Impresivna je brzina kojom Tomislav Karamarko ispunjava svoja “najvažnija” predizborna obećanja. Na HRT-u se čistke provode munjevitom brzinom, a vodeće pozicije zauzimaju članovi HDZ-ove novinarske sekcije. Nepoćudnim “ljevičarskim” neprofitnim medijima ukinuto je financiranje, a Vijeće za elektroničke medije, [Read more…]
Komunističko shvaćanje predsjednice Republike
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović bila je u zadnje vrijeme nepravedno izložena medijskim kritikama zato što se nije izjašnjavala o zločudnom maršu na Mirjanu Rakić i sličnim manifestacijama desničarskog radikalizma.
Ustavne ovlasti su joj uglavnom ceremonijalnog karaktera i stoga je nepotrebno da nas opterećuje svojim mišljenjima.
U tom segmentu Kolinda Grabar-Kitarović puno bolje obnaša dužnost nego što su to činili Stjepan Mesić i Ivo Josipović, čije smo izjave, pa i o sasvim banalnim stvarima, svakodnevno slušali. Sasvim je dovoljno da predsjednica s tribina navija za hrvatske sportske reprezentacije.
Nažalost, jučer je Kolinda Grabar-Kitarović dobila poriv da nešto objasni naciji. Da barem pismo što joj ga je uputio Milorad Pupovac, negodujući zbog porasta nesnošljivosti u Hrvatskoj, nije dospjelo u novine. Tada mu ni predsjednica vjerojatno ne bi javno odgovorila.
Ovaj je uradak Kolinde Grabar-Kitarović najstrašnije što je neki visoki državni dužnosnik napisao ili izgovorio nakon 2000. godine. Pristojni ljudi moraju se danas sramiti što žive u državi u kojoj neposredno izabrana predsjednica ima ovako retrogradne stavove. Temeljna je njezina poruka – da ste šutjeli, nitko vas ne bi dirao
Ali, tako je, eto, ispalo i sada smo u situaciju da konstatiramo da je ovaj uradak Kolinde Grabar-Kitarović najstrašnije što je neki visoki državni dužnosnik napisao ili izgovorio nakon 2000. godine.
Pristojni ljudi moraju se danas sramiti što žive u državi u kojoj neposredno izabrana predsjednica ima ovako retrogradne stavove. Temeljna je njezina poruka – da ste šutjeli, nitko vas ne bi dirao.
Da, predsjednica je i Zorana Milanovića, u danu kad je Tomislav Karamarko objavio da su svi koji se ne slažu s HDZ-om protiv vlastitog naroda, detektirala kao glavnog krivca za netolerantne odnose u društvu, ali to je ipak sporedno.
Ključno je što predsjednica smatra da se žrtve, zasad samo verbalnog, nasilja nemaju što buniti jer su prethodno izazivale, javno govoreći o koječemu.
Ako ne želiš da ti nameću kakav domoljub trebaš biti, ako propituješ neke nacionalističke mitove, logično je, faktično upozorava predsjednica, da te proglase četnikom, udbašom, komunistom i grafitom ti zaprijete smrću.
U opširnom opisivanju krimena raznih protuhrvatskih provokatora, predsjedničina rečenica da ”to ne navodi kao opravdanje vrijeđanja ili prijetnji tim osobama” je poput kapi u oceanu.
Zapanjujuće je koliko se politička koncepcija Kolinde Grabar-Kitarović poklapa s praksom komunizma, s kojim se ona, inače, u pismu deklarativno obračunava.
Zapanjujuće je koliko se politička koncepcija Kolinde Grabar-Kitarović poklapa s praksom komunizma, s kojim se ona, inače, u pismu deklarativno obračunava. Apologeti tog propalog režima, naime, također tvrde da su u Jugoslaviji lijepo mogli živjeti svi koji nisu imali antidržavne misli
Apologeti tog propalog režima, naime, također tvrde da su u Jugoslaviji lijepo mogli živjeti svi koji nisu imali antidržavne misli.
