tako je raslo razočaranje i tjeskoba zbog onog što nas sve čeka.

 

Jeste li davali objašnjenja sebi ili drugima o rezultatima izbora za Europski parlament? Kakva?

Ne, jer: a) nije bilo ni prave kampanje, b) građani su za sve to totalno nezainteresirani i c) toliko su pasivni da ne izlaze ni na izbore koji ih se neposrednije tiču. Osim toga, čini mi se da velika većina samo sa zavišću gleda na plaće koje će europarlamentarci dobivati. Veseli me, međutim, što je, ako se dobro sjećam, više od 125.000 glasača dalo svoj preferencijalni glas Toninu Piculi. Znam da su mnogi pri tome iskoristili priliku da ne zaokruže njegovu stranku, već samo njega.

 

Jedna moja kolegica mi je rekla da u strašnim poplavama koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Hrvatsku vidi snažnu sliku. Opisala mi je to riječima koje pamti iz obiteljske tradicije: da voda mora oprati zemlju koja se toliko ”napila krvi” i da je to dobro, ma koliko poplave bile strašne za pogođene građane. Rekla mi je da su joj potekle suze kada je vidjela hrvatske policajce kako pomažu u Obrenovcu. Što se vas najviše dojmilo, kako vam se čini ova metafora o potrebi da se ”opere zemlja” i spašava li nas nekako pokazana solidarnost, ad intra i ad extra?

Ja ne vjerujem u slike o ”pranju“ zemlje, ma kako dobo zvučale. Ali vjerujem u iskrenu solidarnost koja se u velikoj nevolji koja je snašla Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i nas pokazala među unesrećenim i pogođenim ljudima. Moja je prva pomisao bila kako bi svi ti narodi već odavno pronašli prihvatljivi zajednički modus vivendi da ih političari i Crkva (isključujem iz toga muslimansku vjersku zajednicu) stalno ne potpiruju i ne dopuštaju im da zaborave zločine ”onih drugih”.

U vezi Kolinde Grabar Kitarović: Mislim da nijedan član stranke koja se na razne načine toliko ogriješila o državu i narod (da bude jasno: HDZ) ne može biti ”nekontaminiran”. Nekontaminirani su već odavno prestali biti članovi te stranke. Ne bih rekla da je hrvatsko društvo bolesno, ali da jest pasivno, rezignirano, duboko razočarano, višestruko izvarano… Strašno je slušati od gotovo svih političara kako ”treba biti optimističan”

 

Vratimo se vašoj nagradi. Što točno znače pionirske vrijednosti lojalnosti, urednosti, marljivosti i odgovornosti? Naime, ja ih, ne želeći generalizirati, sve teže primjećujem ne samo u Vladi već u političkim strukturama…

Pionirske vrijednosti ovdje su samo metafora za vrijednosni sustav u kojem su djeca u to vrijeme bila odgajana. Ja sam, zajedno s mnogo druge djece, kao pionir provodila velik dio slobodnog vremena u Pionirskom domu – instituciji u kojoj su djecu pionirski rukovodioci-studenti besplatno poučavali. Ja sam tako, na primjer, bila učlanjena u dramsku, crtačku i šahovsku sekciju, na koje sam poslije škole trčeći odlazila i u njima beskrajno uživala. Tamo smo se družili i bili poučavani, između ostalog, i o tome kako se treba uljudno ophoditi s drugim ljudima, ma koje dobi oni bili. Treba li uopće dodati kako danas roditelji trebaju platiti za svaku izvanškolsku aktivnost svoje djece, a oni koji to ne mogu (velika većina) strepe da im djecu, na primjer, ne uhvate dileri droga. Između ostalog učili su nas i kako je poštenje izuzetno važno, a laganje nedopustivo. Ima u Hrvatskoj mnogo ljudi koji žive u skladu s ”pionirskim vrijednostima“ samo što se ti ljudi ne bave politikom, niti zanimaju političare.

