Na križanju Desete ulice i Avenije Ustava u Washingtonu smješten je Smithsonianov prirodoslovni muzej i u njemu najveća entomološka zbirka na svijetu, gdje se u stotinama tisuća staklenki, ladica i vitrina čuva više od trideset pet milijuna primjeraka ravnokrilaca, opnokrilaca, resokrilaca, kornjaša, ušiju, vodencvjetova, bogomoljki, termita, uholaža i desetaka drugih vrsta kukaca. [Read more…]
Ivo Josipović: ”Razočaran sam Plenkovićevim stavom o ZDS”
Bivši predsjednik države Ivo Josipović bio je na osnivanju Nove ljevice, a u pregovorima je i s novim šefom SDP-a. Otkriva vraća li se u SDP, ali i što misli o ploči u Jasenovcu, hrvatskoj vanjskoj politici, izboru ustavnih sudaca… [Read more…]
Sloboda govora po Vici Batarelu
Donald Trump razbio je političku korektnost i kulturni marksizam koji je počeo jako djelovati u američkoj politici… Otvorio je javni prostor i nama katolicima da iznesemo svoje misli bez te političke korektnosti. I to ne samo u Americi nego i nama u Europi otvara jednu drugu mogućnost da i mi možemo komunicirati. Ostavlja nam otvorenost da i mi možemo bez straha govoriti o određenim stvarima… [Read more…]
Hrvati u Bosni i Hercegovini najmanje zaslužuju lažne nade
Ono što se dogodilo prošli tjedan ovdje u Stocu posljedica je višegodišnje politike u BiH, gdje su Hrvati bili diskriminirani, odnosno bili su konstitutivan narod, ali samo na papiru – rekao je Božo Petrov, potpredsjednik opozvane Vlade i kandidat za budućeg predsjednika Sabora tijekom boravka u susjednoj državi. [Read more…]
Karamarkov ideološki guru u očajničkoj borbi za funkciju
Još nisam sreo glasača HDZ-a koji ne želi da ja budem ministar kulture – u toj izjavi Zlatko Hasanbegović sažima sve svoje argumente u pokušaju da se održi na sadašnjoj funkciji i dodatno ih u istom dahu podupire tumačenjem da rezultati izbora, pogotovo preferencijalni glasovi, daju za pravo njegovim ambicijama. [Read more…]
Haj’mo, haj’mo, haj’mooo u opoziciju!
Nema tog vica koji bi me više nasmijao od urlanja tehničkog ministra vanjskih poslova Mire Kovača na skupu Hrvatske demokratske zajednice u Splitu, na rivi. Svojim “Idemo! Haj’mo, haj’mo, haj’mo, haj’mo…. i tako je, brat bratu, zaurlao jedno petnaest puta (ne pretjerujem – brojite ako mi ne vjerujete), [Read more…]
A zašto HDZ ne brani Srbe?
U beskrajnim odjecima Milanovićevog snimanog razgovora s predstavnicima braniteljskih udruga, u većini medija ponajviše je u prvi plan isticana njegova uzgredno izrečena opaska na kraju razgovora kad je na rasprave o ustašama i partizanima rekao: „Ostavi me više na miru s tim, čovječe. Ne mogu više, brate, živjeti s tim. Dakle, moja stara nije bila vojni lekar kao Plenkovićeva…“. [Read more…]
Dogovoreni rat Beograda i Zagreba
Najnovija makljaža na relaciji Zagreb – Beograd sigurno predstavlja vjetar u leđa HDZ-u, bratskoj stranci Vučićevih naprednjaka, kao što će zasigurno koristiti i Kovačevom beogradskom kolegi Ivici Dačiću, srpskom šefu diplomacije, koji je u prvim redovima novog hrvatsko-srpskog fronta – ili srpsko-hrvatskog, svejedno – započeo svoju kampanju za predsjedničke izbore u Srbiji sljedeće godine Hrvatska je članica Europske unije, kojoj se Srbija želi priključiti. Kao članica, Hrvatska odlučuje o svakom koraku što ga Srbija napravi u svojim pregovorima s EU-om.
Bez suglasnosti Hrvatske Srbija tako ne može otvoriti ni zatvoriti nijedno pregovaračko poglavlje. Zbog čega onda Hrvatska, kao članica EU-a i NATO saveza, svoj nesumnjivo superiorni položaj ne uspijeva artikulirati u odnosima sa Srbijom?
Hrvatska je članica Europske unije, kojoj se Srbija želi priključiti. Kao članica, Hrvatska odlučuje o svakom koraku što ga Srbija napravi u svojim pregovorima s EU-om
Srpski čelnici posljednjih dana najtežom verbalnom kanonadom tuku po Hrvatskoj i njezinim čelnicima, čemu uglavnom neuspješno i nemušto pokušava parirati uglavnom samo šef diplomacije Miro Kovač koji se time, međutim, pokušava profilirati u neumornog zaštitnika hrvatskih nacionalnih interesa.
Upravo u tome i jest stvar. Nije, naime, bitno što Kovač govori i koliko je uspješan u tome što radi, nije važno što već mjesecima, naravno neuspješno, pokušava uvjeriti Europu da Srbija mora ukinuti svoj zakon koji joj omogućava progon ratnih zločinaca, nije važno je li Kovač kao ministar vanjskih poslova doista učinio sve što je mogao i trebao kako bi spriječio zloupotrebe srpskog zakona o tzv. univerzalnoj jurisdikciji, bitno je jedino da je za prosječnog desnog birača upravo Kovač onaj koji se hrabro i neumorno svađa sa Srbima, čime postaje neustrašivi borac za ”našu stvar”, a to je vrlina koja je osobito na cijeni u ovom trenutku, samo nekoliko tjedana prije još jednog izlaska na birališta.
Bez suglasnosti Hrvatske Srbija tako ne može otvoriti ni zatvoriti nijedno pregovaračko poglavlje. Zbog čega onda Hrvatska, kao članica EU-a i NATO saveza, svoj nesumnjivo superiorni položaj ne uspijeva artikulirati u odnosima sa Srbijom?
Možda nikad nećemo doznati sve okolnosti pod kojima je izbio, ali ako najnoviji val hrvatsko-srpskog zaoštravanja stavimo u konkretan političko-regionalni kontekst, onda se jasno nameće zaključak kome će taj rat koristiti i tko bi od njega mogao najviše politički profitirati.
Ponajprije upravo Kovačevom HDZ-u, koji će se, ako ne dođe do bitnih pomaka, najviše okoristiti umjetno stvorenom antisrpskom histerijom u Hrvatskoj, baš kao što je i stranka Aleksandra Vučića prije nekoliko mjeseci politički najviše profitirala kada je uoči izvanrednih izbora u Srbiji iz Hrvatske stigla najava hrvatske blokade srpskih pregovora s EU-om, što je, recipročno, tada dovelo do stvaranja antihrvatske histerije u Srbiji.
Najnovija makljaža na relaciji Zagreb – Beograd sigurno predstavlja vjetar u leđa HDZ-u, bratskoj stranci Vučićevih naprednjaka, kao što će zasigurno koristiti i Kovačevom beogradskom kolegi Ivici Dačiću, srpskom šefu diplomacije, koji je u prvim redovima novog hrvatsko-srpskog fronta – ili srpsko-hrvatskog, svejedno – započeo svoju kampanju za predsjedničke izbore u Srbiji sljedeće godine.
Možda nikad nećemo doznati sve okolnosti pod kojima je izbio, ali ako najnoviji val hrvatsko-srpskog zaoštravanja stavimo u konkretan političko-regionalni kontekst, onda se jasno nameće zaključak kome će taj rat koristiti i tko bi od njega mogao najviše politički profitirati
Na tim će izborima Dačić biti predsjednički kandidat socijalista, nekoć stranke Slobodana Miloševića, čiju je rehabilitaciju, u istom kontekstu, Dačić upravo inicirao, a protiv čega Kovač, zanimljivo, nije prosvjedovao.
Riječ je, dakle, o umjetnom, a vrlo vjerojatno i dogovorenom i pomno koordiniranom sukobu, koji se vodi po dobro poznatom obrascu, kojeg smo na ovim prostorima već iskusili, primjerice u prvoj polovici prošlog desetljeća, kada se zbog unutarnjopolitičkih potreba Zagreba i Ljubljane također razbuktao fingirani ribarski rat u Piranskom zaljevu.
A to što je tadašnji rat s Ljubljanom ipak bio drukčiji od sadašnjeg rata s Beogradom, bez aktualnih hrvatsko-srpskih verbalnih brutalnosti, valja, dakako, pripisati tadašnjim političkim standardima i drukčijim povijesnim odnosima, a ne suštinskim razlikama.
(Prenosimo s portala Novoga lista).
Staviti dijete u vojni kamp je pametno kao i dati mu petarde u ruke
Ma ne samo da im treba otežati ulazak u Uniju zbog poglavlja 23, nego bi Miro Kovač trebao isposlovati zabranu na jedno pet stotina godina i 19 dana dok Srbija ne dokaže da su za Europu. [Read more…]
Fašistički su ispadi sasvim prihvatljivi Bujančevim gostima
U to nema sumnje: društvene mreže, a osobito Facebook, već dugo imaju status ozbiljnog medija. Vi možete smatrati Facebook tek još jednom tehnološkom igračkom, bezvezarijom i sredstvom zaglupljivanja masa, ali oni koji ga koriste učinili su ga relevantnim. Vrlo službeno u komunikaciji s javnošću njime se služe svaki političar i stranka. [Read more…]