Svi su mogli uživati u besplatnom školovanju, besplatnim zdravstvenim uslugama, vikendicama, odlascima u Trst, uz mali uvjet da se odreknu nekih osnovnih građanskih prava i političkih sloboda.
Oni koji nisu pristajali na takav društveni ugovor, znali su da ih čeka zatvor i stoga se, promatrano iz perspektive Kolinde Grabar-Kitarović, nisu imali razloga kasnije žaliti. Svakome su bile poznate posljedice društveno neprihvatljivog ponašanja.
Danas se, nasreću, više ne ide u zatvor, ali svi koji posumnjaju u vladajući obrazac domoljublja, implicirala je jučer predsjednica, moraju se pomiriti s tim da ih se naziva četničkim ološem.
(Prenosimo s portala Novoga lista).
Kolinda G-K kao neprijateljica Hrvatske
Ništa me toliko ne oneraspoložava kao kada nekoga visokopozicioniranog kritiziram i kada sam u tome u pravu. Nisam od onih osoba koje idu okolo i samo pronalaze negativne stvari drugima. Dapače, vrlo sam rezerviran, osobito u susretima, jer nastojim iščitavati motive i logiku ponašanja kod onih čiji mi je stav nejasan, koji su motivirani egoizmom, koji pate od prevelikoga ega ili pak nasiljem prema drugima zatomljuju unutarnje nemire i strahove. [Read more…]
Ivo Banac, najpoznatiji konvertit novije generacije
Ivo Banac najpoznatiji je hrvatski konvertit novije generacije. Za razliku od prethodnika koji su, najčešće, prelazili iz komunističkog u nacionalistički tabor uoči i za vrijeme rata, Banac je ideološki habitus promijenio preko noći. I evo ga uoči izbora kao jedne od udarnih HDZ-ovih uzdanica čiji su tekstovi, o čemu god bili, predvidljivi poput pornića: [Read more…]
Liga u Rijeci
Predstavljanje Antifašističke lige Republike Hrvatske u Rijeci
Na Dan antifašističke borbe, 22. lipnja 2015., s početkom u 19 sati, u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci održat će se predstavljanje Antifašističke lige RH. [Read more…]
Lažu da 1945. nije bilo oslobođenje
(Opaska uredništva: Forum.tm je donio a mi prenosimo, kao i kolege iz Foruma, u cjelosti, govor bivšeg predsjednika Stjepana Mesića s proslave obljetnice rođenja Josipa Broza Tita održane u Kumrovcu u subotu 23. svibnja 2015.).
Dragi prijatelji, poštovani gosti iz Hrvatske i susjednih zemalja, gospođe i gospodo, drugarice i drugovi,
Formalni povod našega okupljanja je podsjećanje na nekadašnji Dan mladosti kojim se u vrijeme Jugoslavije obilježavao rođendan njezinoga predsjednika Josipa Broza Tita. Kažem: to je formalni povod. [Read more…]
Draža naprijed, žrtve stop!
Viši sud u Beogradu donio je u četvrtak 14. svibnja odluku o rehabilitaciji Draže Mihailovića, četničkog generala iz Drugog svjetskog rata. Tim povodom oglasila se Antifašistička liga Republike Hrvatske.
Odluka Višeg suda Srbije, kojom je poništena osuđujuća presuda u procesu protiv Draže Mihailovića, osuđenog za ratni zločin, moralno je i pravno dubiozna iz više razloga. S obzirom da se na ovaj način Mihailović de facto proglasio nevinim, u potpunosti je rehabilitiran njegov kolaboracionistički i u svakom smislu zločinački četnički pokret
”Odluka Višeg suda Srbije, kojom je poništena osuđujuća presuda u procesu protiv Draže Mihailovića, osuđenog za ratni zločin, moralno je i pravno dubiozna iz više razloga. S obzirom da se na ovaj način Mihailović de facto proglasio nevinim, u potpunosti je rehabilitiran njegov kolaboracionistički i u svakom smislu zločinački četnički pokret”, navodi se u priopćenju Lige. [Read more…]
Grabar Kitarović bez kompasa
Predsjednička kandidatkinja HDZ-a, bivša hrvatska ministrica vanjskih poslova i veleposlanica u SAD-u te sadašnja (jer, samo je na neplaćenom dopustu) visoka dužnosnica Atlantskoga pakta Kolinda Grabar Kitarović, čini se kao da se u predizbornoj kampanji što službeno još nije ni počela, mada se intenzivno vodi, malo pogubila. Ili, preciznije rečeno: sve govori u prilog zaključku da je izgubila kompas.
