Nije li to zanimljivo: ministar Lalovac izbezumljeno traži gdje bi mogao rezati ne bi li zauzdao proračunsku potrošnju kako bi Hrvatska izbjegla sankcije Europske komisije, dok ministar Kotromanović uvjerava kako je Hrvatska spremna ”spržiti” 400 milijuna eura na nove ratne avione!?! [Read more…]
U čemu Vlada vidi otpor prema promjenama?
”Vlada želi reforme kojima se svi u društvu opiru”, poručio je ministar financija Slavko Linić s poslovnog foruma udruge Hrvatski izvoznici, koji je održan u utorak pod pomalo ultimativnim nazivom – organizatori su ga, naime, naslovili ”Zahtjevi izvoznika”.
Podatci pokazuju da oni sami većini zahtjeva tržišta ne znaju odgovoriti i da očito niti su bili spremni na krizu koja traje od 2009. godine, niti su joj se znali prilagoditi. Naime, u Hrvatsku je uloženo 40 milijardi eura više nego što je Hrvatska uložila u inozemstvo, ali mi od toga imamo godišnji odljev od 2 milijarde eura, tvrdi Darinko Bago, predsjednik Hrvatskih izvoznika. Naglasio je kako su do 2009. izvoznici pratili trendove, no tad počinje pad. Lagani oporavak izvoza primijećen u 2012. godini nije najava pozitivnih trendova, nego tek preslika činjenice da je smanjen uvoz, što pokazuju i podatci o uvozu u ovoj godini. Glavni zahtjev izvoznika Bago je sažeo u rečenicu da se od Vlade traži ”kontinuitet u provođenju politike i njeno vođenje bez naglih promjena”.
Teško je ne složiti se s odgovorom ministra Linića kako je problem i u tome što se poduzetnici nisu pripremili za dugotrajnu krizu i ne znaju se s njom nositi. O ulasku Hrvatske u EU, što je prilika upravo za izvoznike, da se i ne govori, a svakako stoji i Linićeva ocjena o tome da su se poduzetnici u kriznom razdoblju ”povukli” u pasivnu poziciju ulažući u nekretnine i živeći ponajprije od najma. U svom poznatom stilu kazao je kako se i dalje zalaže za porez na nekretnine jer su poduzetnici ulagali u ”zgradurine, a ne u hotele”.
No jedan dio priče teško je shvatiti: u čemu poduzetnici (odnosno izvoznici među njima) vide nagle promjene od kojih strahuju, kao i u čemu ministar Linić vidi silne otpore mjerama koje je Vlada najavila. Naime, ako je njegov problem u tome što liječnici štrajkaju zbog derogiranja odredbi kolektivnog ugovora, ili u tome što se razuman dio javnosti digao na noge upozoravajući da problem državne uprave nećemo riješiti outsourcingom čistačica i kuhara po ministarstvima, već time možemo stvoriti i dodatne troškove i veći problem, onda smo zaista došli do toga da se tučemo oko krila dok cijelo pile juri dvorištem pokraj nas. Naime, aktualna je Vlada izbore dobila upravo na plebiscitarnom očekivanju da će poduzeti krupne reforme u društvu koje jedine mogu dovesti do toga da za deset godina zaista živimo bolje.
Da je tomu tako i da nikakva ozbiljnog otpora reformama nema, najbolje pokazuje to što je jedini ministar koji ih je dosad u svome resoru donekle i provodio najpopularniji ministar u Vladi.
Ovo je jedina Vlada u Europskoj uniji koja je najavila podizanje dobne granice za odlazak u mirovinu, a nacrt novoga mirovinskog zakona prošao je ne samo bez izlaska građana na ulicu nego i bez ozbiljnije reakcije stručne javnosti. U Francuskoj je mnogo manja mirovinska reforma izvela na ulice oko 150 000 ljudi (i unatoč tomu zakon je prihvaćen). U travnju prošle godine stotine tisuća Talijana marširale su Rimom zbog najave izmjena mirovinskog zakona, koje bi mogle imati drastične posljedice, pa tadašnji premijer Mario Monti nije zdvajao kao Linić danas. Oko 200 000 Francuza okupilo se u travnju ove godine u Parizu zbog najavljene reforme tržišta rada, Španjolska je gorjela zbog nezaposlenosti, posebno nezaposlenosti mladih. Pritom valja imati na umu da je Hrvatska među zemljama s najvećom stopom nezaposlenosti mladih, no i mladi, i zaposleni, i nezaposleni, i umirovljenici na ulici se nađu samo da bi iskoristili lijepo vrijeme, kao sada u listopadu. Zato doista nije jasno o kakvim otporima ministar točno govori.
Osim ako nije riječ o otporu unutar vlastitih političkih redova među onima koji nisu zadovoljni mogućnošću da se ozbiljnije režu prihodi lokalne uprave i samouprave ili plaće bezbrojnih načelnika, njihovih vozača i tajnica? Ili ako nije riječ o otporu svih onih koji su politički uhljebljeni po javnim poduzećima protiv toga da se u njima broj zaposlenih svede u okvire stvarnih potreba. Ili o otporu onih u javnim poduzećima koji kupuju nove automobile u vrijeme kada se već osiromašenim građanima dižu cijene usluga, i tomu slično.
Aktualna Vlada može biti sigurna samo u jedno: u to da sve više građana psuje ispred TV prijamnika u vrijeme Dnevnika, ali to još ni izbliza nije otpor na koji bi se ministri smjeli pozivati zbog toga jer ne provode reforme.
Ministar Slavko Linić šumom, a treba drumom?
Neće biti novih rezova i ušteda, za smanjenje proračunskoga deficita bit će nužno povećati prihodnu stranu proračuna jer na rashodnoj nema mogućnosti. Ili ćemo uvesti porez na nekretnine ili nam slijedi veći PDV, poručio je u ponedjeljak s konferencije za novinare ministar financija Slavko Linić, odgovarajući na podatke o deficitu države, mjerenom po novim pravilima, na temelju metodologije Eurostata.
Dosad smo znali da stoji loše, no nova metodologija kaže da nam je najgore bilo u zadnjem HDZ-ovu mandatu, kad je državnom blagajnom upravljala ministrica financija Martina Dalić, dok je Slavko Linić čak malo “popravio“ financijski krvotok. Naime, nakon korekcije proračunske statistike za posljednje četiri godine na novu metodologiju, pokazalo se da smo 2011. godine dosegnuli proračunski deficit od 7,8% BDP-a (prema dosadašnjoj nacionalnoj metodologiji, to je bilo umjerenih 4,3%), dok je lani smanjen na 5% BDP-a (po staroj metodologiji 3%). Slavko Linić za 2013. predviđa i dodatno smanjenje, na 3,6%, dok bi konsolidirani dug države na kraju godine trebao iznositi 190,4 milijarde kuna ili 55,6% BDP-a.
“Teško je komentirati ove podatke jer svaka metodologija nosi nešto svoje i kreira pomalo drukčiju povijest, a naš stvarni život zapravo izgleda isto, ništa se time nije promijenilo“, kaže Josip Tica, profesor makroekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Dok Linić govori kako Vlada očekuje da će s Europskom komisijom uspjeti usuglasiti mjere za smanjenje proračunskog deficita, Tica upozorava kako taj paket podrazumijeva cijeli niz vrlo složenih pravila kojih će se Hrvatska morati pridržavati, uz moguće kazne za neprovedbu mjera.
“Iako se na neki način gubi fiskalni suverenitet, Parlamentu je prepušteno da odredi koje će to konkretno mjere biti, a u Hrvatskoj se već pokazalo da su političke elite umjesto rezanja potrošnje, koja može značiti i gubitak potpore birača, spremniji rješenja tražiti u nekim prijelaznim metodama, na primjer kroz poreze“, kaže Tica. Zato nam se događa da nakon pet godina krize osjećamo da ćemo nadalje trpjeti samo mrcvarenje, odnosno poteze preslabe da daju ozbiljne rezultate koji će jamčiti da će nam za pet ili deset godina zbilja biti bolje.
“Trebali bismo imati Vladu koja je spremna poduzeti oštre rezove potrošnje, unaprijed spremna da može izgubiti vlast, pa i u velikoj mjeri potporu naroda. Ni tada rezultati ne bi bili zajamčeni u kratkom roku. Naime, ono što napravite sada, prve rezultate dat će tek za dvije-tri godine, pa i poslije“, kaže Tica. Mi sada nemamo vlast koja je na to spremna, a i oporba tvrdi kako sve može riješiti bez udara na građane, što je nerealno.
Vidi li korak naprijed u najavama koje su procurile s predizbornih skupova za čelnika zagrebačkoga SDP-a, na kojima je Slavko Linić spominjao podjelu Hrvatske na pet regija i ukidanje niza ureda, kako bi se smanjila državna uprava ili najavi da će čelnici lokalne uprave koji nemaju sredstava na lokalnoj razini biti volonteri?
“To je, naravno, mjera koja može donijeti rezultate i svakako bismo se trebali ugledati na zemlje koje su prema tome bile vrlo stroge te Ustavom propisale da pokreću određene mjere nakon što deficit prijeđe određenu razinu, kao što je to, na primjer, učinila Poljska, no bit će zanimljivo vidjeti hoće li se vlast upustiti u to u godini koja prethodi izbornoj“, izjavio je naš sugovornik.
Na kraju, nakon što su zagrebački izbori završili i cirkus se opet parkirao na jednome mjestu, šalju se ponovno umirujuće poruke da novog rezanja neće biti jer na rashodnoj strani proračuna više nema mogućnosti.
Ljubo Jurčić, profesor na istome fakultetu, ostaje dosljedan sebi: “Vlada nema odgovore na ovu situaciju. Njihov je pristup defanzivan, a povećanjem poreza i rezanjem potrošnje, koja će sigurno uslijediti nakon toga, ne može se postići ništa. Jedina mjera kojom se nešto može promijeniti povećanje je nacionalnoga dohotka“, kaže Jurčić.
Istine radi, i Slavko Linić zdvojan je zbog toga što gospodarski oporavak nije krenuo, što bi i njemu malo odvezalo ruke, no to je i dalje daleko od smjera u koji upućuje Jurčić: “Nijedan novi porez nije dobar. Povećanje fiskalne litice smanjuje poreznu bazu i efekti toga ne mogu biti dobri. Jedini je način da povećamo domaću proizvodnju i potaknemo domaću potrošnju. Sve drugo neće dati rezultata!“, ustvrdio je.