 

Kaže se da Kolinda Grabar Kitarović nije potpuno bez šansi pred predsjednikom Ivom Josipovićem jer je potrebna ”potpuna dezinfekcija”, misleći da kao osoba koja dolazi sa strane nije ”zaražena”, mada će je kandidirati stranka osuđena za korupciju. Ne pitam vas za koga ćete glasovati ako u finišu budemo birali između njih dvoje, nego je li hrvatsko društvo bolesno i jesu li političke strukture toliko ”kontaminirane”?

Mislim da nijedan član stranke koja se na razne načine toliko ogriješila o državu i narod (da bude jasno: HDZ) ne može biti ”nekontaminiran”. Nekontaminirani su već odavno prestali biti članovi te stranke. Ne bih rekla da je hrvatsko društvo bolesno, ali da jest pasivno, rezignirano, duboko razočarano, višestruko izvarano… Strašno je slušati od gotovo svih političara kako ”treba biti optimističan”. Obraćaju nam se kao maloj djeci koju treba uvjeriti da će ”ako budu dobra (optimistična), sve biti u redu”. Za poticanje optimizma potrebna su djela koja će ga opravdati.

 

Mirjana Krizmanic VER 1 by Josip Štilinović

Snimio: Josip Štilinović

Napisao sam knjigu zahvaljujući odluci da prođem temeljitu psihoterapiju, dovršenu prije deset godina otprilike, i znam da sam od tada drugačiji u odnosu na ljude vaše struke. Ne smatram ih više prodavačima magle, što je predrasuda koja je hranjena i tijekom teološkog studija. Želim vam se zahvaliti na vašim knjigama i pitati vas što ste naučili pišući ih?

Pišući svoje knjige, koje ja smatram popularno pisanim knjigama iz primijenjene psihologije, naučila sam da je za jednostavno i svima razumljivo pisanje najprije potrebna pristojna količina znanja, pa se stoga prije nego što počnem pisati neku od tih knjiga dugo i opsežno na to pripremam. Čitam stručne knjige iz tog područja, stalno o tome razmišljam, razgovaram s ljudima… Naučila sam i da se ljudima može pomoći i pisanom riječju i naučila sam biti zahvalna što mi se u tako visokoj životnoj dobi dogodila radost da u tome uspijevam.

 

Rekli ste da ste imali zazor od priručnika za samopomoć, a onda ste sami ispisali šest uspješnih self help knjiga i tako postali ne samo jako korisna mnogima nego i važna adresa mnogim kolegama i redakcijama. Osim Željke Markić i njena društvanca nisam primijetio da su se ljudi na vas ljutili. Kako nosite teret popularnosti? Je li nakon knjige ”Tkanje života” postalo težim biti pionirkom?

Već sam u gornjem odgovoru spomenula da ja svoje knjige ne smatram knjigama samopomoći. U toj se, naime, literaturi dijele savjeti koji bi trebali vrijediti za sve ljude, a to jednostavno nije moguće. Mi smo svi, svatko od nas, unikatni i međusobno se razlikujemo. Ne može se istim savjetima pomoći svim ljudima, pa ja stoga nastojim govoriti o različitim problemima s kojima se ljudi susreću i različitim načina rješavanja tih problema. To svakome u manjoj ili većoj mjeri omogućuje da sam za sebe nađe prikladna ili primjerena rješenja problema koji ga muče.

Papa Franjo je za mene od prvog trenutka, kad je sve prisutne na Trgu sv. Petra pozdravio s ”Draga braćo i sestre, dobra večer”, netko izuzetno vrijedan i sasvim poseban. Ja papu Franju doživljavam kao sasvim, sasvim izuzetnu osobu i kao pravog vjernika i svećenika, od kakvih nigdje, a naročito ne kod nas – ne vrvi. Papa Franjo je pun blagosti i dobrote, razumijevanja za ljude, želje da pomogne, a ne da osudi, da smiri, a ne uzburka… Mnogi predstavnici naše Crkve uopće ne oklijevaju čak s oltara širiti u najmanju ruku netrpeljivost…

 

Jeste li religiozni?

Ne znam jesam li religiozna. U uobičajenom smislu svakako nisam, jer u crkve ulazim samo kako bih tamo u miru uživala u njihovoj ljepoti i posebnoj atmosferi. Možda sam svojevrsni agnostik, koji često ima potrebu zahvaliti se Nekome ili Nečemu na mnogo toga što me u životu svakodnevno raduje, obogaćuje…

 

Kakav dojam na vas ostavlja papa Franjo?

Papa Franjo je za mene od prvog trenutka, kad je sve prisutne na Trgu sv. Petra pozdravio s ”Draga braćo i sestre, dobra večer”, netko izuzetno vrijedan i sasvim poseban. Ja papu Franju doživljavam kao sasvim, sasvim izuzetnu osobu i kao pravog vjernika i svećenika, od kakvih nigdje, a naročito ne kod nas – ne vrvi. Papa Franjo je pun blagosti i dobrote, razumijevanja za ljude, želje da pomogne, a ne da osudi, da smiri, a ne uzburka… Mnogi predstavnici naše Crkve uopće ne oklijevaju čak s oltara širiti u najmanju ruku netrpeljivost… Ne bih htjela govoriti o njima, ali mislim da je papa Franjo zaista za cijeli svijet dar Božji. Zvuči pomalo nerazumno, ali ja ću to ipak reći: ja papu Franju ne samo izuzetno cijenim već baš volim. Kad ga vidim i čujem, postane mi toplo oko srca i duše (ako ju imam) i svaki put mu u sebi poželim dobro zdravlje i dug život. I, to još svakako treba dodati, papa Franjo je uz sve već spomenuto (a to je samo mali dio onog što bi se o njemu moglo reći) izuzetno obrazovan, s finim smislom za humor i bez ikakvog traga bahatosti ili oholosti koju ovdje gledamo svuda oko nas.

 

Hoćete li gledati otvaranje Mundijala i utakmicu između brazilske i hrvatske nogometne reprezentacije?

Otvorenje ću možda gledati, a utakmicu sigurno neću. Ne znam ništa o nogometu, smetaju me mahnita trčanja igrača raširenih ruku oko stadiona kad im uspije neki planirani potez, kao da se radi o vrhunskim dostignućima za opće dobro sviju nas, kao i glorificiranje sporta ispred svih drugih ljudskih aktivnosti. U našoj zemlji postoji velik broj talentiranih mladih ljudi (oba spola) koji s mnogu truda i ustrajnosti postižu svjetske uspjehe u različitim područjima znanosti i primijenjenih znanja, a da još nikada, doslovce NIKADA nitko od njih nije bio na naslovnoj stanici bilo kojih novina. Tako to izgleda u ”zemlji znanja“.

U našoj zemlji postoji velik broj talentiranih mladih ljudi (oba spola) koji s mnogu truda i ustrajnosti postižu svjetske uspjehe u različitim područjima znanosti i primijenjenih znanja, a da još nikada, doslovce NIKADA nitko od njih nije bio na naslovnoj stanici bilo kojih novina. Tako to izgleda u ”zemlji znanja“

 

Izjavili ste da je vaš životni moto ”Ništa po svaku cijenu”. Što to zapravo znači? Biti tolerantan prema samom sebi?

Ne, to zapravo znači ne izdati svoje vrijednosti i svoja uvjerenja za neke ”konkretnije vrijednosti” kao što su položaj i slično, ne podnositi ničije maltretiranje u ime nečeg što je navodno jako vrijedno (ljubav, prijateljstvo, domoljublje), itd. Meni se nekako čini da je to ”Ništa po svaku cijenu” toliko samo po sebi razumljivo i očito da uopće i nema smisla opširno obrazlagati.

 

Budući da vas ljute ili oneraspoložuju arogancija, bahatost, licemjerje, pomanjkanje lojalnosti, poštenja i odgovornosti, te svaki oblik zavisti i netolerancije, kako uspijevati ostati veselom osobom i zračiti toliko dobrom energijom?

