Mi ovdje živimo u zemlji eutanazije. U našem je aktualnom društvenom eksperimentu, s nevjerojatnim uspjesima, postignuto to da je ovdje nama svima sve svejedno. Jednako i kao što nas apsolutno boli briga za ono što se događa uokolo nas, u svijetu, tako nas, tom istom mjerom oguglalog, samoživog ravnodušja, boli briga i za ono što se događa u vlastitom dvorištu. [Read more…]
Slavlje i bezglavlje
Evo kako naš narod slavi i zabavlja se, kada već jako drži do kolektivno dirigiranih, i slijeđenih ponašanja – on se ubija pucnjavom i hranom naizmjenice, pa dok se nečim ne obezglavi, ili u toj ”ljubavi”, ne obezglavi svoje bližnje. [Read more…]
Prekrajanje povijesti u funkciji je bošnjačkoga nacionalizma
Slavo Kukić, ”Narod i nacija” s podnaslovom: Negacija nacije kao instrument državno-unitarističkog projekta, Kult, Sarajevo, 2023.
Jedino zbiljski postojeće je ono za što povijesni procesi stvore pretpostavke. Ništa u povijesti ne nastaje ad-hoc, ni iz čega. A povijest stvaraju povijesni subjekti u međusobnim odnosima. [Read more…]
Naš narod ne smi više puzit da ga ne bi nastavili guzit
Rano jutros iša san joj čestitat njen najveći praznik, kojeg slavi u ilegali, 29. novembra. Pokuca san joj na vrata, a ona:
– Ko je?
– Ne znan? [Read more…]
Nije lako shvatiti proroke
Budući da je prema biblijskom izvještaju Elijau a-Navi (hebrejski: Ilija Prorok), u vatrenim kočijama uzet na nebo – narod vjeruje da prorok nije doživio tjelesnu smrt – nego i dan danas obilazi svijet, ispravljajući nepravdu i pomažući one koji to obdržavanjem Božjih zapovijesti i zaslužuju. [Read more…]
Hrvatska šutnja je omča oko vrata svakog poštenog građanina
Kažu da je neki vladar despot, prije svakog novog nameta, slao poklisare da provjere ”kako narod diše”. Kad bi mu na povratku raportirali, da se narod buni, naredio bi izvršiteljima: ”Stisnite još”. A kad bi se vratili s porukom, da narod šuti, naredio bi: ”Popustite”. Kažu da je bio dugovječan i dugo vladao. [Read more…]
Slobodni ljudi nemaju problema s različitošću
Ljudski život snažno je obilježen dijalektikom individualiteta i kolektiviteta. Toj dijalektici, ako želimo živjeti ljudskim životom, ne možemo pobjeći. Čovjek pripada sebi i drugima, i ne smije pripadati samo sebi ili samo drugima. Tada se gubi ljudskost. [Read more…]
Red i način veličina po mjeri Hrvatske
Poznato je da naš narod prezire i mrzi svoje ljude koji su se po ljepoti i snazi nekog svog izraza istaknuli, i time odskočili od prosjeka većine.
On za takve ili ne želi čuti, ili ih trpa u neku svoju mašinu za mljevenje mesa i pravi od njih dobre i masne seoske kobasice, koje upravo najbolje pogoduju njegovom mediokritetskom, trogloditskom ukusu i sveukupnom duhovnom, koncilijarnom dakako, habitusu. [Read more…]
Genocidne politike i naličja rata
Ne postoje zločinački i genocidni narodi ili religije. Postoje samo zločinačke politike i skupine koje zlorabe narodna i/ili religijska imena, kao pokriće za vlastitu nečovječnost.
Zrelost nekog društva očituje se, među ostalim, u sposobnosti da takve politike i skupine imenuje, označi, od njih se distancira i kazni ih. To je bolan put društvene katarze, koji nema alternativu. [Read more…]
Uopće ne razumijem što znači poklik “Mi Hrvati!”
Na Dan sjećanja na Holokaust, u Zagrebu slavlje jer su stigli srebrni koji su nama zlatni a zapravo bi, sigurni smo, svojim sjajem mogli posramiti i briljante. Usuprot odredbi Hrvatskog pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje pišem smrtonosnu riječ Holokaust velikim slovom jer znam precizno na što se i koga ona danas odnosi. I tek usput, zar se ne bi trebalo nazvati ovo propisivanje pravopisanja Pravopisom hrvatskog standardnog jezika? [Read more…]
- 1
- 2
- 3
- …
- 6
- Next Page »