U zaglušujućoj medijskoj buci oko američkih predsjedničkih izbora i time o ranjivosti suvremene demokracije, kao i u zaglušujućoj medijskoj buci o broju zaraženih i oboljelih od koronavirusa u Hrvatskoj i svijetu, o broju teško oboljelih i onih na respiratorima, o broju ozdravljenih te – s posebnim naglaskom – o broju umrlih (kako bi govorom o smrti mnoge natjeralo da se pridržavaju epidemioloških propisa), zaboravismo postaviti pitanje: kad ćemo konačno dobiti nove zakone, tzv. Zakon o pobačaju i tzv. Zakon o reguliranju prostitucije? [Read more…]
U kamenu
Kaleidoskop Meyerovih slikovitih likova svjedočio je padu Zida 1989. godine te političkoj, ekonomskoj i zakonodavnoj tranziciji prema novim oblicima sloboda, koje se i dan-danas često iskrivljavaju. Te su osobe na razne načine uključene u seksualni rad koji se u ovom tekstu ne romantizira, niti se opisuje voajerski, nego se tematizira čak i kad je prisilan ili povezan s maloljetnicima, u nekome neimenovanom gradu koji snažno podsjeća na Leipzig.
Ovo svjedočanstvo o rubovima društva, prostituciji, svodništvu i s njima povezanim sudbinama otvara nove vidike vezane uz tu ekonomsku granu koja postaje sve moćnijom i sve dostupnijom, no koja i dalje nije lišena kriminala i eksploatacije. Clemens Meyer navedene je teme istraživao petnaest godina, dok je na ovome romanu intenzivno radio oko osam godina.
***
Ova istodobno strašna i prelijepa knjiga o jednom od najstarijih zanata na svijetu izaziva vrtoglavicu i razbija svaku čitateljevu iluziju. Rijetko koji pisac Meyerova naraštaja umije pisati na taj način.
Süddeutsche Zeitung
Clemens Meyer napisao je roman o “noćnoj” strani naše sadašnjosti, o prostitutkama, svodnicima i njihovim mušterijama – ali istodobno je napisao i potresno i snažno književno djelo o povjerenju i izdaji, o čežnji i samoći.
Frankfurter Allgemeine Zeitung
Najuzbudljivi, najneobičniji roman ove jeseni.
Der Tagesspiegel
U kamenu je velik i važan roman. Na prepoznatljiv način uzdiže se iznad društvenoga kozmosa u kojem se odigrava – prostitucija kao grana privrede ovdje je pars pro toto. Jedno poglavlje prepuno citata iz Marxova Kapitala savršeno funkcionira povezujući ekonomske varijable iz industrije seksa s Marxovim paradigmama. Clemens Meyer napisao je prije svega knjigu o ekscesivnom, o onom iza granica.
Die Tageszeitung
***
Clemens Meyer (rođ. 1977. u Halleu) autor je brojnih proznih tekstova i scenarija, a piše i kazališne komade i novinske kolumne. Dobitnik je brojnih njemačkih književnih nagrada i stipendija, a za zbirku priča “Noć, svjetla” (OceanMore, 2010.) nagrađen je 2008. godine i Nagradom Leipziškog sajma knjiga. Objavio je i roman “Als wir träumten” (Kad smo sanjali) 2006. i knjigu autobiografskih proza “Gewalten” (Sile), 2010. godine. Za roman “U kamenu” 2014. dobio je Književnu nagradu grada Bremena. Za scenarij “In den Gängen” (U hodnicima), koji se temelji na njegovoj kratkoj priči, Meyer je zajedno s Thomasom Stuberom 2015. godine osvojio Nagradu njemačkih scenarista.
***
Naslov: U kamenu
Autor: Clemens Meyer
Prijevod: Helen Sinković
Izdavač: Naklada OceanMore
Godina izdanja: 09/2015.
Broj stranica: 488 str.
Uvez: Meki uvez
ISBN 9789533320304
(Više novih knjiga na Moderna vremena info).
Svjetska etika (8)
DEKLARACIJA O SVJETSKOJ ETICI
Parlament svjetskih religija
Chicago, 4. rujna 1993.
***
III . Četiri neopozive smjernice (nastavak).
- Obveza njegovati ravnopravnost i partnerstvo između muškaraca i žena
Ruganje zdravom razumu
Posle mnogo natezanja i nedoumica hoće li biti održan ili ne, u Beogradu je ipak održan takozvani ”prajd” ili ”gej parada”.
Ova šetnja beogradskim ulicama dugo je vremena prava noćna mora za vlasti i za veći deo srpske javnosti. Snažan pritisak Evropske unije da Srbija mora omogućiti i takvu vrstu ravnopravnosti i da ne može računati na članstvo u toj organizaciji ako ne ispuni uslove koji se postavljaju u jednom od pristupnih poglavlja izazvao je prave potrese u srpskom društvu.
Predstavnici najviše vlasti su sa očitom mrzovoljom preuzeli ovu obavezu kao nešto mučno što se ipak mora učiniti, kao ”krupnu žabu koja se mora progutati” (izraz Zorana Đinđića) šaljući poruke javnosti i svojim istomišljenicima kako oni to najrađe ne bi, ali što se mora, mora se, inače naš Titanik, koji se jedva održava na površini posle sudara sa ledenom santom ekonomske i finasijske krize, ode pod led, zauvek na dno.
Sve ono što se događalo uoči, za vreme i posle ”prajda” svedočilo je, međutim, još jednom, o potpunoj nedoraslosti i nezrelosti većeg dela srpskog društva. Još jednom se pokazalo kako su aveti iz devedesetih još uvek tu, prisutne i uticajne, da su predrasude i stereotipi samo osnaženi, a da na društvenoj sceni dominiraju nasilni, frustrirani, a samim tim i veoma opasni elementi
Nekoliko stotina pripadnika gej populacije uz podršku više stranih ambasadora i nekoliko predstavnika srpskih vlasti i organizacija koje se zalažu za ljudska prava prošetalo se unapred strogo određenom trasom, obezbeđivani od nekoliko hiljada do zuba naoružanih policajaca.
Sve ono što se događalo uoči, za vreme i posle ”prajda” svedočilo je, međutim, još jednom, o potpunoj nedoraslosti i nezrelosti većeg dela srpskog društva. Još jednom se pokazalo kako su aveti iz devedesetih još uvek tu, prisutne i uticajne, da su predrasude i stereotipi samo osnaženi, a da na društvenoj sceni dominiraju nasilni, frustrirani, a samim tim i veoma opasni elementi.
To stanje netolerancije i netrpeljivosti najbolje je u svojoj poslanici izrazio srpski Patrijarh u ime Srpske pravoslavne crkve koja po se svim anketama nalazi na vrhu institucija koje narod poštuje i uvažava. Umesto da pozove na razumevanje i poštovanje svih oblika različitosti, Patrijarh je raspirivao strasti i otvoreno prizivao nasilje.
Srpska pravoslavna crkva, kako je saopštio Patrijarh, osuđuje održavanje Parade ponosa kao ”besprizorni skup nametnut Srbiji i Beogradu” sa porukom da njeni učesnici ”imaju pravo da paradiraju, ali samo o svom trošku i trošku svojih nalogodavaca”. Tako govori Patrijarh koji je na čelu institucije koja je parazitska, živi od dotacija dobivenih od države, ne plaća poreze toj državi i čiji se službenici, popovi, penzionišu o trošku države. Beneficije bez presedana, povlašćenost bez presedana u jednoj siromašnoj državi.
Patrijarh dalje izjavljuje kako se gej paradom ”brak i porodica planski ruše”. Osuđuje homoseksualnost kao bolest. A u redovima njegove Crkve, među najvišim velikodostojnicima, vladikama, otkriveni su slučajevi pedofilije, zloupotrebe dece i muške prostitucije. Vladike su prošle nekažnjeno (…) To je nešto više od licemerja, od ruganja zdravoj pameti – to je uvreda razumu
Patrijarh dalje izjavljuje kako se gej paradom ”brak i porodica planski ruše”. Osuđuje homoseksualnost kao bolest. A u redovima njegove Crkve, među najvišim velikodostojnicima, vladikama, otkriveni su slučajevi pedofilije, zloupotrebe dece i muške prostitucije. Vladike su prošle nekažnjeno, i dalje se pojavljuju na crkvenim skupovima i svečanostima, uveliko zaštićeni, bez ijedne reči osude od strane brižnog, bogobojažljivog Patrijarha. To je nešto više od licemerja, od ruganja zdravoj pameti – to je uvreda razumu.
Patrijarh u slučaju održavanja parade predviđa nemire i nasilje u Beogradu, što zapravo ovakvim izjavama preporučuje i priziva podržavajući militante iz redova Dveri, Obraza i sličnih koji su uvek spremni za krstaški pohod protiv greha i grešnika, svuda osim u svojim redovima.
Održavanje ”prajda” na način kako je održan ponižavajući je za gej populaciju, za policiju i za srpsko društvo u celini. Ne može biti govora o nekakvoj pobedi, kako tumače organizatori šetnje, političari i neki predstavnici evropske zajednice. Izjavljivati tako nešto posle svega viđenog zaista je izvrtanje istine, iako sa dobrim namerama.
Pored svega toga, sam ”prajd” je ostao u senci prebijanja u još nerazjašnjenim okolnostima braće premijera Srbije i gradonačelnika Beograda od strane žandarmerije. Tom prizoru nasilja posvećeno je u medijima daleko više komentara nego samoj manifestaciji.
Nije problem rešen ako se upotrebi golema sila državnog prinudnog aparata da bi se omogućila šetnja jednom beogradskom ulicom u vrlo ograničenom vremenu jednoj manjoj grupi ”različitih”. To nije ničija pobeda, to je još jedan poraz svih, poraz čitavog društva, ruganje zdravoj pameti
Sve u svemu, onaj ko se nadao da se nešto promenilo u društvenoj svesti, da se iskoračilo iz ograničenosti i bede palanačkog mentaliteta mogao je da se uveri koliko je bio u zabludi, kako je još uvek samo utopija dosledno poštovanje ljudskih prava.
Jedan od ključnih problema srpske politike i većeg dela srpske javnosti bio je i ostao odnos prema manjinama, bile one etničke, rodne, socijalne. Taj odnos, uprkos pozitivnim zakonskim odredbama, nikada nije rešavan ni rešen na pravi i zadovoljavajući način. Otuda nezadovoljstvo u Vojvodini, Sandžaku, na jugu Srbije među Albancima i među različitim manjinskim grupama. Većina, očevidno, ne razume u čemu je suštinski značaj poštovanja manjinskih prava i njihovo sprovođenje u delo.
Sve ono što se događalo i što se još uvek događa oko održavanja ”gej parade” samo je zaoštrilo i u prvi plan izvuklo konzervativnost i netolerantnost većinskog dela srskog društva. Iskreno, to nije nikakvo iznenađenje. Ako je Beograd uoči i za vreme parade bio grad pod pravom opsadom, sa jedne strane od policije, sa druge od ekstremističkih nacionalističkih organizacija podržanih od Crkve i znatnog broja stanovništva, to je žalosna slika stanja koje se godinama ne menja, stanja ozbiljne zaparloženosti duha, neshvatanja sveta u kojem se živi.
Nije problem rešen ako se upotrebi golema sila državnog prinudnog aparata da bi se omogućila šetnja jednom beogradskom ulicom u vrlo ograničenom vremenu jednoj manjoj grupi ”različitih”.
To nije ničija pobeda, to je još jedan poraz svih, poraz čitavog društva, ruganje zdravoj pameti.