novinarstvo s potpisom
Karl Theodor Jaspers
5.Obrana
Gdje se optužuje, optuženik ima pravo da bude saslušan. Gdje se poziva na pravo, postoji i obrana. Gdje se primjenjuje sila, onaj na koga se primjenjuje branit će se, ako može. Ako se onaj koji je do kraja pobijeđen ne može braniti, ne preostaje mu – ako želi ostati na životu – ništa nego da snosi posljedice, da ih preuzme i prizna. [Read more…]
Karl Theodor Jaspers
Donosimo ulomak iz knjige Pitanje krivnje Karla Jaspersa koja je u Njemačkoj objavljena 1946. godine i u kojoj je poznati filozof, nakon proživljenoga rata u Njemačkoj, pokušao odgovoriti na tada ključno pitanje krivnje i odgovornosti njemačkog naroda za rat. Pitanje krivnje je po prvi puta integralno objavljeno na hrvatskome u izdanju AGM-a i u prijevodu Borisa Perića. [Read more…]
”Stanje u hrvatskom zrakoplovstvu je, kada je riječ o opremi, više nego jadno, a Oružane snage su u potpunosti zapostavljene”, tim je riječima HDZ-ova predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović prokomentirala sve češće medijske napise o hrvatskoj vojsci, pritom pozvavši na red i predsjednika Ivu Josipovića kao glavnog zapovjednika Oružanih snaga.
Govoreći za emisiju HTV-a ”Studio 4” Grabar Kitarović kritizirala je stanje u Oružanim snagama, ali i sporost pri donošenju strateških odluka vezanih uz budućnost vojske.
”Na dan kada slavimo pobjedu u Domovinskom ratu padne MIG, a Vijeće za nacionalnu sigurnost još se nije sastalo. To održava i stanje u Oružanim snagama općenito, jer one su u potpunosti zapostavljene i najviše ovise o ljudima koji rade u njima. Cijelo vrijeme slušam o tome da odluku o zrakoplovstvu treba donijeti do 2016. i da imamo vremena. Nemamo vremena, 2016. je iza ugla.
To je odluka koja se ne donosi izolirano, ona mora biti dio sveopće vizije za razvoj OS, za koju se bojim da smo je izgubili. Strateški dokumenti su nam zastarjeli, oni su iz 2002. Pod hitno treba provesti široku raspravu i na stručnoj i na političkoj razini koja će voditi ka konsenzusu”, izjavila je Grabar Kitarović.
HDZ-ova predsjednička kandidatkinja time je samo ponovila stav njene matične stranke od prije desetak dana, kada se također pozivalo predsjednika Ivu Josipovića da zbog stanja u Oružanim snagama sazove sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost.
Kada će ono biti sazvano priupitali smo Ured predsjednika, iz kojeg je stigla poduka o tome tko je odgovoran za raspravu o stanju u vojsci.
”Gospođa Grabar Kitarović očito nije upoznata s nadležnostima pojedinih državnih tijela. Za pitanja obrane i Oružanih snaga, pa i borbenog zrakoplovstva, nije nadležno Vijeće za nacionalnu sigurnost, već Vijeće za obranu”, poručili su s Pantovčaka.
Sjednica Vijeća za obranu, nastavljaju iz Ureda predsjednika, bit će održana početkom rujna uz sudjelovanje svih njegovih članova. Prema Zakonu o obrani, članovi Vijeća za obranu su predsjednik Republike, predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko, predsjednik Vlade Zoran Milanović, ministar obrane Ante Kotromanović, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, ministar financija Boris Lalovac, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Drago Lovrić, predsjednik saborskog Odbora za obranu HDZ-ov Tomislav Ivić te savjetnik predsjednika RH za obranu Zlatko Gareljić.
”Na sjednici Vijeća za obranu razmatrat će se dokumenti vezani za razvoj oružanih snaga i sustav obrane te aktualna pitanja vezana za obranu i oružane snage”, kazali su nam iz Ureda predsjednika.
Zbog izjava Kolinde Grabar Kitarović reagirao je i MORH, koji žali što se Oružane snage koriste kao tema predizbornog nadmetanja.
”Izražavamo žaljenje što Vlada u kojoj je i gospođa Grabar Kitarović bila članica nije prema tada važećem Dugoročnom planu razvoja 2006-2015, u puno boljim gospodarskim vremenima, donijela odluku o uvođenju u operativnu uporabu novog borbenog zrakoplova s čijim je pripremama za uvođenje trebalo započeti 2009. godine. MIG-ovi 21 trebali su završiti svoj radni vijek 2010. godine i s operativnom uporabom trebalo se početi s novim borbenim avionima”, kažu u MORH-u.
Osim toga, HDZ-ovu predsjedničku kandidatkinju, poput Ureda predsjednika, prozivaju zbog nepoznavanja koje je vijeće nadležno za obranu i Oružane snage i pritom podsjećaju da 2007. kao članica Sanaderove vlade nakon pada helikoptera u Vukovaru nije tražila sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost.
MORH joj je spočitnuo korištenje krive terminologije u zrakoplovstvu.
”U svom nabrajanju opcija za budućnost zrakoplovstva navela je, vlastito zrakoplovstvo, air policing i kombinaciju regionalnih snaga, čime pokazuje nepoznavanje terminologije, obzirom da se air policing odnosno ‘redarstveni nadzor u zraku’, provodi u svakoj od tih opcija. Air policing nije opcija za borbeno zrakoplovstvo već je to jedna od najvažnijih zadaća zrakoplovstva u miru”, stoji u reagiranju Ministarstva obrane.
Uz to, u Ministarstvu obrane ne mogu se nikako složiti da je stanje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva ”više nego jadno’.
”Upravo su u opremu i modernizaciju, ali i u nabavku novih letjelica u posljednje tri godine uložena znatna sredstva. Spomenimo samo remontirane MiG-ove, obnovljenu Protupožarnu eskadrilu, školske zrakoplove na kojima se inače školuju i omanski piloti, transportne helikoptere kojima se obavljaju medicinski letovi i akcije traganja i spašavanja.
Tako je primjerice helikopterima HRZ i PZO-a samo u ovoj godini spašeno više od 200 pacijenata, koji se zasigurno ne bi složili s tvrdnjom da je stanje ‘više nego jadno’. Izražavamo žaljenje što gospođa Grabar Kitarović smatra kako je naša pobjednička vojska u zapuštenom stanju. Smatramo kako bi trebala uvažiti mnoge provedene kapitalne projekte, koji dokazuju kako se brine o sadašnjosti i budućnosti OS RH, unatoč smanjenom proračunu za obranu”, zaključuju u Ministarstvu obrane.
Podsjetimo, već ranije Josipović je u intervjuu za Novi list poručio kako o spremnosti borbenog zrakoplovstva razgovara već dvije godine, podsjetivši pritom da s postojećim resursima imamo osiguranu zaštitu zračnog prostora do 2024.
”Optimalno bi bilo da bez opasnosti po državne financije možemo imati borbene zrakoplove. Inače, sedam je država NATO koje nemaju borbene zrakoplove. Ali, Hrvatska bi bila prva koja je imala borbeno zrakoplovstvo i koja bi ostala bez njega. Naravno da nas ne smije tješiti činjenica da i drugdje padaju avioni, pa i najbolji na svijetu, poput F-35. Ali, nije dobro da se iz nesreće koja se dogodila izvlače zaključci kako nam zrakoplovstvo, a po nekima i cijele oružane snage, ne vrijede ništa. Istina je, tehnika nam zbog finacijskih problema zaostaje. Ljudski faktor zato je iznimno kvalitetan”, kazao je Josipović prije desetak dana.
(Prenosimo s tportala).
‘‘Molimo za prestanak rata u Izraelu“ – čut ćemo ovih dana u molitvama i željama vjernika. ‘‘Neka bude mir među Palestincima i Židovima“ – slogan je što ćemo ga, kad se pojavi na našim Facebook stranicama, rado ‘‘lajkati“ iz udobnosti svojih fotelja.
Naravno da na stravične prizore ubijene i ranjene djece u Gazi ne možemo ostati ravnodušni. Ali jednako tako ćemo ih, poneseni poslovima i brigama naše svakodnevice, lako zaboraviti do sljedećih odgledanih ili pročitanih vijesti. Neki od nas će, nakon nemoćna uzdaha, uzeti svoj ručnik i otići na plažu ili bazen. Ili barem do omiljena kafića na ćaskanje s prijateljima.
Drugi među nama, navikli na razgovore o svjetskoj politici, možda ćemo raspravljati o opravdanosti ili neopravdanosti akcije izraelske vojske te ponovno raspredati o povijesti izraelsko-palestinskih sukoba te ga iznova tumačiti jedni drugima.
Koliko god razmjena informacija na Internetu pridonosi, s jedne strane, tome da brže i detaljnije dobijemo informacije o tome što se događa u svijetu te jasnije razaberemo pouzdane od manipulativnih, toliko, s druge strane, ljudske nesreće počinjemo promatrati kao virtualnu stvarnost, kao stanovite predstave na pozornici svijeta koja nas se zapravo osobno, duboko ne tiču ukoliko se ne događaju nama.
A nužno se događaju i nama, u njima smo ukoliko pripadamo istoj ljudskoj vrsti!
Rat se ne događa samo na bojištima, nego i među svjetonazorima i stavovima. A upravo oni i proizvode ratove. Stoga je važan i naš, i moj stav. Ono što, zapravo kako mislimo, kad tad se na ovaj ili onaj način ozbilji.
Dakako, o pokretanju i prestajanju ratova odlučuju moćnici, ali mi odlučujemo hoćemo li u njima sudjelovati ili ne. A sudjelovanje ne počinje samo političkim opredjeljenjima i pristajanjem na mobilizaciju, nego ravnodušnošću prema drugima i osjećajem da smo usred ma kakva sukoba nužno mi u pravu te da to pravo smijemo svim sredstvima braniti. Čak i ako nikad ne bismo uzeli pušku u ruke. Zato nas se ono što se događa u Gazi itekako tiče.
Ne postoji etički neutralna pozicija. Ne postoji ‘‘pravedan“ stav koji opravdava ili okrivljuje ‘‘obje strane“ ili objema paušalno želi mir. Nismo li se osjećali izigrano i napušteno u Hrvatskoj kada se to nama događalo u ratu sa srpskom vojskom i paravojskom što ga je svijet tumačio kao građanski, štoviše plemenski rat?
Ne postoji opravdana obrana, ni po međunarodnim zakonima, ukoliko je nesrazmjer među vojnim silama golem, a takav jest među izraelskom i palestinskom vojskom i naoružanjem, te bivaju ubijeni civili, štoviše djeca. U Gazi je ubijeno preko četiri stotine djece mlađih od šesnaest godina a da nisu imali kamo sakriti se ili pobjeći! Ništa, apsolutno ništa to ne može opravdati!!!
Naravno, situacija u Izraelu je psihološki, simbolički i povijesno vrlo složena. Naravno da su se preživjeli Židovi poslije Drugoga svjetskog rata morali negdje smjestiti.
Da se narodi ne mogu dijeliti na loše i dobre, da i među Izraelcima i među Palestincima ima različitih stajališta i ponašanja. Naravno da Izraelci vojne akcije svoje države doživljavaju kao pitanje preživljavanja…
Ipak, valja jasno reći: Židovi su poslije Drugoga svjetskog rata ušli u Palestinu za britanskog mandata i Britanci su ih pustili da budu kolonizatori; politika izraelske države je imperijalistička: Palestince drži kao taoce i ne da im živjeti na njihovoj rodnoj grudi ni odobrava osnovna ljudska prava; a Hamas je legitimno izabrano političko tijelo u palestinskoj vladi.
Istina je da je u Hamas u svojoj povelji iz 1988. artikulirao svoju želju da razori Izrael, da ima povijest suicidalnih napada na izraelske građane, da ih trenutno napada raketama, da pripada širem Muslimanskom bratstvu. No, definirati Hamas isključivo kao terorističku organizaciju, ili ga povezivati s organizacijama kao što su al-Qaeda, al-Shabaab ili ISIS značilo bi ne razumjeti njegovu svrhu. Većina Palestinaca, premda ne svi, podržava ga jer, koliko god igrao prljavu i uzaludnu igru, on se jedini bori za političku opciju palestinske neovisnosti.
Činjenica da su Židovi preživjeli Šou te da su u strahu od palestinske vojske, ne daje im opravdanje za genocid nad Palestincima. To je zlouporaba vlastite patnje. ‘‘Nikad više“ znači nikad više ni za koga!!!
Kada je riječi o ljudskoj nesreći, pitanje o tome tko je politički u pravu ne bi trebalo biti prvo pitanje, premda i njega valja nužno postavljati. ‘‘U pravu su“ uvijek oni koji trpe.
Stoga nam je u ovom trenutku biti na strani palestinskog naroda! Oni su ljudi poput nas, poput mene, izloženi svemu što čovjek kadar za zlo, kakvi smo svi, može učiniti! Biti nam je uz svako dijete pogođeno raketom, uz svako koje je izgubilo roditelje, braću i sestre, uz svako koje mora gledati u oči ljudskom zlu. Biti nam je uz njih na svaki moguć dostupan nam način!
Biti nam je uz njih, ali ni protiv koga. Svakako ne protiv Židova!
Svako političko opredjeljenje u sebi skriva opasnost da ponovno uspostavlja antagonizme. Odatle porast antisemitizma u svijetu. Osjećaj da smo u pravu opet, eto, proizvodi, uvjerenje da oni drugi to nisu te da ih može i ne biti! Biti uz one koji su u pravu ne daje nam pravo da isključujemo one druge. Tada proizvodimo isti krug smrti.
Biti nam je na strani žrtava! Bez takva opredjeljenja, istinskog mira neće biti nigdje.
Istinskog mira ni u Hrvatskoj neće biti sve dok ne budemo na strani onih koji su trpjeli ili bili ubijeni rukom pripadnika našega naroda. Sve dok nam istinski ne bude žao što su ubijeni ljudi u Gospiću, Paulinu Dvoru, Miljevcima, logoru Lora Varivodama, u obitelji Zec, u Ahmićima. Ćelebićima, Čemernu, Doljanima, Dretelju, Duši, Gabeli, Lašinskoj dolini, Mokronogama… “Nikad više”!! Inače ćemo trajno proizvoditi ono “uvijek iznova” u novim konstelacijama i s istim opravdanjima!
Tiče nas se što se događa u Izraelu, u Siriji, u Sjevernoj Africi, svuda po svijetu gdje se vrši nasilje nad ljudima, tiče se svakog od nas. Stoga jer je ulog naša zajednička ljudskost. Svatko od nas je odgovoran za ono što nam se događa. Svatko.
Djeca se ne rađaju sposobna da mrze. A niti da budu ravnodušna prema onome što se događa drugima. To ih učimo mi odrasli.
Golda Meir je po završetku Šestodnevnog rata rekla: ‘‘Kada nastupi mir, možda ćemo s vremenom moći oprostiti Arapima što su ubili naše sinove, ali ćemo im teže oprostiti što su nas prisilili da ubijemo njihove“. Jake riječi. Premda to što su nas tzv. neprijatelji primorali na ubijanje, ne bismo trebali njima teško oprostiti, nego sebi. Mi smo ti koji smo u toj situaciji držali svoje prste na okidaču, ne oni.
Svi moramo promijeniti svoj način mišljenja. Htjeti da rata više ne bude. Htjeti to pod svaku cijenu! I pod cijenu vlastita života! Što znači izjaviti da smo religiozni ili humani ukoliko je to samo deklaracija o pripadnosti, a ne istinsko življenje dubinskoga sadržaja onoga što nam religija ili humanost kojoj pripadamo nudi? Što nam znači ako sav svijet zadobijemo, a izgubimo svoju dušu?! Naša obećana zemlja tamo je gdje nam je srce. A neka to bude šalom, mir!
Ratko Maček, bivši glasnogovornik HDZ-a i vlade Ive Sanadera, iznio je svoju obranu u slučaju Fimi media tvrdeći kako nije imao nikakve veze s marketinškom agencijom preko koje se navodno punio stranački crni fond.
”Nikada nisam pripadao grupi ljudi koja je počinila bilo kakvo kazneno djelo. Nisam imao nikakve veze s Fimi medijom ni informacije da se preko te tvrtke prikuplja bilo kakav novac za stranku”, kazao je uvjereno Maček, a želeći dodatno potkrijepiti kako, zapravo, nije valjda imao baš mnogo toga sa strankom, pohvalio se da je sve stranačke dužnosti svojevoljno napustio nakon kampanje 2007. jer je osjetio ”otežanu komunikaciju sa Sanaderom”.
”Jedan od glavnih razloga bila je i afera zbog koje sjedim ovdje, ali i neke afere iz cestogradnje koje danas pune novinske stupce”, rekao je Maček. O odlasku zbog ”nečinjenja”, kazao je, govorit će poslije u svojoj obrani. Na suđenju u, kako ga nazivaju, ”procesu stoljeća”, blagoglagoljivi je bivši glasnogovornik svemoćnog Sanadera izjavio: ”Ne samo da nikada nikome nisam savjetovao suradnju s Fimi medijom nego sam čak upozoravao da tvrtka previše surađuje s državom.” Izvrsno, to je čin vrijedan divljenja jer se Maček u samoj stranci, kako bi se reklo, ”iznutra” borio da država ne bude oštećena!
Nadalje, Maček prema vlastitim riječima, od bivšega premijera, ili bilo koga drugoga, nikada niti je dobio nalog za neevidentiranje stranačkih donacija, niti je ikakav novac donio u računovodstvo ili tražio donacije od čelnika javnih tvrtki. Nikada se nije dogovarao o angažmanima pjevača, bio je zadužen jedino za zakup medijskog prostora, što je funkcioniralo na uobičajen način, preko narudžbenice i predračuna. Sve druge troškove plaćalo je računovodstvo, rekao je Maček u ponedjeljak na sudu.
Vrhunac licemjerja jest izjava kako sa Sanaderom od 2003. do odlaska 2007. nikada nije bio sam ni na jednom sastanku i kako izvan protokola s njim niti je popio kavu, niti je ulazio u krug njegovih prijatelja. ”Cijelo vrijeme bili smo na vi, iako je u javnosti dojam bio drugačiji”, izjavio je Maček.
Maček je kazao i da je sve detalje vezane za vođenje predizbornih kampanja rješavao s glavnim tajnicima Brankom Vukelićem i Ivanom Jarnjakom. Doduše, iako je rekao da nikada nije imao nikakve veze s marketinškom agencijom Fimi medijom, priznao je da je od stranačkog rizničara Mladena Barišića 2008. u eurima preuzeo protuvrijednost od 3 milijuna kuna kojima je HDZ kupio 80 posto udjela Hrvatskog lista.
Ipak, uspio se prisjetiti da je kupnja desno orijentiranoga Hrvatskog lista dogovorena još u jesen 2007. prije predizborne kampanje jer ga je ”prije jedne sjednice predsjedništva pozvao Sanader, a tamo je bio i Božidar Kalmeta. Rekli su mi da se prodaje Hrvatski list i da bi ga HDZ trebao kupiti jer radi štetu stranci. Ja sam odmah rekao da je veća šteta ako ga kupimo jer je to minoran ultradesničarski list bez utjecaja na tržište.”
Ipak, kao dobar stranački izvršitelj poslušao je uputu nadređenih i koncem 2007. kontaktirao s odvjetnikom Perom Lozicom, koji je pak stupio u kontakt s Hrvatskim listom. Cijena od 3 milijuna kuna za 80 posto vlasništva, kaže, bila je dogovorena već u razgovoru u stranci sa Sanaderom i Kalmetom. Kada je već otišao s dužnosti, Mačeka je nazvao Lozica, rekao da je sve spremno i da treba donijeti novac, nakon čega se on obratio Sanaderu, koji je rekao da će ”stranka osigurati novac”. Potom ga je, tvrdi, nazvao Barišić i rekao da dođe po novac u njegov ured u carini.
”Nije mi bilo čudno što je to gotovina, ali mi je bilo čudno što je u eurima. Zapamtio sam da su apoeni bili od 100 i 50 eura u plavoj vrećici. To je jedini novac koji sam ikada primio i u tom sam poslu bio tek posrednik”, rekao je Maček. Kazao je da je istu ulogu odigrao i Robert Ježić, koji je novcem dobivenim od Barišića kupio Sanaderov BMW, ali je u ovom postupku tek svjedok.
Mačeku se rasvijetlilo pamćenje pa je kazao sudu i da su sve novčanice imale markice banke iz Ljubuškoga u BiH. ”Ako je Fimi media imala račun u toj banci, onda je novac njezin, a ako nije, onda je mogao biti iz bilo koje donacije ili sa stranačkog računa”, zaključio je Maček. ”U politici se nikada ne propituju odluke nadređenih. Politika nije akvarij sa zlatnim ribicama, nego vrlo ozbiljna priča u kojoj se morate pridržavati hijerarhije ili vas pojedu pirane. Nikada nismo propitivali odluke predsjedništva ni vodstva stranke. To se jednostavno nije radilo”, zaključio je bivši Sanaderov glasnogovornik i šef kampanja.
Svašta nešto još je Maček bajao, zapravo i nije važno što sve jer sve su to podjednake gadarije. Nitko od onih koji su na optuženičkoj klupi nikada ništa ne zna, nitko nikada nije imao pojma ni o čemu, nitko nikada nije sjedio ni na kakvu tajnom sastanku sa svojim šefom, a sve je u ovoj državi pokrao Sanader, no ako već i nije stigao on osobno, onda je to uvijek bilo pod njegovim ”zelenim migom”.
Zaboravio je pritom Maček reći kako je maltretirao novinare i urednike, bacao im kritičke tekstove van iz novina, prijetio kada je trebalo, bahatio se i glumio sveznajućega medijskog cara. Zaboravio je da je baš on bio jedna od ključnih piranja, a nikako zlatna ribica kakvom se sada pokajnički želi prikazati.
