autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Unijati ili rimopravoslavci?

Autor: Peter Kuzmič / 20.08.2014. Leave a Comment

”O nama grkokatolicima hrvatska katolička javnost, iako smo jedna Crkva, malo je znala, pa ni danas, nažalost, mnogi ne znaju i nisu nam baš uvijek skloni.” Tako se nedavno u pogrebnom slovu na Mirogoju na ispraćaju protoprezbitera stavrofora don Živka Kustića s pravom požalio Kustićev biskup, križevački vladika Nikola Kekić.

 

Pitam prijatelje i susjede kada su posljednji put (prije Kustićeve smrti) nešto pročitali ili čuli o grkokatolicima ili unijatima. Oni mi potvrđuju da se o njima tako rijetko piše i govori da se stječe dojam da ih kod nas zapravo i nema. Mediji su ih posljednji puta spominjali u vrijeme popisa stanovništva u travnju 2011. kada su neki popisivači navodno vršili pritisak na građane srpske nacionalnosti da se u vjerskom pogledu ne izjašnjavaju kao pravoslavci nego kao ”grkokatolici (unijati)”. To je nekima potvrdilo prastare sumnje kako je unijačenje agresivna metoda rimokatolika u prozelitiziranju Srba.

Pitam prijatelje i susjede kada su posljednji put (prije Kustićeve smrti) nešto pročitali ili čuli o grkokatolicima ili unijatima. Oni mi potvrđuju da se o njima tako rijetko piše i govori da se stječe dojam da ih kod nas zapravo i nema. Mediji su ih posljednji puta spominjali u vrijeme popisa stanovništva u travnju 2011. kada su neki popisivači navodno vršili pritisak na građane srpske nacionalnosti da se u vjerskom pogledu ne izjašnjavaju kao pravoslavci nego kao ”grkokatolici (unijati)”

 

Kod nekih se poznavanje grkokatolika svodi na popularnu zabunu da se ”njihovi svećenici smiju ženiti”, što nije točno jer nakon ređenja nema braka, pa je ispravnije reći da oženjeni mogu postati svećenici ali, to treba dodati, ne mogu postati biskupi/episkopi jer se oni regrutiraju samo među monasima.

 

Tako je i pokojni Kustić odustao od nakane da postane svećenik kada se kao vojnik u srpskom Nišu zaljubio u svoju Maricu i civilno vjenčao. Tek nekoliko godina kasnije mu je kao oženjenom muškarcu i ocu tada već troje djece pružena rijetka šansa da se ”pokaje” i grkokatoličkim putem krene u svećeničku službu.

 

Grkokatolici ili unijati su svojevrstan vjerski fenomen do kojeg dolazi u stoljećima poslije neuspješnog pokušaja sjedinjenja zapadnog katolicizma i istočnog pravoslavlja na poznatom saboru u Firenci potkraj 15. stoljeća. Tamo jedinstvo nije ostvareno jer je rimski zapad očekivao da se pravoslavni odreknu svojih zabluda i vrate u krilo Majke Crkve, dok su na pravoslavnom istoku držali da se radi o susretu i približavanja dviju ravnopravnih sestrinskih crkava.

 

Firenca je pokazala smjer stvaranja jedinstva bez jednoobličnosti, pa je uslijedilo nekoliko unija na području srednje i istočne Europe, iako su one nepovratno poremetile odnose dviju crkava. Najpoznatija i najveća je Brest-Litovska unija (1596.) na području današnje zapadne Ukrajine i Bjelorusije.

 

Latinski uniati znači sjedinjeni, te u ovom kontekstu označava one istočne kršćane koji su stupili u uniju s Katoličkom crkvom prihvaćajući njezin dogmatski sustav i autoritet rimskog pape kao vrhovnog poglavara, pri tome zadržavajući svoj obred, duhovnu baštinu i običaje. Unijom s Rimom te su crkve (nazvane grkokatoličkima zbog zadržavanja bizantskog obreda) izgubile liturgijsko i kanonsko zajedništvo s matičnim pravoslavljem.

Rimokatolici su povijesno držali grkokatolike ili unijate legitimnim i poželjnim izrazom približavanja dviju crkava koje bi trebalo olakšati put prema ponovnom ujedinjenju zapadnog i istočnog kršćanstva. Povijest je, nasuprot, dokazala da su unijati, umjesto da postanu veza istoka i zapada, postali glavna prepreka ekumenskim nastojanjima, izvor trajnog nepovjerenja i povremenih sukoba s dalekosežnim posljedicama

 

Pravoslavni ih smatraju izdajnicima, ”izrodom koji su priznali papu i izdali svoje pretke”. Činjenica je da je do nekih unija došlo pod političkim pritiscima, pa i nasiljem sa strane Rimokatoličke crkve koja je unijačenjem pokušavala nametnuti svoju vlast nad nekim dotle pravoslavnim područjima.

 

Rimokatolici su povijesno držali grkokatolike ili unijate legitimnim i poželjnim izrazom približavanja dviju crkava koje bi trebalo olakšati put prema ponovnom ujedinjenju zapadnog i istočnog kršćanstva. Povijest je, nasuprot, dokazala da su unijati, umjesto da postanu veza istoka i zapada, postali glavna prepreka ekumenskim nastojanjima, izvor trajnog nepovjerenja i povremenih sukoba s dalekosežnim posljedicama.

 

Nas poznati ekumenist Juraj Kolarić u svojoj monumentalnoj ”Ekumenskoj trilogiji” konstatira kako su pojedinačne unije u raznim dijelovima istoka ”još više opteretile odnose između Katoličke i Pravoslavne crkve. Katoličkim patrijarhatima stajali su nasuprot nekatolički, koji su zbog toga postajali još više protukatolički. To je, dakle bio rezultat jedne promašene unijske metode”. Zaključuje da je ”cjelokupni uspjeh tih silnih napora bio doista skroman: ostvareno je nekoliko djelomičnih unija, ali je zato ostao problem ‘unijačenja’ i duboko ukorijenjeno nepovjerenje pravoslavnih prema Rimu”.

 

Izraziti primjer je vjerski podijeljena Ukrajina, koja je danas u vijestima iz drugih i tragičnijih razloga. Osim triju pravoslavnih crkava koje se međusobno ne priznaju u toj je napaćenoj zemlji vrlo jaka Ukrajinska istočnokatolička crkva (unijati) sa 4,5 milijuna vjernika, dok je Rimokatolička crkva mnogo manja s oko pola milijuna vjernika. Grkokatolici su od 1946. godine stavljeni van zakona, brutalno progonjeni a sva njihova crkvena imovina predana ruskoj Pravoslavnoj crkvi.

Stvaranje unija za lakši prijelaz pravoslavnih u katolicizam je danas, prema Kolariću, proglašeno ”katoličkom povijesnom zabludom” i ”neuspjelim pokušajem” zbližavanja kršćana te tako i jednom od najvećih prepreka na njime opterećenom putu ekumenizma. Novih unija te vrste više neće biti

 

Kada su poslije 1988. ukinuti Staljinovi dekreti, unijati su izlaskom iz ilegale organizirali masovne propagandne kampanje protiv Pravoslavne crkve, otvorene protestne skupove, štrajkove postom, razne vrste demonstracija i bogoslužja na otvorenom, sve u pozivu na restauraciju Unije i povratak crkvene imovine.

 

Došlo je do otvorenih napada grkokatolika na pravoslavce, prekonoćne konfiskacije Katedrale preobraženja, druge najveće pravoslavne crkve u Lavovu, a nakon bezbroja manjih i većih sukoba vrhunac katastrofičnih događaja za pravoslavne je bila okupacija katedrale sv. Jurja u kolovozu 1990. te gotovo potpuni nestanak triju pravoslavnih dijeceza.

 

Protesti ogorčenog Moskovskog patrijarhata Svetoj stolici su u toj situaciji ostali bez pravodobnih i učinkovitih reakcija osim nedovoljno uvjerljivog zajedničkog zaključka da razlozi sukoba i promjena nisu religiozne nego političke naravi.

 

Posljedice tih i njima sličnih bolnih događaja na drugim mjestima postkomunističkog svijeta su i danas vidljive u vrlo napetim, a povremeno i eksplozivnim lokalnim odnosima.

 

Na globalnoj razini su posljedice dvostruke. Prvo, desetogodišnji dotad uspješan dijalog Mješovite komisije Rimokatoličke i istočnih pravoslavnih crkava je bio ozbiljno ugrožen i na duže vrijeme prekinut. ”Unijatizam” kao agresivni katolički prozelitizam je na insistiranje pravoslavnih postao glavna i najkontroverzija tema svih neslužbenih i poluslužbenih susreta i prijepora između rimskog zapada i od Moskve usmjeravanog pravoslavnog istoka.

Jesu li (neprecizno nazvani) ”grkokatolici”, a danas s pogrdnim prizvukom obilježeni ”unijati”, zapravo ”rimski pravoslavci” ili ”istočni katolici”? Pitanje njihova identiteta i smjernica za budućnost je najbolje definirao Drugi vatikanski sabor prije točno 50 godina u ”Dekretu o istočnim crkvama” Orientalium Ecclesiarum

 

Dijalog nije obnovljen sve dok Katolička crkva nije prihvatila dokument kojim se eksplicite osuđuje i odbacuje unijatizam i pristaje na sustavno razmatranje ”eklezioloških, kanonskih i pastoralnih posljedica unijačenja”. Taj bolni proces obostranog priznavanja vlastitih krivica do danas nije donio željene rezultate neopterećenog dijaloga na putu pomirenja.

 

Druga posljedica sukoba unijata (”rimskih pravoslavaca”) i istočnih pravoslavaca se tiče ekumenskih planova i putovanja pape Ivana Pavla II. Nije pomogla ni njegova ekumenski značajna i smjerodavna enciklika Ut unum sint, ”Da jedno budu” (1995.) niti se ostvarila njegova najveća ekumenska ambicija milenijskog okupljanja svih crkava godine 2000. u Jeruzalemu kako bi veličanstveno proslavili ”Isusov dvijetisućiti rođendan” i svijetu posvjedočili o jedinstvu kršćana.

 

Poljskom papi se nije ispunila ni njegova najveća destinacijska želja da posjeti Moskvu, kao ni želja da dođe u Beograd. Ruska pravoslavna crkva mu nikako nije mogla oprostiti otvorenu podršku unijatima u njihovoj povijesnoj rehabilitaciji, a Srpska pravoslavna crkva ”jednostrano miješanje” u ratna zbivanja u bivšoj Jugoslaviji.

 

Stvaranje unija za lakši prijelaz pravoslavnih u katolicizam je danas, prema Kolariću, proglašeno ”katoličkom povijesnom zabludom” i ”neuspjelim pokušajem” zbližavanja kršćana te tako i jednom od najvećih prepreka na njime opterećenom putu ekumenizma. Novih unija te vrste više neće biti.

 

Jesu li (neprecizno nazvani) ”grkokatolici”, a danas s pogrdnim prizvukom obilježeni ”unijati”, zapravo ”rimski pravoslavci” ili ”istočni katolici”? Pitanje njihova identiteta i smjernica za budućnost je najbolje definirao Drugi vatikanski sabor prije točno 50 godina u ”Dekretu o istočnim crkvama” Orientalium Ecclesiarum.

Filed Under: VRIJEME I VJEČNOST Tagged With: autograf.hr, biskup, Crkva, don Živko Kustić, grkokatolici, Juraj Kolarić, kolumna, Križevci, Mirogoj, Nikola Kekić, Peter Kuzmič, pravoslavci, rimopravoslavci, unijati, vječnost, vladika, vrijeme

Kustić: trajan i poticajan

Autor: autograf.hr / 27.07.2014. Leave a Comment

Zaupokojna liturgija sv. Ivana Zlatoustoga za pokoj duše svećenika Živka Kustića, vrsnog teologa, analitičara, pisca i neumornog glasa u trenucima kada je poučavao hrvatsku javnost o tome tko su hrvatski grkokatolici, služena je 22. srpnja u konkatedralnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda na zagrebačkom Gornjem gradu.

 

Liturgiju je predvodio križevački vladika Nikola Kekić uz susluženje slavonsko-srijemskog vikara protojereja stavrofora Ivana Barščevskog, žumberačkog vikara protojereja stavrofora Milana Vranešića i nekolicinu svećenika istočnoga i zapadnog obreda, u nazočnosti brojnih članova obitelji, vjernika i prijatelja, ispunivši ovom prigodom do posljednjeg mjesta grkokatoličku konkatedralu.

 

Govoreći o don Živku i njegovu odlasku u predvečerje blagdana sv. Ilije kojeg je toliko štovao i o kojem je toliko puta propovijedao na Svetoj Geri u čijem je podnožju započeo svoj svećenički život, biskupski žumberački vikar Vranešić istaknuo je kako je don Živko otišao tiho i samozatajno te rekao:

Vranešić se prisjetio kako je don Živko Kustić govorio o nezaboravnim trenucima kada je sa svojim Žumberčanima znao provoditi vrijeme upijajući one životne temelje koje, kako je znao reći, ne može dati ni mudrovanje skolastike, ni fizika ni matematika već stara planinska gorštačka mudrost

 

“Živio je prema riječima koje je jednom izrekao u svojoj nadahnutoj propovijedi: ‘Kad gradovi ocvatu, pustinje procvatu’. Proživio je posljednjih nekoliko godina, u svojoj sobi u Domu, gotovo pustinjački. Proživio je kao pravedni Job kada ga je đavao iskušavao hoće li ostati vjeran u teškim trenucima. Otišli su mu put vječnosti njegova mila i draga supruga Marica i njegova uzdanica sin Josip. U posljednjih nekoliko godina kada mu je završio aktivni život, u buci ovoga svijeta, u turbulentnim vremenima života ove Crkve proživljavao je meditirajući o svom poslanju, životu Crkve i ove nacije.

 

Meditirao je upravo ono što smo čuli iz poslanice apostola Pavla Efežanima. Obukao se u borbeni stav kakvog mora imati pravi Kristov vojnik, jer su vremena bila teška i bremenita. Zato je Živko hrabro, odlučno i rezolutno nosio štit vjere i kacigu spasenja, opasao se istinom i obukao u spremnost. Oklop mu bijaše spremnost u vjeri za Boga, čovjeka, za progonjenoga i najmanjega”.

 

Govoreći o maču duha kojim je Bog don Živka obdario neviđenom elokvencijom na ovim prostorima kada je progovarao u samo njemu specifičnom propovjedničkom zanosu, Vranešić je istaknuo kako mač njegove pisane riječi nije ovisio o tehnici, već o sadržaju te zaključio kako je upravo ovo razlog zbog kojeg je mogao biti i bio prepoznatljiv i čitan.

 

Postavivši pitanje kako je taj neumorni svećenik Božji postigao prepoznatljivu vještinu svjedočenja Kristove vjere u teška vremena, Vranešić je, prisjećajući se njihova razgovora, istaknuo kako je njemu govorio o divnim profesorima skolastike koji su ga naučili misliti, razmišljati i promišljati; o matematici i fizici koju je studirao, o nezaboravnim trenucima kada je sa svojim Žumberčanima znao provoditi vrijeme upijajući one životne temelje koje, kako je znao reći, ne može dati ni mudrovanje skolastike, ni fizika ni matematika već stara planinska gorštačka mudrost.

Govoreći o maču duha kojim je Bog don Živka obdario neviđenom elokvencijom na ovim prostorima kada je progovarao u samo njemu specifičnom propovjedničkom zanosu, Vranešić je istaknuo kako mač njegove pisane riječi nije ovisio o tehnici, već o sadržaju te zaključio kako je upravo ovo razlog zbog kojeg je mogao biti i bio prepoznatljiv i čitan

 

“Ukomponiravši sve ovo na Žumberku, Božja providnost na čudnovat je način htjela da se na Žumberačkom gorju i podgorju stvori kvintet ljudi koji će obilježiti život ove Crkve i prostora, ono što je bilo rijetko viđeno u cijeloj kršćanskoj Europi. Markantne osobe: zatočenik za pravdu i istinu blaženi Alojzije Stepinac u Krašiću i nezaboravni župnik Josip Vraneković, na Oštrcu Vlatko Pavlinić i u Samoboru naš kardinal Franjo Kuharić.

 

Bio je to kvintet ljudi koji su ostavili neizbrisivi pečat. Pokretanjem Glasa Koncila, dolaskom Vlatka i Živka ta novina postaje prepoznatljiva, čitka i uvažena. I opet je sredinom 60-tih godina Božja providnost htjela da se u to vrijeme stvori jedan teološki amalgam umova, srca i plemenitosti.

 

Da se uz ovu petoricu ljudi pojave i drugi velikani: Josip Turčinović, Tomislav Janko Šagi Bunić, Vjekoslav Bajsić, Bonaventura Duda i nekolicina ostalih koji stvoriše čvrsti spoj tražeći novi izričaj crkvenosti u teškim vremenima”, istaknuo je nadalje vikar Vranešić, zaključujući kako je specifičnost spomenutih ljudi bila u dijalogu, njihovim razgovorima i promišljanjima uz česta trvenja, ali nikada s mržnjom.

 

“Ovo je otvorilo prostore Glasu Koncila gdje su se umovi Crkve i srca ove Crkve sastajali, raspravljali i tražili nove izričaje. Nije bilo zatvorenosti u vlastite sitne interese, već je bio u pitanju interes Božji, Božje Crkve koju je trebalo nositi, iznijeti, i pobijediti”, rekao je Vranešić.

 

Govoreći o očinskom i bratskom kontaktu s kolegama svećenicima, optimizmu i zajedništvu kojega je don Živko njegovao, Vranešić je istaknuo kako je u svim međusobnim susretima kontaktirao putem evanđelja “ne dopuštajući nama svećenicima da klonemo duhom već da zajedno idemo naprijed”.

Govoreći o očinskom i bratskom kontaktu s kolegama svećenicima, optimizmu i zajedništvu kojega je don Živko njegovao, Vranešić je istaknuo kako je u svim međusobnim susretima kontaktirao putem evanđelja “ne dopuštajući nama svećenicima da klonemo duhom već da zajedno idemo naprijed”

 

Držao se onoga što mu je rekao blaženi Alojzije kada su mu kriomice dolazili: ‘Dok ćete se držati zajedno bit ćete jaki, neće vas slomiti. Kada se počnete zatvarati u svoje dvorove, zatvarati vrata pred ljudima, tada će vas kršiti i lomiti'”.

 

Propitujući se što don Živko ostavlja iza sebe, Vranešić je zaključio: “Buduća vremena koja su nastupila. Neopoganštinu kada će ova Crkva morati tražiti nove izričaje i afirmaciju. Tada će se morati iznova iščitavati tekstovi Kustića koji su u ovome trenutku možda i zanemareni, ali koji itekako pridonose novim prilikama za novu reevangelizaciju.

 

Ostavlja nam i unutarcrkvenu dijalošku dimenziju, jer je bio prepoznatljiv i po dijalogu unutar Crkve u kojem je ustrajao kroz očinski razgovor i razumijevanje. Ostaje u svojem brojnom biološkom potomstvu, ali i među duhovnom djecom. Ostavio je bilo vidljivi bilo nevidljivi trag. Učili smo od tebe, a učit će i oni iza nas jer tvoji su tekstovi pisani vrijednošću neprolaznosti i poticaja za budućnost”.

 

Vranešić se toplim riječima oprostio od don Živka, rekavši: “Otišao si u krilo Abrahamovo. Hvala ti za divnu propovijed kada si prvi propovijedao u svetištu praoca naše vjere Abrahama u Samoboru. Otišao si u njegovo krilo gdje te čeka tvoja Marica s kojom si proživio tolike godine. Koja te je razumjela i pratila, jer nije bilo lako biti Živkova žena i svećenička supruga.

 

Ponosna i časna, vrijedna i poštena držala je uistinu tri kuta kuće, podižući djecu dok si bio na mnogim putovanjima za dobrobit Crkve. Nisi se zatvarao u sebe, a ona je sve podnosila na sebi. Otišao si i svojoj uzdanici sinu Josipu. Živio si za Boga, pa zato s njima sada živi u Bogu”.

 

(IKA)

Filed Under: ABRAHAMOVA DJECA Tagged With: Abrahamova djeca, autograf.hr, Bog, Ćiril, Crkva, fizika, IKA, Isus Krist, Ivan Barščevski, liturgija, Metod, Nikola Kekić, sv. Ivan Zlatousti, teologija, vikar, vjera, vladika, Zagreb, Živko Kustić

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

200 godina Friedricha Engelsa ili pravo na revoluciju

200 godina Friedricha Engelsa ili pravo na revoluciju

Piše: Srećko Pulig

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. I Jovo i Ante kažu Banija

    I Jovo i Ante kažu Banija

    vedran-srsen
  2. Sramota

    Sramota

    marinko-culic
  3. Tajna hrvatskog serklaža

    Tajna hrvatskog serklaža

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Ovako se pokazuje ljudskost

    Ovako se pokazuje ljudskost

    novosti
  2. Kao da ih nikad nije bilo

    Kao da ih nikad nije bilo

    goran-gazdek
  3. Selo puno naroda, naučnika i umjetnika

    Selo puno naroda, naučnika i umjetnika

    igor-mrkalj

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  2. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.
  3. SNV sakuplja pomoć za stradale

    SNV sakuplja pomoć za stradale

    30.12.2020.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se