novinarstvo s potpisom
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog bolesti autora).
Duboka država, (u engleskom: deep state) pojam je koji se razvio iz latinskog imperium in imperio – vlast u vlasti, što je opet preuzeto iz grčkog kratos en kratoi i označava takvo političko stanje u kojem neka organizacija koja bi nominalno trebala biti podređena državnoj vlasti ili državnom vrhu u stvari djeluje potpuno samostalno i bez ikakve kontrole. [Read more…]
Duboka država, (u engleskom: deep state) pojam je koji se razvio iz latinskog imperium in imperio – vlast u vlasti, što je opet preuzeto iz grčkog kratos en kratoi i označava takvo političko stanje u kojem neka organizacija koja bi nominalno trebala biti podređena državnoj vlasti ili državnom vrhu u stvari djeluje potpuno samostalno i bez ikakve kontrole. [Read more…]
Jasmin Klarić
“Jel’ vam izgledam nervozno?”, pitala je neki dan novinare predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović referirajući se na izjave iz ministarstva vanjskih i europskih poslova da s Pantovčaka dolazi nervoza. [Read more…]
Branko Mijić
Ne razumijem, što je to šokantno, grozno i neočekivano u oslobađajućoj presudi Tomislavu Horvatinčiću da su se javnost i društvene mreže usijali od proljeva gnjeva? [Read more…]
Besramnijega mazanja očiju odavno nismo vidjeli. Da se laganjem može ubiti čovjeka, u prva četiri reda stolica u utorak na HDZ-ovu predizbornom skupu u Šibeniku ne bi ostalo živih nakon što je TomislavKaramarko objavio: “Želim vam reći da HDZ neće dopustiti propadanje Hajduka, što se danas događa. [Read more…]
Još od 1997. i vesele zgode da je zagrebački Dinamo nakantala Mladost 127 iz Suhopolja, ne pamti se valjda takvo iznenađenje. “Bit će ovo najdosadniji izbori ikad”, rekao je netko u konobi “Hvaranin” prije mjesec i po, a svi prekaljeni politički komentatori za stolom, do jedan iskusni novinarski vuk potvrdno je zakimao trijebeći drače škuša. O kako smo bili slijepi. [Read more…]
Međusobno se nisu spominjale, a ni podnosile. Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska udruga poslodavaca, dvije institucije zbunjujuće sličnog područja rada, oduvijek su na suprotnim stranama. Komora se diči dugom tradicijom (osnovana još 1852.) i opstaje na širokome obveznom članstvu. Hrvatska udruga poslodavaca novokomponirana je institucija, utemeljena 1993. godine na dobrovoljnom načelu. HGK danas percipiramo prateći događaje povezane s uhićenjem njezina dojučerašnjeg predsjednika Nadana Vidoševića, sada s privremenom adresom u Remetincu, dok iza HUP-a vidimo počasnog predsjednika te institucije Ivicu Todorića, Agrokorova vlasnika.
Sad kad je Komora praktično na koljenima, hoće li je Ivica Todorić svojim utjecajem doista spašavati, kako se razabire iz riječi njegove izaslanice Ljerke Puljić u raspravi o reorganizaciji HGK-a? Ili će Komoru napokon dokrajčiti? Komora je, reklo bi se, ”zrela ko’ kruška”. Kad su mediji objavili fotografije svih vila u vlasništvu Nadana Vidoševića, kad je raskošno predstavljena njegova kolekcija umjetnina, kad je razotkriveno njegovo morbidno skladište prepariranih životinja skupa s uspravljenim bijelim medvjedom, javnost je u toj stvari presudila kao i svojedobno u Sanaderovu slučaju, prije nego što je optužnica za izvlačenje novca iz komorskog sustava uopće došla pred sud.
Imidž Hrvatske gospodarske komore kao da je zapečaćen. HGK je obilježen kao carstvo raskoši i bezobraznog luksuza. Troškovi funkcioniranja te institucije u velikoj su disproporciji s onim što članstvo od nje dobiva. Komora bi trebala zastupati interese svojih članica pred državnim tijelima kad se donose odluke koje oblikuju gospodarski sustav kao i kad se donose mjere ekonomske politike. Komora bi trebala prognozirati mogućnosti gospodarskog rasta, razvijati poduzetništvo i poslovne veze s inozemstvom. Eto, baš sad kad se otvara javna rasprava o državnom proračunu za iduću godinu, tom najvažnijem aktu ekonomske politike, iz Hrvatske gospodarske komore nema glasa. A nije ga uglavnom bilo ni proteklih godina, osim uoči predsjedničkih izbora, na koje je Nadan Vidošević izašao kao istaknuti kandidat.
Institucija koja je u vrijeme socijalizma slovila gotovo kao nekakva opozicija vlasti, u demokratskome političkom sustavu i tržišnom gospodarstvu izgubila je zube. Činilo se da njezini lideri odrađuju zahvalnost političarima koji su ih postavili na to mjesto. Članstvu je ostalo da plaća članarinu. Takva Komora brzo je dobila konkurenciju u nekim novim institucijama. Nije riječ samo o Hrvatskoj udruzi poslodavaca, koja se u međuvremenu nametnula kao ”jedini reprezentativni predstavnik poslodavaca” u pregovorima s Vladom i sindikatima. Izravnu konkurenciju dobile su i pojedine granske udruge Hrvatske gospodarske komore, pa tako na primjer od 1999. godine uz komorsku udrugu banaka djeluje i Hrvatska udruga banaka. Sad kad se raspravljalo o Zakonu o potrošačkom kreditiranju, upravo je HUB bio najglasniji, a Komoru se praktično nije čulo.
Efekt pobrojenih vila, umjetničkih slika, skupih mercedesa i prepariranih medvjeda bio je razorniji za Komorin ugled od svega ostaloga. Jedan je dnevnik odmah pokrenuo peticiju za ukidanje Hrvatske gospodarske komore i u istom danu prikupio tisuće potpisa. Razumljivo. Je li i racionalno?
Vidjevši kamo sve to vodi, a pogotovo kad se pokazalo da sam komorski sustav nije sposoban na brzinu izvući nekoga neupitnog vršitelja dužnosti predsjednika, ministar gospodarstva Vrdoljak na to je mjesto privremeno i s ograničenim mandatom postavio svoju pomoćnicu. Što je jednima izgledalo kao miješanje politike u Komoru, autorici ovog teksta činilo se kao potez u smjeru spašavanja institucije. Samo nekoliko dana poslije, kad se društvo u Komori malo pribralo od šoka izazvanog uhićenjem Nadana Vidoševića, Komorina sudbina možda je malo manje mračna.
”O Komori treba raspravljati hladne glave”, rekla je Ljerka Puljić, predsjednica Udruženja trgovine HGK-a, ali i Todorićeva desna ruka. Ona traži da se ni o čemu ne odlučuje naglo, nego da se i smanjivanje doprinosa za HGK provede postupno, kako bi se ta institucija ”sačuvala, a ne uništila”. Tko imalo zna kako funkcionira Ivica Todorić, razumjet će da Ljerka Puljić kao njegova bliska suradnica i osoba od velikog povjerenja ne bi nikad tako decidirano nastupila a da to prethodno nije usuglasila sa šefom.
U trenutku kad unutar Komore još mnogi možda strepe da će ih Vidošević u vrtlogu povući za sobom, takav apel nekoga izvana, nekoga poput Ivice Todorića, koji je manje-više otvoreno pokazivao što misli o funkcionalnosti te institucije dok su svi drugi šutjeli, sada ima posebnu težinu. Ali još ne znamo što je doista iza toga. Hrvatska gospodarska komora nije samo 550 ljudi koji troše visoku obveznu članarinu. Komora ima široku gransku i regionalnu strukturu, s pripadajućim, uglavnom vrlo atraktivnim nekretninama. Nadan Vidošević i u tom je detalju pokazivao visok smisao za estetiku, pa na primjer komorsku zgradu u Bruxellesu nije dao samo pomno urediti nego i slikovno opisati. Ako se pokaže da briga za Komorin opstanak ipak nije samo ”briga” za komorske nekretnine, to će tek biti pravo iznenađenje.
Bili jednom polarni medvjed, mošusno govedo i los… Ne brinite se, ovo nije vic u kojem se tri životinje sretnu i komentiraju neki događaj! One su odavno mrtve, mumificirane, te zajedno zakopane u piramidi Nadana Vidoševića. U ružičastoj piramidi na Gornjem Prekrižju, za koju je, kao i za ostale svoje brojne nekretnine, valjda do jučer ponavljao da ju je stekao poštenim radom.
Nije on budala, kao recimo ja, pa da ne može promijeniti krov na kući, premda mu prokišnjava. On je sposoban biznismen, koji je od samog početka svoje karijere znao gdje leži novac i kako ga prebaciti na svoj račun. A ključ njegova biznisa bio je, pretpostavljam, u njegovu zanosnom izgledu.
Da se razumijemo, nikada on meni nije bio lijep, ni ”kao grijeh”, a još manje ”kao vrlina”. Posljednji žustar razgovor o njegovoj ljepoti vodila sam prije nekih mjesec dana s dvojicom prijatelja, koji su me uvjeravali da je Nadan, u najmanjem slučaju, bio lijep, čak i ako danas više nije.
Ta teza pogotovo ne drži vodu, jer nije on neka starletica koja više nikoga ne zanima nakon što joj se spuste grudi. Ljepota se ne gasi u nekim godinama, kao što vidimo na primjeru lijepih ljudi, nego traje. No, ako s vašom ljepotom od samog početka nešto nije ”štimalo”, onda se ona lako i brzo može istopiti, s obzirom na to da joj kronično nedostaje duhovne orkestracije.
A koliko je duha bilo u Nadanu, dobro znamo, jer on se ne tako davne 2009. kandidirao za predsjednika. Tada je progovorio o lopovluku i korupciji, kojima definitivno treba stati na kraj. Povjerenje naroda, bez obzira na ljubičastu kravatu i svileno odijelo i ruže koje je izmjenjivao s nježnijim spolom, nije stekao. Ne može se reći da nije ”nit’ smrdio nit’ mirisao”, mirisao je, i to previše.
U međuvremenu, napunio je svoj tajni bunker, uz druge životinje, polarnim Ledo-medvjedom, mošusnim govedom i losom. Neke je od ”svojih” životinja hvatao po Africi, a neke po Kanadi. Cijena lova? Prava sitnica, cirka osam tisuća dolara po grlu…
Kad raspolažete tuđim milijunima, samo nebo vam je granica. Živite uzbudljivo, punim plućima, na valovima vlastitog ega, iz velike daljine sažaljivo pogledavajući siromašnu zemljicu koju cijedite.
Ima nečeg pornografskog u prizorima iz tog bunkera, doista, kao da buljim u raširene noge neke žene. Cijeli slučaj Vidošević zapravo je čista pornografija, čak i gore od toga, jer kako je riječ o ”utrobi” i ”crijevima” Komore, stječe se tjeskoban dojam da je divovska kurva upravo rasporena i svatko koga zanima, a mnoge zanima, jer mnogi su je od nas plaćali, može se zagledati u njezinu nimalo glamuroznu unutrašnjost. A unutra, sve vrvi od sićušnih nametnika lopova…
Čovjek, i da neće, postane bijesan, ogorčen, otrovan… I počne ponavljati: ”Nikad on meni nije bio lijep, a još manje simpatičan…” Tu priča o Komori prestaje, jer finiji će se ljudi spontano prestati napajati novim i novim perverzijama, a prostiji će se još dugo i uzaludno pjeniti jer sumnjam da će netko doista ukinuti Komoru ili je makar ozbiljno protresti, tako da sve suvišno poispada kroz prozor.
No, zamislite da ste žena kojoj je njezin šef lijep, ne samo sada nego zauvijek. I da ste za njega, za njegovu zahvalnost, ako ne i ljubav, jer ljubav je u ovoj priči nemoguća, s obzirom na to da evidentno niste njegov tip, bili spremni napraviti sve, pa i organizirati pljačku i pranje novca u Komori. I da sada sjedite u istražnom zatvoru i šutite kao riba, jer to će biti posljednji dokaz vaše neumrle ljubavi.
