autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Gdje li ih samo nađu?

Autor: Goran Borković / 29.12.2014. Leave a Comment

Gdje li ih samo nađu? Gdje se odgajaju takvi? U koje škole idu? Tko su im roditelji? Kako na njih gledaju susjedi? Što kaže rodbina? Kako se osjećaju bake kad vide što im unuci i unuke rade? U pristojnim vremenima, kad bi netko iz obitelji zabrazdio “na krivu stranu”, spuštale su se rolete, zatvarale škure, nije se izlazilo van, jer je sramota bila opća, familijarna. Stid se, na taj – danas – čudan način, pokušavao javno prikriti.

 

Možda ovaj uvod na prvu izgleda dramatično, ali je daleko od toga. Pročitajte sljedeće rečenice. One su dramatične.

 

Ovako kaže priča: Slobodna Dalmacija je u srijedu 17. prosinca objavila tekst Marine Karlović Sabolić, novinarke koja je dan ranije bila na sjednici Upravnog vijeća Agencije za zaštitu okoliša. Tamo se raspravljalo o onoj famoznoj selidbi Agencije u Zagreb Tower do koje je došlo na inicijativu resornog ministra Mihaela Zmajlovića, o kojoj su novinari namrčili već previše tinte i potrošili megabajte i megabajte internetskog prostora. Ovo je, međutim, korak dalje.

Gdje li ih samo nađu? Gdje se odgajaju takvi? U koje škole idu? Tko su im roditelji? Kako na njih gledaju susjedi? Što kaže rodbina? Kako se osjećaju bake kad vide što im unuci i unuke rade? U pristojnim vremenima, kad bi netko iz obitelji zabrazdio “na krivu stranu”, spuštale su se rolete, zatvarale škure, nije se izlazilo van, jer je sramota bila opća, familijarna. Stid se, na taj – danas – čudan način, pokušavao javno prikriti

 

Na toj je sjednici prvi put objavljen i službeni podatak o tome koliko će ta zajebancija (da, zajebancija, jer je vrlo teško pristojnim rječnikom opisati tešku otimačinu javnog novca) koštati građane. Izračun je jasan. Uostalom, napravio ga je, javlja Slobodna, glavom i bradom ravnatelj Agencije Neven Voća: preseljenje Agencije u novu građevinu u tzv. zagrebački City s dviju lokacija (Trg maršala Tita u strogom centru Zagreba i Ksaver, nekadašnji elitni kvart u sjevernom dijelu) porezne obveznike svaku godinu koštat će više od 667 tisuća kuna!

 

Za pet godina, kako se ovakve akcije obično i računaju, ova zajebancija u režiji državne vlasti koštat će nas 3,38 milijuna kuna. Plus troškovi selidbe 431 tisuću kuna, što zajedno daje više od 3,8 milijuna kuna, što – izračunala je predstavnica radnika Hana Mesić – znači da će po svakom od 87 zaposlenika država ubuduće plaćati trošak od 20 tisuća kuna, umjesto dosadašnjih 10 tisuća. Dakle, dvostruko!

 

U brojkama, troškovi najma prostora povećani su s 252 tisuće kuna na 1,1 milijun kuna, a režija i tehničkog održavanja prostora s 386,3 tisuće na 512,6 tisuća kuna. Proći će, kaže izračun, bolje tek s parkiranjem (14,4 tisuće prije, a 4,6 tisuća poslije), telefonom (prije 320 tisuća, poslije 288 tisuća) te sa zaštitarima (46,9 tisuća), pričuvom (185,9 tisuća) i transportom dokumentacije (20 tisuća), koje neće plaćati, dok će čišćenje ostati na istoj razini od 11 tisuća kuna.

 

Radnici, odnosno njihovi predstavnici, glasali su protiv takve odluke na Upravnom vijeću, dok su članovi koje je imenovalo Zmajlovićevo ministarstvo bili, naravno, za. Još se samo čeka potvrda Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, Ministarstva zaštite okoliša i Ministarstva financija i evo nesretnih radnika, a vrlo zadovoljnog ministra, u onom kukuruznom tornju u istočnom dijelu glavnoga grada.

Za pet godina, kako se ovakve akcije obično i računaju, ova zajebancija u režiji državne vlasti koštat će nas 3,38 milijuna kuna. Plus troškovi selidbe 431 tisuću kuna, što zajedno daje više od 3,8 milijuna kuna, što – izračunala je predstavnica radnika Hana Mesić – znači da će po svakom od 87 zaposlenika država ubuduće plaćati trošak od 20 tisuća kuna, umjesto dosadašnjih 10 tisuća. Dakle, dvostruko!

 

Mirne duše možemo ovdje zaključiti komentar. Postaviti par retoričkih pitanja poput: ma nije valjda da je Zmajlović uzeo neki novac od vlasnika Zagreb Towera da ih sve preseli tamo, ma nije valjda da su nekome obećane prestižne lokacije na kojima se sada nalaze Agencija i Ministarstvo, pa da će Zmajlović i njegovi podijeliti novac od najma, ma nije valjda da imamo višak novca, jer prostorije još nisu nikome iznajmljene, pa ćemo kao porezni obveznici (da, mi, svi mi!) plaćati dvostruki iznos – i najam i troškove praznih prostorija?

 

Ma nije valjda da ne znaju da država grca u dugovima, da je šestu godinu u recesiji, što znači da je u depresiji i da je veliko pitanje hoće li se i kako uopće iz nje izvući?

 

Ili sve to skupa znaju, ali nas naprosto – zajebavaju?

 

Ali ne, nije ovdje kraj. Ima i nastavak. Pomoćnica ministra Zmajlovića i nova predsjednica Upravnog vijeća Marija Šćulac-Domac na ovu vrlo jasnu argumentaciju radnika odgovorila je da u fokusu Agencije nije razdvojenost te institucije na dvije lokacije, pa još izgovorila nekoliko rečenica koje također ne možemo objasniti nikako drukčije nego zajebancijom i s ovom državom (koja to zaslužuje!) i s ovom Vladom (koja ju je imenovala), a najviše s građanima koji je plaćaju.

 

“Vrlo je teško govoriti o ovom prostoru za vijeke vjekova”, kazala je Šćulac-Domac, pa sve onako u istom duhu nastavila: “Ovo jest državna imovina, no to ne znači da se ona tijekom vremena ne može raspoređivati. Sad se čini da se za najam ništa ne plaća, ali to je statičko gledanje.”

Što bi, na primjer, rekla obitelj cijenjene Šćulac-Domac da ih je krenula nagovarati da odu iz stana u svom vlasništvu kako bi iznajmili drugi? Vjerojatno bi je sažaljivo pogledali zabrinuti za njezino duševno zdravlje, dok bi ona objašnjavala da ništa nije za vijeke vjekova, da se imovina tijekom vremena može raspoređivati i da, iako se možda čini da sada ne plaćaju najam, tko zna je li to točno i da je sve to skupa, uostalom, statičko gledanje

 

Što je pomoćnica ministra htjela reći, valjda ni njoj samoj nije jasno. Tužna verbalna bravura po modelu “može da bidne, a ne mora da znači”, jer “ništa nije onako kako izgleda da jest”, do kraja je ogolila svu glupost preseljenja iz prostorija u državnom u one u privatnom vlasništvu.

 

Što bi, na primjer, rekla obitelj cijenjene Šćulac-Domac da ih je krenula nagovarati da odu iz stana u svom vlasništvu kako bi iznajmili drugi? Vjerojatno bi je sažaljivo pogledali zabrinuti za njezino duševno zdravlje, dok bi ona objašnjavala da ništa nije za vijeke vjekova, da se imovina tijekom vremena može raspoređivati i da, iako se možda čini da sada ne plaćaju najam, tko zna je li to točno i da je sve to skupa, uostalom, statičko gledanje.

 

Gdje pronalaze ovakve ljude?

 

Otkud su iskopali Sinišu Vargu, koji se mrtav-hladan zaputi službenim automobilom na skijanje (na što ima pravo, da se razumijemo), pa se tjedan dana pravi lud (to mu nitko ne može oduzeti), da bi onda vratio novac i rekao kako je put ionako mislio platiti s obzirom da je znao da će biti rekreativnih sadržaja na Dolomitima, gdje se uputio kako bi održao predavanje o zdravstvenom osiguranju. Jeste li ikad čuli da ministar jedne države ide na skijanje u drugu kako bi tamo održao slovo o prednostima osiguranja?

 

Gdje su pronašli Vedrana Mornara, koji je odmah po imenovanju odlučio po mišljenje o obrazovnom procesu ići na Kaptol? Gdje su pronašli ovu Šćulac-Domac, koja mrtva-hladna radi budale od svih nas.

 

Ili je zajebancija ili ovdje netko zaista nije normalan!

 

Kako bilo, piši propalo!

 

(Prenosimo s portala forum.tm).

Filed Under: OSVRT Tagged With: agencija, autograf.hr, forum.tm, Goran Borković, Hrvatska, internet, Marina Karlović Sabolić, Mihael Zmajlović, ministar, novinar, osvrt, politika, portal, sjednica, škola, Slobodna Dalmacija, Upravno vijeće, za zaštitu okoliša, Zagreb Tower

Da mu guzica vidi put

Autor: Denis Romac / 05.03.2014. Leave a Comment

Onog vikenda kada su Milanovićevi ministri radili na rebalansu, prije dva tjedna, premijer je otišao na skijanje u Austriju. Iako do danas rebalans nije gotov, premijer Milanović opet pakira kofere.

 

Hrvatska prolazi kroz najtežu krizu od osamostaljenja kojoj se ne nazire kraj. Gospodarska situacija nikad nije bila gora: proizvodnja i BDP padaju, a rastu jedino nezaposlenost i javni dug.

 

Gotovo svi ekonomski pokazatelji su negativni. No osim gospodarske, imamo i krizu Vlade.   Premijer Milanović i njegov najbolji i najvažniji ministar – a to je u ovoj financijskoj i gospodarskoj situaciji sigurno ministar financija – već tjednima ne komuniciraju.

Onog vikenda kada su Milanovićevi ministri radili na rebalansu, prije dva tjedna, premijer je otišao na skijanje u Austriju. Iako do danas rebalans nije gotov, premijer Milanović opet pakira kofere. Uskoro kreće u posjet Australiji i Novom Zelandu, od 6. do 18. ožujka. Usred najteže krize premijer odlazi iz zemlje na gotovo dva tjedna i to na drugi kraj svijeta! Dakle, ako Vlada na sljedećoj sjednici i prihvati rebalans proračuna, Milanovića neće biti u Saboru da ga brani

 

Kako je odnedavno u proceduri prekomjernog deficita, Hrvatska je obećala Bruxellesu da će rebalans proračuna biti gotov do kraja veljače, no to se ipak nije dogodilo.

 

Onog vikenda kada su Milanovićevi ministri radili na rebalansu, prije dva tjedna, premijer je otišao na skijanje u Austriju. Iako do danas rebalans nije gotov, premijer Milanović opet pakira kofere. Uskoro kreće u posjet Australiji i Novom Zelandu, od 6. do 18. ožujka. Usred najteže krize premijer odlazi iz zemlje na gotovo dva tjedna, i to na drugi kraj svijeta! Dakle, ako Vlada na sljedećoj sjednici i prihvati rebalans proračuna, Milanovića neće biti u Saboru da ga brani.

 

Koliko god je vladina obavijest o Milanovićevu dalekom putovanju naoko iscrpna i neuobičajeno opsežna, sadržajno je prazna. Zapravo Milanović putuje u službeni posjet Novom Zelandu na poziv premijera Johna Keya, a kada već ide na Novi Zeland, onda mu se činilo logičnim posjetiti i Australiju, iako ga njegov australski kolega Tony Abbott nije pozvao.

 

Premda će Milanović imati ”17 službenih sastanaka i 12 susreta s hrvatskom dijasporom”, osim razgovora s novozelandskim premijerom drugih razgovora na državnoj razini – a poznato je da naš uvijek pazi na rang i hijerarhiju – Milanović neće imati.

 

Posjet Australiji, koji traje čak sedam dana, zapravo je posjet hrvatskoj dijaspori, što samo po sebi nije sporno, ali za neka druga vremena. Doduše, ministar obrane Ante Kotromanović sastat će se sa zamjenikom australskog ministra obrane Stuartom Robertom iako Milanović zapravo vodi Kotromanovića kako bi ga svojim generalskim renomeom ”pokrivao” pred radikalnijim dijelom dijaspore.

Premijer Milanović ovim putovanjem šalje potpuno pogrešnu poruku koja glasi otprilike ovako: nijedna kriza nije toliko velika da se od nje ne može pobjeći. U vrijeme kada ništa u zemlji ne funkcionira kako bi trebalo, premijer odlazi na gotovo dvotjednu ekskurziju na kontinent na kraju svijeta. Ili, tko zna, možda nam premijer samo želi poručiti kako ova zemlja može i bez njega?

 

Besmisleno je ovo skupo putovanje (iako će Milanović i njegova delegacija putovati redovitim zrakoplovnim linijama) pokušavati opravdavati gospodarskim razlozima. Osim Kotromanovića, s Milanovićem putuju njegova supruga, šef kabineta i savjetnik: nema ni ministra gospodarstva, a ni gospodarstvenika.

 

Kada je Josip Broz ‘‘Galebom“ odlazio na dvomjesečna putovanja po Africi i Aziji, za ono vrijeme, kada su vrijedili neki drugi standardi putovanja i prevaljivanja velikih udaljenosti, to nije bilo čudno. No vremena su se promijenila. Političari, naročito europski, u pravilu se sastaju na sat ili najdulje nekoliko sati, a iste večeri su kod kuće.

 

Danas je neobično kada najviši političari odlaze na duga i daleka putovanja, osobito u ovakvoj krizi, posebno ako ta putovanja nisu opravdana konkretnim političkim ili gospodarskim motivima.

 

Gospodarska kriza dodatno je postrožila standarde kada je riječ o službenim putovanjima, pa i premijerskim. Službena putovanja i koristi od njih predmet su stalnog preispitivanja u javnosti, što je u demokraciji uobičajeno i legitimno.

 

Premijer Milanović ovim putovanjem šalje potpuno pogrešnu poruku koja glasi otprilike ovako: nijedna kriza nije toliko velika da se od nje ne može pobjeći. U vrijeme kada ništa u zemlji ne funkcionira kako bi trebalo, premijer odlazi na gotovo dvotjednu ekskurziju na kontinent na kraju svijeta. Ili, tko zna, možda nam premijer samo želi poručiti kako ova zemlja može i bez njega?

 

(Prenosimo s portala Novoga lista)

Filed Under: OSVRT Tagged With: Australija, autograf.hr, BDP, Denis Romac, Galeb, Hrvatska, John Key, Josip Broz, Milanović, Novi list, Novi Zeland, osvrt, premijer, proračun, rebalans, Sabor, sjednica, Vlada

Tužio bih državu!

Autor: Peter Kuzmič / 04.01.2014. Leave a Comment

Futurolozi se, još od starog demografskog katastrofičara Malthusa naovamo, a posebice intenzivno posljednjih četrdesetak godina, bave izazovno-intrigantnim pitanjem “Kako preživjeti budućnost?” U svijetu raste svijest da čovječanstvu budućnost nije zajamčena.

 

O tome sam osobno (opet!) počeo nešto konkretnije razglabati dok sam protekle blagdane proslavljao s unucima, mojim malim bezbrižnim herojima radosti i ljubavi. Iako imaju sjajne i odgovorne roditelje, pa stoga sretno razigrano djetinjstvo, nama odraslima pripada opravdana zabrinutost za njihovu budućnost.

 

Ne mogu a da ne razmišljam o tome u kakvom će svijetu živjeti? Kakve će škole završiti i kakva zanimanja izabrati? Hoće li moći naći posla u svijetu galopirajuće nezaposlenosti? Hoće li kao odrasli građani izabrati život u zemlji u kojoj su rođeni ili će iskoristiti to što osim hrvatskih imaju i američke putovnice (otac im je Amerikanac s hrvatskim dokumentima), pa će “preko bare jer je tamo lakše”.

 

Mi bismo svakako htjeli da ostanu u ovoj ljepšoj i zdravijoj zemlji u kojoj ona toksična kombinacija nazasitnog materijalizma i pretjeranog individualizma još nije sasvim uništila zajednicu i osjećaj tople uzajamnosti. To dobro shvaća i svesrdno prihvaća i njihov otac, naš američki zet.

Ponekad razmišljam o tome da u ime svojih unuka tužim državu koja se prekomjerno zadužuje za sadašnje preživljavanje, a ne postavlja pitanje tko će i kako te dugove u budućnosti otplaćivati. Nije li to diktatura sadašnjih nad budućima, neka vrsta porobljavanja onih koji se ne mogu oduprijeti?

 

Dok pišem ove retke, u pozadini slušam vijesti te sam uzdrman još jednom šokantnom informacijom. Naša kratkovidna Vlada je ovu prezaduženu zemlju potkraj prošle godine u tjedan dana putem telefonskih (?!) sjednica zadužila za dodatnih četiri milijarde kuna!

 

Ponekad razmišljam o tome da u ime svojih unuka tužim državu koja se prekomjerno zadužuje za sadašnje preživljavanje, a ne postavlja pitanje tko će i kako te dugove u budućnosti otplaćivati. Nije li to diktatura sadašnjih nad budućima, neka vrsta porobljavanja onih koji se ne mogu oduprijeti?

 

Odluku Vlade o dodatnim zaduženjima, odnosno samu Vladu, nisam slučajno nazvao kratkovidnom. Velik dio problema i teškoća demokratskih društava proizlazi iz činjenice što njihove vlade samom logikom ograničenih mandata ne razmišljaju što je dugoročno korisno, nego što je kratkoročno profitabilno. Temeljni je problem budućnosti što ni demokratska društva ni kapitalistička mašinerija ne vode računa o dobrobiti naše djece i unučadi. Ono što se čini za korist nas glasača danas skupo će stajati našu djecu i unučad sutra, a da njihov dolazeći glas ostaje bez ikakve retroaktivne moći. A to nije moralno! I ne smije tako ostati!

 

Intergeneracijska pravednost postavlja pred nas imperativ da razvijamo modele i sustave upravljanja koji na razvoj gledaju dugoročnije, pa time i odgovornije prema onima koji danas nemaju pravo glasa.

 

Ima ozbiljnih stručnjaka koji tvrde da postoji tehnologija čijom bi se racionalnom primjenom moglo te probleme sadašnjice i izazove budućnosti rješavati na odgovorniji način, samo kada bi to dopustili kratkotrajno uvjetovani mehanizmi koji proizlaze iz sebične naravi i protuprirodne simbioze demokracije i kapitalizma.

 

Goruće je pitanje, dakle, kako ispraviti taj sistemski defekt nazovi-demokracije i navodno uspješnog kapitalizma?

Ono što se čini za korist nas glasača danas, skupo će stajati našu djecu i unučad sutra, a da njihov dolazeći glas ostaje bez ikakve retroaktivne moći. A to nije moralno! I ne smije tako ostati!

 

U traganju za (neteološkim, ali stoga etičkim) “spasonosnim scenarijima” za budućnost ugrožene ljudske rase na ovoj ranjivoj planeti naišao sam na vrlo poticajna razmišljanja glasovitog norveškog intelektualca Joergena Randersa.

 

Radi se o njegovoj najnovijoj knjizi, “2052: A Global Forecast for the Next Forty Years”, globalnih predviđanja za sljedeća četiri desetljeća. Knjiga je pisana kao izvješće za razvikani Rimski klub, a prigodom četrdesete obljetnice “Granica rasta” te stoga i kao projekcija za isto nadolazeće razdoblje.

 

Randers je bio otpočetka uključen u rad Rimskog kluba koji je 1968. godine osnovan kao neovisan međunarodni think-tank s glavnim zadatkom da brižljivim proučavanjem megatrendova sadašnjosti pronalazi putokaze za održivu budućnost. Randers je bio jedan od mlađih suatora kultne knjige “Granice rasta” (prodane u više od 30 milijuna primjeraka) koja je ranih sedamdesetih godina poprilično uzdrmala svijet uvjerljivim simulacijama posljedica poimanja i prakse neograničenog ekonomskog rasta.

 

Upozoravajući zaključci ovoga štiva – koje bismo mogli prozvati i “Ograničeni rast” – pokrenuli su mnoge burne interdisciplinarne rasprave o održivosti života koji poznajemo i stilu života kakav želimo. Knjiga je naišla na oštre kritike mnogih apologeta kapitalizma na Zapadu jer je osim razbijanja mita o neograničenom ekonomskom rastu, razotkrila globalne nepravde i sebičnost onih koji uništavaju svjetski ekosustav bezobzirnom eksploatacijom prirodnih bogatstava siromašnog svijeta.

 

“Granice rasta” su sustavno proučile suodnose sljedećih, za održivi život čovječanstva ključnih varijabli: raspoloživost privrednih resursa, poljoprivrednu proizvodnju, zaštitu okoliša i kontrolu nataliteta. Na temelju rezultata te studije autori dolaze do dotle najkompleksnijeg i znanstveno najutemeljenijeg predviđanja budućnosti.

 

Upozorenja “Granica rasta” probudila su i pokrenula mnoge druge globalne inicijative te na agendu UN-a stavile ozbiljna pitanja ugroženosti ekosustava i preživljavanja ljudske rase.

Ima ozbiljnih stručnjaka koji tvrde da postoji tehnologija čijom bi se racionalnom primjenom moglo te probleme sadašnjice i izazove budućnosti rješavati na odgovorniji način, samo kada bi to dopustili kratkotrajno uvjetovani mehanizmi koji proizlaze iz sebične naravi i protuprirodne simbioze demokracije i kapitalizma

 

Ta knjiga, kao i nekoliko sljedećih studija Rimskog kluba, UN-a i drugih označavaju ozbiljan početak globalnog prilagođavanja čovječanstva ograničenjima našeg planeta. One nas istovremeno uvode i u fascinantno područje sukoba stručnjaka koje karakterizira ekologistički pesimizam s onima koji se rukovode tehnologističkim optimizmom. No o tome ćemo nesto opširnije drugom zgodom.

 

Popularizaciji koncepta održivog razvoja i podizanju ekološke svijesti javnosti značajno je pridonio i bivši potpredsjednik SAD-a Al Gore svojom uspješnicom “Zemlja u ravnoteži” (1992.). Gore je izrazio zabrinutost nad činjenicom da sve više ljudi gubi vjeru u budućnost, pa se stoga mnogi ponašaju neodgovorno držeći da umjesto brige za dvojbenu budućnost ima više smisla zadovoljavati trenutačne potrebe i rješavati kratkoročne probleme. Suvremena konzumeristička kultura potvrđuje takve površne stavove.

 

Vratimo se prognozama Joergena Randersa koji je pri izradi najnovije studije surađivao s tridesetak istaknutih područnih stručnjaka. Oni drže da se prilagođavanja primjenjuju presporo i neravnomjerno te da zato slijedi neizbježno zatopljavanje i porast temperatura u navedenom razdoblju od četrdeset godina za 2 Celzijeva stupnja. Rast svjetske populacije usporit će zbog urbanizacije i pada plodnosti te će se nakon rekordnih 8,1 milijardi 2042. godine početi smanjivati broj stanovnika zemlje.

 

Što se gospodarstva tiče, Randers predviđa da će danas dominantne zapadne ekonomije stagnirati, posebice SAD, dok će najviše napredovati Kina, Brazil, Rusija, Indija i Južna Afrika, a globalni BDP rast će sporije od očekivanog zbog pada produktivnosti u razvijenim zemljama. Nažalost će, usprkos nekom napretku, 2052. godine tri milijarde ljudi i dalje živjeti u siromaštvu, a neki dijelovi svijeta naći će se na rubu ekološke propasti.

 

U ovom kontekstu svakako treba preporučiti i najsveobuhvatniji dokument UN-a o pitanjima zajedničke budućnosti čovječanstva, “Our Common Future.” Zaključujem njegovom definicijom održiva razvoja: “Koncept razvoja koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije a da istodobno ne ugrožava mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje potrebe.”

 

Takav pristup bio bi prihvatljiv i za moje i za vaše unuke. Drugog puta u budućnost zapravo nema.

Filed Under: VRIJEME I VJEČNOST Tagged With: Al Gore, autograf.hr, dug, Hrvatska, Joergen Randers, kolumna, Malthus, Milanović, Peter Kuzmič, SAD, sjednica, Vlada, Vrijeme i vječnost

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT