Biti slobodno misleći intelektualac, gledajući kroz povijest, kako onda tako ni danas, nikada nije bilo nešto što se cijenilo i što bi postalo ideal ka kome bi težili svi oni koji znaju kako upotrijebiti svoju ”sivu tvar“. Zašto je to tako jednostavno je objasniti pitanjem: Kako bi uzor mogao biti netko tko po cijenu svoga slobodnog razmišljanja i promišljanja svojevoljno pristaje da bude gurnut na marginu društva, odnosno odriče se udobnosti koje mu pruža prosjek i povinovanje nametnutim formama ponašanja u zamjenu za određeni životni standard? [Read more…]