Ne ulazimo li s tom pričom u zonu ”Vatri” Marguerite Yourcenar, u zapis o ženi koja se smrtno zaljubi u svoga gospodara i svuda ga slijedi, neutješna, znajući da je bespogovorno služenje jedini odnos koji će ikada s njime iskusiti. Samo, dok su ”Vatre” djelo mašte, i to mladenačke (jer Yourcenarova ih piše u ranim tridesetima, premda u pogovoru ističe kako one nisu djelo mladosti, već njezina prva zrela knjiga), mogu li pisci osjetiti kreativni zanos i potrebu za pretakanjem stvarnosti u priču kad je protagonistica domaća financijašica?
Jer svaka priča iz ”Vatri” događa se u posvećenome i banalnosti očišćenom svijetu grčke mitologije, u toj mješavini bogova i ljudi, gdje se teško razaznaje tko je smrtan, tko besmrtan, a općiti s oblakom koji je zapravo bog, ipak je drukčije nego zaljubiti se u marljivog zgrtača tuđeg novca, mumificiranih životinja i umjetnina.
I nije to, da stvar bude bolja, prva zaljubljena financijašica koja pere novac za šefa u povijesti hrvatske korupcije. Bilo je toga i prije, u beskrajnoj aferi bivšeg premijera, a bit će i još. Jer iza svakog pohlepnog muškarca stoji poneka služinski raspoložena žena. Kad mu već ne perem gaće, misli ona, barem ću mu prati novac. Dobro, reći ćete, dobije ona za sebe komad kolača, nije sve samo za njega.
Imate pravo, ali reći ću vam da njoj taj ”kolač” i nije toliko presudan, jer da jest, upustila bi se ona već i prije u tko zna kakve lopovske kalkulacije i makinacije, no njezina je biografija manje-više korektna, sve dok joj u život ne ušeće korumpirani Mister Big. Pljačka kao kompenzacija za neostvarene seksualne maštarije? Složen mehanizam, reći ćete, ali ženska je priroda složena, kao što su i sve prave priče složene i nije istina da nam je dovoljno da ”A voli B, a B ne voli A”…
Samo, kako bi uopće bila moguća priča u kojoj nema ni jednog pozitivca? I je li moguća ljubavna priča u kojoj čitatelj ne može osjetiti sućut prema zaljubljenoj, a ponajmanje prema objektu njezine ljubavi? Ljubavna priča bez seksa, s mnogo pljačke. Tko bi uopće čitao tu knjigu, gledao taj film? Prepustimo je dnevnoj politici, dok se među nama ne rode neki Zola ili Balzac.
A žena koja sjedi u zatvoru i šuti, možda i progovori ovih dana.
Hrvatska gospodarska komora postaje pravo leglo skandala. Naime, tek što je čelni čovjek HGK-a Nadan Vidošević službeno odveden u pritvor, a njegovu kuću na Prekrižju i ured u HGK-u pretražili istražitelji, Nadzorni i Upravni odbor Komore odlučili su privremeno smijeniti Vidoševića s mjesta predsjednika. Učinili su to u srijedu na izvanrednoj sjednici, na kojoj je odmah donesena i odluka da novi, privremeni predsjednik Komore postane Damir Petričević, vlasnik nekadašnje Tehnomehanike iz Marije Bistrice.
Međutim, ni sat nakon toga pokazalo se da je nekolicina radnika protiv njega podnijela kaznenu prijavu zbog neisplate plaća u tvrtki Vemos, zbog čega je Općinsko državno odvjetništvo početkom ove godine pokrenulo kazneni postupak protiv Petričevića u Zlataru. Time se bavila inspekcija rada, mediji su izvještavali o tome da je bio pod istragom zbog kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju u slučaju tvrtke Vemos, koja radnicima navodno nije isplatila 20-ak plaća, no Nadzorno i Upravno tijelo HGK-a o tome nisu znali ništa (!) i svi redom u čudu bili su, navodno, spremni povući tu svoju odluku samo sat vremena nakon što je Petričević imenovan privremenim upraviteljem. Zanimljivo je i to kako tri Petričevićeve tvrtke – Petrakom, Ventilator TVUS i Vemos – prema podacima koje je u srijedu objavila Hina, imaju oko 1,6 milijuna kuna poreznog duga, o čemu valjda opet nitko ništa ne zna.
Unatoč najavama o povlačenju odluke, Petričević je ipak ostao v. d. privremenog predsjednika Komore do petka, kada će se održati izvanredna izborna skupština koja mora potvrditi odluku o Vidoševićevoj suspenziji te privremenom imenovanju Petričevića na tu dužnost. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li skupština imati hrabrosti potvrditi to imenovanje. No valja se nadati da oni koji su procjenjivali da bi s mandatom od samo sat vremena na čelu Komore mogao postati rekorder nisu puno pogriješili te da mu mandat neće potrajati dulje od tri dana. To bi doista za cijelu poduzetničku zajednicu bilo sramotno.
Idući tjedan očekuje se da Upravni odbor HGK-a pripremi kriterije za biranje novoga predsjednika i da odredi datum skupštine, izjavio je novinarima Petričević nakon sjednica Nadzornoga i Upravnog odbora. “Upravni i Nadzorni odbor poduzimaju sve potrebne mjere za pripremu izvanredne sjednice skupštine HGK-a na kojoj će se donijeti odluka o privremenom udaljenju predsjednika HGK-a s te funkcije. Na skupštini će se donijeti i odluka o imenovanju vršitelja dužnosti predsjednika Upravnog odbora i vršitelja dužnosti predsjednika HGK-a”, poručili su priopćenjem iz HGK-a naknadno.
Hrvatska gospodarska komora godinama slovi kao organizacija u kojoj brojni stručnjaci ne mogu doći do riječi zbog mnoštva onih koji su tamo uhljebljeni kao politički otpadnici ili po prijateljskim vezama, a među novinarima omiljena je šala da su dobitnici Zlatne kune, nagrade HGK-a koja se dodjeljuje za poslovne rezultate, zapravo kandidati za Remetinec jer su u jednoj fazi mnogi od njih ubrzo završavali u sobama Bajićevih suradnika u Državnom odvjetništvu. Kao da je čak i nagrada trebala završiti kao potvrda apsurdnog sustava koji je tamo uspostavljen.
Tako je, na primjer, Zlatnu kunu 2008. godine dobila Hrvatska poštanska banka, a uime banke preuzeo ju je tadašnji predsjednik Uprave Josip Protega. Da apsurd bude potpun, istaknuo je da “uspjeh banke leži u jasnoj poslovnoj strategiji menadžmenta te u trudu i radu zaposlenika koji daju sve od sebe”. Nekoliko godina poslije za poslovnu strategiju menadžmenta zainteresirao se i DORH, poznato je. Jedna od poznatijih dobitnica Kune je i Marija Šola, nekadašnja Namina stečajna upraviteljica, čije su menadžerske sposobnosti također zainteresirale DORH u vrijeme kad je bila direktorica Karlovačke banke, a posebna je zanimljivost to da je jedan od prvih dobitnika, neposredno nakon utemeljenja te nagrade, bio – poznati ”poduzetnik” Miroslav Kutle.
Izbor Petričevića za privremenog ravnatelja, pa makar i na dva dana, pokazuje koliko je u vrhu HGK-a loše energije i koliko je ondje potrebno hitno provjetravanje, pogotovo uzme li se u obzir činjenica da je Vidošević njome vladao tako da na izborima za predsjedničko mjesto uglavnom nije imao protukandidata, a na sličan su način – tvrde upućeni – organizirani i izbori za čelnike županijskih komora, na kojima su kandidati mogli biti samo oni koje je odobrio Vidošević.
Najzanimljivije je ipak kako to da se poduzetnici, koji HGK-u plaćaju obveznu i to nemalu članarinu, gotovo nikada protiv toga nisu pobunili ili bar pokrenuli kakvu inicijativu da se odnosi u Komori promijene.
”Učinio sam sve što je bilo potrebno da bih dokazao kako su hrvatski udžbenici temeljeni na činjenicama, na istini, i smatram da je to bio odličan potez. Jednako tako kao što sam i dokazao da je vaša stranka – stranka koja je rastočila Hrvatsku zbog toga što ju je opljačkala, a predsjednik vaše stranke – koji je bio šef tajnih službi – ništa nije vidio, ništa nije čuo i ništa nije znao. To je mantra u HGK-u i u HDZ-u. Znači Hrvatska je opljačkana uime obitelji HDZ, uime obitelji Sanader, uime obitelji Vidošević i ostalih obitelji”, uzvratio je žestoko ministar znanosti i obrazovanja Željko Jovanović, u srijedu u Hrvatskome saboru.
Bio je to ministrov odgovor HDZ-ovu zastupniku Anti Babiću, koji je, želeći biti provokativan, a pritom još i aludirati na nedovoljno hrvatstvo ministra Jovanovića, postavio sljedeće pitanje, odnosno, konstataciju: ”Vi ste spremili sve udžbenike i uputili ih predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću, ali ste isto tako od njega tražili i njegovu ispriku. Jeste li osim isprike možda zatražili i udžbenike iz kojih uče srpska djeca?”
No, Jovanović mu je uzvratio baš kako treba, rekavši ono što vidi cijela ogorčena Hrvatska; tijekom HDZ-ovih vlada Hrvatska je opustošena do temelja. Ono što nisu uspjeli srpski agresori, dovršili su tzv. hrvatski domoljubi. Da ne bi bilo zabune, autorica ovoga teksta u nekoliko je navrata javno i u tiskanim medijima i na televiziji ustvrdila da baš Željko Jovanović nije pogodna osoba za obnašanje dužnosti ministra. Prečesto mu je jezik bio brži od pameti, a koristio se i uličnim terminima, potpuno neprimjerenim intelektualcu, liječniku i pritom još i – ministru. Jovanović je od samog stupanja na dužnost tempirana bomba u Vladi, ali to ne znači da često nije izrekao upravo ono što su mnogi drugi prešutjeli ne želeći ulaziti u polemike.
Da, Jovanović ima potpuno pravo; Hrvatska i njezini građani ”pali su” kao taoci HDZ-ove vlasti, zatvorenih očiju, otvorenih bankovnih računa na egzotičnim otocima, u Austriji i u Švicarskoj, a sad su se ti isti HDZ-ovci, koji su se samo iz Banskih dvora preselili u klupe preko puta, one parlamentarne, našli moralizirati Jovanoviću i onima čiji je on član. Bljutavo, pritom stalno podsjećajući kako je Jovanović Srbin, a oni su, valjda, kao pravi Hrvati automatski pošteni, odani i lojalni svojoj državi. Jer, Jovanović to kao Srbin nikako nije.
Posve je degutantno promatrati iste one koji su upropastili državu kako se cere i ismijavaju sadašnju Vladu u Hrvatskome saboru, pokušavajući joj stalno zabiti ”kajlu”. I opet, da ne bi bilo zabune, autorica je dojadila i sebi samoj pišući o nesnalažljivosti i nekompetenciji Milanovićeve ekipe. No je li baš Ivan Šuker pozvan dijeliti lekcije Slavku Liniću? Ili notorni Gordan Jandroković, sinonim za ulizicu u Hrvata, Vesni Pusić ili samom Milanoviću? Sumnjamo. Da ne nabrajamo dalje HDZ-ove perjanice. Svi znamo o kojim je ljudima riječ.
U zemlji u kojoj je vijest kako se šef oporbe, čitaj: HDZ-a, udostojio doći na svoje radno mjesto, ali, dakako, poštujući dosljedno svoju šutljivost u situacijama u kojima treba govoriti, nije ni ovaj put otvorio usta. Ali, zašto bi sve njih bilo briga; u tim je klupama toplo, ugodno, plaća je redovita, dnevnice također, putovanja zanimljiva, ne moraš u ured niti dolaziti ako nećeš, a ručaš u kompletu, zajedno s desertom, za manje od 50-ak kuna. Današnji je parlament uistinu sramota za državu.
