novinarstvo s potpisom
Olivera Jovanović
Rodila sam se u Višegradu gdje je moj otac bio sveštenik. Miropomazana sam u manastiru Dobrun, gdje su kršteni moji mama, baba – svi moji preci s mamine strane.
Moji roditelji su se družili s efendijom i njegovom hanumom. Pop i hodža, kako ih je narod zvao, bili su glavna atrakcija na Bikavcu brdu grada Višegrada. [Read more…]
Olivera Jovanović
Slučajnosti ne postoje. To su nekada samo mali znakovi koji puno znače. Jer ništa nije slučajno. Pa ni kada kupimo cvijet.
Moj otac se upokojio u večeri zimske ravnodnevice. Kažu da je tada zemlja najbliža nebu. Pričestio se dva dana prije i ispustio dušu meni na rukama. Svi mi njegovi bili smo tu, pokraj njegovog kreveta, u našem domu. Osmjehnuo se, pustio suzu i otišao, onako kako je i živio jer život je lijep iako je staza i osmijeha i suza. [Read more…]
Olivera Jovanović
Od kada je Vanja proveo jedno vrijeme u invalidskim kolicima drugačije posmatram svijet oko sebe. Sjećam se kada smo, on u kolicima i ja koja ih pokrećem, ušli u prodavnicu na Lapadu u Dubrovniku gdje smo inače proveli dva i po mjeseca na Vanjinoj rehabilitaciji robotima.
To je bio njegov prvi ulazak u neki društveni prostor nakon četiri mjeseca provedena u zidovima bolnice i kuće. Bio je oduševljen. On koji je proputovao pola svijeta radovao se butigi u dubrovačkom naselju Lapad. [Read more…]
Olivera Jovanović
Sigurna sam da ne postoji neko u srpskom narodu a da nije čuo nekoga iz srpskog naroda da pripovijeda kako je vidio popa da na Veliki petak jede meso i to ne bilo kakvo meso nego delikates omiljen među Srbima – pečenje. Ne detaljišu Srbi da li je pečenje svinjsko ili jagnjeće jer pečenje je pečenje. [Read more…]
Olivera Jovanović
”Ovu tvrđavu su zidali svi: Rimljani, Turci, Jugosloveni, ali najviše Arapi”, rekao nam je dedo koji je kod sebe čuvao ključeve kapije prekrasne tvrđave Ostrožac, nadomak Bihaća.
”Odakle Arapi?” čudili smo se mi, a dedo bio neodoljivo uporan i začuđen da smo tolike neznalice. [Read more…]
Olivera Jovanović
U Beogradu postoji Ulica princeze Olivere. Nikada nisam bila u ulici koja je moga imena, niti sam znala da postoji. Princeza nisam, Olivera jesam. Ta ulica mi je jedno od beogradskih otkrića, ličnih i dragih.
Na putu od našeg novog doma do posla na Kosančićevom vencu, kroz beogradske ulice družim se s Gandijem, Ivanom Ribarom, Nehruom, Milutinom Milankovićem. Do velikih tržnih centara prođem ulicom Ismeta Mujezinovića. Sarajevska ulica je Zokijeva ruta do škole. [Read more…]
Olivera Jovanović
Čudesni su putevi Gospodnji i čudesni su ljudi koji njima hode. Oni bogoliki, puni milosti i obzira za druge. Oni pomognu da se živi i da se preživi. Njima je posvećena ova kolumna, prva koju ne pišem u Sarajevu. [Read more…]
Olivera Jovanović
Kada smo sedamdesetih godina prošlog vijeka gledali ekranizovanu ”Ljubavnu priču” (Love Story) svi smo plakali. Mi u kući, komšije, mi djeca u školi, oni odrasli na poslu.
Osjećali smo tugu s ekrana i patili. Pravili smo konstrukcije šta bi bilo kad bi bilo i pitali se da li se tužni kraj romantične drame mogao izbjeći. Tuđa patnja pa makar ekranizovana, budila je u nama saosjećanje, ali i želju da pomognemo. Čak i onima sa ekrana. [Read more…]
Olivera Jovanović
Uoči praznika Svete Tekle, svetiteljke koju slave svi hrišćani, a koji se u Pravoslavnoj Crkvi proslavlja 7. oktobra, patrijarh Porfirije je glasno i jasno ustao protiv nasilja nad ženama.
Mislim da nije slučajno da poruku, a prije bih rekla patrijarhovu istorijsku poslanicu protiv nasilja nad ženama čujemo uoči praznika Svete Tekle, ravnospostolne svetiteljke koju slavi cijela krštena vaseljena. Simbolika je velika između riječi koje je uputio patrijarh i života svete Tekle, ali i jedne freske. [Read more…]
Mati Makarija
(Privatna arhiva)
Uoči praznika Gospodnjeg Preobraženja 18. avgusta 2022. godine usnula je u Gospodu shi-monahinja Makarija, igumanija manastira Sokolica na Kosovu i Metohiji.
Mati Makarija je bila jedna od najobrazovanijih monahinja Srpske Pravoslavne Crkve. [Read more…]