autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Država u kojoj su zrakoplovi bitniji od umirućih građana

Autor: Marko Vučetić / 29.10.2020. 1 Comment

Marko Vučetić

Marko Vučetić

Hrvatska je malena zemlja koja je, u ironijskom smislu, otela filozofa Schopenhauera, kako bi ga mogla zadržati u stanju neprestane tenzije, jer tako ovaj filozof više ne pripada sebi, nego onima koji su ga oteli. [Read more…]

Filed Under: PRESUMPCIJA UMNOSTI Tagged With: diktatori, Marko Vučetić, Presumpcija umnosti, Schopenhauer, zrakoplovi

”Silan odlazak” i silne dileme oko haškog samoubojstva

Autor: Anna Maria Grünfelder / 08.12.2017. Leave a Comment

Anna-Maria GruenfelderSamoubojstvo S. P. u haškoj sudnici pred televizijskim kamerama televizije nije moglo a da ne izazove šok i nevjericu te razne, uglavnom neprimjerene, usporedbe: austrijski dnevnik Die Krone, list malog formata (gdje se priprostiji građani smiju ispucati i tom se slobodom izdašno koriste) objavio je odmah usporedbu iz povijesti – sa samoubojstvom Reichsfeldmaršala Hermanna Goeringa, Hitlerovog izabranog nasljednika. [Read more…]

Filed Under: ADVOCATA DIABOLI Tagged With: Advocata diaboli, Anna Maria Gruenfelder, Bog, Crkva, Die Krone, Evžen Plocek, Goering, Hitler, Hrvatska, ICTY, Inoslav Bešker, Isus, Jan Palach, Jan Zajíc, Jihlava, Juda, Jutarnji list, katekizam, Mehmed IV, Rüdiger Bittner, Schopenhauer

Zašto je ”smrt Boga” dobrodošla teologiji

Autor: Željko Pavić / 13.07.2016. Leave a Comment

Odbojna riječ Zoran Grozdanov 001Zoran Grozdanov, ”Odbojna riječ – Smrt Boga kod Ranoga Hegela i ranoga Moltmanna”, Fabrika knjiga, Beograd, 2016.

Mala su-razmišljanja uz knjigu Zorana Grozdanova o teologiji Jürgena Moltmanna [Read more…]

Filed Under: EX LIBRIS D. PILSEL Tagged With: Adorno, Ante Pažanin, apostol Pavao, Augustin, Beograd, BiH, Bog pred križem, Dietrich Bonhoeffer, Ex libris, Fabrika knjiga, Fides et ratio, Friedrich Nietzsche, György Lukács, Hegel, Heidegger, Husserl, Isus, Josip Oslić, Jügen Moltmann, Kant, Krist, Ljubo Lucić, Martin Luther, P. Celan, Pilat, Schopenhauer, Toma Akvinski, Tomislav Ladan, Željko Pavić, Zoran Grozdanov

Krivotvorenje i izdaja Matoša

Autor: Miljenko Jergović / 21.09.2014. Leave a Comment

Dvaput je Antun Gustav Matoš polazio na put da obiđe bolesnoga prijatelja pisca, a nalazio ga je na mrtvačkome odru. Prvi put, s proljeća 1905, lađom iz Beograda pošao je prema Šapcu da posjeti Janka Veselinovića. “Ali čovjek snuje, Bog odlučuje. Baš kada htjedoh k Janku Veselinoviću u Glogovac (od njeg me rastavljahu tek dva-tri sata puta na kolima), zatekne me vijest o njegovoj smrti. Bijaše mi kao da mi umre otac, jer mi Janko bijaše često i otac i majka, pomažući mi savjetom i djelom u najmučnijim časovima. To je jedini književnik koji me i preko groba zadužio, te žalim da je njegova uspomena tako čista i slavna da je ovaj trofej na posmrtnom mu spomeniku gotovo suvišan.”

 

Tri godine kasnije, ujesen, vlakom je putovao iz Zagreba u Sarajevo. “Došavši da u Sarajevu obiđem S.S.Kranjčevića, nađoh ga na mrtvačkom odru.” Kranjčević je za Matoša “najsjajnija suza ove naše nesrećne zemlje”. “Ubiše ga dvije sile koje Schopenhauer zove neprijateljima ljudske sreće: bol i dosada. Jedini mu sport bijaše govoriti istinu. Već banalnost oko njegove smrti djelovaše tragično. Veliki pjesnici trebali bi sakriti svoju smrt, iščeznuti u elemente kao Empedokle i Shelley, ili barem zvučno pasti kao Byron i Puškin.”

Kranjčević je za Matoša “najsjajnija suza ove naše nesrećne zemlje”. “Ubiše ga dvije sile koje Schopenhauer zove neprijateljima ljudske sreće: bol i dosada. Jedini mu sport bijaše govoriti istinu. Već banalnost oko njegove smrti djelovaše tragično. Veliki pjesnici trebali bi sakriti svoju smrt, iščeznuti u elemente kao Empedokle i Shelley, ili barem zvučno pasti kao Byron i Puškin”

 

A Kranjčević je umro dugo i teško bolestan, u sumračnome unajmljenom stanu, stotinjak koraka od sarajevske tamnice Beledije, u nekoj vrsti doživotnoga hrvatskog progonstva, kojeg je Matoš savršeno svjestan i suživljen s njim: “Bosanska vlada pokaza mu više brige i simpatije od hrvatskog naroda. Na pogrebu ne bijaše zastupana ni Matica hrvatska: jamačno jer joj pokojnik bijaše nekad saradnikom. Kao najvidniji pionir hrvatske kulture u Herceg-Bosni izdahnu mučenik-pjesnik baš u času aneksije čudnim slučajem, u momentu ratne opasnosti, u zlo doba u gladne godine…”

 

U času smrti svoje Veselinović i Kranjčević imali su iste četrdeset i tri godine. Prvome, Matoš bi ljudski dužnim, prema kojemu je, po vlastitom osjećaju, imao nečistu savjest. O “Hajduk Stanku”, najambicioznijem literarnom djelu Veselinovićevu, napisao je poraznu kritiku u kojoj “žali sebe što je morao čitati roman do kraja, a i pisca što je morao napisati tih 456 strana”.

 

Mladom i naprednom, ustvari nadobnudnom, nije mu godila arhaična seljačka epika velikoga mačvanskog pisca. Poslije te kritike nije sedam godina s Jankom Veselinovićem progovorio riječi, pa se slučajno sastaše po Matoševom povratku iz Pariza: “Nađoh ga u jednoj pivnici na Terazijama. Kad opazih kako uvenu i oronu, kad vidjeh tanki vrat i mršave ruke u tog nekada najboljeg mačvanskog ‘đide’, pobratima hajduka Jevđevića i seoskog učitelja, zaplakasmo obojica.” Tako se, srećom po Matoša, izmiriše malo prije Veselinovićeva kraja.

 

Ni Kranjčević mu, zapravo, nije bio estetski po volji. I u nekrologu pod naslovom “U sjeni velikog imena”, izrazito emotivnom i snažnom, jednom od, valjda, najzanesenijih posmrtnih slova u povijesti ovoga jezika, Matoš niže zamjerke pjesniku, sve do onih fundamentalnih: “Kao činovnik, bijaše on savjestan i kao pjesnik. Ma šta se govorilo, njegovo obrazovanje ne bijaše visoko kao njegov talenat. To je jamačno razlog što pisaše samo stihove, jer su najbolji oblik za poluobrazovane ljude.” Ali onda i ovako: “Fantazija mu nije velika, šala mu nije duhovita, filozofija mu je neorginalna, ali snagom svog altruizma i muzikalnošću lapidarnog izraza on je prva naša suvremena literarna snaga, upravo najčišći glas naše savjesti.”

Iako je i sam pravaš, ali još mnogo žešći od Kranjčevića, Matošev doživljaj književnoga i pjesničkog pripadanja onoliko je širi od hrvatske nacije, koliko je širi njegov jezik, i posve prirodno se rasprostire preko cijele srpske književnosti

 

Do ovoga zadnjeg, do naše savjesti, Antunu Gustavu Matošu zapravo je najviše stalo, u Kranjčevićevom, ali i u svim drugim slučajevima. “Prem je počeo kao pravaš i kao politički pravaš osjećao, pjesnik nije popovao u našim političkim terevenkama, jer nije bio društveno slobodan i jer je uvidio da se naše stranke ne bore kao ljudi nego kao klevetnici.”

 

I: “Ako je u pravu idealni kršćanin Pascal, tvrdeći da je ‘bolest prirodno stanje kršćana’, Kranjčević je kršćanin svojim kultom boli, svojom subjektivnošću i svojim moralnim revoltima. Ima izvrsnih kršćana što ne vjeruju, jer kršćanstvo nije samo dogma nego i psiha po kojoj Nietzsche računa u kršćane i mnoge ‘bezbošce’, kao npr. Socijaliste.”

 

I napokon ono što je važno i što govori jednako o Matošu kao i o Kranjčeviću, i o matoševskom konceptu nacionalne književnosti: “Kranjčević je toliko naš, toliko reprezentativan, da nije samo jeka stare hrvatske literature, nego je unatoč izrazitom svom pravaštvu po svojoj poetici i utjecajima, po čistom svom jeziku i narodnom krepkom izrazu isto tako srpski kao i hrvatski pjesnik. Dok je svojom etičnom refleksivnošću još najsličniji Njegošu, plahovitošću svog usamljenog i ogorčenog temperamenta još je najsličniji Đuri Jakšiću.”

 

Tako piše zreli Matoš, u kojem se, pet i pol godina prije njegova kraja, već gnijezdi bolest od koje će umirati i umrijeti u jednakim mukama kao i Kranjčević, ali još mnogo samiji i napušteniji. Iako je i sam pravaš, ali još mnogo žešći od Kranjčevića, Matošev doživljaj književnoga i pjesničkog pripadanja onoliko je širi od hrvatske nacije, koliko je širi njegov jezik, i posve prirodno se rasprostire preko cijele srpske književnosti.

Ne treba Matošu spomenik. Ne treba mu ništa. Ne znamo čita li ga u današnjoj Hrvatskoj tko, ali znamo da ga krivotvore i izdaju kao lažnu banknotu kojom bi da legitimiziraju svoju mržnju prema Srbima. Njega koji bi i Kranjčevića dijelio sa Srbima, a Janko Veselinović mu “često bijaše i otac i majka”

 

Kao i njegova biografija, uostalom, njegov život bijedni, u kojemu ga je samo jedan književnik “preko groba zadužio”, srpski prozaist Janko Veselinović, i u kojemu su postojala samo dva grada: Zagreb koji je bio Matoševa projekcija, hologram, žudnja, i Beograd koji je bio njegova zbilja.

 

Da, potucao se on i po Parizu, a bio je, čitamo to, na nekoliko dana i u Veneciji…

 

O stogodišnjici smrti Antuna Gustava Matoša tumarala je hrvatska ministrica kulture po pariškoj periferiji i predgrađima, e ne bi li namolila kojega tamošnjeg povjerenika i predsjednika mjesne zajednice da joj dozvoli odložiti u kakvom parku spomenik Matošu, onaj genijalni rad Ivana Kožarića. I na kraju joj je, javlja dalekovidnica, jedan i dopustio da to učini. Ali nije to više bio Pariz, nego neka obližnja varošica koja ne obiluje mjedenim niti gvozdenim odljevima, pa se ministrica mogla trijumfalno vratiti u domovinu.

 

Tom spomeniku, međutim, prije je mjesto u Šapcu nego u tom pripariškom dugom selu. A još mnogo prije u Beogradu, pred Dardanelima ili pred bilo kojom drugom skadarlijskom krčmom. Beogradska bi gospoda Matoša dočekala onako kako su ga dočekala i s jeseni 1894, a što bi s njegovim spomenikom činile beogradske barabe, huligani i nacionalisti, to se ionako ne broji. Najgora je, ipak, ravnodušnost, najgori su “bol i dosada”, ti neprijatelji ljudske sreće. Kako mu je bilo u Beogradu? Ovako: “Postao sam čelista, pa novinar, literat. Nije bogznašta.”

 

Ali ne treba Matošu spomenik. Ne treba mu ništa. Ne znamo čita li ga u današnjoj Hrvatskoj tko, ali znamo da ga krivotvore i izdaju kao lažnu banknotu kojom bi da legitimiziraju svoju mržnju prema Srbima. Njega koji bi i Kranjčevića dijelio sa Srbima, a Janko Veselinović mu “često bijaše i otac i majka”.

 

(Prenosimo s autorova portala).

Filed Under: OSVRT Tagged With: autograf.hr, autor, Byron, Empedokle, izdavač, Janko Veselinović, knjiga, književnik, književnost, Kranjčević, kultura, Matoš, Miljenko Jergović, osvrt, pisac, portal, Puškin, Schopenhauer, Shelley

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT