autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • Beležnica
    • Beo dijagnoze
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: Multiplex
    • DEMOCROACIA
    • GLOBALNI KAOS
    • IMAM PRAVO
    • Impresije i varijacije
    • Istočno od raja
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • Iz zemlje snova
    • KONTRAPUNKT
    • Kozmopoliteia
    • Ljubljanski zvon
    • Ljuta paprika
    • MAŠKARADA
    • Millenium
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (Ne)mirna Bosna
    • Nije da nije
    • Od knjige do knjige
    • Odjeci vladanja
    • Oklop od papira
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • Pisma s Trećića
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • Polupjesnik il bolesnik
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • Produžeci
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • Romanin peterac
    • RUBNI ZAPISI
    • Ruta Borisa Perića
    • SLOBODNI ZIDAR
    • Subotom uz kavu
    • Terra Sexualis
    • Under cover
    • Uvik kontra
    • Vita Croativa
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • Zimsko ljetovanje
    • RUBNI ZAPISI
  • OSVRT DANA
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • Zimin noćni izbor
    • Ruta Borisa Perića
    • Ex libris D. Pilsel
    • Književni ogledi
    • CSI: Multiplex
    • CSI Vladimira C. Severa
    • Istočno od raja
    • Bez riječi
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • Abrahamova djeca
  • Feljton
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • POROK PRAVDE <br> Josip Kregar
    POROK PRAVDE
    Josip Kregar
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Ništa s titulom

Autor: Teofil Pančić / 14.06.2014. Leave a Comment

Bože, kako je to samo davno bilo kada je živopisni Milić Vukašinović provrištao onu svoju najveću uspešnicu Doktor za rokenrol! Između tog i ovog vremena kao da nisu stale decenije, nego vekovi.

 

Doktor Mića, mislilac iz sarajevskog kafića, voleo je o sebi da misli kao o buntovniku, pa je i ta njegova pesma bila svojevrsni (sasvim benigni) akt pobune i otpora tzv. establishmentu, šta god to bilo: evo, možda ste vi, pametni i knjiški ljudi, doktori za ovo ili ono, ali ja, Mića, koji nemam visoke škole, ja sam bogme doktor za rokenrol i nije taj moj doktorat manje važan od vašeg…

 

Biće da sve to ima neke veze s epohom nastanka te pesme: u zemlji u kojoj je koliko do juče većina stanovništva bila uglavnom nepismena, a istovremeno i zemlji koja je zadojena ideologijom Progresa (tj. njenom socijalističkom varijantom) biti ‘‘doktor nauka“ nije moglo ne zvučati upravo impresivno. Ako je kapitalizam razvrstavao ljude po debljini novčanika, kasni samoupravni socijalizam klasifikovao ih je titularno-statusno, a ‘‘akademsko zvanje“ bilo je bitan deo statusa.

No, ono što mene u ovoj priči fascinira nisu te sitne nepodopštine nego sama ta potreba beznačajnih mediokriteta da budu ‘‘doktori nauka“ iako se, uostalom, može biti predsednik parlamenta, ministar policije ili bilo koje drugo političko čudo i bez zvučnih titula. Ali ne, pokondirenoj malograđanštini (…) nije dovoljno što ima vlast i moć i pare: ona bi da ima i ugled i ne pita za cenu. I misli da se ugled može ili kupiti ili nekako smuntati na prevaru, a niko neće primetiti da tu nešto jako ne štima

 

I oni koji zapravo ništa nisu znali voleli su da ostavljaju utisak sveznanja, a dekadentni socijalizam sve više je štancovao doktore lažnih nauka, besmislene praznoslove koji su sticali visoke titule presipajući iz šupljeg u prazno. Nesposobniji među njima čak ni to nisu znali da učine kako valja, nego bi direktno prepisali disertaciju od nekog prethodnog praznoslova. Bio je tako u Sarajevu neki Brano Miljuš, perspektivni i fleksibilni ljubitelj političkih struktura, koji je ležerno prepisao doktorat i sve je bilo u redu dok ga javno nije raskrinkao mladi, nadobudni asistent Vojislav Šešelj. Zbog toga je Šešelj pao u tešku nemilost i prošao robijašku golgotu; da nije, možda ne bi posle onako strašno prolupao kako jeste. A sve je krenulo od jednog fejk doktorata…

 

Sada smo, zar ne, iznova u kapitalizmu i ponovo je najvažnije imati, pa onda umeti, a ponajmanje je važno znati – ako ne računamo onu vrstu znanja koja je direktno profitabilna. Rekao bi čovek da se kolekcioniranjem doktorskih i sličnih titula sada bave samo oni koji su znanju i nauci uistinu posvećeni pa su im takve stvari bitne, dok druge to ne zanima. Međutim, diplome i titule i danas su jako važne političarima, kao i onom sivom sloju ljudi japijevskog profila i nedefinisanih zanimanja i sposobnosti, ali koji se uvek motaju tu negde blizu državnog aparata.

 

Jedan od takvih je i stanoviti Nebojša Stefanović, neugledni kadrovski izdanak prvo Šešeljeve radikalne, a potom i Vučićeve Srpske napredne stranke (zloglasnih po radikalnom nedostatku bilo kakvih ozbiljnih poznavalaca bilo čega), koji je nakon pada vlasti Demokratske stranke obnoć izronio iz dotadašnje totalne anonimnosti i stigao da bude ništa manje nego predsednik parlamenta, da bi sada bio ministar policije.

 

Pa dobro, čudna mi čuda, eto još jedne besmislene karijere malog, a univerzalno upotrebljivog politikanta; međutim, Stefanović je, kao u onoj Balaševićevoj pesmi, ‘‘hteo mnogo više“. Hteo je, recimo, da bude doktor nauka – bilo kakvih, makar i izmišljenih.

I šta onda da kažeš nego da je siroti dr. Milić, samozvani doktor za rokenrol, zapravo dirljivo pošteno čeljade? Šta god on, naime, bio, on je to o svom trošku. Za razliku od njega, likovi poput tog nesrećnog Stefanovića nisu zapravo ništa, ali to ništa živi od našeg Nečega. I još bi da mu tepamo ‘‘doktore“

 

I tako je Stefanović odbranio doktorat na neku dosta groteskno šuplju temu pred komisijom privatnog Megatrend univerziteta – mesta s prigodnom reputacijom za ovakve slučajeve – i sve bi bilo dobro da trojica uglednih autora nisu na Peščaniku objavila dobro potkrepljeno otkriće da je Stefanovićev rad u dobroj meri plagijat, a da tamo gde nije plagijat uglavnom nema ničega, kamoli nauke i istraživanja. Da se, drugim rečima, radi o bezvredom trućanju umotanom u celofan ‘‘doktorata“.

 

Da li je otkriće nekog uzdrmalo, makar i samog Stefanovića, uhvaćenog s rukama u pekmezu? Ma kakvi, eno ga srčano brane svi od premijera Vučića (koji je odbranu izveo na blamantan način) do ministra prosvete, a on sam ćuti i glumi sveca. No, zato je Peščanik hakerski oboren, i to više puta, i to s IP adrese samog fakulteta i s još jedne, na neki način paradržavne.

 

No, ono što mene u ovoj priči fascinira nisu te sitne nepodopštine nego sama ta potreba beznačajnih mediokriteta da budu ‘‘doktori nauka“ iako se, uostalom, može biti predsednik parlamenta, ministar policije ili bilo koje drugo političko čudo i bez zvučnih titula. Ali ne, pokondirenoj malograđanštini, koja se još dočepa i vlasti pa sasvim podivlja, nije dovoljno što ima vlast i moć i pare: ona bi da ima i ugled i ne pita za cenu. I misli da se ugled može ili kupiti ili nekako smuntati na prevaru, a niko neće primetiti da tu nešto jako ne štima.

 

I šta onda da kažeš nego da je siroti dr. Milić, samozvani doktor za rokenrol, zapravo dirljivo pošteno čeljade? Šta god on, naime, bio, on je to o svom trošku. Za razliku od njega, likovi poput tog nesrećnog Stefanovića nisu zapravo ništa, ali to ništa živi od našeg Nečega. I još bi da mu tepamo ‘‘doktore“.

Filed Under: Nije da nije Tagged With: autograf.hr, Beograd, doktor, kolumna, Mića, Milić, ministar, nauka, Nije da nije, pare, perlement, policija, politika, rokenrol, Srbija, Stefanović, Teofil Pančić, titula, Vlada, vlast, Vukašinović

Gem, set, meč… Tesla

Autor: Teofil Pančić / 07.03.2014. Leave a Comment

Ima u novom filmu Jima Jarmuscha ‘‘Only Lovers Left Alive“, posvećenom viševekovnoj ljubavnoj vezi dvoje vampira s umetničkim naklonostima (to jest, u savršeno napravljenom filmu ni o čemu) eksplicitnih referenci na Nikolu Teslu, uvrnutog genija i jednog od dežurnih junaka intelektualno pretencioznijih subkulturnih freakova. Uostalom, Jarmuschov film je, između ostalog, i posveta Jacku Whiteu, oličenju onoga najboljeg što je još preostalo od duha i zvuka rock’n’rolla, a Nikola je Tesla jedan od životnih junaka Jacka Whitea, o čemu White rado priča, a kada su The White Stripes gostovali u Srbiji, ovaj dakako nije propustio da obiđe Muzej Nikole Tesle u Krunskoj ulici u Beogradu.

 

E pa, kad i ako se White ponovo vrati u Srbiju, možda uopšte neće zateći Teslin muzej (jer je zgrada u kojoj je smešten pod pretnjom restitucije), a sve je izvesnije da ako muzej i nađe, u njemu neće naći Teslinu urnu. Mada je ona tu već decenijama. Da, malo je to neobično, mora se priznati: obično se čovekovi posmrtni ostaci, bilo da su sahranjeni ili kremirani, ne čuvaju u muzeju, kao nekakav eksponat, nego leže na groblju. Obično je tako, ali tako ne mora biti, jer ima izuzetnih ljudskih sudbina koje su i u smrti izuzetne, pa su izuzetne i u svom posthumnom životu.

Iz te se matrice oni suštinski niti žele niti mogu izvući, samo što im sada – u skladu s tobože novom ideološkom košuljicom tih prekaljenih miloševićevaca i šešeljevaca – više nisu potrebni kraljevi, popovi i sveci, nego će im mnogo bolje poslužiti globalno prepoznatljiva figura genija-osobenjaka, kojemu će simbolički poništiti osobenost, a ‘‘genijalnost“ zadržati…

 

Po svakom zamislivom parametru Teslina je jedna od takvih. I njegov je život bio daleko od svih konvencija epohe – što ga, između ostalog, i čini toliko zanimljivim i ljudima koji o struji znaju samo toliko da se svetlo pojavi kad pritisneš prekidač na zidu – pa ni njegov afterlife ne može, a svakako i ne mora, biti bitno drugačiji.

 

Nije valjda neophodno da navodim brojne i znamenite primere te vrste. Otuda ne da nije čudno, nego je nekako sasvim normalno i u skladu s jednom ekstraordinarnom životnom pričom, da urna s prahom njegovog tela bude ‘‘eksponat“ u njemu posvećenom muzeju. Nema u tome ničega blasfemičnog, naprotiv; to se čini kao posve prirodna stvar.

 

Srpska pravoslavna crkva već godinama insistira da se Teslina urna prebaci iz muzeja u portu crkve svetog Save u Beogradu (tj. da se kremirani Tesla ‘‘dostojno sahrani“); ‘‘privremena uprava“ grada Beograda, pod kontrolom Aleksandra Vučića, u tome želi da joj izađe u susret; nedavno su se našli ne bi li utanačili detalje svog dogovora.

 

Upućeniji deo javnosti se pobunio protiv besmislenog uznemiravanja genijalnog pokojnika; stvar sračunata za pridobijanje predizbornih poena za aktuelnu vlast preti da se izvrgne u nešto kontraproduktivno po nju i izgleda da će sve biti odloženo za vreme nakon izbora. Odloženo da, ali ne i izmenjeno: znajući ih, teško da će akteri ove priče tako lako odustati od svojeg nauma; elementarni ljudski obziri ih svakako neće sprečiti, kao što ih ni do sada nikada nisu sprečavali ni u čemu.

 

Zašto se sve ovo uopšte radi? Nemoguće je dokučiti bilo koji racionalan razlog za to, a da ne spada u područje moralno nedostojnih razloga, tj. zloupotrebe jedne ‘‘mitske“ ljudske aure za niske ciljeve. Crkva, reklo bi se, naprosto želi da svede Teslinu ljudsku sudbinu na sebi prihvatljiv nivo.

Tako rasteslisani Tesla, sveden na nivo pameti i ukusa prosečnih popova i ćata, postaje svojevrsni Novak Đoković nauke, plemenski kumir značajan po tome ‘‘ko je i odakle je“, a ne po tome što je bio – Tesla. I po tome što su tipovi kao Jack White ili Jim Jarmusch opsednuti njime. Takvog se Teslu onda dade ‘‘dostojno hrišćanski sahraniti“, ritualno ga primiti nazad pod okrilje Plemena i napraviti od svega toga spektakluk za radost niščih

 

A to je nivo ‘‘dobrog Srbina“ i pravoslavnog vernika (iako to nije bio, osim ako taj pojam raširimo toliko da postane sveobuhvatan, otuda i neprimenjiv i bez realnog značenja), mada pomalo ekscentričnog, ali će mu to poigravanje munjama i gromovima i ostale prometejštine Sveta Matera posthumno ipak oprostiti, a sve što je potrebno jeste da joj Tesla, pa makar i u obličju praha u zlatnoj urni, učini malu uslugu: da postane centralni deo jednog njoj tako omiljenog rituala simboličkog svođenja pojedinca – pa još tako izuzetnog – na meru krotke (i prigodno glupave) ovčice u stadu Božjem. A ovčica kao ovčica: niti ona odlučuje o svojoj sudbini, niti pak daleki Bog o tome može neposredno da odluči, nego će se o svemu postarati dobri i brižni pastiri, a vi se samo prepustite…

 

Vlast je, pak, takođe dosledna svojoj naravi: radi se o onoj istoj političko-kulturno-vrednosnoj matrici koja je krajem osamdesetih organizovala ‘‘turneje moštiju svetaca“ po Srbiji i ‘‘srpskim zemljama“, a što je bio indoktrinirajuće-emocionalizujući uvod u ratnu propagandu.

 

Iz te se matrice oni suštinski niti žele niti mogu izvući, samo što im sada – u skladu s tobože novom ideološkom košuljicom tih prekaljenih miloševićevaca i šešeljevaca – više nisu potrebni kraljevi, popovi i sveci, nego će im mnogo bolje poslužiti globalno prepoznatljiva figura genija-osobenjaka, kojemu će simbolički poništiti osobenost, a ‘‘genijalnost“ zadržati ne kao lično dostignuće, nego kao sastavni deo nekakve mistične, kolektivne nacionalne supstance.

 

Tako rasteslisani Tesla, sveden na nivo pameti i ukusa prosečnih popova i ćata, postaje svojevrsni Novak Đoković nauke, plemenski kumir značajan po tome ‘‘ko je i odakle je“, a ne po tome što je bio – Tesla. I po tome što su tipovi kao Jack White ili Jim Jarmusch opsednuti njime. Takvog se Teslu onda dade ‘‘dostojno hrišćanski sahraniti“, ritualno ga primiti nazad pod okrilje Plemena i napraviti od svega toga spektakluk za radost niščih.

Filed Under: Nije da nije Tagged With: Aleksandar Vučić, Beograd, genije, Jack White, Jim Jarmusch, kolumna, Milošević, nauka, Nije da nije, Novak Đoković, Only Lovers Left Alive, Šešelj, Srbija, Teofil Pančić, Tesla, The White Stripes, vampir

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Ex libris D. Pilsel

Upečatljiva Kuzmičeva dijagnoza duha vremena

Upečatljiva Kuzmičeva dijagnoza duha vremena

Piše: Jaroslav Pecnik

SCRIPTA MANENT

Oni su stvorili mir

...

Sante leda

...

Doba kože

...

Radikalno žrtvovanje

...

Exterritorium

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Naci-židovi

    Naci-židovi

    marinko-culic
  2. Kritika čistog vakuuma

    Kritika čistog vakuuma

    viktor-ivancic
  3. Samoubojstvo s leđa

    Samoubojstvo s leđa

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Kampanja ”Da se bolje razumjemo”

    Kampanja ”Da se bolje razumjemo”

    04.12.2019.
  2. Politička akademija SNV-a

    Politička akademija SNV-a

    04.12.2019.
  3. Zakon o hrvatskom državljanstvu. Važno!

    Zakon o hrvatskom državljanstvu. Važno!

    04.12.2019.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Antifašistička liga RH

  1. 9.11.2019. Skup sjećanja na Kristalnu noć

    9.11.2019. Skup sjećanja na Kristalnu noć

    31.10.2019.
  2. Antifašistička liga piše Dragi Prgometu u vezi spornog spomenika

    Antifašistička liga piše Dragi Prgometu u vezi...

    16.07.2019.
  3. Povodom Dana antifašističke borbe u RH: Fašizam i dalje prijeti

    Povodom Dana antifašističke borbe u RH: Fašizam i...

    22.06.2019.

Antifašistička liga RH | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE

potpori redakcija : Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2019 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se