Jest, sve što ste naveli me smeta i ljuti, ali ja svuda oko sebe vidim mnogo dobrih, skromnih, u svakom pogledu vrijednih ljudi i nastojim se s takvima i družiti. Imam, osim toga, velik broj različitih izvora radosti i sama sam sebe odgojila da se na njih ne navikavam. Drugim riječima, ako mi se, na primjer, sviđa neko glazbeno djelo, ja ću ga uvijek ponovo slušati s istom radošću, kao što ću se uvijek ponovo diviti prirodi u svim njezinim oblicima, bliskom kontaktu s drugim ljudi, umjetničkim djelima, prevođenju stručnih knjiga, profesiji koju sam odabrala i koju bih uvijek ponovo odabrala. I možda ono najvažnije, kad sam bila oduzeta od dječje paralize i to u toj mjeri da se nisam mogla sama u krevetu ni okrenuti, sklopila sam jedne noći na Rebru, kad nisam od bolova i očaja mogla spavati, sa sobom svojevrstan pakt. Odlučila sam da se, ako ikada prohodam toliko dobro da mogu samostalno živjeti, neću žaliti zbog toga što ću cijeli život morati živjeti s vidljivim posljedicama dječje paralize. Uglavnom u tome uspijevam.

 

Mirjana Krizmanic VER 2 by Josip Štilinović

Snimio: Josip Štilinović

Kako komunicirate s vašom macom? Supruga i ja imamo šest mačaka i ne uspijevam se snaći, jer svaka naša maza govori drugačijim jezikom, a sada su nam se u dvorištu pojavile dvije nove, sasvim male…

Moja komunikacija s mojom macom je vrlo jednostavna. Ona mi pokaže i ”kaže“ različitim načinima glasanja sve što hoće i od mene traži, a ja, kao dobar butler, odmah skačem i ugađam. Kad to ne činim dovoljno dobro, ona me na neki način kazni: ugrize, gleda u oči i ”protestira”, ali zato kad je sve u redu, predivno prede i mazi se. I na nju se ne navikavam i veselim joj se svakog dana ponovno i to od jutra do mraka (i obrnuto). Blago vama s tolikim macama. Naravno da svaka govori drugačijim jezikom, kad svaka ima i svoju ličnost, različitu od ostalih.

 

Smeta me riječ ”invalid”, ponajprije jer na jeziku na kojem sam odrastao, španjolskom, taj pojam puno jasnije nego na hrvatskom znači ”onaj koji ne vrijedi” ili, u nešto blažoj varijanti, ”onaj koji je manje vrijedan” (inválido). No, pustimo sada moje tegobe sa semantikom, jeste li se ikada osjećali manje vrijednom? I što bi bila dodatna vrijednost vašega karaktera?

Griješite što vas smeta naziv ”invalid”. Nije problem u riječi, već u predrasudama. Kao prvo, svaka osoba s invaliditetom (zašto bi to bio bolji naziv, pa to je samo eufemizam) je u nekom aspektu ili nekoj aktivnosti uistinu ”invalidna”. Eto, ja idem teško po stepenicama, ne mogu potrčati, ne mogu poskočiti, ne mogu se penjati…. Kad izbjegavamo nazvati pojave pravim imenom, mi samo potičemo nastanak i održavanje predrasuda, jer ako djetetu branimo da kaže šepav, grbav, debeo i slično, mi ga učimo da je to nešto tako strašno da ono  uopće ne smije ni reći ono što VIDI. Djecu bismo trebali učiti da onaj tko je invalid nešto ne može ili to može slabije od drugih i da se ta riječ odnosi samo na to. Izvan toga ta osoba može biti dobra ili loša, pametna ili glupa, poštena ili nepoštena i tako redom, pa prema tome ništa drugo ne možemo o njoj zaključiti niti se zbog toga što nešto ne može ili nema prema njoj drugačije ponašati. Tako bismo suzbijali predrasude. I za kraj, da vas podsjetim na velikog Shakespearea, koji je rekao: ”Ruža bi jednako mirisala i da se drugačije zove”.

Filed Under: INTERVJU Tagged With: Aleksandra Kolarić, autograf.hr, Drago Pilsel, HDZ, Hrvatska, intervju, Karamarko, Kolinda Grabar Kitarović, Merzel, Mirela Holy, Mirjana Krizmanić, politika, psihologija, SDP, Slavko Linić, Zoran Milanović

Iskazivanje nesnošljivosti ograničava slobodu građana

Autor: autograf.hr / 10.11.2013. Leave a Comment

Platforma 112 i Građanski odbor za ljudska prava u subotu su u povodu obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv fašizma, antisemitizma i ksenofobije upozorili da se iskazivanjem nesnošljivosti prema nekoj manjini i simbolima njezina kulturnog identiteta ograničavaju sloboda, prava i sigurnost građana Hrvatske te da su u konačnici ugroženi i pripadnici većinskog naroda, koje se stalno uvjerava kako su im ”oni drugi” trajna i opaka prijetnja.

