Iz pouzdanog izvora saznajem: u jednoj (samo jednoj???) prigradskoj crkvi istaknut je plakat koji je moj informant dva puta pročitao da bi se uvjerio u zdravlje svojih očiju: Na plakatu ljupka djevojčica (djevojčica, a ne tinejdžerica ili mlada odrasla osoba) uzdignutim kažiprstom upozorava: Recimo NE rodnoj ideologiji! [Read more…]
Protiv diskriminacije djece u školama zbog vjere
Vesna Mihoković-Puhovski
Foto: Drago Pilsel
Pravobraniteljica za djecu, Ivana Milas Klarić, u svojoj je poruci povodom početka nove školske godine zatražila od Hrvatske biskupske konferencije da iz udžbenika vjeronauka ukloni one sadržaje koji dovode do diskriminacije djece na temelju vjerskih i svjetonazornih razlika. [Read more…]
Apel za toleranciju
Tolerancija nije formalno zalaganje za neke apstraktne pojmove, već praktična primjena vrijednosti za koje smo se kao društvo opredijelili, a koja se pokazuje i riječima i djelima. Istodobno, ona ne znači ignoriranje i pasivno promatranje kršenja prava drugih. Ugrožavanje prava drugih uvijek nas se mora ticati.
Tolerancija je stoga aktivno zauzimanje za poštovanje jednakih prava za sve, neovisno o tome jesu li žene ili muškarci, samohrani roditelji, osobe s invaliditetom, izvanbračni ili bračni parovi, hetero ili homoseksualne orijentacije, ove ili one nacije, vjere, ovog ili onog uvjerenja ili statusa. Ne zaboravimo da smo svi mi različiti od drugih u nekom aspektu i da svatko od nas po nečemu pripada nekoj manjini. Stoga svatko od nas može postati žrtvom predrasuda i stereotipa.
Događanja u 2013. pokazuju nam da je razina tolerancije za koju smo dosadašnjih godina mislili da je postignuta ozbiljno dovedena u pitanje. Nasilje povodom dvojezičnih natpisa u Vukovaru, javni govor o pripadnicima LGBT manjine, starijim osobama, migrantima i strancima svjedoče o sve većoj nesnošljivosti u Hrvatskoj. Jednako tako, fizički napadi na simbole i bogomolje manjina ili pak na aktiviste građanskih inicijativa očit su dokaz da institucije i pojedinci u hrvatskome društvu nisu dovoljno učinili kako bi razvili načela tolerancije.
Nesnošljivost među djecom zbog nacionalnih, regionalnih, ekonomskih, svjetonazorskih razlika, neprihvaćanje i izoliranje romske djece, djece s teškoćama u razvoju, siromašne djece, napadi na mlade pripadnike seksualnih manjina – sve su to odrazi ponašanja odraslih
Prihvaćanje različitih sposobnosti osoba s invaliditetom i puno poštovanje njihovih ljudskih prava u praksi znači obavezu društva da ukloni prepreke i osigura podršku, i u tome smislu hrvatsko društvo treba prijeći s riječi na djela. Kao i drugim manjinama, ljudima koji na različit način obavljaju aktivnosti zbog toga jer su slijepe, gluhe, gluhoslijepe, imaju teškoća u kretanju, imaju intelektualne ili psihosocijalne teškoće važno je da ih drugi ponajprije dožive i prihvate kao osobu, neovisno o njihovoj teškoći.
Nekad se smatralo kako su teškoće koje osoba ima prirodno ograničenje njezinih ljudskih prava, no danas znamo da ta prava ograničava upravo društvo zbog svoje neprilagođenosti različitim potrebama.
Netolerancija u ponašanju odraslih i prihvaćanje agresivne komunikacije kao uobičajene u privatnom i javnom prostoru, na internetu i drugdje neizbježno utječu na djecu pa se ista nesnošljivost i neprihvaćanje različitosti odražava i kao nasilje među vršnjacima. No, dok se agresivni ispadi odraslih toleriraju, svjedoci smo izrazito netolerantnog odnosa odraslih prema djeci s problemima u ponašanju, uz zahtjeve za oštrijim kaznama.
Nesnošljivost među djecom zbog nacionalnih, regionalnih, ekonomskih, svjetonazorskih razlika, neprihvaćanje i izoliranje romske djece, djece s teškoćama u razvoju, siromašne djece, napadi na mlade pripadnike seksualnih manjina – sve su to odrazi ponašanja odraslih i zabrinjavajući simptomi dugogodišnje nebrige društva i države za djecu i mlade.
Tolerancija je nužan preduvjet ostvarivanja ljudskih prava, što znači da kao pojedinci i pojedinke, ali i kao društvo: NE toleriramo diskriminaciju, NE toleriramo govor mržnje i zločine iz mržnje, NE toleriramo homofobiju, NE toleriramo ksenofobiju, NE toleriramo ni jednu inicijativu i zahtjev da se nekome uskrate prava na slobodu, jednakost, ljubav i obitelj
Pravno uobličena načela tolerancije koja prihvaćamo kroz međunarodne dokumente o ljudskim pravima ne predstavljaju konačan civilizacijski doseg, već nešto na čemu se neprestano mora raditi i o čemu građane treba kontinuirano i sustavno poučavati. Stoga je potrebno da konačno zaživi građanski odgoj u obrazovnom sustavu, u punini i na svim obrazovnim razinama, kako bi djeca od rane dobi stjecala znanja i vještine koje će im pomoći da se razviju u tolerantne članove društva koji poštuju različitosti, a ti sadržaji trebali bi biti i sastavnim dijelom obrazovanja odraslih.
U stvaranju tolerantnog okružja posebno je važna uloga javnih osoba – političara, istaknutih aktivista, sportaša, slavnih osoba – jer oni utječu na oblikovanje javnog mnijenja, pa je njihova odgovornost za javni govor koji potiče nesnošljivost ili mržnju u društvu znatno veća.
U razvoju svijesti građana sve veću ulogu imaju mediji koji nas mogu učiti i navikavati na različitosti, ali isto tako i poticati stereotipe i predrasude. Osnovna funkcija medija jest objektivno praćenje zbivanja te slobodno, kritičko preispitivanje društvenih pojava. No, nedvojbeno postoji specifična odgovornost novinara kada govore o temama vezanim za pojedine manjinske i ranjive skupine.
Tolerancija je nužan preduvjet ostvarivanja ljudskih prava, što znači da kao pojedinci i pojedinke, ali i kao društvo: NE toleriramo diskriminaciju, NE toleriramo govor mržnje i zločine iz mržnje, NE toleriramo homofobiju, NE toleriramo ksenofobiju, NE toleriramo ni jednu inicijativu i zahtjev da se nekome uskrate prava na slobodu, jednakost, ljubav i obitelj.
Lora Vidović, pučka pravobraniteljica
Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova
Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom
Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu
U Hrvatskoj je trudnoća opravdan razlog za otkaz
Žene i muškarci nemaju jednaka prava i jednake šanse na tržištu rada, ali ni u drugim segmentima društva, istaknuto je na međunarodnoj konferenciji “Mlade žene i rodna ravnopravnost u postjugoslavenskim društvima: istraživanja, prakse i politike”.
Rezultati istraživanja izneseni na konferenciji upozoravaju na velik problem rodne diskriminacije žena ne samo u Hrvatskoj već i ostalim zemljama bivše Jugoslavije. Stoga su brojni znanstvenici iz područja antropologije, sociologije, psihologije i stručnjaci iz javnih institucija izlaganjem svojih najnovijih istraživanja željeli definirati smjernice koje bi pomogle smanjenju rodne diskriminacije.
Istaknuta je i važnost rodno osviještene politike u obrazovnom sustavu. Naime, utvrđeno je da nastavnice i nastavnici mogu utjecati na održavanje mehanizama odabira temeljenog na spolu. I dr. sci. Branislava Baranović, ravnateljica i znanstvena savjetnica u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu, uočila je veliku rodnu diskriminaciju tijekom istraživanja zastupljenosti i portretiranja žena i muškaraca u udžbenicima književnosti.
”Istraživanja su pokazala da likovi muškaraca kvantitativno dominiraju udžbenicima. Drugim riječima, oni su puno češće glavni likovi u osnovnim tekstovima udžbenika i o njima se češće govori u metodičkim prilozima. Isto tako, kada je riječ o načinu oslikavanja i portretiranja muškaraca i žena, također postoje osobine koje se daju samo muškarcima i one koje se daju samo ženama. Očit je stereotipan prikaz. I sami nastavnici su, prema našim istraživanjima, skloni tomu. Naime, čak 90 posto učenika smatra da nastavnici u nastavi primjenjuju stereotipne obrasce. Naprimjer, nastavnici vrlo često ističu da su neki predmeti ili škole primjereniji dječacima nego djevojčicama. To je zabrinjavajući podatak jer se tako određuje obrazovna i profesionalna karijera učenika. Treba stoga raditi s nastavnicima kako bi postali više rodno osviješteni”, smatra dr. sci. B. Baranović.
Zanimljivo je bilo i izlaganje pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić, koja se dotaknula važne teme diskriminacije mladih žena na tržištu rada u Hrvatskoj. Osim što je poznato da žene prevladavaju u slabije plaćenim sektorima tržišta, roditeljstvo je jedan od razloga za manju zaposlenost žena. Cilj istraživanja koje su zajedno provele udruga Roda i HZZ na uzorku od 963 mlade žene koje su u vrijeme radnog odnosa bile trudne ili su imale malu djecu bio je utvrditi susreću li se žene u Hrvatskoj s diskriminacijom na radu povezanom uz trudnoću, spol i materinstvo.
”Rezultati su poražavajući. Za početak, žene su najčešće radile na temelju ugovora na određeno vrijeme. Primjerice, u 2012. godini sa ženama je takav ugovor sklopljen u osam posto slučajeva, a s muškarcima u 19,5 posto slučajeva. Isto tako, nakon što su žene otišle na rodiljni, ugovori su im automatski prestali ili istekom ugovora o radu ili im je, ako su radile na neodređeno vrijeme, radni odnos prekinut zato što su npr. proglašene viškom radne snage. Ako zbrojimo ta dva postotka, prekide ugovora na određeno vrijeme i prekide zbog nekih drugih razloga, u 55,3 posto slučajeva radni odnos prekinut je gotovo automatizmom u vrijeme trudnoće ili neposredno nakon povratka na posao”, kazala je pravobraniteljica.
I u drugim segmentima istraživanja o pravima žena vidljiva je diskriminacija. U 50 posto slučajeva su ženama koje su zadržale posao nakon trudnoće na razne načine uskraćivana prava koja su dobila na temelju radnog odnosa, primjerice, više nisu napredovale, nisu imale pravo na godišnji odmor u normalnom trajanju ili su raspoređene na niže, jednostavnije poslove. I tijekom intervjua za zapošljavanje mlade žene dočekuju pitanjima: “Imate li djece?”, “Namjeravate li ih imati?” i sličnima. Takva pitanja muškarcima nikada ne postavljaju, istaknula je pravobraniteljica te poručila: “Zakon o radu mora sadržavati odredbe koje će jamčiti poštovanje ravnopravnosti, ali i one o strožem nadzoru poslodavaca. O tome sam već razgovarala sa HZZ-om i državnom inspekcijom rada. Dogovorili smo se da će oni, kada od njih zatražimo nadzor u slučajevima diskriminacije, i provesti detaljan nadzor kako bi se pokrenule sankcije prema tim poslodavcima. Trebamo učiniti sve kako takvi slučajevi ne bi prolazili neopaženo.”