U prepunom klubu Quasimodo održana je u četvrtak Bookvica u čast velikom splitskom pjesniku i novinaru Predragu Luciću preminulom prošlog tjedna.

Bila je to večer smijeha, bolje rečeno smijalo se da bi se skrile suze koje su ipak na kraju mnogima poletjele. Voditeljica Bookvice Patricija Vodopija je zamislila zahvalu Luciću, koji je podržavao ovaj vid književnog programa od osnutka, na način da prijatelji čitaju njegove pjesme ili tekstove.

Uvodno je izrečena i jedna inicijativa da ovakva druženja budu tradicionalna i nada da će se, kako je rekla Vodopija, organizirati festival ili dani satire koji će nositi ime Predraga Lucića.

– Nadamo se, kako bi njegov rad i djelo bilo valorizirano na pravi način, što do sada nije bio slučaj – poručila je Vodopija što je dočekano s odobravanjem.

Uvodno je izrečena i jedna inicijativa da ovakva druženja budu tradicionalna i nada da će se, kako je rekla Vodopija, organizirati festival ili dani satire koji će nositi ime Predraga Lucića

Redali su se čitači, Patricija Vodopija, Tanja Mravak, Boba Đuderija, Tanja Radmilo, Ante Tomić, Renato Baretić, Ivica Ivanišević, Nebojša Lujanović, Dragan Markovina i naravno Boris Dežulović koji je i najviše čitao ili recitirao riječi svojega prijatelja.

Posebno je dirljivo bilo kada je zapjevao ”Ići, mići, Lucići”. Tu je  pjesmu Predrag Lucić napisao kao odgovor na prozivke zbog ”Ići, mići, Ahmići”. Lucić je uvijek izvrgavao parodiji ludilo rata, a u ovoj pjesmi i odnos prema tom zločinu, no prozivanja i hajka nisu izostale.

– Danas se gospođa Tvitarović poklonila žrtvama, sad smo čisti. Ostao je i najebao samo Predrag – kazao je Dežulović i krenuo s pjesmom ”Ići, mići, Lucići”.

Kao što smo primijetili, to je možda bio trenutak kada se osjetila posebna tuga jer su upravo Dežulović i Lucić ”palili” svojim Melodijama.

Nikad više…

Teško je pobrojati sve satirične pjesme ili pročitane tekstove u Quasimoda koji su predvidjeli užase 90-ih, one kroz koje je do vrhunca dovodio besmislenost mržnje, gluposti, ratovanja i zločina.

Bila je to večer smijeha, bolje rečeno smijalo se da bi se skrile suze koje su ipak na kraju mnogima poletjele. Voditeljica Bookvice Patricija Vodopija je zamislila zahvalu Luciću, koji je podržavao ovaj vid književnog programa od osnutka, na način da prijatelji čitaju njegove pjesme ili tekstove

Na koncu je Dežulović pročitao pjesmu koju je, kako je rekao, prije 20 godina poklonio Luciću za rođendan. ”Ne daj se, Ines” je postala ”Ne daj se, svinjo”. Izrecitirao ju je, a onda je zasvirala Always Look on the Bright Side of Life, omiljena Lucićeva pjesma uz koju je i ispraćen na posljednje počivalište na Lovrincu. Tu su također zasuzile oči mnogima.

Upitali smo na kraju Dežulovića vjeruje li da će Split odati počast Luciću.

– Neka ljudi čitaju, to je najbolje – kazao nam je i dodao da za druge stvari možda Grad zna odgovor.

Hoće li zaživjeti inicijativa izrečena o nekom vidu dana ili festivala satire Luciću u čast, ostaje za vidjeti. No, jedno je sigurno, onaj tko je za života imao toliko prijatelja koji su doslovce stajali na skalama na ulazu u Quasimodo, jer je unutra bilo dupkom puno, da bi se na poseban način oprostili od njega, sigurno neće biti zaboravljen.

(Prenosimo sa Dalmatinskog portala).