U susjednoj Italiji pojave fašističkog vandalizma postaju sve brojnije. Oskrnavljeni su židovski grobovi, sprejem je na stanovima i zgradama svastikama obilježeno gdje stanuju Židovi, vandaliziraju se grobovi antifašista iz Drugog svjetskog rata, neofašističke organizacije izlaze iz anonimnosti i sve su glasnije. [Read more…]
Miklenić se u licemjerstvu natječe s Karamarkom
Glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić obrušio se na predsjednika HDZ-a i potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka optužujući ga da je Hrvatskoj učinio ”golemu štetu” i da brani osobne, a ne nacionalne, odnosno državne interese. [Read more…]
Glasači ne žele Milanovića
Karamarko je pobijedio, ali ne tako jako kako je priželjkivao, a Milanović nije izgubio tako jako kako su mnogi očekivali. Glasači su u srazu dviju najjačih koalicija pokazali da žele promisliti i o novim mogućnostima iako ostaju u istom idejnom i ideološkom sklopu: zato se Milanoviću dogodila Holy, ali i Karamarku – Kujundžić. U drugoj dimenziji izbora, onoj unutarstranačkoj, Milanović je ipak doživio potpun debakl. Birači SDP-a u SDP-u vole Tonina Piculu.
Nisu ovo u Hrvatskoj bili samo obični izbori za 11 zastupnika u EU parlamentu. Bio je to jedinstven hrvatski koktel nekoliko vrsta izbora: EU izbora, pretparlamentarnih izbora, ali i – unutarstranačkih izbora.
Nisu ovo u Hrvatskoj bili samo obični izbori za 11 zastupnika u EU parlamentu. Bio je to jedinstven hrvatski koktel nekoliko vrsta izbora: EU izbora, pretparlamentarnih izbora, ali i – unutarstranačkih izbora (…) Kakav Mimica, kakav Plenković, bio je to fajt Milanovića i Karamarka, zatim Milanovića i Picule, Kukuriku tabora i Holy, ali i Kujundžića i Karamarka, bio je to pokušaj Laburista da se odlučnije pozicioniraju na sceni i da Nikica Gabrić dokaže da su glasači zapazili njegov ”treći put”
Oni koji se spremaju u Bruxelles dostojanstveno su se trudili držati europskih tema, spominjali su se milijuni eura i sudbonosne teme o kojima će odlučivati oni koji odlaze u EU parlament, ali iz dana u dan vrela je čežnja o pravom odmjeravanju snaga na domaćoj političkoj bojišnici. Sve one ankete, sve strelice koje su jednima išle gore, a drugima dolje, sva obreckavanja o tome da je sva ta statistika ništa u usporedbi sa stvarnošću, 25. svibnja doista su se pretvorile u stvarnost.
Kakav Mimica, kakav Plenković, bio je to fajt Milanovića i Karamarka, zatim Milanovića i Picule, Kukuriku tabora i Holy, ali i Kujundžića i Karamarka, bio je to pokušaj Laburista da se odlučnije pozicioniraju na sceni i da Nikica Gabrić dokaže da su glasači zapazili njegov ”treći put”.
Zoran Milanović ostao je dosljedan do kraja, minorizirao je značenje ovih izbora i kada je izašao na biralište. Za Josipa Leku ovi su izbori bili ”prijelomni”, za predsjednika Josipovića ”izuzetno važni”, a premijer Zoran Milanović mrštio se pred kamerama u potrazi za gotovo podcjenjivačkom kvalifikacijom. Na kraju je protisnuo riječ: ”relevantni”. Ovo je za njega nešto kao ”poluvrijeme” i zna da će ”neke političke opcije malo profitirati na protestnim glasovima”.
Pripremao se, dakle, Zoran Milanović na crni scenarij. Znao je da ne može biti dobro i tješio se već unaprijed da je to samo poluvrijeme, da su to manje važni izbori. Sve je još više uzavrelo uoči objave službenih rezultata, kada se zavrtjela glasina o svega tri mandata za Kukuriku listu, izgledalo je to kao debakl. Ali onda je ipak bilo: četiri mjesta.
Karamarko je pobijedio, ali ne tako jako kako je priželjkivao, a Milanović nije izgubio tako jako kako su mnogi očekivali. Glasači su u srazu dviju najjačih koalicija pokazali da žele promisliti i o novim mogućnostima iako ostaju u istom idejnom i ideološkom sklopu: zato se Milanoviću dogodila Holy, ali i Karamarku – Kujundžić. U drugoj dimenziji izbora, onoj unutarstranačkoj, Milanović je ipak doživio potpun debakl. Birači SDP-a u SDP-u vole Tonina Piculu
Ako je HDZ-ova lista dobila najviše, a Kukuriku lista četiri mjesta, je li to – debakl? Ne, u srazu s Karamarkom, Milanović nije doživio velik fijasko. Kukuriku lista i nije prošla tako loše kako se očekivalo u najcrnjim scenarijima. Ali je zato Zoran Milanović doživio težak poraz u drugoj dimenziji naših neobičnih koktel izbora: u unutarstranačkom odmjeravanju snaga pregazio ga je Tonino Picula. Milanović to u svojem prvom postizbornom obraćanju javnosti nije ni spomenuo, čak mu je bilo lakše čestitati Mireli Holy nego prokomentirati fantastičan uzlet Tonina Picule.
U postocima, Karamarkova kombinacija jest trijumfalno pobijedila Milanovićevu kombinaciju, ali niti Karamarko nema razloga za euforiju: najjača zvijezda njegove liste i ovaj je puta bila Ruža Tomašić iz radikalno desnog HSP-a Ante Starčević, a značajno je zablistala i Marijana Petir, HSS-ovka.
Tomislav Karamarko sa svojim ugušenim HDZ-ovcima nije uspio nadvladati te dvije jake osobnosti, i ovi izbori koje on predstavlja kao uvertiru u naredne HDZ-ove pobjede zapravo ga moraju natjerati na ozbiljno unutarstranačko i idejno pospremanje stranke. HDZ sa svojim koalicijskim partnerima ima snagu mobiliziranja velike glasačke mašinerije, ali on mora i HDZ jasnije odrediti te pustiti da se definira nova generacija HDZ-ovih političara. Ljudi s osobnošću, koji se usuđuju govoriti. Karamarkov HDZ i dalje je previše nejasan i neodređen.
Kao što je Milanovićev SDP dobio najjačeg konkurenta u stranci koju predvodi bivša SDP-ova političarka Mirela Holy, tako je i Karamarkov HDZ dobio ozbiljnog takmaca u koalicijskom sklopu koji predvodi bivši HDZ-ovac Milan Kujundžić.
U postocima, Karamarkova kombinacija jest trijumfalno pobijedila Milanovićevu kombinaciju, ali niti Karamarko nema razloga za euforiju: najjača zvijezda njegove liste i ovaj je puta bila Ruža Tomašić iz radikalno desnog HSP-a Ante Starčević, a značajno je zablistala i Marijana Petir, HSS-ovka. Tomislav Karamarko sa svojim ugušenim HDZ-ovcima nije uspio nadvladati te dvije jake osobnosti, i ovi izbori koje on predstavlja kao uvertiru u naredne HDZ-ove pobjede zapravo ga moraju natjerati na ozbiljno unutarstranačko i idejno pospremanje stranke
Kujundžić, HDZ-ov odmetnik, sigurno je privukao i dio HDZ-ovih birača, a ako nastavi nesmiljeno kritizirati način na koji Karamarko vodi HDZ, on sigurno postaje snaga koja može podrivati velike HDZ-ove planove.
Nakon ovih izbora, bili oni predizbori za parlamentarne, bili samo ”poluvrijeme”, jedno je sigurno: nagrižena je dominacija dviju velikih političkih partija. Za SDP je bilo mnogo znakova da je ozbiljno poljuljan, izgledalo je da propada, ali za HDZ se činilo da jače raste. Ali nije. HDZ nije ubrao tako moćnu pobjedu o kakvoj je sanjao Karamarko.
A SDP je pak pokazao da ne propada tako lako. Kukuriku lista je unatoč svemu, unatoč svim pogreškama Kukuriku vlade, još uvijek ubrala solidan rezultat.
U srazu s Karamarkom SDP nije doživio opak poraz. Ali s lijeva ga je napala Mirela Holy, i ozbiljno ranila.
