O don Ivanu Grubišiću kao svećeniku, teologu, sociologu te nadasve humanist, a zatim i od Crkve osporavanom saborskom zastupniku se puno, ali ipak još uvijek premalo zna. Mi koji smo ga imali priliku upoznati nešto pobliže, te iz prve ruke saznati nešto više iz bogatog života i razmišljanja ovog svećenika i javnog intelektualca mogli bismo o tome napisati knjige. [Read more…]
Istovremeni odlazak hrvatskog Mandele i tvorca hagioterapije
Redom odlaze velikani naše kulture, kreativni, dobri i pravdoljubivi, ponekad svjetonazorski različiti, a ipak ljudski toliko slični i dobrohotni ljudi. [Read more…]
Djeca rade što djeca vide
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju autoričinu kolumnu zbog njena godišnjeg odmora).
Hrvatska demokratska zajednica u svojim redovima od samih početaka ima respektabilan broj visoko rangiranih liječnika različitih specijalizacija. To je stranka koju dobrim dijelom simpatiziraju i hrvatski ginekolozi koji se pozivaju na prigovor savjesti odbijajući obavljati pobačaje. Pravdaju takav svoj stav konzervativnim, kršćanskim pogledom na svijet koji brani tezu da život počinje začećem. [Read more…]
Otišao je nobelovac Elie Wiesel, “savjest svijeta”
Dok svijet oplakuje smrt moralnog velikana Elieja Wiesela, ja žalim što ga nisam uspio dovesti u Osijek. O tome smo kao povremeni kolege na istom odjelu postdiplomskog studija na Bostonskom sveučilištu konkretno razgovarali u nekoliko navrata. [Read more…]
U izbjeglištvu 1941. – 1945. (IX): Radost zbog povratka u Osijek i Čepin
Odmah sam se pridružio omladinskim aktivizmu u Domu kulture. Ne sjećam se detalja, ali znam da sam postao blagajnik literarnog društva “Razvitak” (odgovorniju dužnost kao četrnaestogodišnjaku nisu mi mogli povjeriti). Predsjednik je bio pjesnik Branislav Zeljković tri-četiri godine stariji od mene, također izbjeglica iz Hrvatske. Održao sam i jedno literarno predavanje; zaboravio sam temu, ali se sjećam da su me sve starije kolege slušale s dužnim poštovanjem, iako nisam siguran na kakvom je nivou moglo biti moje izlaganje. [Read more…]
U izbjeglištvu 1941. – 1945. (VI): Heroj u vlaku, kukavica u kinu
Nakon ferija 1943. vratio sam se u Požarevac da bih nastavio sa četvrtim razredom gimnazije (danas posljednjim razredom osmoljetke). Nastavljalo se druženje sa Zoranom i društvom.
Nikako me nije napustila potreba za pisanjem. Slučajno sam negdje naišao na nedjeljne novine Srpsko selo, koje su imale stranicu s literarnim prilozima čitalaca. Ljudi su pisali o narodnim pričama i običajima na selu. I odmah sam odlučio da ja pišem o običajima u svome zavičaju, Čepinu. [Read more…]
Muk za ustašluk
Još jednom se dogodila eskalacije govora mržnje, koji ovaj put nije bio sporadičan. Riječ je o višekratnom i dugotrajnom uzvikivanju “ZA DOM SPREMNI!” i skandiranju “MI HRVATI, USTAŠE, USTAŠE!”, u čemu su sudjelovali brojni gledatelji nogometne utakmice između reprezentacija Hrvatske i Izraela odigrane 23. ožujka u Osijeku. [Read more…]
Sram vas bilo, premijeru Oreškoviću!
U Osijeku se na nogometnoj utakmici hrvatske i izraelske reprezentacije, a zašto bi bilo drugačije pod vladavinom HDZ-a i pravaša, skandiralo iz svega glasa ”Za dom – spremni”. Da, ne samo što se skandiralo tutta forza u slavu ustaša i Ante Pavelića već je HTV-ovski komentatorski ološ pohvalio ponašanje publike. [Read more…]
U ludosti ima i sistema
Ovo je vrijeme neznalica, nespretnjakovića i minusinteligenata. Gledam, slušam i čitam izjave ljudi, i to ljudi na odgovornim i važnim položajima, koji svjedoče o njihovom malom znanju, skromnom iskustvu i nepoznavanju onoga čime se bave. [Read more…]
Ima li država pravo da ovrši dječaka?
Roditelji su se zauvijek razišli nekoliko mjeseci nakon mog rođenja, ali će rastava biti pravno formalizirana tek osam godina kasnije. Zbivalo se to u proljeće 1974: otac će tako dobiti priliku da se ponovo oženi, a majka da odbaci njegovo (i moje prezime), i da se nada kako će time zaslužiti novu priliku da sretne čovjeka svog života. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- …
- 3
- 4
- 5
- 6
- 7
- 8
- Next Page »