U ono nedužno vrijeme kada je autor ovih sentimentalnih redaka imao petnaest-šesnaest godina, u Sarajevu postojala je grupa Zabranjeno pušenje. Raja iz Ulice Fuada Midžića, s Koševa, tamo kod stadiona. Pjevač je studirao orijentalistiku, turski i arapski. Gitarist je bio student medicine. Nisu imali snimljenu ploču, jer nije bio takav običaj, i bilo je skupo snimanje ploča, teško se nalazio izdavač. Neće je ni imati sve do 1984, kada će, vjerojatno, već imati pedesetak pjesama. Jedna od njih, koju bi u ta rana doba izvodili na vrhuncima koncerta, a možda i na bis, imala je naslov “Guzonjin sin”. [Read more…]
Dževad Karahasan
Zbunjujući su ti trenuci, koji se obično odviju po vijesti o smrti, kada shvaćamo kakav nas je čudan, iščašen događaj čvrsto vezao uz pokojnika. I onda na karminama i na sijelu, na onom piću na koje se ode nakon sprovoda, konačno ispričamo taj događaj, onako kako se u takvim prilikama pričaju vicevi, šale i anegdote, sitne intimnosti koje su djelovanjem smrti prestale biti indiskretne. [Read more…]
Grob u Donjim Andrijevcima, jedan slavonski putopis
Kuća na četiri vode, obična porodična katnica, pravokutnog oblika, onakva kakve su nicale svud po unutrašnjosti šezdesetih i sedamdesetih godina. Vjerojatno je bila tu kada je moja mati 1973. posljednji put obišla grob. U prizemlju je dućan, koji preko prozora ima nalijepljene reklamne fototapete. [Read more…]
Neprocjenjivo bogatstvo likovnih svetkovina Jagode Buić
Uistinu velikoj umjetnici Jagodi Buić i njenom djelu vraćam se, sve češće, osobito nakon njenog odlaska sa životne pozornice. U ovom vremenu kada je naša umjetnička scena sve deficitarnija ozbiljnim stvaralačkim ostvarenjima iz oblasti slikarstva i skulpture, prizivam u osobni svakodnevni meditativ slike, instalacije, sva druga ostvarenja u likovnoj umjetnosti i teatru kojima nas je darivala Buićeva… [Read more…]
Zašto je Ćiro pozdravljao nepoznate ljude
Ćiro Blažević uživao je u nečemu što je sve druge ljude koje znam opasno morilo: u pozdravljanju s nepoznatim ljudima. A oni, ti nepoznati ljudi, prilazili su mu na zagrebačkoj špici, spopadali ga tamo oko Charlieja, izgovarali neke čudne riječi, tonuli u svoje zavičajne naglaske, pozivali se na neke događaje za koje nitko osim njih nije znao, dok bi ih Ćiro, u toj brzoj uličnoj komunikaciji, nepogrešivo pratio ne čineći greške u dijalogu. [Read more…]
Smrt Varešanina Alojza Ćosića i pouka sa sarajevskoga groba
U petak 20. siječnja manja je grupa ljudi na sarajevskom groblju svetog Mihovila sahranila urnu s posmrtnim ostacima Alojza Ćosića. Osjećao sam se dužan tamo biti i kazati riječi koje ovdje proširujem i drugačije slažem, ne samo zato što sam to nedavno, svjesni on i ja blizine kraja njegova života, obećao Alojzu u jednoj kavani u Oroslavlju, lijepom i mirnom zagorskom mjestu u kojem je živio posljednjih četiri godine, već zato što sam na mističan način, jer mi je to tada bilo nemoguće, prošli petak nekako sahranjivao mog oca. [Read more…]
U Splitu rastu djeca koja vjeruju da je mrziti ljude vrlina
Grupa dječaka iz Splita koja je došla igrati nogomet u Sarajevo skandirala je ”Ubij, ubij Srbina!”.
To sasvim plastično prikazuje dosta rašireni odnos prema srpskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj. A ja mrzim izraz ”srpska nacionalna manjina” jer on skriva činjenicu da se ona sastoji od pojedinačnih ljudi, njihovih života, želja, strahova, ljubavi, profesija, grijehova… baš kao i kod ”hrvatske nacionalne većine”. [Read more…]
U dva vremena dva su bh ktitora ostavila iznimne zadužbine
Grad Sarajevo ne bi bio ono što jeste danas na zemljopisnoj i mapi duhovnosti da pod kapom nebeskom nisu egzistirala dva dobra i plemenita zadužbinara, odnosno ktitora.
Gazi Husrev beg u šesnaestom, Adil beg Zulfikarpašić u dvadesetom stoljeću svojim su ktitorstvom i donacijama učinili grad podno Trebevića mjestom ugodnog življenja i za Sarajlije i za putnike namjernike, koji su Šeher pohodili i pohode i danas. [Read more…]
Adio, Sarajevo – Beograde, dobro jutro
Čudesni su putevi Gospodnji i čudesni su ljudi koji njima hode. Oni bogoliki, puni milosti i obzira za druge. Oni pomognu da se živi i da se preživi. Njima je posvećena ova kolumna, prva koju ne pišem u Sarajevu. [Read more…]
Čemu sloboda ako je ne živim u zajedništvu slobodnih?
Posrećilo mi se da sam tjedan u kojem sam obilježio 60 godina života i 40 godina aktivnog novinarenja okončao boravkom u Sarajevu kamo sam s Claudijom pošao da sudjelujemo na jednoj konferenciji o miru i stabilnosti na jugoistoku Europe (”Demokratska tranzicija i multietničnost – Mogućnosti i izazovi”).
U subotu navečer, premoren i sretan, jer sam uspio pojasniti sudionicima Konferencije što se zaista događa u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi i kakva je međureligijska situacija u regiji, jer sam zagrlio voljene mi ljude i dugogodišnje prijatelje (Olju, Vanju, Aidu, Ahmeda…), jer sam, svodeči račune, komemorirao i one tri i kusur godine koje sam proživio u Sarajevu od ljeta 1996. do jeseni 1999. i jer sam lagan kao pero došao natrag u hotel nakon šetnje Baščaršijom, prije nego što sam ugasio svjetlo i tonuo u san čitao sam odlomak poslanice apostola Pavla Galaćanima (Gal 4-6) i shvatio, to jest prihvatio nešto što mi se dugo mota po glavi: pitanje odnosa moje slobode i ljudi s kojima živim odnosno onih kojima sam upućen ili poslan. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- 2
- 3
- 4
- …
- 26
- Next Page »