Zoran Milanović kao da je bio spreman za to. Imao je spremnu kurtoaznu rečenicu. No ne bi to bio Milanović da i tu nije bilo podbadanja: zadivio se uspjehu Oraha, jer je, eto, Mirela Holy to postigla – bez ikakve stranačke infrastrukture. Naglasio je u slavljeničkom trenutku Mirele Holy da ona zapravo nema stranku za velike i dugoročne okršaje. A onda se povukao. Nije prokomentirao činjenicu da su glasači Kukuriku liste tako dramatično jako poručili da im je najbolji u ponudi – Tonino Picula. A ne ”njegov” Mimica.
Da onaj kojeg zadnjih tjedana predstavljaju kao mogućeg novog lidera novog SDP-a uživa fascinantnu popularnost među glasačima. Da mu to glasači koji su nekad njega birali sada poručuju da su im lik i djelo Tonina Picule draži, bolji, prihvatljiviji od njega.
Ni Lesar ni Gabrić nisu najveći gubitnici ovih izbora. Ipak je to Milanović. Glasači, ta masa nevidljivih ljudi, ponizili su ga jače nego što to mogu ikakvi pravi unutarstranački izbori jer su mu poručili da je njima najdraži profil SDP-ovog političara Tonino Picula
Dragutin Lesar je podnio ostavku na mjesto predsjednika stranke jer ovi su izbori pokazali da mukotrpan stranački rad Laburista glasači nisu prepoznali kao kvalitetu za koju treba glasati. Postupio je kao odgovoran predsjednik stranke.
Nikica Gabrić je uzalud ukucao milijune u svoj pokušaj političkog proboja. Nije uspio, ne vide ga glasači.
Ali ni Lesar ni Gabrić nisu najveći gubitnici ovih izbora. Ipak je to Milanović. Glasači, ta masa nevidljivih ljudi, ponizili su ga jače nego što to mogu ikakvi pravi unutarstranački izbori jer su mu poručili da je njima najdraži profil SDP-ovog političara Tonino Picula.
Milanović još uvijek drži stranku, i većinu u Saboru, ali sada ima pred sobom, crno na bijelo, dokaz da glasači ne žele njega, kao političara, kao lidera stranke. To više nisu unutarstranačka podmetanja i grupiranja u kojima nema posve nevinih, to je upozorenje pred kojim se odgovorni političar više ne može sakrivati.
(Prenosimo sa tportala).
Pismo Nikici Gabriću
Poštovani gospodine Gabriću,
pišem Vam ovo pismo kao (svježe) bivši član Vašeg Nacionalnog foruma. Odazivajući se Vašem pozivu na okupljanje svih onih koji misle dobro ovoj zemlji, očekivao sam raskid sa dosadašnjim praksama koje vladaju političkim životom.
Po mom osobnom mišljenju temeljni problem političkog života u Hrvatskoj je duopol stranaka koje funkcioniraju bez ikakve ideologije, principijelnosti, morala ili etike. Jedini principi njihovog rada su čista pragma, stranačka poslušnost i podobnost. U javnosti se ”svađaju“, ali izuzetno dobro surađuju ispod stola. No, ukoliko se nađu ugroženi zajednički interesi, padaju maske (sjetite se Srđa!).
Unutar tih stranaka vlada zakon poslušnosti i ”pripadanja“. Ukoliko podupireš ”velikog vođu“, a imaš sreće da tvoj favorit bude izabran na unutarstranačkim izborima, tada dolazi vrijeme naplate; dobivaš ”pravo“ na određene sinekure (ovisno o rangu i broju ”donesenih“ glasova).
Po mom osobnom mišljenju temeljni problem političkog života u Hrvatskoj je duopol stranaka koje funkcioniraju bez ikakve ideologije, principijelnosti, morala ili etike. Jedini principi njihovog rada su čista pragma, stranačka poslušnost i podobnost. U javnosti se ”svađaju“, ali izuzetno dobro surađuju ispod stola. No, ukoliko se nađu ugroženi zajednički interesi, padaju maske (sjetite se Srđa!)
Tu možeš ”uhljebiti“ svoje stranačke kolege koji su ti vjerni, a ponekad i kojeg člana obitelji, prijatelja, ”netjaka Ćipu“ ili ”obožavatelja“. Naravno, kompetencije ne igraju nikakvu ulogu, jer već ćemo nekako ”naštimati“ natječaj.
Oko njih se vrte, kao sateliti, razne strančice koje gledaju isključivo kako da ”istrguju“ što bolju cijenu za svoju potporu ”velikima“ i namire članstvo gladno ”uhljeba“. To se nekada u Feralu prikladno zvalo ”analnom speleologijom“.
Naravno, u interesu ”velikih igrača“ nije pojava neke nove snage koja bi rekla: ”Dosta! Politika se može voditi i na drugi način!” Dapače, takvu snagu smatraju najvećom ugrozom i učinit će sve da takvu snagu kompromitiraju i pokažu kako su ”svi isti“. Jer ako su svi isti, izbora (i nade) nema!
Upravo to sam od Vas očekivao! Hrvatska je zemlja u kojoj više od 80% građana politiku gleda s gađenjem i jedva čeka da se pojavi snaga koja bi ovu zemlju bila u stanju izvesti na pravi put. Pod time mislim na sve ono što smo sanjali devedesetih, na sve ono za što su se mnogi od nas borili, na sve ono zbog čega su mnogi patili. Prije svega to su jednostavni ideali koji su postavljeni čovječanstvu još u doba Francuske revolucije: jednakost, bratstvo i sloboda. Hrvatska je za to ”zrela“, to pokazuju sve ankete.
Očekivao sam od Vas da u politiku uvedete i nova ”pravila igre“. Nasuprot pragmatizmu da postavite moral, da nasuprot diletantizmu postavite kompetencije, da nasuprot plemenskoj ili ”rođačkoj“ pripadnosti postavite jasne kriterije profesionalnosti, da nasuprot stranačkoj poslušnosti postavite argumentiranu unutarstranačku raspravu. Da nam pokažete put iz plemenskog u građansko društvo.
Očekivao sam (a vjerujem i većina razočaranih građana ove zemlje) od Vas da na velika vrata u politiku uvedete etiku, moral, poštenje i odgovornost kao kriterije iznad svih ostalih.
Hrvatska je zemlja u kojoj više od 80% građana na politiku gleda s gađenjem i jedva čeka da se pojavi snaga koja bi ovu zemlju bila u stanju izvesti na pravi put. Pod time mislim na sve ono što smo sanjali devedesetih, na sve ono za što su se mnogi od nas borili, na sve ono zbog čega su mnogi patili. Prije svega to su jednostavni ideali koji su postavljeni čovječanstvu još u doba Francuske revolucije: jednakost, bratstvo i sloboda. Hrvatska je za to ”zrela“, to pokazuju sve ankete
Očekivao sam od Vas da kažete: “Dosta!“. Hrvatska traži za koga će glasati, a ne protiv koga će glasati. Građanima Hrvatske je dosta izbora između navodnih socijaldemokrata halucinogenog egomanijaka kojeg prati stranačka vojska nekompetentnih šanera i kvaziintelektualaca čije društvo evocira sjećanje na bivše samoupravne interesne zajednice, a od alternative mutavog ”balkanskog špijuna“ koji predvodi horde polupismenih drumskih razbojnika dodatno dobivaju i probavne smetnje!
O njihovim pragmatičnim i sette bandiere satelitima ne treba trošiti ni riječi. Hrvatska može puno bolje! I Hrvatska stvarno traži ”treći put“ koji će otpremiti kompletnu sadašnju oligarhiju na Jakuševac (samo nisam siguran primaju li tamo tako toksičan otpad?).
Kažu (ne ja, već puno pametniji od mene) da je mjera civiliziranosti nekog društva odudaranje pojma prava od pojma pravde. I na tom planu sam očekivao od Vas da kažete koju.
Nemoguće je govoriti o pravnoj državi (osim ako pričamo viceve u birtiji) ukoliko bivši ministar dobije šest mjeseci ”društveno korisnog rada“ (što god to bilo?) za ”zamračivanje“ 10 milijuna (naših!) eura, a baku u Slavoniji šalju u zatvor na 14 dana zato što nije imala novca za platiti režije. Zato upravo farsično zvuči Bandić i mnogi drugi kada kažu: ”Neka institucije pravne države rade svoj posao“. Pa, gospodo, upravo je u tome problem! U ovoj državi institucije ne rade svoj posao (ili ga rade vrlo selektivno)! Zato su rapperi i skladali prikladan refren: “To ima samo kod nas!“
Od Vas sam očekivao da formiramo stranku koja ne bi bila sredstvo zadovoljavanja osobnih interesa diletanata i mediokriteta koji nisu u stanju poštenim radom zadovoljiti svoje materijalne apetite. Od Vas sam očekivao da ćemo formirati stranku koja će okupljati ljude koji su svoje individualne resurse spremni staviti na raspolaganje za opće dobro svih građana bez obzira na osobnu korist. Isključivo zato što im je stalo do ove zemlje, njene budućnosti i njezinih ljudi.
No, dosta o mojim (utopističkim?) očekivanjima! Što me to dočekalo na osnivanju Nacionalnog foruma?
Sve se orilo do parola!
Te: KULTURA PARTNERSTVA, što podrazumijeva da:
Očekivao sam od Vas da kažete: “Dosta!“. Hrvatska traži za koga će glasati, a ne protiv koga će glasati. Građanima Hrvatske je dosta izbora između navodnih socijaldemokrata halucinogenog egomanijaka kojeg prati stranačka vojska nekompetentnih šanera i kvaziintelektualaca čije društvo evocira sjećanje na bivše samoupravne interesne zajednice, a od alternative mutavog ”balkanskog špijuna“ koji predvodi horde polupismenih drumskih razbojnika, dodatno dobivaju i probavne smetnje!
PARTNERA TREBA: POŠTOVATI, TOLERIRATI RAZLIČITOSTI, BITI MU LOJALAN I ZAHVALAN. BEZ PARTNERSTVA I ZAJEDNIŠTVA NE MOŽEMO OSTVARIVATI SVOJE INTERESE.
I pri tom smo jasno rekli:
DOBRODOŠLI SU SVI KOJI VOLE OVU ZEMLJU I KOJI SU SPREMNI DATI SVOJ DOPRINOS! PRIMAMO I VIDIMO PRIJATELJE I NA LIJEVOJ I NA DESNOJ STRANI. UVIJEK GLEDAMO I GLEDAJMO ONO ŠTO NAS SPAJA A NE RAZDVAJA.
U konačnici zaključujući:
ŽELIMO I STVARAMO – SAVEZ / PARTNERSTVO ZA PROMJENE. PROMJENE NA BOLJE! SA SVIMA KOJI PROMJENE ISKRENO ŽELE.
NA KONKRETNIM PROJEKTIMA I IDEJAMA. BEZ VEĆINE KOJA NAS PODRŽAVA NE MOŽEMO USPJETI I TE SE PROMJENE – NEĆE OSTVARITI.
Naknadno sam dobio i poruku da: ORGANIZIRANA MANJINA POBJEĐUJE NEORGANIZIRANU VEĆINU. Opasno mi je zazvučalo kao definicija stada i stranačke vojske. Pa to imamo sada! Za to Nikica Gabrić nije potreban!
Na samom osnivanju stranke sreo sam nekoliko prijatelja, no i osobe koje poznajem, ali za koje nisam bio siguran da se uklapaju u profil ljudi koji traže moral i etiku. No, mislio sam, moramo biti tolerantni i dozvoliti da se ljudi mijenjaju.
Osnovan je (među ostalim) i Glavni odbor NF u čiji sam sastav (bez svoje nakane) izabran. Mislio sam, hajde! Neka se nešto radi!
No onda, hladan tuš! U novinama pročitam da se sprema ”suradnja sa HSLS-om“, a da se Glavni odbor nije ni konstituirao, bez ikakve diskusije!
Gospodine Gabriću, odakle Vam ideja (temeljem načela sa osnivanja NF-a) da Vam HSLS i njegovi članovi mogu biti ”lojalni“, da Vam mogu biti ”zahvalni“, da NF i HSLS imaju zajedničke ”svoje interese“ (osim ukoliko griješim u pogledu interesa NF-a), da su ”spremni (HSLS) dati svoj doprinos“, da HSLS želi ikakve ”promjene na bolje“, da oni to ”iskreno žele“?
Gospodine Gabriću, odakle Vam ideja (temeljem načela s osnivanja NF-a) da Vam HSLS i njegovi članovi mogu biti ”lojalni“, da Vam mogu biti ”zahvalni“, da NF i HSLS imaju zajedničke ”svoje interese“ (osim ukoliko griješim u pogledu interesa NF-a), da su ”spremni (HSLS) dati svoj doprinos“, da HSLS želi ikakve ”promjene na bolje“, da oni to ”iskreno žele“?
Mislim da je to ili naivno ili je NF ponuđen na ”prodaju najboljem ponuditelju“. I nije u pitanju suradnja s HSLS-om, nego s bilo kojom kompromitiranom strankom koja je sudjelovala u dovođenju ove zemlje u stanje da je TBF zove ”lijepa naša silovana“!
Na potpisivanju suradnje ste (po medijima) izjavili: ”HSLS je prošao veliki povijesni put“. Slažem se, ali kakav? Put koji je vodio od stranke osnovane iz čistog idealizma i osjećaja odgovornosti za budućnost do stranke koja je priredila ”festival demokracije“ na kojem su stada ”novoučlanjenih liberala“, nakon okrijepe kod Macole, urlajući otimala ”ključeve od Amruševe“! Put na kojem je proizveden velik broj „kadrova“ (Adlešić, Kramarić, Radoš, Nikolić, Čehok, Banac, itd., sjećate ih se?) koji su bogato naplatili svoje usluge, ”uhljebili“ se i netragom nestali.
Mislim da je prošlo vrijeme kada se stranka može voditi bez principa, ideala i morala. Pa nije to gospodarski projekt, zaboga! Tu nije primarna cost/benefit analiza, PR i marketing već vjerodostojnost. A i od gospodarskih projekata čuo sam samo Vašu namjeru da od ove zemlje učinite gerijatrijski deponij Europe.
Građani ove zemlje bit će razočarani nedostatkom hrabrosti i vizije da mobilizirate golemu ”neorganiziranu većinu“ kojoj se ”politika u Hrvata“ jednostavno gadi i da pometete ”stručnjake opće prakse“ s političke scene.
Na osnivanju sa svih strana me ”napadala“ parola (parafraziram po sjećanju): ”Ništa nije tako snažno kao ideja čije je vrijeme došlo!“. I, slagao sam se s Vama. No, izgleda da Vi tu ideju niste prepoznali!
Srdačan pozdrav,
Boris Popović, razočarani liberal.
P. S. Na fotografijama objavljenima nakon potpisivanja sporazuma HSLS-a i NF-a Darinko izgleda strašno elegantno i naočito! Kao da je upravo stigao iz St. Moritza ili s kvarcanja! No, ovoj zemlji je stvarno dosta ”ljepotana“ (Sanader, Vidošević, Kalmeta, itd.) bez morala, ideala i integriteta.
Orahovac i obećanja za bolje sutra
Bivša SDP-ova zastupnica i ministrica zaštite okoliša Mirela Holy osnovala je novu političku stranku, imena ORaH (Održivi razvoj Hrvatske), koja trenutačno ima 208 članova, a ujedno je i njezina predsjednica. Iako je, doduše, Mirela Holy kazala kako Hrvatskoj kao maloj državi možda i nije potrebno toliko stranaka jer je u registru hrvatskih stranaka ORaH sada 143. politička stranka, ona smatra kako je njezina zapravo drugačija od ostalih. Zašto? ”Zato što mislimo da hrvatska politika može biti drugačija, mora biti drugačija i zato što politika mora biti posao u javnom interesu”, kazala je osebujna Mirela Holy na osnivačkoj skupštini.
Obećala je pritom i da će i ona, ali i članovi njezine stranke biti ”drugačiji političari i političarke od onih koji danas imaju priliku govoriti u parlamentu ili u izvršnoj vlasti. Zbog toga jer je ORaH-u posao u javnom interesu i zbog toga jer je ORaH izabrao održivost, a bez održivosti nema uspješnog društva. Zato mi zaključujemo da ORaH nudi zdravu politiku”, svečano je kazala Mirela Holy. Na nama je građanima da joj povjerujemo, ili da i tu stranku – za sada strančicu – stavimo u koš malih političkih skupina s neizvjesnom budućnošću i odmah je zaboravimo.
Zanimljiva je konstatacija Mirele Holy kako će se ORaH voditi ključnim načelom, a to je ”uspostava društva u kojem će jednaka pravila igre vrijediti za sve. Pravila igre koja će omogućiti prosperitet i dobrobit svih naših građana, razumnu upotrebu resursa i očuvanje okoliša za buduće generacije. Mi se zalažemo za održivi gospodarski razvoj, za uravnoteženo iskorištavanje prirodnih resursa i prostora te za zaštitu socijalnih i drugih prava članova zajednice. Poštovanje ljudskih prava nema alternativu, svi moraju imati dostojanstven i slobodan život bez obzira na vlastite kriterije različitosti”, izjavila je Mirela Holy. Ne želimo biti cinični, ali i druge su političke stranke manje-više svojedobno obećavale isto, a i danas to čine.
Na skupštini je izabrano ORaH-ovo vodstvo pa je tako prof. dr. sc. Davor Škrlec imenovan potpredsjednikom stranke, a Božana Zadro potpredsjednicom. Mirela Holy naglasila je kako će se sve odluke u stranci donositi po načelu ”jedan član – jedan glas” i načelu ”ciferšlusa” kada je posrijedi podjela funkcija po spolu. Cilj je da omjer muškaraca i žena na položajima bude 50 : 50.
Već na početku orahovci su pokazali kako žele biti drugačiji pa su priopćenje tiskali na recikliranom papiru, a na šanku su nakon skupštine posluživani prirodni sokovi i orahovac. Na zakuski su dominirale jabuke i delicije od oraha koje su pripremili sami članovi stranke i njihove obitelji. Zgodno za početak.
Unatoč neuspjehu na prošlim parlamentarnim izborima, bivši esdepeovac i predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić ne odustaje od politike. Stoga je prije nekoliko dana okupio neformalni inicijativni odbor koji čini tridesetak suradnika s namjerom da osnuju stranku, a ime još nije odabrano jer postoji nekoliko opcija. Navodno će buduća stranka imati jedan naziv, a široka koalicija koja bi trebala okupljati ostale partije što su na izborima podupirale Jurčića ili će mu se tek pridružiti drugi. Podsjetimo, na zadnjim parlamentarnim izborima Jurčića su poduprli Blok umirovljenici zajedno, Primorsko-goranska stranka i Hrvatska radnička stranka.
Nova politička stranaka centra bit će, pogleda okrenutoga prema budućnosti, usmjerena na ključne probleme kao što su radna mjesta, plaće, socijalna sigurnost, objašnjava Jurčić. S obzirom na to da je do sada Jurčić u politici uglavnom bio neuspješan, upitna je i mogućnost afirmacije njegove stranke, no vrijeme će najbolje pokazati kakva je situacija i s njime i s njegovom ekipom. Do tada i njemu bismo trebali vjerovati na riječ da će ponuditi nešto drugačije, potpuno različito od svih postojećih političkih garnitura.
No svakako je najiščekivanija politička stranka ona koju već mjesecima najavljuje oftalmolog dr. Nikica Gabrić, koja bi, opet navodno, trebala biti taj famozni ”treći put”, dakle, ni lijevo, ni desno, već nešto u sredini, a za sve koji su nezadovoljni sadašnjom politikom, bivšim politikama i očekuju nešto novo. Iako, kada čovjek sluša dr. Gabrića, uspješnoga privatnog poduzetnika i liječnika, teško je ne složiti se s njime i njegovim ocjenama sadašnje hrvatske zbilje, ali običan građanin više nema vremena za čekanje. Njemu je pun kufer jer dok se ta stranka ne afirmira, a pitanje je hoće li uopće i kako, i ne počne participirati u vlasti, mnogo će vode proteći ispod svih mostova. A valja živjeti do tada.
Hrvati su umorni od stranaka, strančica, ali najviše od strančarenja. Posebice su umorni i nepovjerljivi kada je riječ o političkim strankama koje su se do sada pokazale kao skupine ljudi udruženih radi ostvarivanja jedino vlastitih, ali ne i interesa drugih ljudi. Stoga i nije čudno što su na ljestvici povjerenja građana upravo političke stranke na samom dnu, s malim šansama da se to promijeni.