autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Poštari, čuvari memorije

Autor: Miljenko Jergović / 11.01.2015. Leave a Comment

Prvoga siječnja u mirovinu je otišao moj poštar Milan. Skoro četrdeset godina radio je kao listonoša u istome novozagrebačkom naselju, i u tom je vremenu propješačio nekoliko različitih povijesnih epoha, prehodao kroz barem dvije države i nekoliko političkih sistema, i doživio radikalnu promjenu uloge zemaljske pošte i poštara u našim društvenim i privatnim životima.

 

Rodom iz Tršića u zapadnoj Srbiji, mjesta u kojemu se rodio i Vuk Stefanović Karadžić, najčišći štokavac i ijekavac, koji, valjda, nikada nije izgovorio pogrešan naglasak, ipak je bio samo poštar. Ili je bio čak poštar, jer su uz njega rasle, starile i s ovoga svijeta odlazile generacije iz nebodera i limenki Zapruđa.

 

Poznavao je naravi svojih klijenata, pratio je njihove mijene i pretvorbe iz velikih Jugoslavena u još veće Hrvate, iz ateista u katolike, iz udbaša u ustaše, iz ljudi u neljude, iz jednih u neke sasvim druge, već onako kako su diktirale mode i trendovi.

Prvoga siječnja u mirovinu je otišao moj poštar Milan. Skoro četrdeset godina radio je kao listonoša u istome novozagrebačkom naselju, i u tom je vremenu propješačio nekoliko različitih povijesnih epoha, prehodao kroz barem dvije države i nekoliko političkih sistema, i doživio radikalnu promjenu uloge zemaljske pošte i poštara u našim društvenim i privatnim životima

 

Ali većina nije bila takva: samo su se trudili da prežive, da podignu djecu, upišu ih u gimnazije i na fakultete, i da bez obzira na okolnosti – jer čim spomenemo okolnosti, govorimo o nečemu što biva gore nego što je bilo – sačuvaju ono zrnce radosti, i da se poštaru nadaju, a ne da strepe od njegova dolaska.

 

Preko poštara već stotinu i pedeset godina započinje čovjekov odnos sa državom i društvenom zajednicom. Poštar je, a ne predsjednik općine, države ili vlade onaj prvi koji predstavlja i simbolizira državu i vlast. Kada se poštaru prestajemo nadati, kada ga prezremo jer se više nikakvom dobru ne nadamo, započinje raspad zajednice. Poštar je sociolog na cjeloživotnom radnom zadatku. On proučava odnose među ljudima, socijalnu dinamiku i strategiju, navike, trendove i običaje.

 

Poštar zna kome da ostavlja našu poštu kada nas nema. U glavi on ima mrežu međuljudskih odnosa u neboderu, tko je kome prijatelj, a tko dušmanin; i koješta drugo njemu je bolje poznato nego drugima. Poštar u svojim nosnicama i u memoriji ima mirise naših stanova, pod prstima osjeća brave naših haustora i kapija, zna koliko duboko treba gurnuti ključ…

 

Moj prvi poštar zvao se Vito. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih pješačio je dva i pol kilometra od Donje do Gornje vale, i od rujna do lipnja, svakoga prvog u mjesecu mom djedu donosio penziju. Tog dana Vito se u Donju valu vraćao pijan ko majka zemlja, jer je na našim selima postojao vajkadašnji običaj da se listonošu pri dolasku penzije počasti rakijicom.

 

Preuređenje platnog sistema i prestanak gotovinskog komuniciranja države sa građanima te isplaćivanja penzija na ruke ničemu nije toliko koristilo kao zdravlju poštara. Mnoge su jetre spašene nakon što su mirovine polijegale po tekućim i poštanskim računima, i nakon što su građani seljaci izgubili svoj osnovni motiv da napijaju poštare.

Poznavao je naravi svojih klijenata, pratio je njihove mijene i pretvorbe iz velikih Jugoslavena u još veće Hrvate, iz ateista u katolike, iz udbaša u ustaše, iz ljudi u neljude, iz jednih u neke sasvim druge, već onako kako su diktirale mode i trendovi. Ali većina nije bila takva: samo su se trudili da prežive, da podignu djecu

 

Između Vite i Milana, između Drvenika kod Makarske i Novoga Zagreba, prošlo je četrdeset i pet godina moga života među poštarima. Bilo ih je od svake vjere i nacije, starih, mladih, a najviše sredovječnih – iako, čovjeku u uniformi teško je odrediti dob – i ne sjećam se da mi je ijedan od njih učinio nešto loše, ili da me je ružno pogledao.

 

Poštaru je nekako u opisu zanimanja da bude obziran prema ljudima. U ikonografiji zapadnoga kršćanstva, ili u njegovoj naraciji, poštar je neka vrsta zemaljskog anđela: on donosi poruke otamo gdje nas nema. Do danas, nisam se od poštara prestao nadati dobru. Poštari su posljednja crta obrane moga društvenog i političkog optimizma.

 

Do prije desetak godina, prosinac je bio najdramatičniji mjesec u radnoj godini svakoga listonoše. Od jednoga od mojih sarajevskih poštara čuo sam da bi se u decembru i po tri puta dnevno znao vraćati u bazu da napuni torbu, toliko bi čestitki bilo. U srpnju i kolovozu raznosile su se razglednice s mora, ali njih je, ipak, bilo manje.

 

U to vrijeme bez interneta i mobilnih telefona komunikacija među ljudima tekla je sporije i temeljitije. Ako bi nešto bilo baš hitno, slali su se telegrami. Propisani rok u kojem telegram mora stići 1972. iznosio je dvanaest sati. Ne znam je li se kasnije oko toga nešto promijenilo. Te godine ujaku u Moskvu slali smo telegram da mu je umro otac, moj djed. Telefonom ga se zbog nečega nije moglo dobiti.

Preko poštara već stotinu i pedeset godina započinje čovjekov odnos sa državom i društvenom zajednicom. Poštar je, a ne predsjednik općine, države ili vlade onaj prvi koji predstavlja i simbolizira državu i vlast. Kada se poštaru prestajemo nadati, kada ga prezremo jer se više nikakvom dobru ne nadamo, započinje raspad zajednice. Poštar je sociolog na cjeloživotnom radnom zadatku. On proučava odnose među ljudima, socijalnu dinamiku i strategiju, navike, trendove i običaje

 

Osim u ekstremnim situacijama – a ja se sad ne mogu sjetiti nijedne takve – ono za što je nekad trebalo najmanje dvanaest sati ili šest-sedam dana, danas se odvije u trenutku. To se ne odnosi samo na važne obavijesti, na pitanja života i smrti, isto je i s najsitnijim trivijalnostima.

 

Ako vam je baš do toga stalo, prijatelju u Toronto ili San Francisco možete javiti da ste piškili, i poslati mu selfi. Mlaz neće ni uminuti, a on će vas vidjeti na djelu. Je li to dobro? Ne znam, neki govore da jest, ali mene nije lako uvjeriti da je tako. Ono što stiže u trenutku, u trenutku će i nestati. To je, možda, korisno za čovječanstvo, ali je za čovjeka škodljivo.

 

Čovjek je stvoren od svoje prošlosti i od sjećanja. Time se razlikuje od robota i od crva. Koliko god robot i crv u nečemu drugom bili čovjeku nadmoćni, sjećanja su ono čime on vlada svojim svijetom. On će se njih sjećati, a oni njega neće. Tako je bilo, sve dok informacije nisu svijetom potekle brzinom zvuka i električne struje.

 

Elektronska komunikacija ne ostavlja za sobom nikakav trag. Ona je bez boje, okusa, mirisa, osjeta pod prstima. Dovoljno je pritisnuti komandu delete, dovoljno je da nestane struje, i ničega više nema. Mislite da će sve što je jednom došlo na međumrežje negdje, u nekom zakutku virtualnog svijeta, postojati zauvijek? Varate se, neće tako biti. Opstaje samo ono što ima svoju čvrstu, materijalnu potvrdu, ono što je zapisano na papiru ili uklesano u kamen. Gotovo! Delete!

 

Poštari listonoše svjedoci su i čuvari naše privatne i porodične memorije. Neće biti dobro ne ostane li tako, kao što dobro neće biti dođe li vrijeme kada ljudi u Novom Zagrebu, Puli, Dubrovniku, kao i u najzaturenijim selima ove zemlje, neće poznavati svog poštara. Bolje tog čovjeka ubijati rakijom, nego u njemu vidjeti stranca.

 

(Prenosimo s autorova portala).

Filed Under: OSVRT Tagged With: ateist, autograf.hr, dinamika, Hrvatska, katolik, listonoša, memorija, Milan, Miljenko Jergović, mirovina, Novi Zagreb, osvrt, portal, poruka, poštar, povijest, strategija, ustaša, zadatak, Zagreb

Poštar

Autor: Milan Vlajčić / 22.05.2014. Leave a Comment

Tokom novogodišnjih i hrišćanskih praznika, kao i tolikih godina ranije, pristizale su nam čestitke i lepe želje ponajviše e-mailom, a na mobilnim se pojavila čudna moda: neke stihovane pesmice pisane za Ivicu i Maricu. Najveći deo elektronske pošte mi ne govori ništa, kao da nije ni upućen meni nego mom laptopu.

 

Nije važno što sam deo novogodišnjih poruka dobio klasičnim putem, poštom, mnogo je važnije što mi na taj način još uvek pristiže najvažniji deo moje komunikacije sa svetom. I lepo mi je što mi se klasičnim pošiljkama ne javljaju neke belosvetske vračare (poput nekakve Sare Felder koja mi dva puta dnevno šalje nekakve horoskope i tajne poruke) ili oni prevaranti (koji me obaveštavaju da sam dobio nekoliko stotina hiljada funti na nekakvoj engleskoj lutriji).

 

Od Drugog svetskog rata na ovamo viđao sam razne poštare koji se sa teškim torbama približavaju poštanskim sandučićima i tu ostavljaju pisma, pošiljke, a ponekad i sudske pozive (ovi poslednji još ne stižu elektronskom poštom, prokleti bili). Poslednjih godina mojom ulicom prohodi mlađi poštar, uvek nasmejan, što me je zbunilo, jer mrgodnog sveta ima gde se mrdnete.

Nije važno što sam deo novogodišnjih poruka dobio klasičnim putem, poštom, mnogo je važnije što mi na taj način još uvek pristiže najvažniji deo moje komunikacije sa svetom. I lepo mi je što mi se klasičnim pošiljkama ne javljaju neke belosvetske vračare (poput nekakve Sare Felder koja mi dva puta dnevno šalje nekakve horoskope i tajne poruke) ili oni prevaranti (koji me obaveštavaju da sam dobio nekoliko stotina hiljada funti na nekakvoj engleskoj lutriji)

 

Doznao sam da se zove Dejan, zastanem uvek s njim na ulici i razmenimo utiske o životu i nesrećnim liderima nacije. Video sam da bistrije razmišlja od većine novinara koje znam, a on je mene uvek obasipao pitanjima na koja nije lako odgovoriti. Kad su mi pristizale neke kabastije pošiljke, knjige i samo knjige, ostavljao mi ih je na kućnom pragu da se ne lomatam po poštama, gde gomile penzionera uvek dežura kako im nešto ne bi izmaklo.

 

A onda mi je sredinom januara Dejan rekao kako se više nećemo viđati, jer je dobio reon u drugom delu grada. Malo sam se rastužio, znam da će ga naslediti neko ko zna svoj posao (na poštare se nikad nisam žalio). Ali s kim ću razmeniti nekoliko rečenica kad je u mom čuburskom kraju ostao samo neki natušten svet koji ponekad ne zna ni ime grada u kome se nalazi?

 

Nemojte pomisliti da imam nešto protiv e-mailova. Toliko korisnih poruka stiže sa raznih strana sveta, deo moje porodice živi u rasponu od Chicaga i Montreala do Skopja i Sarajeva. Pošto smo svi postali lenji za klasično pisanje pisama (uzgred, cene deluju kao mala Božja kazna).

 

Tu i tamo doznamo šta se zbiva, svi uglavnom tuguju za onim što je bilo ili zbog onog što nas sve čeka (susret sa Višnjim, kojim ima strpljenja sa nesećnim Zemljanima.

 

A tek ako poželite da pošaljete knjigu preko mora, taksa uveliko premašuje cenu poslate knjige, premda u obratnom smeru tako visoki nameti ne važe. Ali naviklo se u ovom delu Balkana da se kažnjavaju pismeni i radoznali.

 

Ne slučajno, u mnogim našim filmovima i popularnim tv-serijama uvek su bili najsimpatičniji seoski učitelji, doktori i poštari. Popovi su, poput čuvenih Sremčevih junaka, više služili za blagorodnu šalu. Ali glavnu vezu sa veliki svetom činio je poštar. U sjajnom dugometražnom dokumentarnom filmu ”Pileći izbori” mladog autora Gorana Radovanovića (film je osvojio nekoliko važnih međunarodnih priznanja) glavni junak je mladi poštar koji obilazi tetku na selu, a komšije ga saleću svakakvim pitanjima.

Iako su nam kompjuteri promenili komunikaciju sa svetom, svi računi, opomene i pritužbe još stižu klasičnom poštom. Sa poštarima se promenio izgled naše civilizacije, jer kad su stare tatarske glasonoše zamenili poštanski glasnici, palanka se otvorila prema svetu

 

Film je načinjen pre nekoliko godina, ali će još dugo delovati kao da je juče snimljen.

 

Kad sam pominjao Dejana, mislio sam na nekog ko svoj posao obavlja sa osmehom i kojeg sve komšije znaju. Donosio je nekom starijem svetu penzije da ne bi stajali po poštanskim redovima, popunjavao formulare i obrasce, što mu nije u opisu službe.

 

Iako su nam kompjuteri promenili komunikaciju sa svetom, svi računi, opomene i pritužbe još stižu klasičnom poštom. Sa poštarima se promenio izgled naše civilizacije, jer kad su stare tatarske glasonoše zamenili poštanski glasnici, palanka se otvorila prema svetu.

 

Ne slučajno, najbolji vestern i jedan od najboljih filmova svih vremena zove se ”Poštanska kola”. Sve se događa oko ovih kola koja uz važne pošiljke prevoze i putnike, a banditi i indijanska plemena vrebaju da zaplene sve što se prenosi. No tu je John Wayne koji uopšte nije poštar, ali brani čast američke pošte i putnika koji putuju zahvaljujući njoj. Kad su jednom zapitali velikana filmske režije Johna Forda šta je bilo potrebno da bi se napravio takav film, on je skromno rekao: kao u grčkoj tragediji, to je jedinstvo vremena, mesta i radnje, a kočije su kao antička pozornica, tu se vidi ko je kakav.

 

U istoriji filma poštari i poštanska služba su uvek igrali važnu ulogu. A tek poštarke! U sjajnom filmu Živojina Pavlovića ”Kad budem mrtav i beo” šarmantni probisvet Džimi Barka (Dragan Nikolić) upada u poštanski vagon u kojem đavolasta poštarka (Dara Čalenić) udara pečate. A kad ugleda Džimija! Počeli smo ozbiljnom pričom o ulozi pošte, elektronske i klasične, a stigli smo do škakljivih zgoda. U elektronskoj pošti nema zgodnih poštarki. Samo suvi podatak ili obmana.

Filed Under: BEO DIJAGNOZE Tagged With: autogarf.hr, Beo-dijagnoze, Beograd, Dejan, e-mail, glasnik, glasonoša, internet, kolumna, kompjuter, komunikacija, laptop, lutrija, Milan Vlajčić, pismo, poruka, pošiljka, poštar, Sara Felder, Srbija

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT