Iako je još jučer glatko otpilio Karamarkov zahtjev za smjenom ministara financija i gospodarstva, iako će za koji dan možda na isti način otpiliti tisuće učitelja koji peticijom traže smjenjivanje ministra Jovanovića, premijer Milanović neće moći još dugo ignorirati svaku pomisao o rekonstrukciji kabineta. Ako ništa drugo, na rekonstrukciju će ga nagnati rastuća nezaposlenost. Nakon kraćeg sezonskog oporavka, negativni trendovi na tržištu rada nastavljaju se i poslije pune dvije godine otkako je SDP-ova koalicija preuzela vlast. Nezaposleni su treća po veličini socijalna skupina, koja doduše nema moćne sindikate ni druge lobističke zagovornike, ali je baš takva, zatomljena i nečujna, opasna za stabilnost ekonomije, a onda i same Vlade.

 

Nezaposleni, doduše, ne šalju zahtjeve za smjenom ovog ili onog ministra, ali kad se njihov udio poveća u odnosu na radno stanovništvo i umirovljenike, zatrest će cijeli financijski sustav, s njime i Milanovićevu ekipu. Na premijeru je da odluči – hoće li pasivno čekati taj trenutak ili će pojačanim timom pokušati spriječiti stihijsko urušavanje. Iako se u idućoj godini najavljuje ekonomski rast, još nismo čuli prognoze o skorom rastu zaposlenosti, niti na to upućuju postojeći  podaci.

 

Dapače, čak je i sam ministar rada Mrsić rekao da će se trend povećanja nezaposlenosti nastaviti. Ako bi broj ljudi bez posla rastao tempom kojim je rastao prošlog mjeseca, potkraj ožujka 2014. nezaposlenih će biti više od 400 tisuća. Radna se mjesta gase u gotovo svim sektorima, čak i u turizmu, a iduće godine tu vojsku nezaposlenih pojačat će otpuštanja kroz outsourcing u javnom sektoru.

Nezaposleni, doduše, ne šalju zahtjeve za smjenom ovog ili onog ministra. Ali kad se njihov udio poveća u odnosu na radno stanovništvo i umirovljenike, zatrest će cijeli ekonomski sustav, s njime i Milanovićevu ekipu. Na premijeru je da odluči – hoće li pasivno čekati taj trenutak ili će pojačanim timom pokušati spriječiti stihijsko urušavanje

 

Rastom nezaposlenosti rast će i pritisak prema Milanoviću da mijenja sebe, ministre ili sve zajedno. Ta vrsta pritiska daleko je snažnija od one koju povremeno primijeni oporba u parlamentu, kojoj su zahtjevi za smjenom pojedinih ministara standardni politički alat.  I početkom ovog mjeseca HDZ je od Milanovića zatražio da smijeni Linića i Vrdoljaka. No još ni jedan premijer nije micao ministre na zahtjev oporbe, a baš svaki je tijekom mandata iz ovog ili onog razloga morao rekonstruirati Vladu.

 

Negdje u svibnju ove godine, HDZ je tražio od Milanovića da makne potpredsjednicu Vlade Vesnu Pusić i ministra Željka Jovanovića zbog izjava o Ustavnom sudu. Milanović se nije niti osvrtao na te zahtjeve, kao što se nije osvrtao ni na puno ozbiljnije traženje smjene ministra poljoprivrede. Odlazak Tihomira Jakovine nije tražila samo Hrvatska seljačka stranka, za koju bi se moglo reći da s takvim zahtjevom podilazi članstvu.

 

Odlazak ministra poljoprivrede u momentu najveće ogorčenosti tražile su udruge poljoprivrednih proizvođača. Milanović nije popustio. Seljaci su se povukli sa zahtjevom, a mnogi od njih povukli su se i iz posla. Statistike o padu proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda, o padu proizvodnje jaja i mesa, čak i onih malobrojnih poljoprivrednih proizvoda koje Hrvatska nije morala uvoziti, Milanovića nisu navele da promijeni mišljenje.

 

Tihomir Jakovina, kojeg se smatra najslabijom karikom u Vladi, koji je u medijskim prognozama među prvim kandidatima za izlazak iz Milanovićeva kabineta, zaštićen je snažnom političkom podrškom. On nema rezultate, ali je u vrhu stranke dobro umrežen. U istom tom stranačkom vrhu ne razmišlja se na način da bi recimo slab ministar možda mogao biti dobar na nekoj drugoj poziciji te da se rekonstrukcija može izvesti bez osobnog poniženja, čak i na obostrano zadovoljstvo. Neki članovi Vlade, poznato je, od početka nisu bili zagrijani za mjesto u izvršnoj vlasti. Nakon što su unatoč tomu izdržali pune dvije godine, povratak u saborske klupe i njima bi donio olakšanje.

Ljudi će, doduše, reći da su nezadovoljni Vladom, ali u anketama o političkim preferencijama, SDP je i dalje u stabilnoj prednosti pred najvećom oporbenom strankom. S takvim rezultatom na sredini mandata, Milanović još ima šanse rekonstrukcijom nešto postići. On još nije u gubitničkoj fazi, u kojoj ni smjenjivanje pojedinih ministara ne donosi spas

 

Vlada je trenutačno u zamahu privatizacije kojom nastoji aktivirati domaći kapital. Nakon dugog niza godina, tijekom kojeg je energetika neshvatljivo zanemarivana, sad se i u tom području nešto mijenja. Kontakti s Katarom i ugovori s Azerbajdžanom govore da sad napokon postoji jasna ideja o tome što se hoće, a da postoji i neka snaga koja će to provesti. Ali sve to neće bitno utjecati na nezaposlenost, sigurno ne u kraćem, možda ni u srednjem roku.

 

Da bi se situacija na tržištu rada počela popravljati, potrebno je puno sitnih poteza kakvima se ovih dana na primjer hvali ministar poduzetništva i obrta Maras. Mala i srednja poduzeća nose vitalnost nacionalne ekonomije. Maras nabraja što je sve učinio za taj segment gospodarstva, a onda mu posao pokvari mali drvni prerađivač, tvrdeći da se bez političkih veza u javnom šumskom poduzeću ne može nabaviti drvna sirovina. Šume nisu u ovlasti Ministarstva poduzetništva i obrta i tu će se priča završiti, bar dok i jednog drugog ministra netko ne natjera da obavi svoj dio posla. Ili dok ga ne smijeni.

 

Okolnosti za prebiranje po ministarskom sastavu zapravo su vrlo povoljne. Nakon dvije godine na vlasti, vlade bivaju politički oslabljene, a naklonost birača često se usmjerava prema oporbi. Milanoviću se to još nije dogodilo, unatoč svim lošim ekonomskim pokazateljima. Ljudi će, doduše, reći da su nezadovoljni Vladom, ali u anketama o političkim preferencijama, SDP je i dalje u stabilnoj prednosti pred najvećom oporbenom strankom.

 

S takvim rezultatom na sredini mandata, Milanović još ima šanse rekonstrukcijom nešto postići. On još nije u gubitničkoj fazi, u kojoj ni smjenjivanje pojedinih ministara ne donosi spas. Iz anketa o popularnosti stranaka reklo bi se da za njega još nije kasno, ali rastuća nezaposlenost znači da vrijeme curi.