Kada si mi iz fotelje pročitala ime vjerojatne nove ravnateljice Muzeja suvremene umjetnosti, ja doista nisam imao blage veze tko je Zdenka Badovinac. Bez obzira na to što zaboravljam lica, a neurotično pamtim sva ta imena, imena Zdenke Badovinac nije bilo među desetinama imena povjesničarki umjetnosti, kustosica iz prigradskih spomen-domova, rodnih kuća narodnih heroja i galerija po provinciji. [Read more…]
Između umjetnosti i salate
Umjesto da se bavim vrućim tjednom iza nas – koji je ozbiljno zaprijetio da daljinski TV-upravljač postane produžetak mog tijela – vraćam se pola stoljeća unazad, u ne manje burno razdoblje, no ohlađeno kroz čuvenu povijesnu distancu danas izgleda pitomije i ljupkije nego što je zapravo bilo. [Read more…]
Kazališnim aktivizmom protiv nasilja
Potkraj prošloga tjedna u dvorani Gorgoni u zagrebačkome Muzeju suvremene umjetnosti prvi put izvedena je dokumentarna drama “Seven” u režiji Anice Tomić. Predstava je to o važnosti borbe za ljudska prava i smatra se jednom od najvažnijih aktivističkih predstava današnjice.
Projekt “Seven” inicirala je i režirala švedska književnica, glumica i producentica Hedda Krausz Sjögren prije šest godina, a praizvedba je bila u Švedskoj. Do sada je “Seven” izveden u 13 zemalja, među ostalim i u Afganistanu, a predstava je stigla u Zagreb uz pomoć nevladine udruge Domino, koja organizira i festival Perforacije i Queer Zagreb. U isto vrijeme, tijekom vikenda, održana je i međunarodna dvodnevna konferencija o traffickingu, na kojoj su švedski stručnjaci govorili o tome kako se oni bore protiv trgovine ženama.
Predstava “Sedam” temelji se na potresnim ispovijestima žena iz cijeloga svijeta, od Pakistana i Kambodže do Sjeverne Irske, koje su digle glas protiv svih vrsta diskriminacije te spolnoga i obiteljskog nasilja, a potom su neustrašivim aktivističkim radom promijenile svijet oko sebe. Njihove priče literarno su potom oblikovale književnice, a projekt je podržala i švedska vlada. Dodatna važnost i snaga predstave jest u tome da je u svim zemljama, pa i u Hrvatskoj, podupiru političari, umjetnici, novinari i drugi aktivisti, koji javno čitaju priče tih hrabrih žena.
Do sada je u projektu sudjelovalo 500 političara, umjetnika, ljudi iz svijeta filma i teatra, među ostalima i članice Europskoga parlamenta, njih sedam, švedska ministrica pravosuđa Beatrice Ask te oskarovka Meryl Streep. I u Hrvatskoj su neke političarke i aktivistice te ostale osobe iz javnog života rado prihvatile poziv za sudjelovanje u predstavi. Među njima su prva hrvatska premijerka Jadranka Kosor, ministrica kulture Andrea Zlatar Violić, aktivistica i predsjednica udruge B.a.b.e. Sanja Sarnavka, glumica Ksenija Pajić, novinar Aleksandar Stanković, prva intendantica u povijesti hrvatskoga kazališta Mani Gotovac te član kraljevske obitelji iz Nigerije princ Wale Soniyiki, azilant u Zagrebu, koji je nakon što su mu u domovini ubijena dvojica braće također dignuo glas protiv nepravde.
Svi su oni vjerodostojno interpretirali priče aktivistica, koje su često riskirale i život kako bi se izborile za pravdu i istinu, a među tim hrabrim ženama su i Mukhtar Mai iz Pakistana, Farida Azizi iz Afganistana, sindikalistica iz Sjeverne Irske Inez McCormack, Annabelle de Leon iz Gvatemale, Hafsat Abiole iz Nigerije, Mu Sochme iz Kambodže te mnoge druge.
Možda su najsnažnije ispovijesti Pakistanke Mukhtar Mai, Afganistanke Faride Azizi i Kambodžanke Mu Sochme. Naime, Mukhtar Mai postala je uzor mnogim Pakistankama jer se nije predala zloj sudbini nakon četverostrukog silovanja, već je učinila sve da silovatelje dovede pred sud. Afganistanka Farida Azizi oduprla se marginalizaciji žena pod talibanskim režimom, a nakon prijetnji smrću u svojoj domovini aktivistički rad nastavila je u Americi. Mu Sochme, bivša ministrica u kambodžanskoj vladi, koja je 2005. bila nominirana za Nobelovu nagradu za mir, poznata je po borbi protiv trgovine ženama u Kambodži i na Tajlandu.
