Rezolucija na koju se ovih dana često pozivao ministar kulture Zlatko Hasanbegović u točki N navodi da je iz perspektive žrtava nebitno koji im je režim oduzeo slobode ili su mučeni i ubijeni iz bilo kojeg razloga. Ta perspektiva žrtve uvažava se samo ako je žrtva proizvod totalitarnog režima, pojašnjavao je neki dan u Osvrtu dana (prenesenom iz Novoga lista) kolega Tihomir Ponoš. [Read more…]
Stjepan Đureković i Milan Levar, dvije perspektive
Tihomir Ponoš
U tjednu za nama i u Hrvatskoj je obilježen Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, dan kojega se obilježava 23. kolovoza jer je tako u svojoj Rezoluciji od 2. travnja 2009. godine zapisao Europski parlament, [Read more…]
Bezdimna ubojstva
Posljednjih mjeseci ponešto saznajemo o našoj nedavnoj prošlosti, to ”ponešto” uvelike se odnosi na način rada jugoslavenske tajne policije, na to kako su likvidirani emigranti u svijetu, tko (ni)je umiješan u likvidaciju Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine, a uza sve te navodno nove spoznaje spominje se kako smo dvojbe o tom dijelu prošlosti mogli riješiti, kako se te udbaše već odavno moglo istražiti, vidjeti tko je od njih što činio.
No, po svemu sudeći nije bilo nekog naročitog interesa da se Perkoviću, Mustaču i ostalima postavi pitanje ”što ste radili u Njemačkoj osamdesetih, dečki?”. Bilo bi to njima neugodno pitanje, a nije red da država zaslužnim građanima postavlja neugodna pitanja.
Od ljeta 1995. godine znalo se da se mnogo zla događalo na dijelu područja oslobođenih ”Olujom”, znalo se da su sela masovno paljena, da su se događala ubojstva civila, zločini. No, državu to naprosto nije zanimalo, vlast punih šest godina nije bilo briga…
U tjednu za nama saznali smo da još jednom zaslužnom građaninu, zapovjedniku specijalne policije u ratu Mladenu Markaču, država nije htjela postavljati neugodna pitanja. Markač je svjedočio na suđenju za zločin počinjen nad civilima u Gruborima 25. kolovoza 1995. godine. Markača o događajima u Gruborima, zna li on išta o tome, zna li tko bi mogao znati išta, a tko štošta o tome, nitko ništa nije pitao do 2001. godine.
Od ljeta 1995. godine znalo se da se mnogo zla događalo na dijelu područja oslobođenih ”Olujom”, znalo se da su sela masovno paljena, da su se događala ubojstva civila, zločini. No, državu to naprosto nije zanimalo, vlast punih šest godina nije bilo briga zato što je na njenom području netko palio, netko pljačkao, netko starce ubijao.
Vlast, dakle, nije hajala zato što netko po teritoriju kojega bi morala kontrolirati divlja, pa se onda, valjda, može zaključiti i da je ta vlast bila divljačka. Šest godina tu vlast nije bilo briga zato što je netko ubio šest državljana, među kojima je i starica od 90 godina.
Vlast nije htjela punih šest godina postavljati neugodna pitanja Markaču jer bi odgovori bili neugodni po vlast samu. Nakon toga svakome bi konačno moralo biti jasno zašto je Hrvatska više od desetljeća bila pod paskom međunarodne zajednice kad je riječ o procesuiranju ratnih i poratnih zločina.
Vlast nije htjela punih šest godina postavljati neugodna pitanja Markaču jer bi odgovori bili neugodni po vlast samu. Nakon toga svakome bi konačno moralo biti jasno zašto je Hrvatska više od desetljeća bila pod paskom međunarodne zajednice…
Svrha je i smisao te paske bila odgojna i civilizacijska, a ne, kako se to u Hrvatskoj često tumačilo, nepravedna i kaznena.
