autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

I demokracije umiru!

Autor: Anna Maria Grünfelder / 10.09.2017. Leave a Comment

Anna-Maria Gruenfelder”Ugroze na koje se ne možemo pripremiti i koje ne znamo kako preduhitriti, ljudi ne shvaćaju ozbiljno”, upozoravao je poslijeratnu Europu bečki filozof Guenther Anders, ”filozof samouništavanja čovječanstva” (rođ. 1902. u Wroclavu, umro 1992. u Beču). [Read more…]

Filed Under: ADVOCATA DIABOLI Tagged With: Adenauer, Advocata diaboli, Anna Maria Gruenfelder, Anwar Sadat, Churchill, demokracija, Guenther Anders, Heinrich Heine, HOS, rabin, Roosevelt, SAD, Tito, Trump, ZDS

Sarajevska menora

Autor: Eliezer Papo / 23.02.2014. Leave a Comment

Abrahamova_djecaBilo je to 1966 godine, kada je grad Sarajevo slavilo 450-godišnjicu dolaska svojih prvih građana Jevreja, zbog kojih će, parsto godina kasnije, biti prozvano i Malim Jerusalimom (Čiku Jerušalajim).

 

Bilo kako bilo, tom je prilikom, ustaškim zločinima gotovo potpuno satrvena Jevrejska opština, poklonila gradu Kal grandi, odnosno Veliki hram (koji je tad postao Radnički i univerzitetski centar Đuro Đaković, a potom i Bosanski kulturni centar); koji, ionako, poslije njegove devastacije, 1941. godine, nikada nije uspjela renovirati – a Grad je, sa svoje, strane u dvorište istog tog Templa (tako su stare Sarajlije zvale Veliki hram, prije nego što su ga neke druge Sarajlije devastirale) postavio spomenik 450-godišnjici dolaska Jevreja.

Noć prije centralne manifestacije stigla je u Predsjedništvo sarajevske Jevrejske opštine i slika spomenika koji bi sutra trebao biti svečano otkriven – no, gle čuda, na kemenoj menori bilo je 6, a ne 7 krakova, koliko bi ih trebalo biti na svakoj menori

 

Elem, noć prije centralne manifestacije stigla je u Predsjedništvo sarajevske Jevrejske opštine i slika spomenika koji bi sutra trebao biti svečano otkriven – no, gle čuda, na kemenoj menori bilo je 6, a ne 7 krakova, koliko bi ih trebalo biti na svakoj menori. Iziritirani predsjednik opštine počeo je da galami: Opstrukcija, sabotaža, antisemitizam… ovo je namjerna sabotaža.

 

Ne znajući šta da rade, Jevreji, kao i uvijek u takvim prilikama, sjetiše se da opština ima i rabina – te se iz onih stopa uputiše Ham Ribi Menahemu Romanu, alav ašalom, sinu čuvenog Ham Merkada. Haham (koji se protivio poklanjanju Hrama, pa je stoga bio potisnut u svim projektima vezanim za manifestaciju) je sišao u predsjedništvo u šlafroku koji je, nabrzaka, ogrnuo preko spavaće haljine, sa sve spavaćom kapom na glavi.

 

Predsjednik krenu da mu pokazuje slike spomenika, drhtavim rukama, govoreći: Pogledaj, šest krakova… menora… molim te, lijepo… Haham mu na to odgovori: A vi, k’o da ste naumili jerusalimski Hram pravit’ ovde, pa vam treba prava menora.

Predsjednik će, ali ovo nije vidjelo menore. Ham Menhem zaškilji i zagleda se u menoru, pa će rabinsko-šeretski: Meni, vala, ne liči ni na krst. Onda ponovo zaškilji, pa preletivši još jednom pogledom preko menore, kaza: A ne liči mi ni na polumjesec

 

Znam, predsjednik će, ali ovo nije vidjelo menore. Ham Menhem zaškilji i zagleda se u menoru, pa će rabinsko-šeretski: Meni, vala, ne liči ni na krst. Onda ponovo zaškilji, pa preletivši još jednom pogledom preko menore, kaza: A ne liči mi ni na polumjesec.

 

Tu se rabin diže i izađe, ostavivši cijeli upravni odbor za sobom. Predsjednik još stiže da mu dobaci: Znam, ali nije ni menora, na šta mu rabin odgovori, odmahujući rukom:, Ih… sarajevska menora…

 

Prošle su otad mnoge godine i došao je i raspad SFRJ, a samim tim i Saveza jevrejskih opština Jugoslavije. Jevrejska zajednica BiH počinjala je da djeluje kao nezavisan igrač na  bosanskoj i međunarodnoj sceni – i bio joj je potreban i novi logo.

 

Nekako se sama po sebi nametnuo model one menore koju je Grad postavio u dvorište poklonjenog hrama – i tako šestokraka, ne zvijezda – nego menora, postade simbol Jevrejske Opštine Sarajevo i Jevrejske Zajednice u BiH. Time su prvaci sarajevskog Jevrejstva iz vremena posljednjeg rata, i ne htijući, bolje rečeno i ne znajući, ispunili šeretsko proročanstvo pokojnog Ribi Menahema o Sarajevskoj menori.

Filed Under: ABRAHAMOVA DJECA Tagged With: Abrahamova djeca, autograf.hr, Bosna, Đuro Đaković, Eliezer Papo, Ham Menhem, Hercegovina, Jevreji, menora, predsejednik, rabin, Sarajevo, SFRJ, Veliki hram

Kadiš za HBK

Autor: Branimir Pofuk / 04.02.2014. Leave a Comment

Klerici Katoličke crkve vole reći da se njima nikada i nikamo ne žuri jer institucija kojoj služe svoju povijest, a isto tako i vrijeme prošlo i buduće, mjeri tisućljećima. Ali, kad održavanje jedne sjednice Hrvatske biskupske konferencije treba pomaknuti za neznatno zrnce pijeska, kakvo prema vječnosti predstavlja jedan sat zemaljskog vremena, onda je biskupsko vrijeme odjednom dragocjeno.

 

Na Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, 27. siječnja, Hrvatskoj biskupskoj konferenciji učinilo se nemogućim i nepriličnim da barem jedan biskup sat vremena potroši na odlazak u Hrvatski sabor kako bi svojim prisustvom, uz hrvatski državni vrh i najviše predstavnike svih ostalih najbrojnijih crkava i vjerskih zajednica, posvjedočio i kršćansku vjeru i ljudskost i tako supotpisao političku poruku osude strašnog masovnog zločina u kojem je, nažalost, s osobitim žarom i predanošću sudjelovala i ustaška Nezavisna Država Hrvatska.

 

Možda je i legitimno raspravljati je li premijer Milanović svoje zapažanje o niskoj hijerarhijskoj razini zastupnika Katoličke crkve baš morao izreći u okviru svog službenog govora. No, tu je riječ samo o političko-formalističkim i diplomatskim finesama, dok u samom sadržaju Milanovićevog komentara nema ničeg neistinitog, upitnog ili spornog.

Koliko god je hijerarhija Katoličke crkve u Hrvatskoj predana komemoriranju hrvatskih žrtava komunističkih zločina, toliko je još uvijek oprezna i suzdržana kad treba pognuti glavu i pomoliti se za one koje su sustavno ubijali i istrebljivali Hrvati, da ne kažemo katolici ustaše. To valjda ne treba još jednom dokazivati navođenjem brojnih primjera, a tu očiglednu nelagodu prilično je lako i objasniti

 

Kad je o holokaustu riječ, a još konkretnije o nedvosmislenoj osudi masovnih ustaških zločina počinjenima prema Srbima, Židovima, Romima te, dakako, Hrvatima kojima savjest nije dopuštala te zločine prešutjeti bez aktivnog protivljenja, onda hijerarhija Katoličke crkve u Hrvatskoj vrlo pažljivo odmjerava vrijeme i intenzitet svog angažmana, onda se broji svaki korak koji treba učiniti prema jasenovačkom Kamenom cvijetu ili od Kaptola ili Ksavera prema Griču.

 

Da je tog istog dana na najvišoj državnoj razini bila upriličena komemoracija za sve žrtve ratnih, poratnih, pa i mirnodopskih komunističkih zločina, među čijim su žrtvama najbrojniji bili katolici i Hrvati, usuđujem se tvrditi da nema te sjednice čiji bi raspored zapriječio da se u Hrvatski sabor uputi najreprezentativnija moguća delegacija hrvatskih biskupa.

 

Koliko god je hijerarhija Katoličke crkve u Hrvatskoj predana komemoriranju hrvatskih žrtava komunističkih zločina, toliko je još uvijek oprezna i suzdržana kad treba pognuti glavu i pomoliti se za one koje su sustavno ubijali i istrebljivali Hrvati, da ne kažemo katolici ustaše. To valjda ne treba još jednom dokazivati navođenjem brojnih primjera, a tu očiglednu nelagodu prilično je lako i objasniti.

 

Sudeći prema držanju Katoličke crkve i njenoj politici i diplomaciji tijekom mračnog 20. stoljeća, između dvije totalitarističke nemani koje su zinule nad Europom i svijetom Crkva je fašizam i nacizam jednostavno detektirala kao manje zlo od boljševizma i komunizma. Tako su se držali i Kaptol i Vatikan.

 

Ali, problem je u tome što se mnogi na Kaptolu i na Ksaveru (gdje je sjedište HBK) tako drže i danas, a najgore je što neki među njima, dok opravdano zahtijevaju i nastoje da se razotkriju svi komunistički zločini i zločinci, istodobno umanjuju, relativiziraju ili čak i niječu one ustaške, ili ih, kao na nekoliko mjesta u notornom martirologiju don Ante Bakovića, s biskupskim blagoslovom pripisuju partizanima.

Kada je predsjednik Ivo Josipović u prvoj godini svog mandata krenuo sustavno obilaziti sva grobišta i mjesta zločina svih strana, uvrstivši u svoja hodočašća i sramotne tragove koje su nažalost sve strane ostavile i u posljednjem ratu, posvuda je nailazio na nevoljkost i nespremnost za iskreno suočavanje s prošlošću, pa čak i podsmijeh

 

Na onoj pak antifašističkoj i komunističkoj strani koraci isto tako znaju postati teški i riječi suzdržane kada treba jasno, glasno i nedvosmisleno osuditi zločine počinjene na toj strani i kada treba poći pokloniti se i kolektivno pokajati na stratišta njihovih žrtava.

 

Kada je predsjednik Ivo Josipović u prvoj godini svog mandata krenuo sustavno obilaziti sva grobišta i mjesta zločina svih strana, uvrstivši u svoja hodočašća i sramotne tragove koje su nažalost sve strane ostavile i u posljednjem ratu, posvuda je nailazio na nevoljkost i nespremnost za iskreno suočavanje s prošlošću, pa čak i podsmijeh.

 

A nedužnih je žrtava toliko da ih sve komemoracije i molitve dok je svijeta i vijeka neće dostojno oplakati i vratiti im dostojanstvo nakon što su na način nedostojan bilo kojeg živog bića, a kamoli čovjeka, ubijeni, a njihova tijela bešćutno poput strvina razbacana po zastrašujuće brojnim jarcima, jamama i rovovima.

 

Katolički su biskupi svoj izostanak s komemoracije žrtvama holokausta na dan kada to čini čitav civilizirani svijet opravdali na birokratski i formalistički način. No, kad već nisu u ime kršćanskog duha i čovječnosti mogli prevladati svoju već toliko puta iskazanu netrpeljivost prema aktualnoj hrvatskoj vlasti, nitko im nije branio da budu veliki i pod vlastitim krovom. Mogli su na početak svog zasjedanja, koje ionako uvijek počinju molitvom, pozvati primjerice židovskog rabina da otpjeva kadiš, židovsku molitvu za mrtve i uz nju pognuti glavu u ime čovjeka pred, barem tako kažu, istim Bogom.

 

Nije to stvar ekumenizma, nego humanizma koji nam u javnom diskursu bilo koje boje i svjetonazora toliko bolno nedostaje ne samo u odnosu prema mrtvima nego podjednako i prema živima. Živimo u vremenu bešćutnosti, socijalne neosjetljivosti, duhovne plitkosti i zamiranja kulture koja na tom polju i danas može biti snažan povezujući simbol.

Mogli su biskupi na početak svog zasjedanja, koje ionako uvijek počinju molitvom, pozvati primjerice židovskog rabina da otpjeva kadiš, židovsku molitvu za mrtve i uz nju pognuti glavu u ime čovjeka pred, barem tako kažu, istim Bogom

 

Ali, pomanjkanje svijesti i znanja o toj kulturi iskazali su nažalost i organizatori same državne komemoracije u Hrvatskom saboru.

 

Podosta je već komentara napisano o neprimjerenosti još jedne demonstracije govorničke traljavosti premijera Milanovića čije su nemušte oratorske improvizacije bile naročito nedostojne prigode i poruke koju je želio poslati. Zasluženo je bio kritiziran i predsjednik Sabora Josip Leko koji bi doista morao poraditi na čitanju govora ili, ako je u tome problem, promijeniti naočale. Ali, neprikladan, pa time i nedostojan, bio je i sam završni glazbeni dio komemoracije u Saboru.

 

Violončelistica Ana Rucner odviše je estradizirana glazbenica da bi bila pravi izbor za takvu prigodu, a odabir skladbe „Oblivion“ argentinskog skladatelja Astora Piazzolle, ma koliko tugaljive bile njegove note, pokazala je pomanjkanje kulturnog sluha i smisla pored tolikih potresnih skladbi svjetskih, pa i hrvatskih skladatelja koje su same po sebi izravan umjetnički odgovor i na holokaust i na ostala davnija i novija stradanja i ubijanja nedužnih.

 

Da je samo bilo znanja i volje, za tu bi se prigodu našla i poneka itekako prigodna skladba nekog od hrvatskih židovskih skladatelja koji su za ovaj svijet, a nažalost uvelike i za hrvatsku glazbenu kulturu usmrćeni u Jasenovcu, poput Žige Hirschlera, Roberta Herzla ili Rikarda Schwarza. Neki ih glazbenici, poput pijanistice Tamare Jurkić-Sviben, vrijedno nastoje oživjeti.

 

Nažalost, za takve nema sluha na našim brežuljcima moći, baš kao ni ljubavi i poštovanja kako prema mrtvima, tako i prema živima.

 

(Prenosimo s partnerskog portala Večernjeg lista)

Filed Under: KONTRAPUNKT Tagged With: autograf.hr, biskupska konferencija, Bog, Branimir Pofuk, Crkva, Holokaust, Hrvatska, Ivo Josipović, Kaptol, katolici, kolumna, Kontrapunkt, Milanović, rabin, Sabor, Tamara Jurkić-Sviben, Večernji list

Židovska općina Zagreb protiv referenduma o braku

Autor: autograf.hr / 16.11.2013. Leave a Comment

U petak je na internetskoj stranici Židovske općine Zagreb objavljeno priopćenje o pitanju referenduma o braku koje je potpisao predsjednik ŽOZ-a prof. dr. sc. Ognjen Kraus, a mi ga prenosimo u cijelosti:

 

”Vezano uz zajedničku izjavu predstavnika vjerskih zajednica sa sastanka održanog 12. studenoga 2013., na kojoj naš predstavnik g. Luciano Prelević, glavni rabin Hrvatske, zbog ranije preuzetih obaveza nije mogao nazočiti, a kojom se podupire referendum za brak i tzv. ustavna zaštita braka, Židovska općina Zagreb, kao najbrojnija zajednica Židova u Hrvatskoj, iskazuje svoje neslaganje s iznesenim stavovima.

 

Kao vjerska i manjinska zajednica, mišljenja smo da je referendumsko pitanje zadiranje u prava manjina te da takvoj odredbi nije mjesto u Ustavu RH i da je suprotno članku 3. Ustava.

 

Iako unutar naše zajednice ne promoviramo istospolne brakove, poštujemo pravo pojedinca i manjinske skupine na samoodređenje.

 

Zalažemo se za građansku državu, poštovanje različitosti i jednakost svih ljudi pred zakonom.

 

Vrlo smo osjetljivi na smanjivanje prava bilo kojoj manjini te s obzirom na iskustvo holokausta i to kako je on započeo, takav postupak smatramo izrazito opasnim. Posljedice bi u konkretnom slučaju mogle bi biti ozbiljne i dalekosežne za naše cjelokupno društvo.”

Filed Under: Bog na mukama Tagged With: autograf.hr, brak, Luciano Prelević, Ognjen Kraus, rabin, referendum, Ustav, Zagreb, Židovska općina

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT