U Hrvatskoj sve je unazad, kao da se unazad mjeri vrijeme.
Recimo, u normalnom svijetu, još uz industrijsku revoluciju, ideal je bio napustiti selo i poći u grad. Oni koji su u grad pošli, oni se svog sela srame. Ne nužno jer se srame korijena (što i nije loše samo po sebi, danas je čovjek koji se srami podrijetla prikazan kao nitkov, što je sasvim nepošteno, korijena se nekad čovjek mora sramiti), već jednostavno po određenoj logici trenutka u kojem se počinje novi život. [Read more…]