Nemam drugoga objašnjenja za njezinu izjavu da će “rehabilitirati” skupinu generala koje sam na samome početku mojega predsjedničkog mandata umirovio po kratkome postupku. Pa još i to da će generalski zbor (naravno, s tim generalima) angažirati kao skupno savjetodavno tijelo.
I moram se upitati, a vjerujem da se isto pita i nemali dio hrvatske javnosti: kakvu to viziju predsjedničke funkcije ima KGK, kakve to ona (i zašto) savjetnike namjerava angažirati?
Predsjednička kandidatkinja HDZ-a, bivša hrvatska ministrica vanjskih poslova i veleposlanica u SAD-u te sadašnja (jer, samo je na neplaćenom dopustu) visoka dužnosnica Atlantskoga pakta Kolinda Grabar Kitarović, čini se kao da se u predizbornoj kampanji što službeno još nije ni počela, mada se intenzivno vodi, malo pogubila. Ili, preciznije rečeno: sve govori u prilog zaključku da je izgubila kompas
Kao prvo, da razjasnim neke stvari koje njoj, a vjerujem da je u pitanju doista samo ona, ni danas nisu jasne.
Ne može se rehabilitirati one koji su umirovljeni. Rehabilitirati se može nečasno otpuštene, što ja s njoj tako milim generalima nisam učinio, mada su postojali itekako opravdani razlozi za posizanjem i za takvom mjerom.
Jer, ti su generali – u osnovi – učinili četiri stvari: prvo, izjasnili su se protiv suradnje s Haaškim sudom, na koju se Hrvatska obvezala Ustavnim zakonom, dakle ustali su protiv ustavnog poretka zemlje koju su branili u Domovinskom ratu.
Drugo, ustvrdili su kako kritičko vrednovanje toga rata “vodi kriminalizaciji same volje hrvatskog naroda da se brani i obrani od velikosrpske agresije i okupacije”, čime su htjeli zatvoriti usta svakome tko bi se usudio ozbiljno istraživati ratne zločine počinjene na hrvatskoj strani (mada su “velikodušno” dopustili mogućnost da se kažnjavaju počinitelji “pojedinačnih zločina”, što će se kasnije – i to pred hrvatskim sudom – dogoditi upravo jednome od njih).
Treće, ustvrdili su kako se s pravom nadaju da govore “ne samo u svoje ime nego i u ime Hrvatske vojske i svih hrvatskih branitelja te svih hrvatskih građana koji su u najtežim danima bili na braniku Domovine”.
I četvrto, s takvim su se političkim pamfletom, ponavljam: u svoje ime, u ime Hrvatske vojske i svih hrvatskih branitelja te svih hrvatskih građana koji su … bili na braniku Domovine, obratili šefu države i Vrhovnom zapovjedniku oružanih snaga, ali i cijeloj javnosti.
Nisam ih optužio za ono što je očito bila njihova intencija, nisam ih nečasno otpustio, uzeo sam u obzir njihove ratne zasluge, ali sam ih hitno poslao u mirovinu, uz poruku da se politikom mogu baviti tek kada obuku civilna odijela. I time sam udario temelje početku depolitizacije vojske, što je jedan od nezaobilaznih uvjeta za vojsku svake demokratske zemlje koja ulazi u NATO
Sažeto u jednu rečenicu: pozvali su na državni udar, jer se – poručili su – dovode u pitanje “temelji na kojima jedino može počivati budućnost demokratske i prosperitetne Hrvatske”.
Nisam ih optužio za ono što je očito bila njihova intencija, nisam ih nečasno otpustio, uzeo sam u obzir njihove ratne zasluge, ali sam ih hitno poslao u mirovinu, uz poruku da se politikom mogu baviti tek kada obuku civilna odijela. I time sam udario temelje početku depolitizacije vojske, što je jedan od nezaobilaznih uvjeta za vojsku svake demokratske zemlje koja ulazi u NATO.
I sada se nađe gospođa koja je (još uvijek!) na visokoj poziciji upravo u NATO-u i krene u pecanje glasova na predstojećim predsjedničkim izborima čvrstom najavom rehabilitacije upravo tih generala i pretvaranja tzv. generalskog zbora u kolektivno savjetodavno tijelo čelnika države.
Pa još u državi koja je teškom mukom i daleko kasnije, nego što je objektivno bilo moguće, ušla u Evropsku uniju i zbog bijega jednoga od generala s “njezinoga popisa” – koji je, i to treba reći – nakon što je uhićen i nakon što mu je u Haagu suđeno, oslobođen i koji se, za sada i do sada, upadljivo kloni bilo kakve politizacije, odnosno izbjegava da ga se instrumentalizira u političke svrhe, ma s koje strane to bilo.
Sama mogućnost da se u Evropskoj uniji pojavi šef države s ekipom generalskih savjetnika nešto je od čega će se svima u Bruxellesu dići kosa na glavi. Sjećam se dobro nekih veleposlanika zemalja EU-a koji su me krajnje dobronamjerno upozoravali kako “nije u skladu” s evropskom praksom da se nekoga tko dolazi iz aktivne vojne službe postavlja za ministra obrane, baš u vrijeme kada je Hrvatska to radila.
Sama mogućnost da se u Evropskoj uniji pojavi šef države s ekipom generalskih savjetnika nešto je od čega će se svima u Bruxellesu dići kosa na glavi. Sjećam se dobro nekih veleposlanika zemalja EU-a koji su me krajnje dobronamjerno upozoravali kako “nije u skladu” s evropskom praksom da se nekoga tko dolazi iz aktivne vojne službe postavlja za ministra obrane, baš u vrijeme kada je Hrvatska to radila
Ne, nisu pravili probleme, ali jasno su dali do znanja da im se to ne sviđa, odnosno da je u raskoraku s evropskim standardima. Baš me zanima što bi rekli da je nekome tada palo na pamet angažirati skupinu generala u ulozi (neka je i samo počasna, mada sumnjam u to) savjetnika šefa države. To definitivno nije evropska praksa. Američka – jest, ali Hrvatska je ipak u Evropi i u Evropskoj uniji, to KGK valjda ipak zna.
Tu treba reći još nešto. Svjedoci smo sve učestalijeg zloupotrebljavanja uniforme, u posljednje vrijeme i usred glavnoga grada Hrvatske. Onaj tko nije u aktivnoj službi, bio on prije toga obični vojnik ili general, savršeno je svejedno, ne može odijevati vojnu odoru kako i kada mu se svidi i paradirati (ili demonstrirati) u njoj.
Zakon jasno propisuje da bivši vojnici imaju pravo nositi uniformu samo prigodom obilježavanja državnih blagdana, odnosno u onim prilikama kada su nekamo pozvani, a na pozivu je naznačeno da ih se očekuje u odori. Inače – ne!
Visoka dužnosnica NATO-a mora, naprosto mora znati da je tako i u svim zemljama Atlantskoga pakta. Pa je li onda, kada je otišla podržati krajnje diskutabilno protestno okupljanje pred Ministarstvom branitelja, našla za shodno da demonstrante i one koji ih (također u uniformama) dolaze poduprijeti, na to upozori?
Ako i jest, nitko nije za to čuo, pa bih bio sklon povjerovati da nije. Ma naravno da nije, i tamo je otišla u lov na glasove. A pri tome je pokazala zamjerno nepoznavanje stvari o kojima govori, jer je – da bi prirasla srcu organizatorima mini-puča usred Zagreba – izjavila kako pozna niz zapadnih, demokratskih zemalja i ni u jednoj se s veteranima ne postupa tako kao u Hrvatskoj.
Je li KGK izgubila kompas, ili ga nikada i nije imala, pri tome je najmanje važno. No, važno je shvatiti, i to na vrijeme, kamo i kako bi “ona i generali” vodili ovu zemlju da joj uspije domoći se položaja Predsjednice Republike
Htjela je reći: tako loše. I zaboravila pri tome na “veliki uzor”, Sjedinjene Američke Države, gdje su gomile veterana vijetnamskog rata godinama bile prepuštene ulici, drogi, kriminalu, bijedi i siromaštvu.
Populizam je ponekada neizbježan u političkoj borbi, pogotovo u borbi za glasove uoči izbora. Ali, populizam se ne smije temeljiti na neznanju i – teško mi je naći prikladniji izraz – političkoj nepismenosti koja može, u krajnjoj liniji, biti pogubna za cijelu Hrvatsku.
Koketiranje s onima koji dovode u pitanje ustavni poredak Republike Hrvatske (Vukovar i table na kojima su i ćirilićni natpisi), onima koji inauguriraju smjenu vlasti pritiskom ulice (Zagreb) i onima koji su prije više od jednoga desetljeća pokušali reći legalno izabranim predstavnicima države: mi smo ovu državu stvarali, mi ćemo odlučivati kakva će ona biti, sve se to u zbroju može pretvoriti u bumerang koji će nas bolno pogoditi. Neće pogoditi samo KGK, pogodit će Hrvatsku i ugroziti još uvijek krhke temelje demokracije u našoj zemlji.
Zato sam na izjavu predsjedničke kandidatkinje HDZ-a reagirao. Ne zato da se miješam u predizbornu kampanju, koja – ponavljam – službeno još i nije počela, nego da upozorim kako smo već u predigri te kampanje suočeni s najavom poteza i potezima koji su potencijalno pogubni za Hrvatsku kao demokratsku, civiliziranu državu. A samo takvu Hrvatsku želim i samo sam se za takvu Hrvatsku borio u svojih deset godina na čelu države.
Je li KGK izgubila kompas, ili ga nikada i nije imala, pri tome je najmanje važno. No, važno je shvatiti, i to na vrijeme, kamo i kako bi “ona i generali” vodili ovu zemlju da joj uspije domoći se položaja Predsjednice Republike.
(Prenosimo s portala Forum.tm).
Zvonimir Mahečić: ”U vojsci se krše prava ateista”
Piše: Davorin Perić
Umirovljeni brigadir Zvonimir Mahečić odlučio je javno progovoriti o problemima koji njega kao građanina i časnika smetaju, a odnose se na diskriminaciju ateista unutar sustava HV-a. Inače, naš sugovornik je od listopada 1996. do ožujka 2005. godine obavljao dužnost pomoćnika pročelnika Vojnog kabineta predsjednika Tuđmana i Mesića, od ožujka 2005. do rujna 2006. godine bio je voditelj Odjela za odnose s NATO-om i PfP u Glavnom stožeru OSRH, da bi 2007. otišao u mirovinu. Ovaj 54-godišnjak, koji je sudionik Domovinskog rata te je, među ostalim, završio i Ratnu školu “Ban Josip Jelačić” i u dva navrata višemjesečna školovanja na “George C. Marshall European Center for Security Studies” (jedini hrvatski polaznik s diplomom “Distinguished Graduate”), otvoreno progovara o pitanjima religije i sekularnosti, kao umirovljeni časnik HV-a, ali i kao aktivni član udruge “Protagora”, jedne od udruga koja okuplja ateiste u RH.
U Hrvatskoj vojsci već dvadesetak godina krši se Ustav RH! Naime, Ustav u članku 14. kaže se da su prava i slobode neovisne o vjeri, u članku 39. zabranjuje se poticanje na vjersku mržnju, a članak 40. jamči slobodu vjeroispovijedi i očitovanje vjere ili drugog uvjerenja te se konačno u njemu i jasno kaže da su vjerske zajednice odvojene od države. Realnost u našoj vojsci je protivna svim ovim člancima Ustava
Brigadire, što vas muči?
U Hrvatskoj vojsci već dvadesetak godina krši se Ustav RH! Naime, Ustav u članku 14. kaže se da su prava i slobode neovisne o vjeri, u članku 39. zabranjuje se poticanje na vjersku mržnju, a članak 40. jamči slobodu vjeroispovijedi i očitovanje vjere ili drugog uvjerenja te se konačno u njemu i jasno kaže da su vjerske zajednice odvojene od države. Realnost u našoj vojsci je protivna svim ovim člancima Ustava.
Prilično oštre optužbe, pojasnite nam?
Radi se o jednostavnoj i prozaičnoj pojavi redovitog izdavanja zapovijedi pripadnicima OSRH za prisustvovanje vjerskim svečanostima i događanjima kojima su povod pojedini praznici i obilježavanja događaja iz bliže ili dalje hrvatske povijesti, a to je praksa koja traje već niz godina, pa čak i desetljeća.
Mislite na obilježavanje Dana Oružanih snaga i Dana Hrvatske kopnene vojske te na svečanosti kojima se obilježavaju završeci vojnog školovanja, čiji su sastavni dijelovi katolička bogoslužja?
Da. Kao i na činjenicu da su obvezna prisustvovanja religijskim događanjima dio službenog protokola vojnih institucija i organizacija hrvatske države, koja je po Ustavu, ali očigledno ne više i u mnogim glavama, sekularna država u kojoj su vlast i religija nominalno odvojene. Kada naš Ustav kaže da se jamči sloboda vjeroispovijedi, očitovanje vjere ili drugog uvjerenja, tada to nije samo u korist i zaštitu vjernika, nego valjda i u korist i zaštitu onih koji ne vjeruju jer je upravo to ono famozno, a tako zanemareno i pregaženo drugo uvjerenje! Uvjerenje da se nema vjersko uvjerenje!
Zar u vojsci nije ostavljeno pravo svakom pojedincu da odluči želi li sudjelovati u vjerskim manifestacijama u svim tim prigodama?
Ne, situacija je upravo dijametralno suprotna.
Radi se o jednostavnoj i prozaičnoj pojavi redovitog izdavanja zapovijedi pripadnicima OSRH za prisustvovanje vjerskim svečanostima i događanjima kojima su povod pojedini praznici i obilježavanja događaja iz bliže ili dalje hrvatske povijesti, a to je praksa koja traje već niz godina, pa čak i desetljeća
Kako mislite? Što se uopće i pod kojim uvjetima može zapovjediti profesionalnom vojniku i s kojim utemeljenjem?
U Zakonu možemo naći da su vojne osobe obvezne provoditi zapovijedi i naloge nadređenih osoba u vezi sa službom (članak 17.), a izuzetak čine jedino situacije u kojima bi provedba zapovijedi i naloga mogla biti kazneno djelo ili se protiviti međunarodnom ratnom i humanitarnom pravu. Pri tome se vojna stega tretira kao obavljanje zadaća u skladu sa zapovijedima nadređenih osoba, a svako ponašanje suprotno tome predstavlja njezino kršenje (članak 174.). Neizvršavanje pak zapovijedi tretira se kao stegovni prijestup, tj. teže kršenje vojne stege (članak 175.), za što se izriču stegovne kazne (članak 179.) u rasponu od zaustavljanja u napredovanju do prestanka službe (članak 181.). Drugim riječima, svaka zapovijed i nalog, koji se mogu pa makar koliko izdaleka povezati sa službom – a budimo realni, svaka zapovijed i nalog su takvi – ako ih se odbije, to se smatra kršenjem vojne stege i temelj su za potencijalno kažnjavanje. Nitko ih naravno ne odbija, i rezultat toga je da se na mise mora ići i ako to ne želite.
Shvaćam što želite reći, ali mnogi će na ove vaše riječi lakonski odgovoriti da po popisima stanovništva u Republici Hrvatskoj živi 87,83 posto građana katoličke vjere.
Dostupni i poznati podaci koji se odnose na personalni sastav OSRH, a koji nisu najnoviji, radi se o podacima iz 2002. godine, govore drugačije. Naime, početkom jeseni 2002., prije početka procesa reformi u OSRH i MORH, statistički podaci o personalnoj strukturi ovih dviju institucija ukazivali su na značajnu razliku u odnosu na popis stanovništva. Kod izjašnjavanja o vjerskoj pripadnosti, čak 12.445 pripadnika OSRH, odnosno gotovo jedna trećina tadašnjeg ukupnog sastava ostalo je u vjerskom smislu neopredijeljeno.
Važno je primijetiti da se kao katolik izjasnilo tek približno dvije trećine pripadnika OSRH – konkretno 64,42 posto. Također treba dodati da je u OSRH bilo približno čak 10 posto više osoba hrvatske nacionalne pripadnosti nego što ih ima u društvu u cjelini – 98,58 posto od ukupnog broja – što ovu instituciju čini praktično jednonacionalnom
Važno je primijetiti da se kao katolik izjasnilo tek približno dvije trećine pripadnika OSRH – konkretno 64,42 posto. Također treba dodati da je u OSRH bilo približno čak 10 posto više osoba hrvatske nacionalne pripadnosti nego što ih ima u društvu u cjelini – 98,58 posto od ukupnog broja – što ovu instituciju čini praktično jednonacionalnom. No, istovremeno se u OSRH katolicima izjasnilo 23,41 posto pripadnika manje nego što bi to bilo očekivano imajući u vidu rezultate popisa stanovništva. Znači praktično jedna četvrtina manje, odnosno čak približno 34 posto manje od ukupne zastupljenosti Hrvata u OSRH. Dakle, brojke govore nešto drugo od općeprihvaćenog mišljenja.
Mnogi će tu ogromnu razliku pripisati oficirima i podoficirima koji su u OSRH prešli iz JNA?
Već elementarna analiza ukazuje da ovako predrasudno obojan stav i zaključak ne drže vodu. Podaci kažu da je u OSRH tada bilo 4397 pripadnika koji su prešli iz JNA, a to čini tek jednu trećinu od onih preko 12 tisuća vjerski neopredijeljenih. A da ne spominjem realno neodrživu teoriju da su se baš svi pridošlice iz JNA izjasnili kao vjerski neopredijeljeni!
Kako riješiti ovaj problem?
Rješenje je vrlo jednostavno. Nitko normalan u društvu ne može imati bilo što protiv vjerskog uvjerenja građana, pa tako ni vojnika. Dakle, ne radi se o tome da bi se njima trebalo nešto oduzeti. Prvo što, dakle, treba napraviti jest odvajanje protokola institucionalnog državnog obilježavanja svih praznika i svečanosti od vjerske službe. Ona može biti organizirana izvan tog protokola te ostavljena pripadnicima kako vojske, tako i državne uprave da ju po svom uvjerenju pohađaju ili ne. Sve što treba je vojnicima i službenicima pružiti informaciju da će vjerska služba biti prije ili poslije službenog državnog protokola. Naravno da je uz ovo potrebna i temeljita reforma vjerske službe u OSRH i uloge religiozne simbolike u tijelima državne uprave.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije)
Crkveni ostanak u ormaru
Malo tko u Hrvatskoj se može pohvaliti takvom medijskom efikasnošću kakvu ima Katolička crkva. Ne treba se tome posebno čuditi, uostalom Crkva je i izmislila propagandu, ali Katolička crkva u Hrvatskoj, njen vrh, blizu je ostvarenja maksimalnih ciljeva minimalnim sredstvima. To se zove efikasnost, a ta je efikasnost vidljiva iz jedne jedine rečenice i njenih posljedica.
Dakle, ta rečenica doslovce glasi ”zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić primio je u ponedjeljak, 15. rujna 2014. godine u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu, gospođu Kolindu Grabar Kitarović, kandidatkinju za predsjednicu Republike Hrvatske”. Priopćenja Tajništva Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije i inače su štura i rasterećena informativnog sadržaja, ali na ovome priopćenju sastavljaču valja čestitati.
Malo tko u Hrvatskoj se može pohvaliti takvom medijskom efikasnošću kakvu ima Katolička crkva. Ne treba se tome posebno čuditi, uostalom Crkva je i izmislila propagandu, ali Katolička crkva u Hrvatskoj, njen vrh, blizu je ostvarenja maksimalnih ciljeva minimalnim sredstvima. To se zove efikasnost, a ta je efikasnost vidljiva iz jedne jedine rečenice i njenih posljedica
Rečeno je mnogo toga, rečeno je tko (Josip Bozanić s pripadajućim titualama i Kolinda Grabar Kitarović s pripadajućom političkom željom), što (primio ju je), gdje (u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu), kada (u ponedjeljak, 15. rujna 2014. godine), ali nije rečeno zašto, nije rečeno o čemu se razgovaralo. Međutim, ono što nije izrijekom rečeno jest poručeno.
Odmah se u javnosti i medijima počelo nagađati o samoj svrsi tog susreta i upravo u tome krije se taj maksimalan učinak postignut minimalnim naporom. Manje-više jednoznačan je zaključak da je Katolička crkva u Hrvatskoj (istina ne službeno jer je riječ o nadbiskupu zagrebačkom, a ne o Hrvatskoj biskupskoj konferenciji) u predizbornoj predsjedničkoj kampanji stala na stranu izazivačice Kolinde Grabar Kitarović.
Besadržajna obavijest o primanju sama po sebi protumačena je kao poruka koja glasi ”mi smo uz Kolindu Grabar Kitarović i mi smo za nju”. Na žalost, Crkva umjesto da se izravno odredi koga podržava na predsjedničkim izborima, odlučila se za način komunikacije kakav inače prakticira državna Sjevernokorejska novinska agencija.
Crkva izbjegava izravno se izjasniti koga podržava na izborima, pa se redovito svi zajedno s vrhom Katoličke crkve igramo mimikrije – oni se kao nisu izjasnili koga podržavaju, a mi to kao ne znamo koga podržavaju. Ništa sporno ne bi bilo u tome da se Katolička crkva izrijekom izjasni za pojedinog kandidata.
Besadržajna obavijest o primanju sama po sebi protumačena je kao poruka koja glasi ”mi smo uz Kolindu Grabar Kitarović i mi smo za nju”. Na žalost, Crkva umjesto da se izravno odredi koga podržava na predsjedničkim izborima, odlučila se za način komunikacije kakav inače prakticira državna Sjevernokorejska novinska agencija
Uostalom, zašto ne bi podržala deklariranu vjernicu koja s Pantovčaka pokušava izgurati deklariranog agnostika. Logika stvari kaže da bi Katoličkoj crkvi trebao biti bliži netko tko je njen vjernik, nego netko tko nije. Opasnosti od nekakvog pretjeranog utjecaja na ishod izbora nema: Stjepan Mesić sigurno nije bio preferirani kandidat Crkve na izborima, i to dva puta, a to nije bio ni Ivo Josipović na prošlim izborima.
Ni Ivica Račan i njegova koalicija nisu bili obljubljeni u crkvenim krugovima, pa su pobijedili na parlamentarnim izborima, o ”omiljenosti” Zorana Milanovića i njegova koalicije u crkvenim krugovima nepotrebno je i pisati.
Takvim informiranjem javnosti Katolička crkva nastoji zadržati privid svoje političke nevinosti i navodne političke neutralnosti (u ovom slučaju otišlo se toliko daleko da nije navedeno ni čija je to kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović) iako baš ništa loše, dapače, nema u tome da, jezikom seksualnih manjina, izađu iz ormara.
Dok se to ne dogodi priopćenja će i prečesto sličiti na ona Sjevernokorejske novinske agencije, a ono od 12. rujna 2014. godine glasi (prenosimo u cjelosti): Aleksandar Toršin, prvi potpredsjednik Vijeća federacije Rusije i njegova pratnja otputovali su u petak kući.
(Prenosimo s portala Novoga lista).
- « Previous Page
- 1
- …
- 4
- 5
- 6
- 7
- Next Page »