Ča nas čeka lako se more znati, samo štiješ ča pišu: a pišu da ćemo bjelokršćanski zgubidani – seliti u Kinu. Masa nas do 2030. I sad, recimo da je ovo 2029. a ne 2019. Altroke Žuta opasnost stiže u Europu, ma to je Žuta nada. A mi, Dugi Nosovi (kako nas tamo zovu) poružnit ćemo svojim nosinama šetališta kineskih gradova. [Read more…]
Kina na dar
Božićno je vrijeme. Ono vrijeme što ga je nemilosrdni liberalni kapitalizam kroz potrošačko društvo oteo i vjeri i obitelji, pretvorivši ga u sezonu kupnje i prodaje. Prikladno to se, naravno, zove malo drugačije, pa se govori o vremenu darivanja. [Read more…]
Država u kojoj nema granica između stvarnosti i fikcije
Tridesetak kilometara prije demilitarizirane zone (DMZ), koja razdvaja Sjevernu od Južne Koreje, poplave i klizišta prošli su tjedan temeljito promijenili krajolik i odnijeli mnoga sela. Vremenska nepogoda nije išla naruku ni ključnoj “strateškoj infrastrukturi” – širokoj autocesti koja vodi od Pjongjanga do 38. paralele. Cesta puna rupa, koja se svako toliko gotovo neprimjetno pretvori u nekoliko kilometara dugu uzletnu stazu, do vojnih je nadzornih točaka mirna i gotovo prazna. [Read more…]
Ekstremisti koji se žele iskupiti pa i kroz ”krvavu kupelj”
Dva dana prije pohoda mahnitih muslimanskih ekstremista koji su okrvavili Barcelonski Ramblas, Financial Times objavio je komentar Raffaella Pantuccija naslovljen “Terorizam će vazda biti s nama”. [Read more…]
Kineski nobelovac koji je htio mržnju demontirati ljubavlju
Liu Xiaobo je bio u kineskom zatvoru kada mu je dodijeljena Nobelova nagrada za mir te mu stoga nije bilo dopušteno da putuje u Oslo na primanje nagrade. Medalja i diploma su stavljene na (njegovu) praznu stolicu, a poznata glumica Liv Ullmann je pročitala njegov tekst koji je napisao u vrijeme suđenja: ”I have no enemies and no hatred.” [Read more…]
Hrvatska se autistično zatvorila u sebe
Ni Berlin ni Pariz nisu odavna točke novinskog interesa, EU nas zanima samo da izmuzemo novac
Shangri-La je fiktivno mjesto mistične harmonije, bijega od nahrupljujuće ratne kataklizme, u Izgubljenom obzoru, alternativnohistorijskoj utopijskoj fikciji Jamesa Hiltona. Među hotelima koji su uzeli taj naziv, kako bi gostima sugerirali ideju o oazi odmora tijela i duše jedan je i u Singapuru. [Read more…]
Osovina Moskva-Peking
Rusija i Kina namjeravaju se suprotstaviti miješanju drugih zemalja u unutarnje poslove i protiv su jezika jednostranih sankcija. To se navodi u zajedničkoj izjavi lidera dviju zemalja nakon razgovora Vladimira Putina i Xija Jinpinga u Šangaju u utorak 20. lipnja.
Rusija je jako zabrinuta zbog pojačane djelatnosti NATO-a na svojim granicama jer to ne pridonosi, kažu u Kremlju, sigurnosti u Europi. S druge, pak, strane, Peking je američkom veleposlaniku uručio prosvjed zbog podizanja optužnice protiv petero kineskih vojnih časnika koje Washington tereti za krađu trgovačkih tajni, objavilo je u utorak kinesko Ministarstvo vanjskih poslova i upozorilo Amerikance da mogu očekivati i druge akcije.
Putin je izjavio da će Moskva i Peking zajednički odgovoriti Zapadu u tehnološkoj sferi zahvaljujući vojnotehničkoj suradnji i stvaranju klastera na ruskom Dalekom istoku: u ekonomiji će promet robe dostići 200 milijardi dolara, a na političkom planu Kina se protivi antiruskim sankcijama Zapada
Moskva i Peking su preko Putina i Xija Jinpinga naglasile potrebu poštivanja povijesnog nasljeđa zemalja, njihovih kulturnih tradicija, društvenopolitičkog ustrojstva, sistema vrijednosti i samostalno izabranih putova razvoja, kao i potrebu suprotstavljanja miješanju u unutarnje poslove drugih država i odbacivanja jezika jednostranih sankcija.
Osim toga, Rusija i Kina namjeravaju proširiti suradnju u naftnom segmentu i što prije isporučiti ruski prirodni plin Kini. Ruski predsjednik Vladimir Putin je bio u dvodnevnom posjetu Kini, a posljednjih mjeseci narasla su očekivanja obje strane da se konačno potpiše ugovor o Gazpromovoj isporuci plina kineskom CNPC-u. Radi se o godišnjoj isporuci 38 milijardi kubičnih metara prirodnog plina tijekom 30 godina.
Naime, članice EU-a pokušavaju smanjiti svoju ovisnost o ruskom plinu zbog ukrajinske krize, pa su Rusiji važna nova tržišta. Analitičari procjenjuju vrijednost tog ugovora na otprilike 400 milijardi dolara. Kineski državni mediji prenijeli su u ponedjeljak Putinove riječi da su pripreme za plinski ugovor ušle u “završnu fazu”, dok je ruski plinski div Gazprom priopćio tijekom vikenda da je “na korak” do sporazuma. Mislilo se da se neće postići dogovor, ali se to ipak dogodilo. Stvoren je energetski div.
Dakle, Rusija je našla novo tržište za svoj plin koji bi 2018. godine plinovodom ”Moć Sibira” preko Vladivostoka stizao u Kinu, u područje Pekinga, gdje je najviše potrošača. Dogovor je to dviju zemalja koji je okrunjen posjetom ruskog predsjednika Vladimira Putina Kini. ”Zapad je zaboravio zaključati stražnja vrata, gurnuo je Rusiju u plinski posao s Kinom”, piše Russia Today. Pregovori Rusije i Kine počeli su još 2004., ali nije bilo velikog napretka; sporna je bila cijena plina kao i financiranje sibirskog plinovoda koji će stajati između 22 i 30 milijardi dolara.
Rusija je našla novo tržište za svoj plin, koji bi 2018. godine plinovodom ”Moć Sibira” preko Vladivostoka stizao u Kinu, u područje Pekinga, gdje je najviše potrošača. Dogovor je to dviju zemalja koji je okrunjen posjetom ruskog predsjednika Vladimira Putina Kini. ”Zapad je zaboravio zaključati stražnja vrata, gurnuo je Rusiju u plinski posao s Kinom”, piše Russia Today. Pregovori Rusije i Kine počeli su još 2004., ali nije bilo velikog napretka; sporna je bila cijena plina kao i financiranje sibirskog plinovoda koji će stajati između 22 i 30 milijardi dolara
Ruski mediji navode da bi cijena plina za Kinu bila podjednaka cijeni koju plaća EU – oko 380 dolara za tisuću prostornih metara. Rusi bi, dakle, godišnje iz Kine zaradili više od 14 milijardi dolara. No drugi misle da Rusija mora popustiti Kini u pogledu cijene kako bi smanjila svoju ovisnost o europskom tržištu.
Inače, pregovori između Ukrajine, Rusije i Europske unije o rješenje spora između Kijeva i Moskve oko isporuke plina trebali bi se održati 26. svibnja u Berlinu, najavio je u ponedjeljak europski povjerenik za energiju Guenther Oettinger njemačkoj TV postaji ARD. Podsjetimo, prvi trostrani pregovori u Varšavi 2. svibnja nisu završili postizanjem ikakvog dogovora. Ruski predsjednik Vlade Dmitrij Medvedev je u intervjuu za Bloomberg Europi zaprijetio obustavom isporuke plina ukoliko Ukrajina ne podmiri svoje dugove. ”Možemo sada plin preusmjeriti i na istok”, poručio je Medvedev.
U rusko-kineskim odnosima nema političkih problema i prepreka za suradnju, rekao je predsjednik Rusije Vladimir Putin u intervjuu za vodeće kineske medije uoči posjete Šangaju. Istaknuo je da su ruski i kineski stavovi o glavnim globalnim i regionalnim pitanjima ”bliski ili potpuno identični”, naglašavajući da je suradnja između dviju država ”bolja nego ikada u našoj višestoljetnoj povijesti”.
Putin je izjavio da će Moskva i Peking zajednički odgovoriti Zapadu u tehnološkoj sferi zahvaljujući vojnotehničkoj suradnji i stvaranju klastera na ruskom Dalekom istoku: u ekonomiji će promet robe dostići 200 milijardi dolara, a na političkom planu Kina se protivi antiruskim sankcijama Zapada.
Sporazumi koji su potpisani u Šangaju između ruskog i kineskog lidera svakako će utjecati na raspoloženje Europe prema Moskvi. Iako su oni uglavnom ekonomskog karaktera, posjet Putina Kini ima veliki geopolitički podtekst. Potpisujući energetske i druge dokumente, Rusija i Kina kao da na taj način pojačavaju centre snage u svijetu. Kina, koja je zauzela službeno neutralnu poziciju u pitanju Ukrajine, de facto prijateljski podržava poziciju Moskve. Tu kinesku strategiju formuliramo kao ”prijateljsku neutralnost”
Sporazumi koji su potpisani u Šangaju između ruskog i kineskog lidera svakako će utjecati na raspoloženje Europe prema Moskvi. Iako su oni uglavnom ekonomskog karaktera, posjet Putina Kini ima veliki geopolitički podtekst. Potpisujući energetske i druge dokumente, Rusija i Kina kao da na taj način pojačavaju centre snage u svijetu. Kina, koja je zauzela službeno neutralnu poziciju u pitanju Ukrajine, de facto prijateljski podržava poziciju Moskve.
Tu kinesku strategiju formuliramo kao ”prijateljsku neutralnost”. Rezultati posjeta mogu biti kompenzacija za moguće zapadne ekonomske sankcije Rusiji. Osim sporazuma koji ulaze u službeni paket izdvojiti treba i poluslužbeni dio pregovora. Moguće je da se taj dio neće objavljivati. Poznato je, naime, da je predsjednik Viktor Janukovič još u prosincu prošle godine potpisao s Kinom ozbiljan investicijski ugovor o izgradnji velike dubokovodne građanske luke na Krimu te još nekoliko velikih investicijskih projekata.
Jasno je da će ti milijarderski ugovori biti preformulirani u rusko-kineske. Osim toga, tu treba dodati još i inicijativu Krima za izgradnju mosta preko Kerčenskog tjesnaca. Sumiramo li perspektive posjeta, možemo reći da ovo nije samo početak ekonomskog nego i daljnjeg političkog zbližavanja Rusije i Kine.
No hoće li Kina prijeći od politike ”prijateljske neutralnosti” na otvoreniju podršku političke djelatnosti Rusije? To će se dogoditi samo u slučaju da američki predsjednik Barack Obama nastavi s velikom konfrontacijskom politikom u Aziji. Poznato je da je nedavno posjetio Japan, Južnu Koreju i druge države. U Japanu je izjavio da otoci, oko kojih se vodi rasprava između Pekinga i Tokija, u potpunosti pripadaju Japancima, što je razjarilo Kineze.
No hoće li Kina prijeći od politike ”prijateljske neutralnosti” na otvoreniju podršku političke djelatnosti Rusije? To će se dogoditi samo u slučaju da američki predsjednik Barack Obama nastavi s velikom konfrontacijskom politikom u Aziji (…) U Japanu je izjavio da otoci, oko kojih se vodi rasprava između Pekinga i Tokija, u potpunosti pripadaju Japancima, što je razjarilo Kineze
Čak štoviše, SAD je gotovo zaprijetio da će vojnim putem braniti suverenitet Japana, budući da ti otoci ulaze u zonu dogovora o sigurnosti između Amerike i Japana. Odnosno, govorilo se o mogućem stvaranju, reći ćemo tako, ”kolektivnog azijskog NATO-a” antikineskim raspoloženjem.
U tom smjeru Amerikanci vuku i Vijetnam i Filipine. Ako se taj trend i dalje bude razvijao, ako Peking jasno vidi da se na njegovim južnim granicama de facto i de iure formira neprijateljski vojno-politički blok, koji čak poduzima vojne akcije, onda će se, naravno, format rusko-kineskog strateškog plana promijeniti.
Dakle, je li mogućnost vojnog saveza između Rusije i Kine realna? Ipak, teško da će doći do klasičnoga vojno-političkog saveza. To je i za sada odbacio i sam Putin govoreći o tomu da su ”blokovski dani završeni”. No ipak, postoji jasan 9. članak famoznog rusko-kineskog sporazuma o strateškom partnerstvu i međusobnom djelovanju, koji govori o režimu konzultacija o sigurnosti u slučaju postojanja prijetnji za jednu od strana.
Po svemu sudeći, taj će se članak dopuniti, proširiti i obnoviti. Već postoji godišnja institucija velikih kopnenih i vojno-morskih bilateralnih rusko-kineskih vježbi. U sljedećih 3-5 godina sporazum će se dopunjavati novim člancima iz oblasti sigurnosti i strateške suradnje.
(Članak je izvorno napisan za tjednik Express i naknadno je proširen).
Kina i Japan na rubu sukoba zbog otočja u Pacifiku
Nebo iznad pet nenaseljenih otoka i tri hridi koje Japanci zovu Senkaku, a Kinezi Diaoyu zadnjih je dana vrlo prometno. Jučer su njime letjeli kineski ratni zrakoplovi, a dan ranije japanski i južnokorejski. U utorak su pak to otočje prelijetali američki bombarderi B-52, tzv. ”leteće tvrđave”.
Bio je to američki odgovor na kinesku odluku kojom su nebo iznad tog otočja proglasili svojom zonom protuzračne obrane. Peking je zatražio prethodnu najavu svih zrakoplova koji prelijeću tim područjem jer će u suprotnome, kako su najavili, primijeniti odgovarajuće mjere.
Budući da nisu reagirali kad su Amerikanci otvoreno ignorirali njihovu odluku, pa ni onda kad su to učinili Japanci i Južnokorejci, prijetio im je gubitak vjerodostojnosti. Stoga su sada tamo poslali svoje zrakoplove kako bi pokazali da misle ozbiljno. Zasad nema izvješća koja bi govorila o bliskim susretima kineskih s jedne te japanskih ili američkih zrakoplova s druge strane. Obje strane očito izbjegavaju doći do te točke sukoba kada sve postaje mogućim.
Sukob Pekinga i Tokija oko spornog otočja traje već tri desetljeća. Kulminirao je prošle godine kad je japanska vlada odlučila otkupiti tri od pet otoka koja su bila u vlasništvu nekoga japanskog poslovnog čovjeka. Kinezi su tražili da se ta prodaja zaustavi, diljem te zemlje tada su održavani prosvjedi, bilo je razbijenih prozora i automobila, napadnute su i brojne japanske trgovine, zemlje su međusobno razmjenjivale prosvjedne note.
Kinezi tvrde da se to sporno otočje spominje u njihovim spisima iz 15. stoljeća, iz čega izvode svoje pravo na teritorij. Japanci pak govore da su otoci stoljećima bili nenaseljeni i zapravo ničiji. Smješteni su dovoljno daleko i od japanskog otoka Okinawe, Tajvana i kineskoga kopna. Potkraj 19. stoljeća japanska je vlada anektirala te otoke i iznajmila ih svom poduzetniku Tatsuhiru Kogi, koji je ondje napravio pogone za preradu ribe i albatrosova perja.
No, prema nekim izvješćima, čak su i tada Japanci tvrdili kako zapravo ne znaju komu pripada to otočje. Sin poduzetnika Kogija je 1940., uoči početka Drugog svjetskog rata, napustio to područje, a od 1945. ti su otoci bili pod američkom okupacijom sve do 1972., kad su vraćeni Japanu. Realnu vlast nad otočjem otad obnaša japanska Obalna straža koja izvodi ophodnje i nadzire to područje.
Kina se aktivnije uključila u tu priču nakon otkrića da se u podmorju nedaleko od otočja Senkaku/Diaoyu nalaze goleme zalihe plina, a moguće i nafte. Obje su zemlje odmah proglasile svaka svoj isključivi gospodarski pojas, čime su to područje prisvojile sebi. Kina je počela tvrditi kako je japansko vlasništvo nad otocima posljedica imperijalnog širenja iz prošlih stoljeća te da zato otoci trebaju pripasti njima. Japan je ustrajan u svome stajalištu.
Potporu Japanu daju SAD i, dakako, Južna Koreja. Kina, naime, ima slične granične probleme i u vezi s nekim hridima u Južnom kineskome moru, s Vijetnamom i drugim državama. Peking na taj način pokazuje svoju novu snagu. Ta država posljednjih godina puno ulaže u naoružanje, razvija zrakoplovstvo, posebnu pozornost posvetila je pomorskim snagama, načinili su svoj vlastiti nosač zrakoplova.
Dakako, trenutačno su i dalje tehnološki ispod SAD-a ili Japana, ali vrijeme radi za njih. Kina je iz godine u godinu sve snažnija, ima kontinuiran gospodarski rast i svoju uzlaznu moć želi pokazati, gdje drugdje, nego u svome susjedstvu, i to prema Japanu, koji je u prvoj polovici prošlog stoljeća bio osvajač znatnog dijela Kine.
No, pitanje je koliko će Kina u tome uspjeti. Takvom svojom politikom ujedinila je dalekoazijske zemlje protiv sebe. Iza njih stale su i SAD koje su još prije jednog desetljeća procijenile kako će se u 21. stoljeću glavna borba za moć voditi s Kinom, i to na području Pacifika. Sada se upravo to događa. Ratni zrakoplovi iznad spornog otočja pokazatelj su početka te strateške bitke koja će dugo trajati.
Kineski komunisti protiv političkih reformi u zemlji
U Pekingu ovaj vikend zasjeda Središnji odbor Komunističke partije Kine. Taj skup dvjestotinjak najmoćnijih dužnosnika te najmnogoljudnije zemlje na svijetu trebao bi odgovoriti na pitanje kojim će smjerom Kina ići u sljedećem desetljeću.
U najavama tog skupa, inače zatvorenoga za javnost, Yu Zhengsheng, koji se smatra četvrtim u hijerarhiji Stalnoga odbora Politbiroa KP-a, rekao je da Kinu očekuju dosad “neviđene” reforme. One će biti opsežne, vrlo snažne i kao nijedne do sada, kazao je Zhengsheng objašnjavajući kako će to neizbježno dovesti do temeljitih promjena u gospodarstvu i društvu.
Dodao je kako su temeljite promjene moguće i u “drugim područjima” i potaknuo analitičare na razmišljanje da se možda novi, osvježeni kineski vrh odlučio za promjene i u političkoj sferi. Kina je, naime, zemlja u kojoj je i dalje na vlasti samo jedna stranka, Komunistička partija, i nema druge mogućnosti političkog angažmana osim kroz njezine strukture.
Da javnost ne bi trebala imati iluzija o tome, pobrinuo se sam vrh kineske Partije. Dan prije početka skupa, uz pomoć Instituta za povijesna istraživanja KP-a, objavili su dokument u kojem jasno piše da neće biti nikakve političke reforme, a pogotovo ne one koja bi mogla zaprijetiti njihovoj vlasti. Stranka će, kažu, nastaviti putem “socijalizma s kineskim obilježjima”.
To znači da će u Kini i dalje monopol na vlast i političko organiziranje imati Partija. “Oni koji propovijedaju kopiranje zapadnih sustava trebaju znati da će stranka podržati svoje vodstvo”, kaže se u tom dokumentu, u kojem se dakako na nekoliko mjesta spominju domaći i vanjski neprijatelji, velika povijesna dostignuća te vladajući položaj kineske Komunističke partije.
Na tome plenumu Središnjeg odbora Komunističke partije Kine većina vremena bit će posvećena planu reformi financijskoga i poreznoga sustava. Cilj je drugu po snazi svjetsku ekonomiju s investicija preusmjeriti na model koji će počivati na rastu potrošnje i usluga. Kina je proteklih godina imala iznimno visok gospodarski rast. No blagodati toga rasta osjećaju se samo kod dijela stanovništva uglavnom u velikim gradovima. Povećao se jaz između bogatih i siromašnih, čak toliko da prijeti stabilnosti kineskoga društva.
Partija stoga zadnjih godina pokušava uvesti određene reforme kako bi i ruralna područja Kine, u kojima zapravo vlada bijeda, osjetila te gospodarske pomake. Prije dvije godine podignuta je granica siromaštva s 55 centi na jedan dolar dnevno. Ta administrativna odluka odmah je značila proširenje prava na primanje socijalne pomoći s tadašnjih 27 na 100 milijuna ljudi.
Ovim trećim partijskim plenumom nakon prošlogodišnje promjene u vrhu Partije i države nova garnitura pokušat će učvrstiti vlast. Xi Jinping, predsjednik države i glavni tajnik Komunističke partije Kine, želi suzbiti korupciju koja cvjeta na svim razinama, a posebno među partijskim dužnosnicima. Nedavno je tako zbog zloporabe ovlasti na doživotni zatvor osuđen Bo Xilai, jedan od pretendenata na najviše partijske funkcije.
Plenum kineskih komunista s velikim se zanimanjem prati u svijetu. Ta je zemlja unatoč jednostranačju zadnjih godina izrasla u svjetsku gospodarsku velesilu. Najveći je kupac američkih obveznica, puno ulože u vojsku, zadnjih tjedana pokazivala je “svoje mišiće” i u sporu s Japanom o suverenitetu nad skupinom otoka u Južnome kineskom moru. Usto, nabavili su i jedan nosač zrakoplova.
Unatoč tom napretku, Kina je i dalje ranjiva. Ima neriješen problem Tibeta, s Indijom se spori oko granice, česti su unutarnji nemiri u pokrajini naseljenoj Ujgurima, nema političkih sloboda, no trenutačno je najveći problem u Kini nejednak gospodarski razvoj. Iako analitičari ne očekuju velike promjene jer u toj zemlji već postoje iskristalizirane interesne skupine koje ne žele mijenjati postojeći status quo, partijski plenum trebao bi ponuditi odgovore na gospodarske probleme u Kini.