“Postao sam prijatelj Europskog ženskog lobija jer se borimo za isto: za ravnopravnost, nenasilje i zabranu svake diskriminacije žena. Budući da se Europski ženski lobi na najvišoj europskoj razini zalaže za implementaciju Istanbulske konvencije Vijeća Europe, koja se bavi prevencijom obiteljskog nasilja i pružanjem adekvatne zaštite žrtvama, podržavam Vaš prijedlog da 2016. godina postane Europska godina prestanka nasilja nad ženama”, piše u pismu predsjednika Ive Josipovića upućenom Europskom ženskom lobiju u povodu obilježavanja Međunarodnoga dana borbe protiv nasilja nad ženama.

 

Prema statistikama Ministarstva unutarnjih poslova, na godinu prime 18 000 prekršajnih prijava i oko 22 000 registriranih žrtava nasilja. A u 68 % slučajeva žrtve su žene. Iako statistika postoji, ona nije potpuna jer vrlo često policija samo zabilježi slučajeve nasilja bez stvarne analize i utvrđivanja tko je žrtva, a tko počinitelj.

 

”Vrlo se često obje strane proglašavaju nasilnicima. To što je žena vrištala ili se branila, policiju ne zanima, već ih oboje prijavi kao obiteljske nasilnike. Centri za socijalnu skrb još se manje stručno i sustavno bave tim problemom. Nerijetko, ako se žrtva odluči rastati, inzistiraju na održavanju susreta djece s nasilnikom bez pružanja odgovarajuće zaštite. Tako se dogodilo ubojstvo u Glini i to pred dvoje maloljetne djece. Bivši suprug došao je naoružan na susret s djecom, a zaštitar u Centru nije ga pregledao.

 

Usto, nedavno smo spriječili ovrhu djece i njihovo odvođenje u dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi jer je Centar za socijalnu skrb želio kazniti majku zato što su djeca odbijala susrete s ocem nasilnikom. I žena i djeca maltretirani su višekratnim vještačenjima, a nasilnik je samo postavljao nove zahtjeve. Kao u filmu ‘Šuti’ Lukasa Nole, u nekoliko su slučajeva žene počinile samoubojstvo jer nisu vidjele drugi izlaz iz kruga nasilja. Problem je golem, a javnost i institucije sjete se da postoji samo tijekom obilježavanja određenih datuma”, kazala je Sanja Sarnavka, predsjednica organizacije B.a.B.e. i predsjednica Upravnog odbora Kuće ljudskih prava.

 

Nasilje se događa unutar četiri zida i teško ga je dokazati bez vrhunske stručne forenzike. Zato institucije znaju samo sa slučajeve fizičkoga nasilja na koje policija reagira prijavama. Tjelesne ozljede koje trpe žene žrtve nasilja različite su, od lakših ozljeda do ubojstava. U prosjeku dvadeset žena na godinu njihovi sadašnji ili bivši, odnosno bračni ili izvanbračni partneri – nasilno ubiju. Nasilje u vezama ne registrira se posebno jer se zakonom sankcionira samo obiteljsko nasilje kao zasebna kategorija.

 

”Proces oporavka dugotrajan je i mukotrpan. Žrtve nasilje su često svjedočile nasilju kao djeca u svojim obiteljima pa su takav oblik ‘komunikacije’ prihvatile kao normalan. Njihovo samopoštovanje često je vrlo nisko i posve su nesposobne za samostalan život. Samo dugotrajan psihosocijalni tretman daje kakve-takve izglede za oporavak. A novca za rad sa žrtvama gotovo uopće nema. Opće stanje vrlo je loše”, ističe predsjednica udruge B.a.B.e.

 

Postavlja se pitanje kako pomoći ženama žrtvama nasilja? Za početak tu su programi prevencije tijekom obrazovanja, od vrtića do kraja školovanja. Tako se djeca odgajaju da su i žene i muškarci jednako vrijedni i da se sukobi ne rješavaju nasiljem. Usto, treba izgraditi sustav učinkovite zaštite koji će biti održiv i koji se neće dovoditi u pitanje svakom promjenom političke vlasti. Iako nasilni muškarci ne mogu doprijeti do žena u sigurnim kućama, one im se same vraćaju jer nemaju snage suočiti se s izazovima samostalnog života. Posebno ako imaju djecu te ako nemaju posao ili nisu stambeno osigurane. Također, jedan od glavnih problema, kako smatra Sarnavka, jesu nedostatak dijaloga u našem društvu te male kazne za počinitelje.

 

”U našem društvu nema spremnosti za dijalog u svim situacijama. Svakodnevno svjedočimo nasilju na ulicama, stadionima, u komunikaciji političara i političarki te osoba suprotstavljenih mišljenja. Nasilje treba osuđivati, uvijek i svugdje. Nije ispravno da se gleda kroz prste nasilniku zato što je možda žena kriva za to što dobiva batine. Obitelj, znanci, prijatelji i okolina, svi moraju osuđivati nasilje, to je prvi korak u iskazivanju nulte tolerancije prema nasilju. Žene, ne trpite nasilje! Potražite pomoć i zahtijevajte od institucija da vam pruže odgovarajuću podršku”, poručuje predsjednica udruge B.a.B.e. Sanja Sarnavka.