Iako će projektu “Seven” možda mnogi prigovarati zbog izvedbi u formi statičnoga scenskog čitanja, valja reći da ovdje u prvome planu nisu teatralnost i glumačka izvedba, nego promicanje poruke – teatrom protiv nasilja i diskriminacije. Što je tema itekako aktualna i u Hrvatskoj uoči referenduma.
Nažalost, predstava “Seven” izvedena je samo jednom pa je mnogo zainteresiranih nije uspjelo pogledati, no nadamo se da će udruga Domino uspjeti organizirati bar još jednu izvedbu te na taj način prikupiti više novca od prodaje ulaznica (a sav prihod namijenjen je u dobrotvorne svrhe) te poruku mira i nenasilja poslati i dalje i šire.
Bijenale D-0 ARK Underground Sarajevo-Konjic
U Muzeju suvremene umjetnosti jučer je predstavljen projekt Bijenala suvremene umjetnosti D-0 ARK Underground Sarajevo-Konjic, koji je u međunarodnim razmjerima prepoznat kao promotor regionalnih kulturnih vrijednosti. Projekt je proglašen europskim kulturnim događajem 2011. godine, dobio je i UNESCO-ovo pokroviteljstvo, a o njemu su izvještavali brojni elektronički i tiskani mediji, primjerice CNN, Rai 1, New York Times, Süddeutsche Zeitung i Washington Post. Također, prezentiran je i u stručnim časopisima Art Forum i Flash Art te drugima.
U Zagrebu su predstavljena tri dokumentarna filma o Bijenalu i 30 fotografija radova, postavljenih u skloništu Atomske ratne komande u Konjicu, gdje se održava Bijenale, te Knjiga projekta, a o projektu su govorili kustosi Başak Senova i Branko Franceschi.
”Prvi film predstavlja Atomsku ratnu komandu (ARK), čuveno Titovo sklonište za slučaj nuklearnog napada na SFRJ”, rekao je Franceschi, i dodao da u filmu govore svjedoci, zaposlenici ARK D-0, povjesničari i vojni stručnjaci. ”Sljedeća dva filma kroz razgovore s umjetnicima, kustosima i organizatorima i uz snimke umjetničkih radova predstavljaju prvi, odnosno, drugi ciklus projekta, fotografije prezentiraju cikluse projekta, a Knjiga na najiscrpniji način ujedinjuje oba projekta”, objasnio je Franceschi.
Bijenale suvremene umjetnosti D-0 ARK Underground Sarajevo-Konjic održava se u nekadašnjem skloništu Atomske ratne komande (ARK) u Konjicu, koje je između 1953. i 1979. godine u najvećoj tajnosti izgradila jugoslavenska vojska s budžetom većim od četiri i pol milijuna dolara. Utemeljitelj je Bijenala Edo Hozić, a projekt je pokrenut s idejom da se taj golemi prostor od nekoliko tisuća četvornih metara, nalik na labirint, sa 350 soba, zaštiti od propadanja i da se ”tom sablasnom mjestu udahne novi život i pretvori ga se u muzej suvremene umjetnosti D-0 ARK”.
S druge strane, spašavanjem bunkera od propadanja omogućilo bi se istraživanje Atomske ratne komande (ARK) koja ”je važan toponim našeg zajedničkog kulturno-povijesnog nasljeđa i globalne epohe hladnog rata, pogotovo zato što su mnogi spomenici iz bivšeg političkog sustava uništeni tijekom i nakon završetka posljednjeg rata”.
U tom tzv. Titovu bunkeru trajno je postavljeno 80 umjetničkih radova 68 umjetnika iz 28 zemalja svijeta, a među njima i djela hrvatskih umjetnika – Igora Grubića i Lane Čmajčanin, Tine Gverović, Vlatke Horvat, Davida Maljkovića, Dalibora Martinisa, Darija Šolmana, Ede Murtića, Nemanje Cvijanovića i Davora Miškovića te Renate Poljak.
Govoreći o važnosti projekta Bijenala suvremene umjetnosti D-0 ARK Underground Sarajevo-Konjic, Franceschi je naglasio kvalitetu izložaba, koje su pobudile velik međunarodni interes i time stvorile mogućnost ostvarenja krajnjeg cilja projekta.
”Najveća je važnost projekta u tome što izvan kulturnog centra, spašavajući jedan od globalno najmarkantnijih spomenika epohe hladnog rata, zasniva novu muzejsku instituciju jedinstvenog tipa – hibrid vojnog muzeja i muzeja suvremene umjetnosti”, naglasio je kustos Franceschi. Taj projekt, dodao je, nudi i novi model održive muzejske institucije, koja ima i ambiciju poslužiti kao jedan od zamašnjaka nove ekonomije.