novinarstvo s potpisom
Volga Švorinić
Koliko neka zemlja drži do svoje budućnosti, odnosno građana i njihovog opstanka, najbolje se vidi po tome koliko pokazuje interesa i ulaže sredstava u obrazovanje. Jer znanje je jedina autentična ljudska moć, bez kojeg nema stvaranja dobara koji čine temelj svakog opstanka. [Read more…]
Volga Švorinić
Davne 1898. godine, na naslovnoj stranici novina L’Aurore, osvanulo je otvoreno pismo velikog francuskog književnika Émilea Zole, upućeno predsjedniku Francuske Felixu Faureu, pod naslovom Optužujem! (J’acusse).
U pismu književnik teško optužuje vladu, da je zbog antisemitizma, skrivanja dokaza u njegovu korist i skrivanja stvarnog krivca bojnika Esterhazyja, dopustila da satnik glavnog stožera Alfred Dreyfus bude osuđen na doživotni zatvor zbog špijunaže. [Read more…]
Volga Švorinić
Od kad pišem za Autograf, nikad mi nije bilo teže izabrati temu za kolumnu kao sada. Toliko događanja u zemlji i izvan nje, a sva nemila, praćena tisućama komentara na svim društvenim mrežama i elektronskim medijima. [Read more…]
Volga Švorinić
Razmišljanje o životu u Hrvatskoj u posljednjih tri i kusur desetljeća, priziva mi u sjećanje jedan od kultnih američkih filmova, psihološku dramu originalnog naslova: ”They Shoot Horses, Don’t They?” U hrvatskom prijevodu: ”I konje ubijaju, zar ne?”. [Read more…]
Volga Švorinić
Sjećam se tog poslijepodneva, u maloj prodavaonici preko puta. Osim mene, još samo jedan kupac, stariji gospodin. Ja sam prebirala po jogurtima, on nekoliko metara dalje u frižideru birao između Gavrilovićevih i Pik Vrbovec kranjskih kobasica. Komentirao je sebi u bradu, da su mu Gavrilovićeve preskupe, atmosfera je bila opuštena, trgovkinje su bile tihe i upalile radio. [Read more…]
Volga Švorinić
Taman kad sam se prije dva dana spremala započeti pisati ovu kolumnu i u njoj se osvrnuti na našeg premijera i njegove poruke o isporukama naciji, začula sam neobične zvukove moje kujice Đine iz dnevne sobe.
Kujicu sam, naime, udomila prije otprilike mjesec i pol dana, nakon što je, ne zna se koliko dugo, lutala po nekim mjestima u blizini Zadra. [Read more…]
Volga Švorinić
Zvala se Ružica pospremala je stan, jednom tjedno, starijem bračnom paru bez djece, kod kojih sam kao studentica bila godinu dana podstanarka.
Svaki je dan pospremala drugoj obitelji i tako uzdržavala sebe i sina. Kad sam je prvi put srela, bila je vrlo šutljiva i distancirana. Postupno, kako smo se upoznavale, sve mi je više pričala o sebi i svom životu u velikom gradu u koji je došla sa zagorskih brega kao šesnaestogodišnja djevojčica trbuhom za kruhom. [Read more…]
Volga Švorinić
Liječnici, znanstvenici, znaju da je čovjek nedjeljiva cjelina tijela i duše, u trajnoj međuovisnosti i interakciji.
Znaju da se u osnovi tjelesnih i psihičkih funkcija nalaze isti biokemijski i bioelektrični procesi u trajnoj mijeni. Znaju da je sklad i balans fizičkog i psihičkog imuniteta stanje zdravlja, a nesklad osnova za stvaranje svih bolesti, uključujući i najmalignije. [Read more…]
Volga Švorinić
Volim zen priče. Jednu posebno. Ona priča o učitelju, koji je zajedno s drugima stajao na vrhu planine i meditirao. Potom se nakratko poželio osamiti, krenuo u šetnju i naišao na rijeku, koja se strmoglavo rušila u podnožje. Znao je, pad nitko nije preživio. [Read more…]
Volga Švorinić
Kažu da je neki vladar despot, prije svakog novog nameta, slao poklisare da provjere ”kako narod diše”. Kad bi mu na povratku raportirali, da se narod buni, naredio bi izvršiteljima: ”Stisnite još”. A kad bi se vratili s porukom, da narod šuti, naredio bi: ”Popustite”. Kažu da je bio dugovječan i dugo vladao. [Read more…]