 

Međunarodni dan borbe protiv fašizma, antisemitizma i ksenofobije obilježava se diljem Europe u spomen na Kristalnu noć (Kristallnacht) – događaj što se u nacističkoj Njemačkoj zbio 9. studenoga 1938. u sklopu sustavnog progona Židova, a simboliku toga dana organizacije su postavile u kontekst aktualnih događaja u Hrvatskoj, osobito situacije u Vukovaru. Upozorile su kako je razbijanje dvopismenih ploča jedan od većih problema s kojima se valja ozbiljno suočiti.

 

U svom ”Apelu uime razuma, za Hrvatsku svih nas” predstavljenome na konferenciji za novinare organizacije su istaknule da je temeljni problem Hrvatske to što se nezadovoljstvo, strah od siromaštva i neizvjesne budućnosti uvijek uspijevaju vješto preusmjeriti na ”dežurnu” manjinu.

 

”Raskidanje niti koje su tvorile bogatstvo življenja u multietničkom okruženju, započeto brutalnom agresijom na Vukovar u kolovozu 1991., nastavlja se, bez posustajanja, činjenjem toga grada vječnim taocem grupa i političara kojima je mitologizacija prošlosti važnija od onoga što se događa danas”, istaknule su udruge u apelu, koji je na konferenciji za novinare pročitala predsjednica organizacije B.a.B.e. i predsjednica Upravnog odbora Kuće ljudskih prava Sanja Sarnavka.

 

Naziv Kristalna noć odnosi se na događaj iz studenoga 1938. u nacističkoj Njemačkoj u sklopu sustavnog progona Židova nazvanoga holokaust. Uništeno je i opljačkano najmanje 7000 trgovina, oskvrnjena su židovska groblja, spaljeno 177 sinagoga i ubijen 91 Židov. Oko 30 000 Židova uhićeno je i odvedeno u koncentracijske logore. Potkraj godine većinu su pustili, no tisuću je osoba u međuvremenu izgubilo živote.

 

Dugogodišnji član Židovske općine Zagreb koji je preživio holokaust, Boris Braun, na konferenciji je iznio što je sve iskusio pošto je 1942. uhićen i strpan u ustaški zatvor.

 

Suzana Ritz, majka pokojnog mladića Luke Ritza, upozorila je kako je različitost bogatstvo jednog društva te da većina u Hrvatskoj mora prihvatiti da postoje drugačiji. Ocijenila je da većina roditelja u Hrvatskoj odgaja djecu u mržnji, što smatra neprihvatljivim.

 

Psihologinja Mirjana Krizmanić ustvrdila je da se u našoj zemlji kao i u nekim dijelovima Europe ponovno podiže magla netolerantnosti, a predstavnica židovske nacionalne manjine Sanja Tabaković upozorila je kako šutnja stvara ksenofobično društvo.

 

HINA

Filed Under: Društvo, Nevladin sektor Tagged With: antisemitizam, autograf.hr, B.a.B.e., Europa, fašizam, Građanski odbor za ljudska prava, Hrvatska, Mirjana Krizmanić, Platforma 112, Sanja Sarnavka, židovi

Pravo na sreću

Autor: Zdravko Zima / 11.10.2013. 7 Comments

Pišu Drago Pilsel i Zdravko Zima

 

Umišljamo si da činimo nešto važno nudeći vam od današnjeg dana portal koji je posvećen političkim, gospodarskim, kulturnim, religijskim, filozofskim, psihološkim, sociološkim, povijesnim, pravnim i ostalim društvenim temama, Hrvatske, regije i svijeta.

 

Naslov ”Autograf.hr” upućuje na potrebu obnove jedne, nemalim dijelom, kompromitirane profesije, jer pretpostavlja osoban, pa stoga odgovoran, beskompromisan, a to znači odlučan, moralan i angažiran stav.

Temelj novinarstva leži na striktnom poštovanju činjenica i konzultiranju svih strana u eventualnom sporu: koliko se za to deklarativno zalažemo, toliko smo svjedoci svih mogućih odstupanja koje novinarstvo opet jednom svode na servis vidljivih ili prikrivenih centara moći. Problem je još veći kad znamo da je u Hrvatskoj i u široj regiji evidentan nedostatak kulture čitanja; s manjkom političke i ine kulture; taj nedostatak rezultirao je društvom s izuzetno zakržljalim javnim mnijenjem, društvom u kojem je solidarnost gotovo nepoznat pojam i koje u danom času nije u stanju reagirati na konkretne izazove.

 

Suočeni smo s potrebom vraćanja digniteta novinarstvu. Treba obnoviti njegova ključna načela, omogućujući mu da postane nezaobilazan faktor u izgrađivanju demokracije koja nije mrtvo slovo na papiru. Novinarstvo koje će biti korektiv vlasti, nepotkupljivi razotkrivač svih mogućih zala, sredstvo u borbi protiv šovinizma, ksenofobije i predrasuda – to je novinarstvo koje želimo i koje ćemo braniti svakim prilogom i svakom rečenicom našeg portala. Drukčije novinarstvo nije potrebno nikome, osim onima koji brane politiku ”što gore, to bolje” i koji u manipuliranju javnošću traže mogućnost učvršćivanja svojih ionako sumnjivih pozicija.

 

Autograf.hr želi svjedočiti o obnovi odnosa u društvu, o stvaranju politike koja će se vratiti svojim ishodišnim značenjima, a to podrazumijeva brigu za društvo koja je istodobno briga za opće dobro u svim postojećim segmentima. U interakciji novinara i naše (re)publike prepoznajemo mogućnost iskazivanja zrelosti i odgovornosti, onih vitalnih pretpostavki bez kojih put u drukčiju budućnost nije ništa drugo nego iluzija. U tom nastojanju posebnu ulogu imat će redakcijski savjet, čija su imena, spojena s njihovom kompetentnošću i nepotkupljivošću, naša vjerodostojna preporuka.

 

Valja se legitimirati, tim imenima, jer ona su naše bogatstvo, naša snaga:

Mile Babić, Sonja Bašić, Joško Belamarić, Jadranka Brnčić, Vladimir Cvetković-Sever, Bora Ćosić, Branko Čegec, Ivan Čolović, Aleš Debeljak, Arsen Dedić, Predrag Finci, Silvije Foretić, Niko Gamulin, Milan Gavrović, Anna Maria Gruenfelder, Sinan Gudžević, Boris Gunjević, Željko Ivanković, Tvrtko Jakovina, Dejan Jović, Alfi Kabiljo, Dražen Katunarić, Claudia Keller-Pilsel, Snježana Kordić, Mirjana Krizmanić, Peter Kuzmič, Andrea Latinović, Ivan Lovrenović, Igor Mandić, Dalibor Martinis, Ivica Maštruko, Vili Matula, Seadeta Midžić, Teofil Pančić, Borka Pavičević, Boris Perić, Sibila Petlevski, Drago Pilsel, Branimir Pofuk, Edo Popović, Alma Prica, Boris Rašeta, Urša Raukar, Janko Rožič, Božo Rudež, Seid Serdarević, Slobodan Šnajder, Vesna Teršelič, Dafinka Večerina, Nikola Visković, Milan Vlajčić, Milana Vuković-Runjić, Zdravko Zima (koordinator), Vjeran Zuppa, Viktor Žmegač.

 

Potrebno nam je kvalitetno novinarstvo i potrebni su nam medijski projekti koji se neće gasiti zato što će njihovi urednici u rekordnom roku priznati da ne mogu – ili ne žele – ostati neovisni. Želimo otvorene i agresivne medije, ali samo u onoj mjeri u kojoj je agresivnost drugo ime za argumentaciju. S druge strane krajnje je vrijeme da stanemo nakraj nasilju, ne samo onom doslovnom i fizičkom, koje je postalo modus vivendi nad kojim još malo tko uistinu reagira. Ali treba isto tako podsjetiti javnost da se treba osloboditi drskosti i nasilja, koje nije samo privilegij nogometnih navijača i koje ozbiljno nagriza temelje naše demokratski definirane i europski programirane države.

 

Stvarni lijek za ljudske nevolje uredništvo će tražiti u solidarnim modelima ponašanja, neovisno o nacionalnim, vjerskim ili nekim trećim, društveno zaštićenim atribucijama autora i čitatelja.

 

Na taj će se način, projektom koji neće hraniti nacionalističke mitove, koji neće komplimentirati vjeri tako da je identificira s nacijom, novinarstvom koje će promicati vrhunske kriterije i koje će biti prepoznatljivo po njegovanju kulture, bar do neke mjere utažiti žeđ za pravdom i smanjiti negativni efekti proistekli iz tajkunizacije, privatizacije i drugih zakonski verificiranih oblika ponašanja koji su materijalno i moralno opustošili Hrvatsku. Državu u koju se njeni vođe trijumfalno zaklinju, svodeći njene građane na marionete koje uporno aplaudiraju ili, od prilike do prilike, mašu zastavama, nalazeći u tome kakvu-takvu zadovoljštinu za izgubljene iluzije.

 

Danas nikome ne trebaju iluzije, još manje idoli, osim ako to nisu idoli rada, heroji kompetencije koji će probuditi toliko potrebnu nadu i pokrenuti osjećaj da je promjena moguća. Pogotovo ona koja znači boljitak za sve, a ne samo takve koji su stjecajem (po)ratnih okolnosti ili zahvaljujući izbornom marketingu stekli barnumske povlastice. Dakako, socijalno i mentalno očišćenje implicira odgovarajući odnos prema okolišu koji se bezočno uništava, dok se manjak bilo kakve akcije uvijek iznova pravda oskudicom.

 

Nezanemariva je svrha stvaranje društvene klime odgovornosti odnosno napuštanje principa etnonacionalizma, širenje kulture snošljivosti, ekumenskog i međureligijskog dijaloga, praštanja i pomirenja, tim više što je Hrvatska prije nekoliko mjeseci postala članicom Europske unije.

 

Kulturi laži treba suprotstavljati kulturu istine i života. Istina ne znači tek puku točnost, suglasnost. Ona nije nešto što se može konstruirati i čime se može manipulirati. Ondje gdje nelogične sheme djelovanja više ne obuhvaćaju integralnu ili opipljivu stvarnost, javlja se potreba za obrazlaganjem i za analizom. Kao što liječnik ne smije ignorirati pacijenta, novinar ne smije zaobilaziti teška i delikatna pitanja. Zato uvijek iznova stoji pred rizikom sučeljavanja, svjestan da njegov poziv ne završava skupljanjem podataka. Činjenice su uvjet njegove djelatnosti, a kritički žalac ono što toj djelatnosti daje smisao. I razlog postojanja!

 

Novinarstvo ponajprije shvaćamo kao alat, dragocjen alat, pomoću kojeg želimo pridonijeti rekonstruiranju društvene i intelektualne klime, vjerujući da je najmanji pomak bolji od rezignacije. Ili od straha i od stagnacije koji su zahvatili sve pore našeg bića, prijeteći kolektivnim rasulom.

 

Uvijek ćemo se boriti za napredak, za građansku i europsku Hrvatsku, za pomirene narode Balkana, za intenzivan dijalog i suradnju, ne tolerirajući nepravdu, suprotstavljajući se demagozima svih vrsta i definirajući svoj angažman izvan stranačkih ili partikularnih interesa. Zalaganje za pravnu državu implicira borbu protiv privilegija, odanost načelima općeg dobra te senzibiliziranost za siromašne i socijalno degradirane, o kojima se ne vodi ni približno dovoljno računa.

 

Zato će redakcija okupiti, pored navedenih imena, široku paletu suradnika, pisaca, publicista i intelektualaca različitih profila koji imaju što ponuditi javnosti, ali koji iz ovih ili onih razloga nisu u dovoljnoj mjeri prisutni na javnoj sceni. Samo tako moći ćemo kreirati portal koji neće imati nacionalistički, nego nacionalni i kozmopolitski karakter, koji će biti lokalan, regionalan i univerzalan i koji će u kolopletu prezentiranih sadržaja naći mjeru nove i europski postulirane Hrvatske, zemlje koja se ne smije sramiti velikana koji su je željeli učiniti svjesnom i položaja i prioriteta.

 

Hrvatske koja nije u Europi s figom u džepu, nego Hrvatske koja svakom gestom potvrđuje svoju posebnost, ali i davno uspostavljenu pripadnost starom kontinentu. Otuda krug kao prirodna i povijesna neminovnost: jer sve što osvješćuje našu posebnost, europskim indigenatom tu posebnost opetovano potvrđuje i povećava.

 

Bez okorjele navike da svjesno analiziramo dok čitamo, govorimo i odlučujemo, većina nas jedva bi ikad pomislila da postoji potreba za boljim idejama, i ne bi se, kad se one pojave, za njih zainteresirala.

 

Pred sobom imamo otvorenu mogućnost da preuzmemo nevolju rekonstruiranja uvjeta, intelektualne, društvene ili vjerske klime nekog idealnog ili boljeg vremena i mjesta gdje bismo se željeli, kao pojedinci i društvo, naći.

 

Pred nama je, kako je za vrijeme ”Marša na Washington” u ljeto 1963. rekao Martin Luther King, mogućnost da unovčimo jedan ček. Kad je stvorena Republika Hrvatska, u Ustavu je potpisan ček za svakog hrvatskog građanina, da će neotuđiva prava na život, slobodu i traganje za srećom biti svakom zajamčena. Hrvatska i zemlje regije su mnogim našim sugrađanima u ruke dale lažan ček: ljudska prava nisu poštovana, bilo je neslobode, socijalna bijeda i lopovluk ukrali su nam sreću.

 

Mi danas obnavljamo vjeru da banka pravde nije propala. Ne želimo vjerovati da su fondovi morala naših zemalja nedovoljni. Tu smo zato jer mislimo da imamo pravo unovčiti ček koji će nam dati bogatstvo slobode i sigurnost pravde. Krajnije je vrijeme da Hrvatska i druge zemlje budu zemlje građanskih i socijalnih prava, zemlje u kojima će sa svake planine i otoka odjekivati sloboda.

 

To je naša nada. To je uvjerenje s kojim stvaramo i s kojim se međusobno zbližavamo kako bismo zajedno počeli osjećati istinsku i plodnu pripadnost zajedničkom prostoru Europe.

Filed Under: Balkan, Društvo, Nevladin sektor, OSVRT, Trendovi Tagged With: Aleš Debeljak, Alfi Kabiljo, Alma Prica, Andrea Latinović, Anna Maria Gruenfelder, Arsen Dedić, autograf.hr, Bora Ćosić, Boris Gunjević, Boris Perić, Boris Rašeta, Borka Pavičević, Božo Rudež, Branimir Pofuk, Branko Čegec, činjenice, Claudia Keller-Pilsel, Dafinka Večerina, Dalibor Martinis, Dejan Jović, dignitet profesije, Drago Pilsel, Dražen Katunarić, Edo Popović, Igor Mandić, Ivan Čolović, Ivan Lovrenović, Ivica Maštruko, Jadranka Brnčić, Janko Rožič, Joško Belamarić, Milan Gavrović, Milan Vlajčić, Milana Vuković-Runjić, Mile Babić, Mirjana Krizmanić, Niko Gamulin, Nikola Visković, novinarstvo s potpisom, osvrt dana, Peter Kuzmič, portal, Predrag Finci, Seadeta Midžić, Seid Serdarević, Sibila Petlevski, Silvije Foretić, Sinan Gudžević, Slobodan Šnajder, Snježana Kordić, Sonja Bašić, Teofil Pančić, Tvrtko Jakovina, Urša Raukar, Vesna Teršelič, Viktor Žmegač, Vili Matula, Vjeran Zuppa, Vladimir Cvetković-Sever, Zdravko Zima, Zdravko Zima (koordinator), Željko Ivanković

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT