Znam mnogo ljudi koji ne gledaju sportske televizijske prijenose, pa ni one sa zimskih ili ljetnih olimpijskih igara. Znam također i ljude koji ne gledaju ni svjetska nogometna prvenstva. Ali znam i to da većina baš tih ljudi ne bi ni za živu glavu propustila priredbu otvorenja takvih velikih sportskih manifestacija.

I nisu to, da se razumijemo, oni što nisu propuštali gledati sletove u povodu Dana mladosti održavane tada na Stadionu JNA, nego običan svijet koji voli ono što se danas imenuje pojmom glamur, a što je uvijek bila i vrhunska prezentacija zemlje domaćina sa svim njezinim tehničko-tehnološkim dostignućima putem kojih se domaćin takvih planetarnih sportskih manifestacija globalno kulturološki, makar samo i folklorno-populistički i turistički, prezentira svijetu.

I ako ikad išta, nakon otvorenja Olimpijskih igara u Pekingu, otvorenje Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu očekivali su milijuni, jer su očekivali vidjeti prezentaciju velike zemlje nogometa i karnevala, sambe i salse, zemlje koja je danas sedma ekonomija svijeta i koja impresionira potencijalima unatoč svim socijalnim nemirima što su nogometno prvenstvo zamalo odveli na rezervni kolosijek.

Tako je umjesto prijenosa otvorenja Svjetskog prvenstva i najave utakmice kojom se to prvenstvo otvaralo monopolist učinio sve da se nijedno od toga dvoga ne vidi. Niti nam je BHRT pokazala otvorenje, niti nas je u tzv. specijalnoj emisiji upoznala sa zemljom domaćinom, brazilskim gradovima i stadionima, sitnim putopisnim detaljima, reportažama o toj velikoj i nadasve impresivnoj zemlji, ekipama koje otvaraju to prvenstvo, nego je sa svojim gostima uporno i uporno govorila o ”zmajevima”, a ti su ”zmajevi”, nota bene, igrali svoju utakmicu tek četvrti dan prvenstva

No, u BiH se televizija koja je kupila monopol na prijenose i u tom monopolu sve druge isključila, a koja sebe zove BHRT, već na samom početku izblamirala. Monopol je u ovakvim poslovima posve legitimna stvar, ali za monopol moraš biti kvalificiran i moraš pokazati da ga zaslužuješ. No, ovo je Balkan, draga – rekao bi pjesnik!

Tako je umjesto prijenosa otvorenja Svjetskog prvenstva i najave utakmice kojom se to prvenstvo otvaralo monopolist učinio sve da se nijedno od toga dvoga ne vidi. Niti nam je BHRT pokazala otvorenje, niti nas je u tzv. specijalnoj emisiji upoznala sa zemljom domaćinom, brazilskim gradovima i stadionima, sitnim putopisnim detaljima, reportažama o toj velikoj i nadasve impresivnoj zemlji, ekipama koje otvaraju to prvenstvo, nego je sa svojim gostima uporno i uporno govorila o ”zmajevima”, a ti su ”zmajevi”, nota bene, igrali svoju utakmicu tek četvrti dan prvenstva.

Baš su bili televizijski brzi i dnevno aktualni!?

Ne pokazati otvorenje u svom njegovu blještavilu, makar ono, potencijalno, bilo i čisti trijumf kiča (da bi se to znalo, moralo se vidjeti?!), nešto je što se još nikad na ovim prostorima nije dogodilo. Uskratiti svoje gledatelje, kojima si prethodno isključio sve druge tv-kanale, za takvo što – poraz je zdrave pameti i znak kratkovidnosti onoga tko želi privući ili zadržati tv-gledateljstvo. To su valjda u to predvečerje uradile još samo rigidne islamske zemlje da im gledateljstvo ne bi vidjelo golišave Brazilke ili što već… U BiH je to, najblaže rečeno, bilo izraz gluposti, neznanja, neinteligencije, jednom riječju – idiotizma…

A onda su nas nekompetentni voditelji tzv. specijalnih emisija i njihovi jedva kompetentni gosti – bivši nogometaši, a u biti doista polupismeni ljudi, koji sve što imaju reći o bilo čemu stane u najviše dvije-tri minute, gnjavili sat vremena u skandalozno lošem i neprofesionalnom programu s mnogo tehničkih pogrešaka kakve ova televizija nije pokazivala ni na svojim počecima. Iznimku je donekle činio termin 17-18 sati na dan kad je BiH igrala, doduše tek u 22 sata, a kad su doveli pisce Hemona i Burića i kad je konačno i u tom segmentu bilo ponešto dobro.

No, samo u tome i zahvaljujući gostima koji se nisu ustručavali, premda pristojno, ”korigirati” voditelje. Zamislite samo ovo: sedam dana uoči najduljeg dana u godini voditeljica goste u 17 sati pozdravlja s ”dobra večer”, a neće se smrknuti još ni tri sata potom, osim nama koji ih moramo gledati. Voditeljica, međutim, u obraćanju Hemonu sve vrijeme demonstrira da nije čula za vokativ (Hemone!), nego mu se uporno obraća u nominativu. S Burićevim prezimenom, srećom, nije imala problema.

Zamislite samo ovo: sedam dana uoči najduljeg dana u godini voditeljica goste u 17 sati pozdravlja s ”dobra večer”, a neće se smrknuti još ni tri sata potom, osim nama koji ih moramo gledati. Voditeljica, međutim, u obraćanju Hemonu sve vrijeme demonstrira da nije čula za vokativ (Hemone!), nego mu se uporno obraća u nominativu. S Burićevim prezimenom, srećom, nije imala problema

Tako da su se sa skandalozno osmišljenim i još skandaloznije realiziranim tzv. specijalnim emisijama (šta je tu specijalno?) još najboljim pokazali komentatori utakmica koji bi u kojoj drugoj zemlji jedva bili ”mali od kužine” kakvim ozbiljnim novinarima. Užasno je da njih ovdje moram pohvaliti, jer oni su tuga i jad onoga što se zove Javni rtv-servis BiH u svakom smislu i ne najposlije – u jezičnom. Jer oni jedva da (re)prezentiraju išta i ikoga, a kamoli svoju struku.

Doduše BHRT – da! Njih da! To je njihov plafon! To demonstriranje krajnje upitnog znanja, obrazovanja i minimuma (očekivane) kompetencije za posao koji rade. Dobro, ne bih im baš osporio njihov galamdžijski patriotizam… Nekima od njih bih ga čak i zabranio!

Daleko bi nas odvelo nabrajanje gluposti koje smo čuli i samo prva četiri dana, a valja ih slušati i gledati cijeli mjesec. Oni su kazna svima onima koji vole nogomet! Valjda je to tako u životu. Svaki užitak ima i svoju lošu stranu.

Suočimo se ipak s ponečim iz njihove čudesne ”bisernice” da ne bi ispalo kako govorim napamet. Naši novinari/voditelji u studiju, a obavezno su tu jedna djevojka i jedan muškarac, vide ”razne kolorite”, govore o ”vremenskom periodu” (valjda može biti i prostorni?), uvjeravaju nas da je tamo neki trener ”rekao izjavu”, novinarka pak ”želi da poželi našim zmajevima”, a poštapalice ”dakle”, ”naravno”, ”u svakom slučaju” cure im iz usta.

Kad više nemaju što reći ni oni, ni jadni im gosti, a da popune vrijeme, po pet puta vrte jedno te isto, onda kažu ”eto to bi bilo to” (ne kažu što?). A da bi i ženska u studiju bila korisna, da ne bi tu bila samo zarad gender-korektnosti, ona je zadužena da bivšim nogometašima, a sad gostima u studiju postavlja pitanja tipa ”koju bi taktiku predložio Hrvatima protiv Brazila” ili što misli koju je trener ”strategiju pripremio za drugo poluvrijeme”… Uz taktike i strategije, kao da su u kladionici, pitaju još i za prognoze rezultata. A konstrukcije tipa ”što po vama znači…” i ”ko je po vama”… onečišćuju zrak. I tako sat vremena: trla baba lan…

A onda dođe vrijeme prijenosa utakmica i jave se BHRT-komentatori koji nam ”prenose” utakmice, kako oni kažu, s Mundijala… Da, njima je sve i uvijek mundijal, a ne kažu nam zašto bi to bio mundijal. Mundijal im je i u Francuskoj, i u Južnoafričkoj Republici, i u Njemačkoj i u Brazilu… Zašto nekad nije mondijal, zašto nekad nije Weltmeisterschaft, zašto nije FIFA Worl Cup, zašto nije svjetsko nogometno prvenstvo, šampionat svijeta u nogometu? Zato što je riječ o profilu novinara koji misli da učenije zvuči ako kaže da je riječ o mundijalu ili da to impresionira njegove ponosne ukućane i susjede… A mundial je samo pridjev!

A budući da nemaju dovoljno reklama, neku nagradnu igru (kao ranijih godina), reportaže ni iz bh. gradova (dobace do sarajevske glavne ulice!), u svakoj emisiji uvijek izgovore brda banalnosti o ”zmajevima”, a ništa i doslovce ništa o onome što je aktualno za prvu narednu utakmicu, za taj natjecateljski dan, o gradu u kojemu se igra, o stadionu, o nekim zanimljivim detaljima koji se mogu naći na bilo kojemu portalu, u novinama… A, eto, tamo su našim novcem poslali novinare, a imaju tobože i svoju sportsku redakciju… I k tomu imaju cijeli dan za pripremu…

Ne, ništa, jer amaterizam, nekompetencija i monopol uvijek idu zajedno… Monopol na glupost. Uh, kad se sjetim koje je sportske novinare imala bivša Juga!

A onda dođe vrijeme prijenosa utakmica i jave se BHRT-komentatori koji nam ”prenose” utakmice, kako oni kažu, s Mundijala… Da, njima je sve i uvijek mundijal, a ne kažu nam zašto bi to bio mundijal. Mundijal im je i u Francuskoj, i u Južnoafričkoj Republici, i u Njemačkoj, i u Brazilu… Zašto nekad nije mondijal, zašto nekad nije Weltmeisterschaft, zašto nije FIFA Worl Cup, zašto nije svjetsko nogometno prvenstvo, šampionat svijeta u nogometu?

Zato što je riječ o profilu novinara koji misli da učenije zvuči ako kaže da je riječ o mundijalu ili da to impresionira njegove ponosne ukućane i susjede… A mundial je samo pridjev! Kad smo već kod pridjeva, koje tek naši komentatori bogatstvo pridjeva poznaju. Netko ima ”strašnu reprezentaciju”, netko ”strašan šut”, a tamo netko je ”strašno pogriješio”…

Da, znaju oni i za pridjeve ”sjajan” i ”popularan” i možda još poneki. Dovoljno! Ne može svatko biti Milka Babović ili Mladen Delić. Našim je novinarima ”puno” odrednica za ”mnogo”, jer oni ne znaju da ”puno” ne mora biti i ”mnogo”, a ”mnogo” ne nužno ”puno”… Ali stoga će nas uvjeravati da se ”južnjački mentalitet njeguje” i da se ”Nizozemci znaju radovati” ili da ”Švicarci nisu Švicarci” jer imaju mnogo igrača s albanskim, hrvatskim i turskim prezimenima…

Kako stvari stoje s ostalim mentalitetima i radovanjima drugih kad postignu zgoditak, valjda ćemo u ovih mjesec dana (oni bi rekli u ovom vremenskom periodu!) tek doznati, kao i to jesu li Amerikanci Amerikanci, Australci Australci ili Englezi i Francuzi Englezi i Francuzi budući da u reprezentacijama imaju toliko ”stranih” prezimena ili toliko crnih nogometaša, itd. A mogli su, kad su se već dali na tako dalek i skup put, ti novinari naučiti čitati i imena sudaca, manje poznatih nogometaša ili se npr. raspitati kako se čitaju imena na njemačkom, jer Nijemci tek trebaju igrati, a oni Švicarca Stockera uporno izgovaraju sa ”s” umjesto ”š”…

Tužno je koliko BHRT podcjenjuje i vrijeđa svoje gledateljstvo. Tužno je koliko je to ispod razine takve svjetske sportske smotre, a osobito s obzirom na povijesni uspjeh – prvi plasman BiH na svjetsko nogometno prvenstvo. No, najtužnije je da oni sve to u svojoj nekompetentnosti i intelektualnoj skučenosti uopće i ne vide!