novinarstvo s potpisom
Ivan Zidarević
”Moj je tata – tata-mata, jedva prođe on kroz vrata, on me voli, on me shvata. Ljudi, takav je moj tata!”
Sećate se one nesrećne Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija), oko koje smo se, kako i po pravilu biva, ponovo podelili, a da u većini slučajeva nismo ni pročitali dokument. [Read more…]
Nakon velikog uspjeha romana “Hotel Zagorje” (u Hrvatskoj prodan u 20 000 primjeraka te preveden na njemački, francuski, češki i druge jezike) u kojem se bavila ratnom dramom i njezinim razornim posljedicama na život generacije odrasle u ratu, nova knjiga Ivane Simić Bodrožić “100% pamuk”, donosi nam 15 autoričinih priča o životu žena u tranzicijskom društvu Hrvatske.
U svakoj od njih autorica se bavi intimnim obiteljskim dramama, minuciozno i psihološki iznijansirano razotkriva slojeve obiteljskih odnosa koji posredno govore i o neuspješnoj transformaciji društva. Roditelji i djeca, susjedi, supružnici, ljubavnici… čine mikrokozmos ovih priča, ispričanih iz perspektive glavnih junakinja.
Autorica nas uvodi u intimne svjetove junakinja u prijelomnim trenucima njihova života, a te rubne situacije, na prvi pogled svakodnevne, u pitanje dovode njihov identitet, preoblikuju sve dosadašnje spoznaje, stavove i njih same, čine okosnicu priča te otvaraju prostor za tihe pobune i opasne promjene.
Naslov: 100% pamuk
Autor: Ivana Simić Bodrožić
Književnost
Godina izdanja: 2014.
Broj stranica: 140
Uvez: meki
ISBN 9789533046198
Izdavač: V.B.Z.
(Više novih knjiga na Moderna vremena info)
Hrabri je telefon od osnutka 1997. godine do danas primio više od 130 tisuća poziva zbog različitih vrsta nasilja nad djecom i njihova zlostavljanja. Od ukupnog broja poziva 2 % povezano je sa seksualnim zlostavljanjem. Prema podacima policijske uprave, svake je godine 30-ak djece u Hrvatskoj pretrpjelo seksualno zlostavljanje.
Žrtve takva oblika zlostavljanja prije svega suočavaju se s teškim traumatskim iskustvom. Oporavak je moguć, no veoma težak i dugotrajan. Hana Hrpka, predsjednica udruge Hrabri telefon, kaže kako je žrtvama prije svega potrebna primjerena pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje, a nerijetko i liječnika.
”Izostane li ta pomoć, dijete može doživjeti brojne kratkoročne i dugoročne posljedice tijekom svoga razvoja. Potrebno je vrijeme da bi se dijete oporavilo i moglo funkcionirati kao prije tog događaja. U tom periodu vrlo je važna podrška i razumijevanje bliskih ljudi, prije svega roditelja. Bitno je s djetetom otvoreno razgovarati, slušati ga, biti otvoren za njegova pitanja, pokazati razumijevanje za njegove osjećaje te mu poslati jasnu poruku kako ga roditelji vole bez obzira na sve. Oporavak od traume ne znači da će dijete zaboraviti ono što mu se dogodilo, već da će se suočiti s tim događajem, naučiti kako ga prihvatiti i nastaviti živjeti”, istaknula je H. Hrpka.
Istraživanja pokazuju kako seksualno zlostavljanje u prosjeku doživi svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak. No samo na temelju tih podataka ne može se govoriti o tome tko je ugroženiji. Moguće je da ti brojevi ne odražavaju stvarnu sliku jer još mnogo slučajeva ostaje neotkriveno. Također, moguće je da postoje spolne razlike u sklonosti priznavanju, odnosno da je dječacima zbog kulturalnih stereotipa teže i neugodnije reći što im se događa. Stoga je važno reći da se seksualno zlostavljanje može dogoditi svakom djetetu bez obzira na spol i rasu, vjeru te socioekonomski status. Seksualno zlostavljanje i slični događaji ne pogađaju samo dijete, koje je direktna žrtva, već i roditelje. I njima je potrebna potpora i pomoć. Na pitanje tko je najčešće zlostavljač, H. Hrpka tvrdi kako u većini slučajeva dijete, a i obitelj poznaju zlostavljača.
Riječ je o bliskim i dragim osobama: članovima obitelji, prijateljima, susjedima, odgojiteljima, profesorima… Djeca šute jer ih zlostavljači često straše, prijete im ili ih potkupljuju pa ona čuvaju tajnu o zlostavljanju. Bježanje od kuće, konzumacija alkohola i droga katkad su posljedica upravo seksualnog zlostavljanja.
Postavlja se pitanje kako institucije i roditelji mogu pomoći u prevenciji takve vrste nasilja. Prema mišljenju stručnjaka, obitelj je primarno mjesto gdje dijete uči o sebi i svijetu, no seks je još tabu-tema. S djecom je potrebno razgovarati o seksu i opasnostima seksualnog zlostavljanja, ali njima primjerenim jezikom, odnosno u skladu s dobi djeteta. Bitno je da se roditelji educiraju o toj temi i komuniciraju s djecom te jasno izraze stav kako takvo ponašanje nije u redu. Isto tako i vrtići, škole i ostale institucije koje rade s djecom moraju sudjelovati u edukaciji jer smo svi zajedno odgovorni.
”Važno je istaknuti kako djeca iskazuju mnogo različitih znakova kada je riječ o seksualnom zlostavljanju, no nažalost odrasli nisu upoznati s njihovim značenjima. Stoga je radi bolje zaštite djece potrebna edukacija roditelja i stručnjaka koji rade s djecom. Bitno je i razvijati povjerenje jer će se u tom slučaju dijete osjećati slobodno obratiti nekome od odraslih i ispričati mu što se događa”, istaknula je predsjednica udruge Hrabri telefon.
Potom je upozorila: ”Mnogi roditelji misle da će im dijete koje je doživjelo zlostavljanje samo doći i otvoriti im se, no često to nije tako zato što zlostavljači na različite načine upravljaju djecom. Stoga je važno da roditelji i ostale bliske osobe prepoznaju znakove. Neki od znakova mogu biti noćne more, teškoće s hranjenjem, organiziranje seksualnih igara s prijateljima, postavljanje neuobičajeno mnogo pitanja o ljudskoj seksualnosti, strah od zatvaranja vrata ili mraka, strah od određenih bliskih osoba… Još jednom je važno naglasiti kako je djecu potrebno podučavati o seksualnosti sukladno dobi jer će se tada i sama moći zaštititi. Ako sumnjate da se u vašoj okolini događa neki oblik seksualnog zlostavljanja, javite nam na Hrabri telefon za djecu 116 111 ili Hrabri telefon za mame i tate 0800 0800. Također nam se možete javiti preko chata ili na e-mail [email protected].”
Roditelji jednogodišnjaka odlučili su svomu djetetu uskratiti sva cjepiva, a kad im je pedijatrica dala tražena objašnjenja o cjepivu, rekli su joj da nije kompetentna, piše Novi list.
Riječka pedijatrica dr. Jasna Žirovnik već mjesecima trpi napade i ponižavanja jednog roditeljskog para, koji je, po svoj prilici, bombardiran poluinformacijama s interneta, odlučio svojem djetetu uskratiti sva cjepiva propisana kalendarom cijepljenja. Njihov je jednogodišnjak dosad propustio osam doza cjepiva, između ostalog i cjepiva protiv tetanusa, difterije, dječje paralize i hepatitisa.
”Nevjerojatno je s koliko uvjerenja nastupaju takvi roditelji iako nemaju nikakvu medicinsku naobrazbu. Računaju na kolektivni imunitet stečen desetljećima sustavnog cijepljenja djece, a nisu svjesni da im dijete može pasti u parku, razbiti koljeno i umrijeti od tetanusa”, tvrdi dr. Jasna Žirovnik.
Takvi se roditelji, ističe, ponašaju kao da znaju sve, a liječnike koji ih žele informirati prozivaju, prijete i vrijeđaju. Umjesto da potpiše obrazac kojim potvrđuje da odbija cijepiti dijete, otac spomenutog jednogodišnjaka liječnici je, pozivajući se na zakonsko pravo pacijenta na informiranost, dao popis od 13 pitanja da mu na njih odgovori. Inače će, priprijetio joj da će, zbog odbijanja da mu da potpunu informaciju, po Zakonu o zaštiti prava pacijenata, platiti novčanu kaznu od 5.000 do 10.000 kuna, a zdravstvena ustanova u kojoj radi do 50.000 kuna.
Okupljeni u udruzi Život ili cijepljenje, koja na svojim internetskim stranicama zarazne bolesti prikazuje kao povremeni prirodni fenomen, a potpuno zanemaruje stotine tisuća ljudi koje su takve bolesti pokosile, roditelji protivnici cijepljenja uvjereni su da je cijepljenje masovno trovanje krvi smišljeno jedino radi zarade farmaceutske industrije. Posljedice su, tvrde, širenje autizma, multiple skleroze i drugih teških bolesti, koje su po njihovu mišljenju posljedica cijepljenja.
S takvima je ljudima, kaže riječka pedijatrica, jako teško razgovarati jer su zadojeni onime što su pročitali na internetu. ”Ta je skupina strašno uzela maha, što postaje opasno. Zdravstvene bi vlasti morale educirati populaciju o bolestima protiv kojih se danas cijepimo, pokazati grozomorne slike bebe s neonatalnim tetanusom, da ti roditelji znaju u kakvom su riziku njihova djeca”, kazala je dr. Žirovnik.
Da se broj roditelja koji pripadaju toj skupini doista povećava, potvrdili su najnoviji podaci Ministarstva zdravlja prema kojima su u 2013. godini roditelji odbili cijepiti djecu u 143 slučaja.
Prenosimo s portala Novog lista
