U ispolitiziranoj i dijelom šovinistički ostrašćenoj hrvatskoj javnosti gotovo potpuno nezapaženi su pozivi stručne javnosti (objavljeni, između ostalih, i u biltenu Instituta za javne financije) da se napokon moraju usuglašeno i žurno početi provoditi ekonomske reforme. [Read more…]
Banana premijer?
(Opaska uredništva Autografa: Kolumna Sanje Modrić je trebala biti objavljena u utorak u Novome listu ali ju je pomela cenzura u njenoj redakciji).
Je li premijer Orešković jučer gledao koje vijesti? (”jučer” se odnosi na ponedjeljak 25.01., op. Autografa). I je li vidio ceremoniju primopredaje između bivšeg minstra Freda Matića i sadašnjeg Mije Crnoje, kome je, iznebuha i mimo uobičajenog protokola, pritekla na podršku i nova ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić? [Read more…]
Zaustaviti neškolovane ministre zdravstva!
Tihomir Orešković će biti prvi predsjednik hrvatske vlade kao istaknuti menadžer svjetske farmaceutske industrije.
Prema dosad objavljenim imenima kandidata za ministra zdravstva, međutim, ni jedan nije školovan za ministra zdravstva. [Read more…]
Vrijeme je za Sjedinjene Europske Države
Izbjeglička kriza poprima globalne razmjere, imamo globalnu ekonomiju, globalne korporacije, globalne klimatske promjene ali i globalni terorizam. Globalizacija je već pobijedila, ali ne postoje odgovarajući mehanizmi koji bi ljudima omogućili i kontrolu i zaštitu od globalizacije, upozorava naš komentator te otvara pitanje sudbine nacionalnih država jer one više nisu model koji omogućava zaštitu od svih tih globalnih pojava. [Read more…]
U Bosni bolje nego u Siriji
Prije nekoliko sedmica, na jednoj od brojnih tribina na kojima se razni bjelosvjetski i domaći mudraci ubiše izigravajući blagu zabrinutost za državu Bosnu i Hercegovinu, najviši predstavnik onoga što se zove međunarodna zajednica u nas, čestiti i odavno ni za što upitani Valentin Inzko, [Read more…]
Sirijsko ponavljanje bosanskog vica
Onim ljudima koje treba ugurati preko noći iz loše demokracije u bolji život, navodno u ime istinske demokracije, kao po pravilu se nude mnoga lažna obećanja. Ne zato što demokracija po definiciji ne valja, već zato što se ne može preskočiti lagano put koji traži puno dobre volje, obrazovanja, novca i strpljenja dok se ne dobaci do sreće. Kako bi se jednostavno kazalo, to je proces a ne skok preko noći. [Read more…]
Položaj: misionarski
Cijelu generaciju prije današnje, ljubitelji špijunskog filma velike su nade polagali u obnovu franšize Jamesa Bonda s Pierceom Brosnanom: očekivalo se da Goldeneye iz 1995. donese najpopularniji oblik akcijskih trilera u predmilenijsko doba. Ali Brosnanova je tenura u ulozi Bonda potrajala samo sedam godina – a već devetu, s upadljivo dojmljivijim rezultatima, 007 je Daniel Craig, unutar slijeda filmova koji su dobrim dijelom raskrstili s prethodnih dvadeset. [Read more…]
Ovaj je sustav neizdržljiv
Tijekom putovanja otkrio sam da postoje očekivanja naroda, želja za promjenom – kazao je papa Franjo u Santa Cruzu u Boliviji, na susretu s predstavnicima pučkih pokreta svijeta. To je bio njegov vjerojatno najznačajniji govor o stanju u društvu i ekonomskoj situaciji tijekom pohoda, od 5. do 13. srpnja, trima državama Južne Amerike, Ekvadoru, Boliviji i Paragvaju. Zadnji je trenutak za promjene, drži papa i kaže kako je potrebna “ekonomija zajednice nadahnuta kršćanstvom”. [Read more…]
Prirodne i druge katastrofe
Godina koja se bliži kraju biće upamćena po katastrofalnim poplavama čije su posledice još prisutne. Nešto se moglo popraviti uz međunarodnu pomoć, nešto nije. Višegodišnja nemarnost u održavanju nasipa, odvodnih kanala, nerazumne i nekontrolisane seče šuma, čija su posledica mnoga klizišta, učinila su prirodne katastrofu i većom i strašnijom te uvećale strah da se nešto slično opet može ponoviti.
Neke se pouke moraju izvući. Još jednom se potvrđuje kao ozbiljna opomena: u većini katastrofa, makar one izazvane delovanjem prirodnih sila, postoji i jedan, nekada manji, nekada veći, udeo ljudske nemarnosti, nepažnje, nebrige.
Postoje i oni drugi oblici katastrofe kojima je ljudsko učešće i ljudsko delovanje isključivi uzročnik. U tu kategoriju katastrofa idu one sa socijalnom ili etičkom pozadinom, koje su posledica poremećenih odnosa u društvu, gubljenje moralnog kompasa, ekonomskog kolapsa, što sve itekako utiče na život svakog pojedinca, na ličnu i opštu nesigurnost, na nepoštovanje zakona i izbegavanje odgovornosti na različitim nivoima vlasti.
U proteklim danima odigrali su se i još neki događaji koji na svoj način upotpunjuju sumornu sliku ”razgrađenog društva”, kako je Srbiju naših dana definisao jedan poznati psihijatar. U samo nekoliko dana kriminalne, dnevne i sportske hronike zabeležile su zbivanja koja u sebi nose ozbiljne simptome društva bez kontrole i samokontrole, dramatične slučajeve gde su zakazali i pojedinci i društvo
Ako takozvane ”prirodne” katastrofe često dolaze iznenada i protutnje ostavljajući za sobom pustoš, puzajuće katastrofe izazvane ljudskom pohlepom, bahatošću, prostaklukom i nasiljem ostavljaju pustoš u institucijama sistema, još gore, teže i neizlečivije posledice od svake poplave, oluje ili zemljotresa.
Neke nedavno sačinjene analize pokazuju da korupcija u svojim različitim oblicima nanosi državi štetu koja se meri u milijardama evra. Od te smrtonosne bolesti nije zaštićen nijedan deo društva. Korupcijom se bukvalno preko noći stiču ogromna bogatstva, ali istovremeno uvaljuje u dno siromaštvo veliki deo naroda.
Povremena hapšenja lopova na visokom nivou, bankroti javnih preduzeća, otpuštanja hiljade radnika samo pokazuju dubinu ambisa u kojem se država nalazi. Osobe koje su pre samo godinu, dve ili tri proglašavani za menadžere godine danas odgovaraju za velike poreske utaje i nezakonito uzimanje kredita koje nisu vraćali, dovodeći do bankrota ne samo banke, nego i svakog drugog sa kojim su bili u poslovnom odnosu.
U proteklim danima odigrali su se i još neki događaji koji na svoj način upotpunjuju sumornu sliku ”razgrađenog društva”, kako je Srbiju naših dana definisao jedan poznati psihijatar. U samo nekoliko dana kriminalne, dnevne i sportske hronike zabeležile su zbivanja koja u sebi nose ozbiljne simptome društva bez kontrole i samokontrole, dramatične slučajeve gde su zakazali i pojedinci i društvo.
Otkriveno je da u Beogradu deluju bande maloletnika, dečaka od deset i jedanaest godina koje napadaju starije osobe, upadaju u stanove i pljačkaju. Policija i tužilaštvo, kako tvrde, nemoćni su da zaustave to nasilničko ponašanje jer maloletna lica ne mogu odgovarati pred sudovima, ne mogu biti hapšena niti suđena na zatvorske kazne.
Od Nove godine očekuju se masovna otpuštanja u javnim službama. Međunarodni monetarni fond uslovio je svoju finansijsku pomoć potezima koji će dovesti do povećane štednje na svakom koraku
Drugim rečima, otvoreno se priznaje da je država nemoćna pred tom vrstom kriminala. To je neka vrsta začaranog kruga: sve veće siromaštvo dovodi do raspada porodica, deca iz takvih porodica završavaju na ulici i ulaze u ličnu, nemilosrdnu bitku za preživljavanje u jednom nasilnom, nemilosrdnom svetu gde je golo nasilje jedna od najčešćih formula kako preživeti. Svet u koji su bačeni je svet nasilja i zločina, svet beznađa i očajanja, bez perspektive.
Koliko život više nema značenja, a ni cene, pokazuje nesreća koja se dogodila iza ponoći na beogradskom keju u blizini ostrva Ada Huje. U automobilu marke BMW bilo je šest osoba. Putnici u automobilu imali su između 16 i 20 godina. Dvojica mladića i devojka uspeli su da isplivaju, a troje je nastradalo. Vraćali su se iz provoda. Svi su bili pod alkoholom, a vozač nije posedovao vozačku dozvolu. Uz sve to vozio je nedozvoljenom brzinom.
Po mišljenju analitičara ovo je mnogo više od saobraćajne nesreće. U ovakvim i sličnim nesrećama sve više stradaju mladi. Po statistikama svaka četvrta žrtva u saobraćaju mlađa je od 29 godina i po tome se Srbija nalazi među najmanje bezbednim zemljama. To postaje državni problem.
Srbiju su zadesile prirodne i druge katastrofe. Mnogo toga pošlo je naopako. Premijer Vučić obećava izlazak iz krize 2016. godine. Ozbiljni ekonomisti uveravaju da za delimičan izlazak iz krize treba najmanje pet do deset godina. Hod po tankoj žici iznad provalije se nastavlja
Huliganstvo na sportskim takmičenjima uzima svoj sve veći danak u krvi. U Istanbulu je stradao navijač košarkaškog kluba Crvena zvezda. Ovaj težak incident razbuktao je srpsko-turske strasti. Pale su mnoge teške reči, a sukob je dobio i opasne političke razmere.
Ovim uznemirujućim vestima koje nose miris katastrofe mogu se pridodati vesti o višemesečnom prekidu rada sudova zbog štrajka advokata kome se ne nazire kraj i štrajka prosvetnih radnika zbog umanjenja plata.
Na Filozofskom fakultetu ne prestaje studentska opsada zbog nezadovoljstva uslovima rada na fakultetu. Preti zatvaranje fakulteta ili nasilan prekid blokade.
Od Nove godine očekuju se masovna otpuštanja u javnim službama. Međunarodni monetarni fond uslovio je svoju finansijsku pomoć potezima koji će dovesti do povećane štednje na svakom koraku. Da je država blizu bankrota, a siromaštvo većine naroda dostiglo kritične granice, o tome MMF ne brine mnogo, a vlast sada pokušava da vodu iscedi, kako se to kaže, ”iz suve drenovine”. Teško, veoma teško. Smanjene su plate i penzije, ali su se i te uštede već istopile u okeanu novih nepredviđenih rashoda.
Srbiju su zadesile prirodne i druge katastrofe. Mnogo toga pošlo je naopako.
Premijer Vučić obećava izlazak iz krize 2016. godine. Ozbiljni ekonomisti uveravaju da za delimičan izlazak iz krize treba najmanje pet do deset godina. Hod po tankoj žici iznad provalije se nastavlja.
Martina Dalić – premijerka?
Martina Dalić upravo se pozicionirala kao kandidatkinja za premijerku tehničke vlade, u slučaju da u skoroj budućnosti Hrvatska bude suočena s pogoršanom ekonomskom i političkom krizom u kojoj bi joj bila nužna vlada nacionalnog spasa.
Zasad je takav scenarij formiranja tehničke vlade hipotetski scenarij iako u Hrvatskoj postoje krugovi koji vjeruju da će se kod nas u nekom trenutku dogoditi nešto slično onome što se dogodilo u Italiji, kad je zbog udruženog pritiska financijskih tržišta i političkih lidera EU raskalašeni premijer Silvio Berlusconi morao odstupiti, a na njegovo mjesto došla je tehnička vlada na čelu s premijerom Marijem Montijem.
U hipotetskom scenariju Martina Dalić bila bi Mario Monti. Ako je Monti bio “super Mario”, bi li Dalić mogla biti “super Martina”?
Zasad je takav scenarij formiranja tehničke vlade hipotetski scenarij iako u Hrvatskoj postoje krugovi koji vjeruju da će se kod nas u nekom trenutku dogoditi nešto slično onome što se dogodilo u Italiji, kad je zbog udruženog pritiska financijskih tržišta i političkih lidera EU raskalašeni premijer Silvio Berlusconi morao odstupiti, a na njegovo mjesto došla je tehnička vlada na čelu s premijerom Marijem Montijem
No prije no što se upustimo u detalje takvog hipotetskog scenarija, treba naglasiti zašto je praktički nemoguće da se u Hrvatskoj ponovi primjer iz Italije, dakle formiranje tehničke vlade pod snažnim pritiskom iz EU. Krugovi koji to neslužbeno zazivaju – a ponekad je riječ o ljudima iz bankarskog sektora i gospodarstva, ponekad o političarima koji su nekoć bili na višim dužnostima nego sada – zanemaruju niz ogromnih razlika između Italije i Hrvatske koje “operaciju super Mario” čine teško izvedivom s ove strane Jadrana.
Prvo, bez tehničke vlade u Italiji eurozona bi se raspala i danas biste na obližnju tržnicu, umjesto po voće i povrće, vjerojatno nakon svake plaće išli kupovati marke ili lire kod švercera.
U jesen 2011. najmoćnijim ljudima Europske unije bilo je iznimno stalo do toga da Berlusconi prepusti mjesto premijera Montiju jer je Italija bila na rubu najgoreg scenarija u kojem bi bila odsječena s redovnih financijskih tržišta. A “bailout”, odnosno paket pomoći, jednostavno je bio toliko velik da nitko, ni MMF ni EU, nije mogao ponuditi toliki novac.
Italija je tada imala javni dug od 1907 milijardi eura i njezin “bailout” iznosio bi najmanje 600 milijardi eura, što je novac koji nitko nije imao za posuditi. Za usporedbu, javni dug Hrvatske trenutačno je između 30 i 35 milijardi eura (ovisno o metodologiji izračuna). S Berlusconijem i bez “bailouta” Italija bi uništila eurozonu. Hrvatska nije ni članica eurozone, a njezin bankrot ili, preciznije rečeno, ogluha (nemogućnost vraćanja duga u trenutku kad stiže na naplatu) ne bi ni u najkatastrofalnijim scenarijima mogao uništiti eurozonu.
Drugim riječima, Italija je u jesen 2011. bila ekonomski ekvivalent Fukushime, japanske nuklearke iz koje je nakon tsunamija počeo curiti radioaktivni materijal, dok je Hrvatska ekonomski ekvivalent požara stambene zgrade u jednoj sporednoj ulici velikog grada.
Tehnička vlada ne mora se nužno formirati kao rezultat pritiska izvana, može se dogoditi i “iznutra”, kao rezultat sporazuma političkih stranaka u Saboru, no u Hrvatskoj zasad nema uvjeta za takav sporazum. Napuštajući HDZ, bivša ministrica financija Martina Dalić izrekla je veliku istinu: Hrvatska ne može podnijeti još jednu nepripremljenu vladu
Interventna ekipa koja izlazi na mjesto katastrofe u prvom primjeru nije ista kao vatrogasna ekipa koja izlazi na mjesto požara u drugom. Što, dakako, ne znači da taj požar ne izgleda strašno i ne izaziva stvarnu štetu za stanovnike te ulice…
Tehnička vlada ne mora se nužno formirati kao rezultat pritiska izvana, može se dogoditi i “iznutra”, kao rezultat sporazuma političkih stranaka u Saboru, no u Hrvatskoj zasad nema uvjeta za takav sporazum. Napuštajući HDZ, bivša ministrica financija Martina Dalić izrekla je veliku istinu: Hrvatska ne može podnijeti još jednu nepripremljenu vladu.
Aktualna vlada u velikoj je mjeri upravo to, nepripremljena i nedovoljno sposobna za ozbiljno vođenje države u krizi, a oporbeni HDZ u velikoj je mjeri također upravo to, nepripremljen i nesposoban za, riječima Martine Dalić, “suočavanje sa složenošću i težinom mjera potrebnih za izvlačenje zemlje iz krize”.
A Hrvatskoj je prijeko potrebna vlada spremnih i sposobnih, “willing and able” kako to lijepo kažu u Americi. Dalić je izrekla još jednu veliku istinu. Ne postoji “neko jednostavno rješenje kojeg se dosad nitko nije sjetio”.
Neće nam nitko oprostiti javni dug, nitko neće doći u Hrvatsku s Marshallovim planom za investicije koje nemamo pripremljene, zemlja neće preko noći izaći iz krize ako predsjednik sazove sjednicu Vlade, a ni ideja formiranja tehničke vlade nacionalnog spasa nije rješenje samo po sebi.
Ali jedino netko tko sve to razumije i tko je spreman i sposoban ne samo smisliti set reformskih ideja nego i predano raditi na njihovoj provedbi u praksi može krenuti na taj dugotrajan i težak put koji se zove početak izlaska Hrvatske iz krize.
(Prenosimo s portala Večernjeg lista).