autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Crni Marko – Crveni Marko

Autor: Andrej Šimić / 16.07.2015. Leave a Comment

Andrej ŠimićPod pretpostavkom kako je Joža u smiraj svoga životnog vijeka odlučio, barem donekle, utišati glasove vlastite savjesti te iznijeti na očigled mnoštva jednu objavu čiji sadržaj zasigurno upućuje na klasifikaciju državna tajna, možemo zaključiti da je godinama najavljivana lustracija počela.

Nije Marko isključivo crn, Marko je i crven, veli Joža. [Read more…]

Filed Under: ODJECI Tagged With: Andrej Šimić, crno, crveno, Joža, jugoslavenstvo, katoličke omladince, lustracija, Marko, nostaljiga, psihoanaliza

Psihoanaliza Savske 66

Autor: Damir Pilić / 05.03.2015. 1 Comment

Ne možete stranačku vojsku postrojavati na Trgu bana Jelačića, ali možete u Savskoj ulici – to je rezon Ministarstva unutrašnjih poslova u odnosu na pokušaje stranačkih milicija da postanu javni faktor u našem društvu.
 

Naizgled, MUP ima dvostruki aršin: ministar policije u četvrtak je stranci A-HSP zabranio najavljeno subotnje postrojavanje ‘stranačke vojske“ na Trgu bana Jelačića, dok istovremeno HDZ-u dopušta već višemjesečno postrojavanje ”stranačke vojske“ u Savskoj ulici. Kažemo ”naizgled“, jer to ipak nisu iste stvari, pa je i logično da aršin nije isti.

Za razliku od A-pravaša, HDZ još nije skupio hrabrosti da otvoreno kaže kako se u Savskoj 66 logoruje pod njegovim pokroviteljstvom. U neku ruku, ustaše se iskazuju iskrenijima od demokršćana

 

Prije svega, A-HSP je otvoreno profašistička stranka, koja to niti ne krije. Njihov čelnik nekidan je pred zgradom Prekršajnog suda u Koprivnici pjevao ustašku koljačku budnicu koja slavi najveći ološ našeg naroda. A pred rečenim Sudom se i našao jer je lani tijekom proslave antifašističkog ustanka u Srbu preko razglasa puštao istu tu koljačku pjesmu.
 

Dakle, ako se netko pita gdje to paranoični novinari u našoj demokratskoj zemlji vide fašizam – eto mu odgovora. Stoga je i razumljivo objašnjenje ministra policije zbog čega je zabranio ustaško orgijanje na Trgu: ”Taj bi skup uznemirio građane, a i u suprotnosti je sa svim temeljnim vrijednostima.“

 

S druge strane, premda je evidentno da višemjesečno taborovanje HDZ-ove ”stranačke vojske“ u Savskoj 66 također uznemiruje veliki dio hrvatskih građana, ne može se reći da je u suprotnosti sa svim temeljnim vrijednostima. Štoviše, Domovinski rat – kojeg se u Savskoj 66 brani od navodnih Jugoslavena – sâm po sebi predstavlja jednu od temeljnih vrijednosti suvremene hrvatske države.

 

Jedina je ”caka“ što taj Domovinski rat nitko niti ne napada.
 

Osim toga, za razliku od A-pravaša, HDZ još nije skupio hrabrosti da otvoreno kaže kako se u Savskoj 66 logoruje pod njegovim pokroviteljstvom. U neku ruku, ustaše se iskazuju iskrenijima od demokršćana.
 

No, ovdje nas ne zanimaju neiskreni ljudi, nego oni koji već mjesecima drežde pod šatorom u Savskoj, iskreno vjerujući da brane Hrvatsku i Domovinski rat od ”četnika“ i ”Jugoslavena“, kao da je opet 1991. godina.

Gledano psihološki, to je beskrajno tužna priča, jer se radi o ljudima kojima je taj navodno nezavršeni rat i danas, punih dvadeset godina nakon njegova kraja, glavni sastojak života. Vremenska perspektiva ovih ljudi je zamrznuta: oni žive u beskonačnom danu koji se ponavlja, Ljeta Gospodnjega 1991

 
Gledano psihološki, to je beskrajno tužna priča, jer se radi o ljudima kojima je taj navodno nezavršeni rat i danas, punih dvadeset godina nakon njegova kraja, glavni sastojak života. Vremenska perspektiva ovih ljudi je zamrznuta: oni žive u beskonačnom danu koji se ponavlja, Ljeta Gospodnjega 1991.
 

Indikativan je nekidašnji prizor kad je mladi 30-godišnji Marko Grahovac došao u Savsku da protestira zbog svoje i generacijske bijede, da bi bio dočekan ljutitim pitanjem: ”A koliko si vremena proveo u rovu?“

 

Iako je bilo očito da je mladić 1991. bio dijete – točnije šestogodišnjak koji, dakle, na početku rata nije bio dozreo ni za osnovnu školu, a kamoli za rov – našao se suočen s pitanjem o svom ratnom putu. Njemu je od 1991. prošlo 24 godine, ali onima koji su mu postavili ratno pitanje jedva da je prošlo 24 minute.
 

Drugi iskonski prizor kolektivnog PTSP-a odvio se dva dana kasnije, prilikom ”anti-šatorskog“ prosvjeda, kada je policija između dvije antagonističke kolone formirala kordon kako bi spriječila fizičko nasilje. Pojedini ”anti-šatoraši“ povikali su ”Ovo je represija“, a u redovima ”šatoraša“ to su – prema novinskim izvještajima – čuli kao ”Ovo je Srbija“.
 

Priznajem, taj me auditivni nesporazum podsjetio na kalvariju jedne meni bliske osobe koja je 1991. do zadnjeg dana branila Vukovar i potom prošla višemjesečne torture u logoru Sremska Mitrovica. Malo nakon rata taj se čovjek vozio noću autom iz Zagreba prema Dalmaciji i negdje između Senja i Karlobaga, u nekom momentu onih ubitačnih okuka, odjednom impulzivno skrenuo prema moru: tek je pribranost njegova suvozača, koji je uspio zgrabiti i ispraviti volan, spriječila katastrofu.
 

”Šta radiš?“ povikao je suvozač. ”Pa zar ih ne vidiš?“ izbezumljeno je vikao vozač. ”Zar ne vidiš ovu ogromnu srpsku zastavu i ove četnike koji se spuštaju prema nama, vidiš koliko ih ima?“ vikao je vozač. ”Sine, nema srpske zastave, nema četnika. Rat je gotov, sine“, uspio je suvozač uvjeriti vozača i ta se vožnja ipak sretno završila.

Savska 66 njihova je ratna čuka, koju moraju držati dok im ne dođe smjena, jer ako je puste, ostaje im jedino povratak u tužnu prazninu u kojoj samo njima vrijeme stoji, dok svima drugima teče. Ako svi odemo u 21. stoljeće, oni će ostati beskrajno usamljeni u svojoj 1991. godini. To je problem koji nije nerješiv

 

Vratimo se u Savsku 66. Nije problem ako je netko od riječi ”represija“ krivo čuo riječ ”Srbija“. Problem je što mnogi od tih ljudi pod šatorom već 24 godine stalno čuju uzvike ”Ovo je Srbija“. Iako to odavno više nitko ne viče, oni to stalno čuju, u svemu, u svakom potezu svake vlasti koja nije HDZ-ova. Tako se ne može živjeti.
 

Psihološki se može razumjeti zašto dio branitelja čuje nepostojeća skandiranja i vidi nepostojeće ”četnike“ i ”Jugoslavene“. Zato što je 1991. godina jedino herojsko doba njihovih života, jedino vrijeme kad su istinski živjeli i bili važni.

 

Savska 66 njihova je ratna čuka, koju moraju držati dok im ne dođe smjena, jer ako je puste, ostaje im jedino povratak u tužnu prazninu u kojoj samo njima vrijeme stoji, dok svima drugima teče. Ako svi odemo u 21. stoljeće, oni će ostati beskrajno usamljeni u svojoj 1991. godini.
 

To je problem koji nije nerješiv. Ali ”tajanstveni organizatori“ Savske 66 ne doprinose rješenju. Dapače, upravo oni oživljavaju nepostojeće glasove i zastave.

 

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

 

Filed Under: OSVRT Tagged With: A-HSP, Domovinski rat, HDZ, Marko Grahovac, mup, psihoanaliza, PTSP, Savska 66

Ima života i bez nogometa

Autor: Ante Tomić / 23.06.2014. Leave a Comment

Evo me već drugi dan u Beču i još se ne mogu naviknuti, zapanjeno se okrećem ne shvaćajući gdje sam se to našao. Nema velikih televizijskih ekrana na pločnicima ni zastavica na automobilskim krovovima i retrovizorima, konobarice u kafićima ne nose kopačke i štucne, a muškarci piju pivo jer im se naprosto sviđa okus fermentiranog ječmenog slada, a ne stoga jer je njihova patriotska obaveza napiti se ako njihovi pobijede ili, još više, izgube.

 

Ovdje su, u najkraćem, svi savršeno ravnodušni na Svjetsko prvenstvo. Volio bih da sada mogu reći kako je narod koji je čovječanstvu dao Mozarta, Mahlera, Haydena i oba Straussa, Freuda, Klimta i Schielea aristokratski prezreo prostačku pučku razbibrigu poput natjeravanja kožne mješine po ledini, ali to, bojim se, ne bi bila istina.

 

Razlog je nezainteresiranosti za Mundijal prije u činjenici da se Austrija na njega nije plasirala.

Može se i bez nogometa. Austrija sasvim dobro funkcionira i ako propusti najveći događaj u povijesti svemira. Nije bogzna kakav nedostatak kada vas to zaobiđe. Ima emocija i mimo strahovite živčane uznemirenosti, vrištanja i plakanja, trganja odjeće iz ushita ili očaja

 

Kako bilo, jedno je sigurno. Bečlije bez ostatka potvrđuju.

 

Može se i bez nogometa. Zemlja sasvim dobro funkcionira i ako propusti najveći događaj u povijesti svemira. Nije bogzna kakav nedostatak kada vas to zaobiđe. Ima emocija i mimo strahovite živčane uznemirenosti, vrištanja i plakanja, trganja odjeće iz ushita ili očaja.

 

Austrijanci lijepo mogu doživjeti prazninu i besmisao svojih mizernih egzistencija i bez gorčine da ih je japanski sudac sramotno okrao.

 

Štoviše, oni mi se čine mirniji i sretniji jer ne moraju trpjeti to sranje, jer slobodno vrijeme ispunjavaju budalaštinama koje manje bole.

 

Kasnije im je lakše vratiti se u stvarni svijet, posvetiti onome što je za njih i njihove obitelji sudbinski mnogo važnije od dvojbe između Eduarda i Jelavića.

 

Austrijanci su, blagoslovljeni bili, pošteđeni i šaljivih afera kao što je novinska objava nekolicine razgaćenih nogometaša kraj bazena.

 

Noćas kasno u hotelskoj sobi našao sam te skrivećki uslikane prizore na svim portalima i, neću vas lagati, s velikim zanimanjem sve ih pogledao.

 

Sa svim onim zelenilom muška je nogometna golotinja djelovala nešto pastoralno i mitološki, bila je to kao nekakva gej verzija slavne Balaševićeve balade o lepoj protinoj kćeri. Paparazzo tu, čučeći u grmlju, tiho pjeva:

Sportski novinari predstavljaju se, istina, kao nedvojbeno heteroseksualne osobe, oni su mačo svinje koje ponosno prde i podriguju, ali uvijek sam mislio kako tu mora biti nešto zatajeno, nešto o čemu bi psihoanaliza na koncu donijela zanimljiv pravorijek

 

Nisu znali gde sam ja,

Da ih krišom gledam kroz trsku i šaš,

A preko Amazone noć je pala…

 

Mnogi su bili zgranuti voajerskom drskošću medija, no mene ona nije začudila.

 

Nalazim je, naprotiv, vrlo predvidivom. Sportski novinari predstavljaju se, istina, kao nedvojbeno heteroseksualne osobe, oni su mačo svinje koje ponosno prde i podriguju, ali uvijek sam mislio kako tu mora biti nešto zatajeno, nešto o čemu bi psihoanaliza na koncu donijela zanimljiv pravorijek.

 

Nije bez vraga ako muškarci oduševljeno i ganuto pričaju o tjelesnim vještinama drugih muškaraca ili ako orgazmički zaurlaju u trenutku savršene sreće kad lopta jurne u protivničku mrežu.

 

Kad vam muškarac reče da je nogomet bolji od seksa, on bi možda želio kazati da nogomet na određeni način i jest seks, ali, eto, khm… nešto nepriličan.

 

Mislim, ja nikoga ne osuđujem. Sve je to meni, Bože mili, ljudski. Naprosto, njih su dvojica u Brazilu iza ručka popili više nego inače i slušajući ciku i raskalašeni kikot s bazena, jednome je došla neobična zamisao.

Ti mladići, baš kao ni itko drugi, ne zaslužuju da ih njihovi roditelji i djeca takve gledaju u novinama i na internetu. Ipak, na njihovu mjestu ja se ne bih dulje ljutio. Zloslutno će zvučati, ali možda će fotografije njihovih čvrstih muških stražnjica naposljetku biti jedino veselje koje su oni svojim obožavateljima u Brazilu napravili

 

“Ajmo gledat dečke kako se goli kupaju.”

 

“Ajmo”, dočekao je drugi spremno.

 

“Ali, nismo zato pederi”, ogradio se prvi oprezno.

 

“Bože sačuvaj”, potvrdio je drugi konsternirano. “Mi to radimo u interesu javnosti.”

 

“Ja volim ženske”, dodao je prvi, da ne bude nikakve zabune.

 

“I ja isto.”

 

Isključimo li homoerotsku znatiželju, teško je pojmiti što bi nekoga potaknulo da sakriven u žbunju snima nekolicinu golih dvadesetogodišnjaka. Drugačiji motiv ne nalazim ni u onih koji su te slike objavili, a objavili su ih svi, s izuzetkom možda Glasa koncila.

 

I zbog toga nas sve skupa treba biti sram. Riječ je o prvorazrednoj svinjariji, nepristojnosti bez presedana. Ti mladići, baš kao ni itko drugi, ne zaslužuju da ih njihovi roditelji i djeca takve gledaju u novinama i na internetu. Ipak, na njihovu mjestu ja se ne bih dulje ljutio.

 

Zloslutno će zvučati, ali možda će fotografije njihovih čvrstih muških stražnjica naposljetku biti jedino veselje koje su oni svojim obožavateljima u Brazilu napravili.

 

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Filed Under: OSVRT Tagged With: Ante Tomić, autograf.hr, Brazil, Eduardo, Freud, Hayden, internet, Jelavić, Klimt, Mahler, Mozart, nogomet, novine, osvrt, Prvenstvo, psihoanaliza, Schiele, Slobodna Dalmacija, sport, Strauss, život

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT