Prvi rezultati istraživanja javnog mijenja provedenoga neposredno nakon prvog kruga izbora govore da kandidat SDP-a Zoran Milanović ima veće šanse nakon 5. siječnja useliti se na Pantovčak nego što ih aktualna predsjednica, kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar-Kitarović ima da tamo ostane sljedećih pet godina. [Read more…]
Nema trećeg kruga. Pamet u glavu.
Nema trećeg kruga. Nekima je ta ideja u svijest došla prekasno, mislili su da će se glavnog protivnika riješiti u prvom krugu, no rezultati one koji su hladnokrvno i smireno čekali izbore, dovode u situaciju sažalnog strahovanja, nespavanja i zabrinutosti. [Read more…]
Lekcija Angele Merkel Miroslavu Škori i ustaškoj desnici
U petak 6. prosinca Angela Merkel je u Auschwitzu položila vijenac od palminih i čempresovih grana s tri reda ruža, crnih, crvenih i žutih, s vrpcom u jednakim bojama. Prije nego se u tišini odmaknula nekoliko koraka unatrag, poravnala je vrpcu da ljepše pada niz vijenac.
Ta je kretnja bila, naoko, sitna, beznačajna, nesvjesna, nešto što učinite kad ne znate što biste s rukama, ali opet, kad predsjednica njemačke savezne vlade namješta njemačku zastavu na mjestu gdje su Nijemci ubili više od milijun i sto tisuća ljudi, to je ispunjeno značenjem, u isto vrijeme i dostojanstveno, i strašno, i na čudan način nekako i ponizno i ponosno i, prije i poslije svega, domoljubno. Nema možda domoljubnijeg čina od toga.
Angela Merkel činila se u tome trenutku kao neka kućanica kad namješta stolnjak koji se jednim krajem nakrivio ili u milimetar poravnava porculanske figurice na polici iznad kamina. Njezina je mala gesta govorila da je ona ozbiljna i odgovorna gospođa i da sve u njezinu domu mora biti pod konac.
Jednaka je bila i u kasnijem govoru. Premda nije bilo lako, barbarski zločini njezinih zemljaka, priznala je, ispunjavali su je dubokim sramom, izravno je i bez okolišanja preuzela odgovornost za sve, plinske komore, glad, hladnoću, epidemije, mučne pseudomedicinske eksperimente i prisilni rad do potpune iscrpljenosti.
“Auschwitz je bio dio njemačkog Reicha, njemački istrebljivački logor”, istaknula je Angela Merkel ne tražeći nikakve poštede ni samilosti za svoje. “Važno mi je naglasiti tu činjenicu”
Sve je pedantno nabrojila, prije nego što je zaključila kako je Auschwitz bio samo njihova, njemačka svinjarija. “Oświęcim se nalazi u Poljskoj, ali u listopadu 1939. Auschwitz je bio dio njemačkog Reicha, njemački istrebljivački logor”, istaknula je ne tražeći nikakve poštede ni samilosti za svoje. “Njime su upravljali Nijemci. Važno mi je naglasiti tu činjenicu. Važno je jasno identificirati počinitelje. Mi Nijemci dugujemo to i žrtvama i sebi.”
I tu je ona stavila točku iza koje nije bilo ništa. Angela Merkel nije tražila druge krivce, nalazila ispriku za zločin, umanjivala ga ili, nedao Bog, sumnjala da se on uopće dogodio.
Nije, nadalje, naglašavala da je i na njihovoj strani mnogo nedužnih stradalo, premda su milijuni njemačkih civila ostali zgnječeni pod ruševinama nakon katkad potpuno besmislenih savezničkih bombardiranja.
Nije spomenula njemačke vojnike koji su još i godinama poslije rata skapavali kao životinje u sovjetskim logorima u polarnom pojasu, a ni njemačke supruge, majke i kćeri koje su crvenoarmejci silovali.
Premda nije bilo lako, barbarski zločini njezinih zemljaka, priznala je, ispunjavali su je dubokim sramom, izravno je i bez okolišanja preuzela odgovornost za sve, plinske komore, glad, hladnoću, epidemije, mučne pseudomedicinske eksperimente i prisilni rad do potpune iscrpljenosti
Predsjednica njemačke vlade, napokon, nije izgovorila slavnu rečenicu: “Ostavimo prošlost iza sebe i okrenimo se budućnosti”, niti se sjetila dodati naš omiljeni začin: “Osuđujem žrtve svih totalitarnih sustava”.
Njezino priznanje krivnje stajalo je samo za sebe, kao što na kolodvoru Wittenbergplatz, nedaleko od otmjene berlinske robne kuće KaDeWe, u spomen na Židove koji su s toga mjesta otpremani u smrt, i danas stoji popis stratišta: Auschwitz, Stutthof, Maidanek, Treblinka, Teresienstadt, Buchenwald, Dachau, Saschsenhausen, Ravensbrück, Bergen-Belsen, Trostenez, Flossenbürg, “mjesta terora koja nikada ne smijemo zaboraviti”.
Angela Merkel je to napravila kako to Nijemci inače čine, jednostavno, bez ukrasa, iskreno i pošteno, za razliku od nas Hrvata, koji se uvijek nešto dovijamo, lažemo, vrdamo, krijemo i muljamo.
Ona je u Auschwitzu bila, rekao sam već, u petak 6. prosinca, a dva dana kasnije, u nedjelju 8. prosinca, u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski gledali smo predizborni skup Miroslava Škore, koji o Drugom svjetskom ratu i žrtvama koncentracijskih logora ima malo drugačije mišljenje, koji bi da se to još istraži, da se, kako je rekao, slučaj prekopa, a nije sasvim jasno ni da on žrtve smatra žrtvama.
Jer, vidite, bio je tu i njegov prijatelj i plameni poklonik Velimir Bujanec, koji je jednom davno, prije dvadeset pet godina, pred zagrebačkom Židovskom općinom dijelio letke s natpisom “Židovi, van!”, a u gledalištu koncertne dvorane smo vidjeli i odvjetnika Željka Olujića koji je Bujanca dosjetljivo branio sljedećim riječima: “Čak i da je to bio slučaj, to bi bilo nedovoljno za optužbu o rasnoj i vjerskoj mržnji. Naime, to može značiti i poziv da se izađe iz zgrade i razgovara!”
Oni su došli iz svih krajeva domovine u Lisinski, u majicama s natpisom “Sad il’ nikada!”, ali odnekud kao da prepoznajete njihova neobrijana lica, vidjeli ste ih zagrnute zastavom u kolovozu u Kninu ili u studenom u Vukovaru
Za slučajeve zvjerskog istrebljivanja onih druge vjere, narodnosti i političkog uvjerenja, koje naši nisu možda radili tehnički potkovano i organizirano kao Nijemci, ali su manjak znanja uspješno nadoknađivali srčanošću, glasači Miroslava Škore ne osjećaju osobitu krivnju i kajanje. Oni su došli iz svih krajeva domovine u Lisinski, u majicama s natpisom “Sad il’ nikada!”, ali odnekud kao da prepoznajete njihova neobrijana lica, vidjeli ste ih zagrnute zastavom u kolovozu u Kninu ili u studenom u Vukovaru.
Jednostavni, domaći ljudi, koji popiju pa pjevaju ustaške, a katkad ih i bez alkohola spontano puste iz grla, na spomen Jasenovca samo će odmahnuti.
U poznatom i sigurnom okruženju, na domaćem terenu, među svojima će kazati kako Židovi, Srbi, Cigani i komunisti, prči im mater, bolje nisu ni zaslužili, no ako se zateknu na neprijateljskom teritoriju, pa još na televiziji, dovijat će se nekako umanjiti zločin, upozoriti kako su i drugi činili jednake, ako ne i gore gadosti, a oni, naravno, osuđuju sve totalitarne sustave i, napokon, ono kad su ih snimili da pjevaju Juru i Bobana, to je bilo istrgnuto iz konteksa.
Sedamdeset pet godina od kraja Drugog svjetskog rata ustaška se bagra uporno izmotava isplatiti jedan dug, i žrtvama i svome narodu.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Kako vrijeme odmiče tako situacija postaje sve iracionalnija
Kada bi se neupućeni promatrač ovih dana našao u Hrvatskoj, slušajući predsjedničke kandidate, prilično je sigurno da bi pomislio kako se nalazi u Ukrajini ili Siriji. Jer kako se predizborna kampanja približava vrhuncu, retorika koja prevladava stvara dojam kao da je Hrvatska na pragu novog rata. [Read more…]
Kolinda i Škoro: ružna borba za skrbništvo nad narodom
Može se reći da je Kristov put prema čovjeku u Hrvatskoj danas označen odgovornom solidarnošću sa svakim građaninom naše zemlje, naviještanjem evanđeoskog siromaštva, kao jednog od onih bitnih uvjeta solidarnosti, i pomirenjem… napisao je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić u svojoj božićnoj poruci upućenoj “vjernicima u Hrvatskoj i svekolikoj hrvatskoj javnosti”, kako je javila IKA. [Read more…]
Najbolji kandidat za predsjednika umro je u četvrtak
Da se dao uvući u igru, a nagovarali su ga, Željko Rohatinski bio bi vjerojatno loš premijer. Ne zato što ne bi znao ili razumio posao, nego zbog toga što ne bi pristao na niske političke spletke na kojima se temelji naša politika. [Read more…]
Pristajući na HDZ-ov diskurs, ljevica je već izgubila izbore
Koliko ste puta čuli rečenicu: “Hrvatskoj je potreban HDZ”? Tijekom povijesti su je uglavnom izgovarali članovi te stranke, nastojeći obrazložiti razloge zbog kojih će HDZ isplivati iz močvarne nakupine financijsko-korupcijskih skandala koja oko njega periodički nabuja. No, mantru o nacionalnoj potrebi za HDZ-om nerijetko su izgovarali i predstavnici drugih, konkurentskih stranaka. [Read more…]
Drago Pilsel: ”Glasat ću za Zorana Milanovića”
(Prenosimo intervju koji je objavljen u subotnjem prilogu Dnevnog avaza, najtiražnijem dnevnom listu u Bosni i Hercegovini).
Zoran Milanović bio bi, bez ikakve sumnje, najbolji predsjednik Hrvatske. Zato što poznaje sustav, zato što nije strahovito nekompetentan kao što je to Kolinda Grabar-Kitarović (Škoro je, bez obzira na sve, ipak enigma) i čini se da je shvatio da je prošlo vrijeme njegove bahatosti. Nažalost, moram birati “manje zlo”, dakle nije da sam oduševljen ponudom, pa ću glas dati Milanoviću.
Kazao je ovo u intervjuu za “Dnevni avaz“ Drago Pilsel, ugledni hrvatski novinar i teolog. On je za naš list govorio o izbornoj kampanji u Hrvatskoj, odnosu ove zemlje prema Bosni i Hercegovini, regionalnoj saradnji, migrantskog krizi…
Kojem kandidatu dajete najveće šanse da postane predsjednik Hrvatske?
Situacija je tijesna. Prve ozbiljne ankete u decembru Miroslava Škoru pretvaraju u najvruću robu kampanje, sa samo jednim postotnim bodom zaostatka za drugim krugom u kojem, opet prema tim anketama, uvjerljivo pobjeđuje oboje najvećih konkurenata, sadašnju predsjednicu i bivšeg premijera i šefa SDP-a Zorana Milanovića. Na skupovima Škore ima puno energije (ali i jeftinog populizma).
Kod Kolinde nema vibracije, osim što ide iz gafa u gaf, iz laži u laž. Elem, Milanović, možda, i uđe u drugi krug, ali čini se da tada gubi i od Kolinde i od Škore. Da je oklada mala, recimo, da se vi i ja kladimo na porciju ćevapa na Baščaršiji, kladio bih se na Kolindu, vrag me odnio!
Kod Kolinde nema vibracije, osim što ide iz gafa u gaf, iz laži u laž. Elem, Milanović, možda, i uđe u drugi krug, ali čini se da tada gubi i od Kolinde i od Škore. Da je oklada mala, recimo, da se vi i ja kladimo na porciju ćevapa na Baščaršiji, kladio bih se na Kolindu, vrag me odnio!
Kako komentirate njihovu dosadašnju izbornu kampanju?
Grabar-Kitarović je, ponavljam, neinventivna i dosadna. Ona je pet godina u kampanji: tim svojim seljakanjem Ureda po cijeloj Hrvatskoj. Ništa osobito pametnog nije rekla, sasvim suprotno, kazala je neke zaista idiotske stvari. Milanović je bio u situaciji da je morao, najprije, uvjeriti pola SDP-a (koji ga nije mogao smisliti) da je on taj. Kasno je krenuo u kampanju. Dobro ubada, ali kaska.
Škoro se silovito dizao, najbolje se snalazi pred masom jer ima bogato iskustvo estradnjaka i televizijskih nastupa, a kako cilja na nezadovoljnike, a njih ima puno, kao i politički polupismenih građana, njegova je kampanja, kratko rečeno, najzanimljivija.
Kako gledate na odnos Hrvatske prema BiH? Je li to prijateljski odnos, kako to voli reći Kolinda Grabar-Kitarović, ili ima istine u njenim izjavama, koje su kasnije demantirane, da je BiH bure baruta, da je BiH prijetnja zbog radikalnog islama…
To su sve Kolindine budalaštine! Sjetimo se skandaloznih i neistinitih ocjena o BiH koje je dala prilikom svoje posjete Izraelu. Inače, odnos je loš. Hrvatska predsjednica veliča ratnog zločinca Slobodana Praljka, dakle, de facto, relativizira užasne zločine HVO-a. Onda dođe u Bosnu i govori tamošnjim Hrvatima, hej, i to u crkvi, da je ona njihova predsjednica!
Ovakav odnos hrvatskih zvaničnika prema BiH utemeljio je Franjo Tuđman, koji je na Bosnu i Hercegovinu gledao kao na teritorij, a ne kao na suverenu državu, kao na prostor koji je dio “povijesnog interesa“ hrvatske države. Od tada do danas kao da se ništa nije promijenilo! Kolinda zastupa Tuđmanovu zločinačku politiku.
Na izjave Grabar-Kitarović da je ona predsjednica ”bh. Hrvata“ burno ste reagirali, između ostalog poručivši: ”Nećeš, gaduro, razbiti BiH“. Šta Vas je isprovociralo najviše? Smatrate li da Grabar-Kitarović zaista pokušava razbiti BiH, odnosno aktuelna vlast u Hrvatskoj?
Kolinda Grabar-Kitarović i HDZ nemaju dobre namjere. To nije novost. Naravno da znaju da će im NATO zavrnuti ruku iza leđa ako nastave oštriti retoriku. Kada u Twitter objavi kažem to što ste naveli, ja samo želim glasno kazati da ima nas, u Hrvatskoj, koji ne zaboravljamo pokušaj komadanja vaše zemlje od HDZ-a i da ćemo im prilijepiti medijsku šamarčinu svaki puta kada nas, makar retorički, vrate u to grozno razdoblje Tuđmanove vladavine.
Sjetimo se skandaloznih i neistinitih ocjena o BiH koje je dala prilikom svoje posjete Izraelu. Inače, odnos je loš. Hrvatska predsjednica veliča ratnog zločinca Slobodana Praljka, dakle, de facto, relativizira užasne zločine HVO–a. Onda dođe u Bosnu i govori tamošnjim Hrvatima, hej, i to u crkvi, da je ona njihova predsjednica!
BiH nema vlasti već godinu, a tek sada su napravljeni konkretni pomaci. Smatrate li da sa sadašnjim uređenjem BiH može napredovati ka EU, a da budu zadovoljni i Bošnjaci i Srbi i Hrvati?
U Dejtonu, nažalost, nije prihvaćeno do kraja ono što je dogovoreno u Vašingtonu – BiH nije u cjelini kantonizirana, nego entitetski uređena. To nefunkcionalno rješenje ima se zahvaliti prije svega sporazumu Tuđmana i Miloševića. Da je američka administracija bila dosljedna, prihvatila bi koncept HNV-a i cijelu BiH kantonizirala, uz zadržavanje jedinstvenih centralnih institucija države. Današnja nefunkcionalnost i neracionalnost vlasti proizilazi iz tog dejtonskog rješenja.
Kako napraviti taj konsenzus da tri naroda zajednički grade državu po mjeri svih, a kao buduću članicu EU i NATO-a?
Etnonacionalističke stranke istrajavaju na daljnjim podjelama društva i države te svojim ucjenjivačkim zahtjevima blokiraju i onaj dio vlasti koji je formiran. Zakoni se ne donose, privredom vlada stihija, socijalno stanje građana je sve lošije, mladi ljudi napuštaju zemlju. Beznađe je opće društveno stanje.
Uz već rečeno, podržavam svakoga koji se zalaže za očuvanje i jačanje države BiH i njenih institucija kao cjelovite, suverene, nezavisne, međunarodno priznate države, utemeljene na vladavini prava i zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda proklamiranih UN Poveljom o ljudskim pravima i Konvencijom o osnovnim ljudskim pravima i slobodama Vijeća Evrope. Nisam pozvan da diktiram građanima BiH kako se moraju ponašati. Moje je da zastupam načela.
Svakodnevno svjedočimo skandaloznim medijskim izvještajima o ponašanju Hrvatske, odnosno granične policije te zemlje prema migrantima koji pokušavaju prijeći iz BiH u Hrvatsku. Kakav je Vaš stav o odnosu Hrvatske prema migrantskoj krizi?
Priznajem da nisam objektivan jer moja supruga i ja već dugo radimo (ona sada više nego ja) na potpori azilantima i tražiteljima azila. Grozim se nasilja na granici i zastupam apsolutno sve što o toj temi godinama govori papa Franjo.
Bergoglio je osudio ”globalizaciju ravnodušnosti”, zbog koje smo postali neosjetljivi za bolni vapaj naših bližnjih, kako Papa ističe u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudiuum. Onaj tko kaže da nema mjesta za migrante među nama, taj laže. Ali, isto tako, valja znati da se problemi moraju rješavati u izvorištima.
Smatrate li da je “mali Šengen“ dobra alternativa članstvu u Evropskoj uniji preostalih zemalja zapadnog Balkana koje nisu postale dio evropske porodice?
Da. Jačanje suradnje u našoj/vašoj regiji od presudne je važnosti. Tako će BiH pokazati i da je zrela za članstvo u EU.
Etnonacionalističke stranke istrajavaju na daljnjim podjelama društva i države te svojim ucjenjivačkim zahtjevima blokiraju i onaj dio vlasti koji je formiran. Zakoni se ne donose, privredom vlada stihija, socijalno stanje građana je sve lošije, mladi ljudi napuštaju zemlju. Beznađe je opće društveno stanje
Kako Vi gledate na trku u naoružavanju Hrvatske i Srbije i sve te hvalospjeve ministara odbrane? Od rata je, ipak, prošlo toliko godina…
Ja sam kršćanin, ne vjerujem da su nama potrebne te silne količine oružja. Nama trebaju dobro plaćeni doktori i medicinske sestre, profesori i nastavnici. Ne treba nama dva posto BDP-a u oružane svrhe. Taj novac treba ići u kulturu, u zdravstvo, u obrazovanje, u stvaranje novih radnih mjesta…
Smatrate li da Hrvatska treba graditi odlagalište radioaktivnog otpada na Trgovinskoj gori uprkos protivljenju BiH?
Nema dvojbe da Hrvatska mora riješiti pitanje sigurnog zbrinjavanja radioaktivnog otpada koji se generirao u posljednjih sedamdesetak godina, otkad koristimo nuklearne tehnologije u medicini, znanosti, industriji, javnoj upotrebi i energetici. Priča o lokacijama za skladištenje nuklearnog otpada počela je još u Jugoslaviji.
Tada je obavljen skrining tridesetak različitih mogućih mjesta. Ispitivalo se gdje su najbolji uvjeti. Posebno su važni faktori bili: geološka stabilnost, infrastruktura, činjenica da područja nisu poplavna i slaba naseljenost. U konačnici je u igri ostala samo Trgovska gora. Oko toga su naši stručnjaci suglasni.
(Prenosimo s portala Dnevnog Avaza gdje je intervju naslovljen: “Na porciju ćevapa na Baščaršiji kladio bih se na Kolindu, vrag me odnio!”).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Ovako se, dramatično, topila prednost predsjednice
Sami stožeri predsjedničkih kandidata teško da su bili iznenađeni – jer su im očito interne ankete sugerirale slične trendove – ali rezultati telefonske ankete koju je za Novu TV napravila agencija Ipsos početkom prosinca u javnom prostoru odjeknuli su poput detonacije. [Read more…]
Sučeljavanje izbjegava onaj koji nešto skriva
Predsjednica odbija sučeljavanja. Kaže da će se suočiti s narodom. To baš i nije tako. U sučeljavanju se susreću kandidati. Oni se obraćaju narodu, zapravo biračima, ali razmjenjuju stavove, ideje te pokazuju tko su i što žele. [Read more…]