Da ne bi bilo zabune Grubori su takorekuć istoga trena kad je zločin počinjen izazvali neugodu, barem kod Markača. Dan nakon zločina u Gruborima kroz to je područje prošao ”Vlak slobode”, a Markač je osobno pratio osiguranje vlaka. Iznad tog područja, baš u vrijeme kad je njime prolazio ”Vlak slobode” u kojemu je bio prvi putnik Franjo Tuđman, Markač je primijetio da se diže ”neki dim”, a to ga je razljutilo ”jer nije smjelo biti nikakvih aktivnosti. Bojao sam se da nas predsjednik Tuđman ne prozove zbog toga”, svjedočio je ovog tjedna Markač.
Eto, dakle, što je mogao biti razlog za strah i neugodu: moguće Tuđmanovo estetičko nezadovoljstvo koje bi ga razbjesnilo jer se dim vije nad Gruborima, a nikakvoga dima nad Gruborima ne bi trebalo biti.
Tako smo u tjednu za nama saznali da bi mnogo toga u ovoj zemlji bilo bolje, a poneki ne bi ni strahovali od Tuđmana samo da su na vrijeme obavljena bezdimna ubojstva.
(Prenosimo s portala Novoga lista)
Češljanje jaja
Kako doznajemo od Visokog izvora iz Novosti, novinar toga srbočetničkog glasila Viktor Ivančić spremao se ovoga tjedna sastaviti analitički članak o Visokom izvoru iz Vlade. Bio je potaknut neobičnom i živahnom polemikom koja se zadnjih dana razvila između predstavnika sudske i izvršne vlasti u Hrvatskoj, s tim da su ovu prvu reprezentirali precizno imenovani pojedinci, dok je drugu zastupao Visoki izvor iz Vlade. Podsjetimo:
– nakon što je Županijski sud u Zagrebu donio odluku da bivši udbaš Josip Perković bude izručen Njemačkoj – jer je tamo optužen za ubojstvo emigranta Stjepana Đurekovića – u Jutarnjem listu osvanula je izjava neznane osobe, predstavljene pseudonimom ”visoki izvor iz Vlade”, u kojoj dotična ističe da je spomenuta sudska odluka ”skandalozna” i da predstavlja ”državni udar pištoljem na vodu”;
– sutradan, reagiralo je nekoliko sudaca, a među njima i predsjednik Vrhovnoga suda Branko Hrvatin, ocijenivši izjavu Visokoga izvora iz Vlade ”nedopustivim pokušajem nepoštivanja i omalovažavanja sudske vlasti”;
– dan kasnije, iznova se u Jutarnjem listu oglasio Visoki izvor iz Vlade, kazavši kako je ”prava sprdačina da predsjednik Vrhovnog suda polemizira sa šaljivim komentarom anonimnog Vladina izvora”; ”Samo bezveznjak može reći da vršimo pritisak na pravosuđe”, naglasio je Visoki izvor iz Vlade, a osim toga: ”Žalosno je kada tako istupa Hrvatin, koga smo mi izabrali za predsjednika Vrhovnog suda.”
Razmišljao je ustvari o naslovu. ”Što viši izvor, to niže pobude” djelovao mu je pomalo jeftino i populistički, po uzoru na Jutarnji list. A ni dosjetke koje bi isticale konspirativni ugođaj javne debate, čiji je glavni akter Visoki izvor iz Vlade, nisu ga zadovoljavale: ”Fantom u operi”, ”Utvara u farsi”, ”Muha na govnu”… sve bljeđe od bljeđega
Prema svjedočenju Visokog izvora iz Novosti, novinara Viktora Ivančića najviše je intrigirao onaj dio iskaza Visokog izvora iz Vlade u kojem ovaj negira bilo kakvu mogućnost da Vlada utječe na pravosuđe i istodobno potvrđuje kako politička vlast imenuje šefa Vrhovnog suda. Načas mu se to učinilo ”pravom sprdačinom”, no ipak se nije htio zalijetati u raspravu, da ne ispadne veći ”bezveznjak” od Hrvatina.
Razmišljao je ustvari o naslovu. ”Što viši izvor, to niže pobude” djelovao mu je pomalo jeftino i populistički, po uzoru na Jutarnji list. A ni dosjetke koje bi isticale konspirativni ugođaj javne debate, čiji je glavni akter Visoki izvor iz Vlade, nisu ga zadovoljavale: ”Fantom u operi”, ”Utvara u farsi”, ”Muha na govnu”… sve bljeđe od bljeđega.
Novinar je, prema tvrdnji Visokog izvora iz Novosti, u članku imao namjeru primijetiti kako rezervni identitet političara – naime mogućnost da se nositelju vlasti u javnome nastupu zajamči anonimnost kakvu posjeduje tipičan cyber–nasilnik, koji će uz odgovarajući nick name neometano, kad god mu se prohtije, zagađivati prostor na webu – može poslužiti kao svojevrsna proteza što će nadomjestiti invalidnost demokratskih procedura. Strpljivim političkim radom tako se dopire i tamo gdje demokracija nema pristupa, mislio je, stječe se sloboda burgijanja u zabranjenoj zoni.
Ukratko, saznajemo od Visokog izvora iz Novosti, novinar je htio napisati da je uz pomoć Visokog izvora iz Vlade moguće podupirati neovisnost sudske vlasti i kada tu sudsku vlast izlažeš bjesomučnom pritisku, a to znači i iskazivati se kao sve veći demokrat u ambijentu sve izraženijega samovlašća.
Također mu se motalo po glavi reći štogod o inovativnoj ulozi medija, koji sve prikladnijim instrumentima opslužuju uspješne političke vladavine, regulirajući onaj fini balans između tajnog djelovanja u javnosti i javnog djelovanja u tajnosti.
Nekoć zamršena i etički problematična operacija kojom sredstvo za informiranje javnosti omogućuje javnoj osobi da djeluje inkognito, danas je postala više nego jednostavna, pogotovo kada se radi o tiražnim dnevnicima, pa je novinar, po tvrdnji Visokog izvora iz Novosti, čak imao u primisli čitateljima približiti lakoću spomenutog zahvata. Recimo: U bajkomat Jutarnjeg lista ubaciš kreditnu karticu i ukucaš svoj spin!
Nekoć zamršena i etički problematična operacija kojom sredstvo za informiranje javnosti omogućuje javnoj osobi da djeluje inkognito, danas je postala više nego jednostavna, pogotovo kada se radi o tiražnim dnevnicima, pa je novinar, po tvrdnji Visokog izvora iz Novosti, čak imao u primisli čitateljima približiti lakoću spomenutog zahvata. Recimo: U bajkomat Jutarnjeg lista ubaciš kreditnu karticu i ukucaš svoj spin!
To, razumije se, ne znači da baš svaka budala može pribjegavati medijskim manipulacijama, već u najboljem slučaju svaka druga ili treća. Novinar je to naumio posebno naglasiti, navodi Visoki izvor iz Novosti, jer su i nositelji vlasti, poput Visokog izvora iz Vlade, u međuvremenu morali razviti specifične unutrašnje sposobnosti i istrenirati se u nekoj vrsti kontrolirane šizofrenije. Tek ako je dovoljno vješt, rezonirao je novinar, političar umije biti konstruktivno razdružen sa sobom. Ovisno o okolnostima, tada odlučuje hoće li sa svojim ”ja” preći na ”ti”, na ”vi” ili na ”mi”.
A onda se, nakon što je domislio možda i polovicu članka, novinar naglo pokolebao, saznajemo od Visokog izvora iz Novosti. Jebeš šuplju analitiku, pomislio je, ionako stalno nešto serem, rastjerujem čitatelje. Zar ne bi bilo bolje osloniti se na dobru staru tabloidnu praksu i naprosto razotkriti identitet Visokog izvora iz Vlade?
Novinar je, napomenimo, bio skoro siguran da se iza Visokog izvora iz Vlade krije premijer Zoran Milanović, to su njegovi goropadni maniri, to je njegova ubitačna metaforika, to su Jelić i Bajruši iz Jutarnjeg koji poslušno drljaju u notese i oblizuju njuškice… Mogao bi, doduše, Visoki izvor iz Vlade biti i ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Ali Miljeniću sigurno ne bi pao na pamet onaj pištolj na vodu. Njemu bi pištolj na vodu pao na pod, pošto je ministar poznat kao nepouzdan kadar.
S druge strane, kog će mi vraga špekulacije, prekorio je samoga sebe novinar, po svjedočenju Visokog izvora iz Novosti. Što je, brajko, s dokazima? Što je sa slavnom tradicijom istraživačkoga novinarstva? Ne bi li žurnalizam ipak trebao podrazumijevati i neku vjerodostojnost? Na primjer, glavni urednik Jutarnjeg lista, Viktor Vresnik, mogao bi mu kao kolega kolegi u drugarskom ćaskanju došapnuti ime Visokog izvora iz Vlade.
Posegnuo je za mobitelom, a nakon što je začuo ljubazni glas tajnice redakcije Jutarnjeg lista, razgovor je, prema navodima Visokog izvora iz Novosti, tekao ovako:
– Mogu li dobiti Viktora?
– A tko ga treba?
– Viktor.
– No, pa to znači da ga već imate, je li tako?
Tja, to je zapravo tako dosadno, iznova se sneveselio novinar, po tvrdnji Visokog izvora iz Novosti. Što tu ima novo? Demokratska pozornica ionako je puna uvaženih dvoličnosti, a svaka od njih zna da je svojom boljom polovicom politički siledžija
Zaista! Bože mili, pomislio je novinar, kako je provjera informacija u današnje vrijeme postala prosta stvar. Razvoj komunikacijskih tehnologija povećava fleksibilnost identiteta do neslućenih razmjera. Rečeni Viktor novinaru je potvrdio ono što je želio čuti i, naravno, zamolio da ostane anoniman. Tko da ostane anoniman, izvor ili novinar? – zbunio se na trenutak novinar, ali se brzo pribrao. Ustvari je razmišljao o prvoj rečenici sada već ekskluzivnog članka: ”Visoki izvor iz Jutarnjeg lista potvrdio je da je Visoki izvor iz Vlade sam premijer Zoran Milanović…”
Tja, to je zapravo tako dosadno, iznova se sneveselio novinar, po tvrdnji Visokog izvora iz Novosti. Što tu ima novo? Demokratska pozornica ionako je puna uvaženih dvoličnosti, a svaka od njih zna da je svojom boljom polovicom politički siledžija.
Ako je na dnevnome meniju sudbina šefa tajne službe, tada se još svi žele iskazati u žanru kontrašpijunaže. Naposljetku je i državni tužilac Mladen Bajić uložio žalbu na odluku o izručenju Perkovića, premda je proces i započet zbog toga jer je, zastupajući njemačkog tužitelja, tražio da ovaj bude izručen. Ergo: obje strane u sporu žele isto. Ergo: spor izaziva nacionalnu uzbunu utoliko što ne postoji. Ergo: može li biti političkog pritiska na sudsku vlast ako se sudište pokazuje izlišnim?
Kakav preokret! ”Saldo mortale”, mrmljao je novinar mogući naslov, pošto je u predlošku groteske ipak jedan davni leš. Prema dojavi Visokog izvora iz Novosti, zamišljao je dvojezično izdanje članka. Sažetak hrvatske verzije: Milanović je Visoki izvor iz Vlade. Sažetak njemačke verzije: Bajić je Visoki izrod iz DORH-a. Sažetak obje verzije: Đureković je mrtav, život ide dalje.
A Perković? Josip Perković, s plišanim papučama na nogama, zavaljen je u fotelji pred uključenim televizorom. Lice iskusnog agenta na odaje nikakve emocije. Izgleda kao netko kome je svejedno koliko će godina slobode fasovati. Dok prati izvještaj o svom slučaju u večernjem dnevniku, ne može se razabrati da li češe jaja ili drži Visoki izvor u šaci.
(Prenosimo s portala tjednika Novosti)
Pjena od sapunice
Onako kako je većim dijelom prošla 2013. godina, nastavila se i ova 2014. – slučajem Perković. Prvo se on zvao ”europski uhidbeni nalog”, pa ”lex Perković”, onda se pretvorio u ”prijetnje EU sankcijama”, da bi se jesenas Vlada u zadnji čas izvukla. Zatim su se uplele i ”ustavne promjene”, pa je sve palo u vodu, da bi sada Perković opet ostao na brisanom prostoru.
U međuvremenu, ima samo jedna novost – Zdravko Mustač, nadređeni Perkoviću u Udbi prije tridesetak godina. Za njega su mediji tek od prije koji dan počeli pokazivati veći interes, jer i za njim je Njemačka poslala nalog za izručenje.
Ostalo je isto – opet slušamo potpuno suprotstavljena pravna tumačenja je li nastupila zastara za kazneni progon zbog likvidacije Stjepana Đurekovića iz 1983. godine i ponovno kreće nadmudrivanje izvršne vlasti sa zakonima i (sudskim) institucijama ove države. U svemu tome, vodu mute i brojne priče nekadašnjih udbaša, ražalovanih političara, navodno autentičnih svjedoka tog vremena i promišljanja raznih analitičara.
Je li Perković još uvijek aktualan zato što se na njegovu slučaju radilo u Hrvatskoj i nakon 1991. godine, pa se zastara računa od nekog kasnijeg datuma, a Mustač nikad nije bio istraživan, pa zato njegov slučaj treba staviti ad acta? Možda. Nije do kraja jasno
Kulminacija se dogodila ovog četvrtka kada je Županijski sud u Velikoj Gorici odlučio da nema temelja za izručenje Zdravka Mustača zbog zastare, a samo dan ranije Županijski sud u Zagrebu potvrdio je da je nalog te iste Njemačke u slučaju Josipa Perkovića – utemeljen i da Perković treba odgovarati pred njemačkim sudom.
Teško da građani, pa i natprosječno zainteresirani, mogu shvatiti zbog čega je do toga došlo. Tko je u pravu, Zagreb ili Velika Gorica? Ili oba suda?
Je li međunarodno preuzeta obaveza, odnosno tzv. europski uhidbeni nalog ”jači” od domaćih zakona, pa je u pravu zagrebački sud ili je domaća zastara zapreka izručenju, što je rekao velikogorički sud? Ili je, ipak, riječ o dva različita slučaja? Je li Perković još uvijek aktualan zato što se na njegovom slučaju radilo u Hrvatskoj i nakon 1991. godine, pa se zastara računa od nekog kasnijeg datuma, a Mustač nikad nije bio istraživan, pa zato je njegov slučaj treba staviti ad acta? Možda. Nije do kraja jasno.
Ili su možda dvije različite odluke dva suda iste nadležnosti, zapravo, signal da u Hrvatskoj pravosuđe opasno šteka, kada u istoj (?) stvari u samo 24 sata razlike sudovi donose oprečne odluke? Ako je tome tako, opravdano je pitanje što se događa sa „običnim“ sudskim sporovima koje vode N.N. građani. Je li doista bolje voditi neki imovinski spor u Sisku, a ne u Karlovcu, tužiti poslodavca zbog otkaza radije u Splitu nego, na primjer, u Zagrebu? Nadamo se da nije tako. Zapravo, trebalo bi da nije tako. Da postoji ujednačena sudska praksa za istovjetna djela.
U ovoj kakofoniji pravnih začkoljica i nejasnoća, upravo je taj politički dio najopasniji. I u tumačenju bivših vremena i – još više – u tumačenju ovoga danas, današnjih zakona, međunarodnih obaveza, aktualnih i budućih sudskih odluka. A toga će u slučaju Perković-Mustač biti napretek
Što se onda dogodilo? Je li se opet umiješala politika? Ni to nije isljučeno. Istog dana kada je sud u Velikoj Gorici odlučivao o (ne)izručenju Mustača, osvanula je naslovnica Jutarnjeg lista s porukom neimenovanog izvora u Vladi. Sakriven iza anonimnosti, a ipak dobro pozicioniran u Banskim dvorima, taj ”Netko” se jako ljutio što je Županijski sud u Zagrebu dan ranije zaključio da Perkovića treba izručiti Njemačkoj.
”Ova odluka je udar na državu, sudovi ne provode hrvatske zakone”, objavljeno je masnim slovima. U tekstu je citat visokog vladina izvora još žešči. Odluku zagrebačkog suda smatra ”skandaloznom” nazivajući je ”državnim udarom s pištoljem na vodu”. To su velikogorički suci sigurno pročitali. A jesu li i primili na znanje i ravnanje – ne znamo. Nadamo se da nisu, da su odlučivali isključivo po zakonu. To bi bilo jedino ispravno.
U ovoj kakofoniji pravnih začkoljica i nejasnoća, upravo je taj politički dio najopasniji. I u tumačenju bivših vremena i – još više – u tumačenju ovoga danas, današnjih zakona, međunarodnih obaveza, aktualnih i budućih sudskih odluka. A toga će u slučaju Perković-Mustač biti napretek.
Čeka nas i odluka Vrhovnog suda (za sada u slučaju Perković sigurno), možda i Ustavnog suda, a neki spominju i mogućnost da se u sve uključi i Sud EU u Luxembourgu. Zanimljivo će biti vidjeti i kako će se u svemu postaviti Državno odvjetništvo. Ono je do jučer, u ime hrvatske države, tvrdilo da je u slučaju Perković nastupila zastara, da bi danas, kada zastupa Njemačku, trebalo inzistirati da se i Perkoviću i Mustaču sudi pred njemačkim sudovima.
Ako politika (čitaj: vlast) bude u svim tim pravosudnim fazama držala pravosuđu nogu u vratima i usmjeravala sudove i državno odvjetništvo kako da rade i odlučuju, to će biti više od državnog udara s pištoljem na vodu. To će pravnu državu pretvoriti u običnu pjenu od sapunice.
(Prenosimo s portala forum.tm)
Šeks: SDP manipulira i planira bojkot uhidbenog naloga
Gordan Jandroković, Vladimir Šeks i Davorin Mlakar ispred kluba SDP-a još jednom su pojasnili svoj prijedlog za izmjenu Ustava i rekli da SDP manipulira i svojim prijedlogom izmjena želi izigrati Europski uhidbeni nalog.
Zastupici HDZ-a prihvatili su prijedlog da se u Ustavu ukine zastara za sva teška ubojstva, ali su Vladi dali dva uvjeta pod kojima će glasovati za izmjene. Prvi se odnosi na posebno naglašavanje u Ustavu da ne zastarijevaju komunistički zločini, a drugi na donošenje Ustavnog zakona za provedbu promjene Ustava.
Drugi prijedlog naišao je na brojne kritike i optužbe da HDZ suspendira hrvatsko pravosuđe. Naime, HDZ traži da Europski uhidbeni nalog ima prednost pred hrvatskim pravosuđem u slučaju da se u Hrvatskoj, protiv hrvatskog državljanina za kojeg zemlja članica traži izručenje – ne vodi nikakav postupak. Prema HDZ-ovu prijedlogu bi, nakon izmjene Ustava, hrvatsko pravosuđe moralo izručiti Josipa Perkovića kojeg Njemačka traži zbog ubojstva Stjepana Đurekovića – jer se u trenutku izdavanja uhidbenog naloga u Hrvatskoj protiv Perkovića nije vodio nikakav postupak.
Predlagač Vladimir Šeks apelira na SDP-ovce da kažu zašto se protive njihovom prijedlogu: ‘Protivljenjem jasno pokazuju da imaju plan. Kada Lex Perković 1. siječnja 2014. stupi na snagu i kada se Ustavom donese odredba o nezastarijevanju ubojstava, tada SDP-ovci smjeraju stvoriti presing i atmosferu u kojoj će reći – pa što oni hoće, mi ćemo suditi svojima, mi smo suverena zemlja.’
Šeks odbacuje optužbe da su svojim prijedlogom dali prednost drugom pravosuđu te kaže da oni poštuju hrvatski pravni poredak i pravne stečevine Europske unije. ‘Prema tome, oni se spremaju na izigravanje da pod parolama suveremene zemlje sami sude Perkoviću’, rekao je Šeks i naglasio da je to narušavanje i potpuno izigravanje europskog prava. ‘Umjesto da se stvari rasvjetle, oni podmeću kukavičje jaje i govore da HDZ želi da hrvatsko pravosuđe bude podređeno stranom pravosuđu. To je ogromna neistina i manipulacija jer HDZ želi zaštiti Hrvatsku od poteza ove Vlade’, rekao je Šeks.
U Saboru se jučer trebalo glasovati o pokretanju procedure za izmjenu Ustava, no predsjednik Sabora Josip Leko to je odgodio za drugi tjedan. U HDZ-u to tumače pretpostavkom da se u Vladi nisu uspjeli dogovoriti oko točnog teksta izmjene Ustava.
Prenosimo s tportala.hr
