novinarstvo s potpisom
Ivica Grčar
Javio se čitatelj iz Australije (podaci u redakciji). Piše da je 1997. i 1998. godine imao štand u Rovinju koji je kao tzv. mali obrt radio isključivo ljeti, dvije godine po tri i pol mjeseca.
Posao nije baš ”cvjetao”, pa se čitatelj s obitelji iselio u Australiju. [Read more…]
Ivica Grčar
Kolumna (rubrika) ”Imam pravo” će tragom pisma čitatelja upozoravati na slabosti sustava u cijelosti i na taj način poduprijeti pojedince u njihovim neravnopravnim sporovima s puno moćnijim državnim službama, velikim bankama, ovršnom mafijom, kršenju ljudskih prava u kompromitiranom pravosuđu, itd. [Read more…]
Porezna uprava odbila je priznati odbitak od poreza zbog uplaćene donacije Centru za ženske studije zbog toga što se ovaj “zalaže za pravo na pobačaj” dok je, po tumačenju poreznika, Ustavom Republike Hrvatske “propisano da svako ljudsko biće ima pravo na život”. Direktorica Centra Rada Borić upozorava na moguće dalekosežne posljedice ovakvog obrazloženja.
Rekao bi čovjek, kad pogleda na kalendar, da smo u 21. stoljeću. Bar tako piše na njemu. Kalendaru, jel’. Također, rekao bi čovjek da živimo u sekularnoj državi. U kojoj se propisi i zakoni donose nevezano uz ičija religijska/vjerska uvjerenja. I jednako tako provode. Svašta bi čovjek rekao danas, ali nažalost…
Pitate se možda čemu ovaj dramatični uvod? Zato što sam ljuta. Naime, prije nekoliko sam dana neslužbenim kanalima dobila kopiju jednog dokumenta. Riječ je bila o dijelu rješenja Porezne uprave Republike Hrvatske u kojem se podnositelju/ici porezne prijave odbija priznati odbitak temeljem donacije u odgojno-obrazovne i kulturne svrhe, konkretno donacije Centru za ženske studije iz Zagreba. Osim pomisli da je hvalevrijedno što u ovakvim bremenitim vremenima netko uopće donira išta u takove svrhe, na prvu mi nije bilo jasno zašto je takav dokument uopće došao do mene. Dok nisam pročitala. Prenosimo tekst obrazloženja doslovce, uključivši i pravopisne i gramatičke pogreške.
“Uvećanje osobnog odbitka za darovanja u odgojno-obrazovne i kulturne svrhe se ne može priznati, jer odgoj-obrazovanje i kultura koju promiče Centar za ženske studije, a koja se zalaže za pravo na pobačaj je u izravnoj vezi sa člankom 21. Ustava Republike Hrvatske u kojem je propisano da svako ljudsko biće ima pravo na život. Treba spomenuti da je Europski sud pravde u sporu C-34/10 ‘Oliver Brüstle v Greenpeace e.V’ definirao da je bilo koja jajna stanica u trenutku oplodnje organizam sposoban da se iz njega pokrene proces nastanka ljudskog bića, tj da ljudski život započinje oplodnjom. Također, člankom 5. Ustava RH je propisano da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom te je svatko dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske. Stoga bi priznavanje prava koje ne potiče odgoj-obrazovanje i kulturu koja promiče pobačaj – temeljenog na Zakonu o porezu na dohodak, a koje je u suprotnosti s Ustavom bilo direktno kršenje Ustava Republike Hrvatske. Zbog svega navedenog uvećanje osobnog odbitka za darovanja u odgojno-obrazovne i kulturne svrhe Centru za ženske studije se ne može priznati.”
Moram priznati da sam ostala širom otvorenih očiju i usta. Porezna uprava koja se u obrazloženju služi terminologijom i argumentacijom “pro life” grupacija?? Nevjerojatno. Nakon što sam još jednom pročitala ne bih li bila potpuno sigurna da sam dobro shvatila, utipkala sam u internetski pretraživač “Europski sud pravde, spor C-34/10 ‘Oliver Brüstle v Greenpeace e.V'” i gle čuda, prve stranice koje su mi se otvarale bile su Katolik.hr i Klinikazapobacaje.com.
I potonja je stranica de facto protiv pobačaja, jer se navode samo argumenti protiv prekida trudnoće i nitko se zapravo ne može eventualno prijaviti za pobačaj, a što lažno sugerira ime stranice. No, to i nije toliko bitno. Bitno je da je argumentacija korištena na ovim stranicama, a vezana uz presudu Europskog suda pravde u tom sporu, maltene u riječ jednaka onoj kojom se koristila Porezna uprava u obrazloženju odluke o nepriznavanju odbitka za donaciju.
Pitanje je stoga – je li to mišljenje iza kojeg stoji Porezna uprava kao tijelo ili je porezna prijava pala u ruke nekom nadobudnom službeniku ili službenici? Pokušali smo na to dobiti odgovor, no donator/ica i podnositelj/ica prijave poreza ne želi u medije izaći imenom i prezimenom, barem zasad, a Porezna uprava nije nam mogla (ili htjela) dati više podataka o konkretnoj prijavi bez imena podnositelja. Ali, simptomatično je da se nisu ni ogradili od takve argumentacije, kojoj svakako nije mjesto u jednom dokumentu financijskog predznaka.
Također, poreznik/ca koji je sastavljao prijavu upustio se nabusito i u tumačenje Ustava, a što bi po zdravom razumu i demokratskim uzusima trebala biti zadaća Ustavnog suda i (u manjoj mjeri) Sabora, nikako jedne financijske ustanove.
Ne samo da je “pro life” argumentacija prekopirana, već je i (slučajno ili namjerno?) loše prenijeta, čitaj: u obrazloženju presude Europskog suda pravde u slučaju koji se spominje u rješenju Porezne uprave jasno je istaknuto da se navedena definicija, kako su je prenijeli hrvatski poreznici – da je “bilo koja jajna stanica u trenutku oplodnje organizam sposoban da se iz njega pokrene proces nastanka ljudskog bića”, a iz čega bi se eventualno moglo protumačiti da ljudski život započinje oplodnjom – smije koristiti samo ne bi li se osiguralo poštivanje Direktive 98/44.
Riječ je o direktivi kojom se osigurava pravna zaštita biotehnoloških izuma; donijeta je 1998., a u točki 42 se ističe: “… korištenje ljudskih embrija za industrijske ili komercijalne svrhe mora se isključiti iz patentibilnosti; budući da se izuzeci koji se odnose na upotrebu ljudskih embrija u industrijske ili komercijalne svrhe ne odnose na izume u terapijske ili dijagnostičke svrhe koji se primjenjuju na ljudski embrio i koriste mu”. U članku 6, stavak 2c istaknuto je da se naročito NE mogu patentirati proizvodi/izumi nastali “korištenjem ljudskih embrija za industrijske ili komercijalne svrhe”.
Naime, u sudskom sporu koji se spominje bila je riječ o osporavanju mogućnosti dobivanja patenta za proizvodnju lijeka iz stanica uzetih s ljudskog embrija. Također, doslovni je prijevod definicije da je “ljudski embrio oplođeno ljudsko jajašce sposobno umnožiti se i razviti u ljudsko biće”. Konstrukcija da ljudski život počinje oplodnjom nigdje nije kao takva istaknuta. Gle čuda.
No, to nije spriječilo onoga/onu tko je sastavljao obrazloženje Porezne uprave da se uputi u – vrlo opasno – tumačenje Ustava, direktiva Europske unije i zakona nevezanih uz financijsko poslovanje.
Upite za pojašnjenjem ovakve prakse poslali smo na niz adresa, no do nastanka ovog teksta očitovala se samo Porezna uprava, i to navodom da ne može ništa komentirati bez imena osobe koja je podnijela prijavu poreza, i Ministarstvo kulture, čija je glasnogovornica Nataša Petrinjak napisala:
“Ministarstvo kulture podržava rad Centra za ženske studije, prije svega, sufinanciranjem izdavanja časopisa Treća, jednog od najkvalitetnijih časopisa koji kontinuirano od 1998. godine prati i obrađuje najsuvremenija feministička teorijska promišljanja ženskosti, s jakim naglaskom na feminističku umjetnost, napose ženskostudijsku i rodnostudijsku publicistiku i književnost. Također, putem programa potpore za izdavanje knjiga i otkupa knjiga, Ministarstvo kulture podupire nakladnički program Centra za ženske studije te niz drugih kulturnih projekata (npr. Ženski antifašistički Zagreb, Dani Marije Jurić Zagorke). Nemamo uvid cjelokupan dokument koji ste nam poslali u privitku vašeg upita niti smo nadležni za pitanje obrazloženja odluka poreznih olakšica, a zbog čega ga nismo u mogućnosti komentirati”.
Nevezano uz zadnji pasus priopćenja glasnogovornice Ministarstva, a što je pak pitanje nadležnosti i ne iznenađuje, ključno je da Ministarstvo kulture podupire rad Centra za ženske studije, a Porezna uprava smatra da je to organizacija čije je djelovanje – protuustavno (!).
Reagiranje nam je u ime Centra za ženske studije poslala i Rada Borić, izvršna direktorica:
“Obrazloženje Porezne uprave kojim se odbija povrat poreza građanki RH smatramo netočnom i neprimjerenim, s mogućim dalekosežnim posljedicama ne samo za Centar za ženske studije, već i za druge organizacije civilnog društva, posebice one koje se bave ljudskim pravima. Proglašavanje Centra za ženske studije ustanovom koja svojim radom krši Ustav RH zbog zalaganja za prava žena na pobačaj smatramo štetnim i opasnim zbog sadržaja obrazloženja, kojim se nezakonito prekoračuju ovlasti institucija donošenjem vrijednosnih sudova.
Aktivnosti Centra za ženske studije, koji sljedeće godine obilježava 20. obljetnicu kontinuiranog rada na promicanju izvaninstitucionalnog obrazovanja i kulture, a u čijim programima sudjeluju akademski građani i građanke te ga podržavaju građani/ke i institucije RH ovim obrazloženjem se obezvrjeđuju.
Također, na ovaj način podnositeljici porezne prijave uskraćena su ljudska i ekonomska prava zagarantirana Ustavom RH, kao i pravo na izbor. Ovo obrazloženje ne bi smjelo biti prihvatljivo za sekularnu državu kakva je Republika Hrvatska, i za tijela državne vlasti koja je predstavljaju, i nadamo se da će institucije kojima smo se obratile reagirati u skladu sa svojim ovlastima.”
Situacija u kojoj se zaposlenik/ca institucije zadužena za kontrolu financijskog aspekta funkcioniranja društva i njegovih građana osjeća pozvanim, a i dovoljno “drčnim”, da u obrazloženje odbijenice za poreznu olakšicu uvrštava komentar o navodnoj neetičnosti, gotovo pa poticanju na ubojstvo (nerođene djece (!)) te protuustavnom djelovanju eminentne organizacije civilnog sektora, koja je, treba naglasiti, neprofitna, vrlo je opasna.
Može za posljedicu, kratkoročno i uže gledano, imati zaziranje potencijalnih donatora od suradnje s Centrom, što bi moglo i otežati njegovo djelovanje, a dugoročno bismo se, da karikiram, možda mogli naći u situaciji da smo, primjerice, u banci i želimo podići kredit, no odbiju nas jer smo – gej. Ili pripadnik/ca neke manjine. Ili pak da nas frizer odbije ošišati jer smo na izborima glasali za HDZ.
Zapitajmo se: želimo li biti društvo u kojem će poreznici određivati što su i koja su ljudska prava, kao i tko je manje vrijedan, a tko vredniji od drugoga?
Prvobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić na naše je pitanje odgovorila da joj se Centar za ženske studije pritužio u vezi ovoga obrazloženja Porezne uprave. Rekla nam je, međutim, da ne želi davati komentare dok ne dobije službeno očitovanje Ministarstva financija. Napominje pritom da u svojem radu posvećuje znatnu pažnju pravu na “legalno inducirani prekid trudnoće”.
Osobna iskaznica: Centar za ženske studije
Centar za ženske studije, prvi multi/interdisciplinarni studij o ženskoj tematici u Hrvatskoj osnovan je 1995. godine, a organiziraju ga i vode feministkinje, znanstvenice, umjetnice i žene s iskustvom iz ženskog i civilnog aktivizma.
Nastao je kao reakcija na ratni i poslijeratni kontekst u Hrvatskoj, sa željom rješavanja svih problema s kojima su se suočavale žene kao posljedica rata. Bio je to pokušaj otpora šovinističko-mizoginom okruženju i zagovaranja kritičkog mišljenja, antimilitarističke, nenasilne kulture i afirmiranja žena i rodu orijentiranih znanja.
Osnovna motivacija u pokretanju Centra za ženske studije bila je omogućiti sustavno obrazovanje i istraživanje ženske tematike na interdisciplinarnoj i interaktivnoj osnovi i kritičkim modelima spoznaje. Osnivačice Centra su: Aida Bagić, Rada Borić, Nadežda Čačinovič, Sanja Iveković, Željka Jelavić, Biljana Kašić, Jasmina Lukić, Nela Pamuković, Karmen Ratković, Vesna Teršelič, Neva Tölle i Maja Uzelac.
(Prenosimo s portala H-alter).
