Sa svih strana napadaju nas trolovi. Mala i velika ružna čudovišta belje nam se s ekrana, zaskaču nas iza svakog drugog klika na internetu, od njih smrde novine. Njihov je glavni cilj privući našu pažnju i navući nas da reagiramo na besmislice kojima se glasaju. Ti likovi, nazvani prema mitološkim patuljastim i divovskim rugobama, oko sebe šire smrad. Pred većinom je dovoljno samo okrenuti glavu i začepiti nos, ali od nekih nam prijeti opasnost ozbiljnog trovanja i upale mozga.

 

Svima koji su ikada podlegli napasti da se upuste u raspravljanje na internetskim forumima poznati su takvi likovi koji zatiru svaku suvislu raspravu i svaki su razgovor u stanju pretvoriti u besmisleno režanje i izmjenjivanje uvreda. Zato su ih upravo na internetu i nazvali trolovima, a to što oni čine dobilo je svoj glagol trolati. Na pozornicu obično izlaze upravo s nekom uvredom, najčešće zdravom razumu.

Velečasni Stojić nije glavni lik u ovoj priči. Ostavimo ga na trenutak po strani, povjerujmo njegovim kasnije izrečenim demantijima i pretpostavimo da rečena nebuloza nije izašla iz njegovih usta te da on, kao školovan i odgovoran čovjek i katolički svećenik kojem je Crkva povjerila kršćanski odgoj mladih ljudi, ne bi nikada izrekao nešto toliko glupo i za mnoge ljude, a osobito žene, po mnogim osnovama krajnje uvredljivo

 

Nekada je bilo dovoljno kloniti se njihovih internetskih obitavališta, ali su trolovi i trolanje u međuvremenu osvojili čitav javni i medijski prostor. Trolanje je postalo legitimna metoda političkog djelovanja. Njime se više ne bave samo budale koje nešto doviknu iz mase nego i njihovi šefovi za govornicama.

 

Trolanje je postalo i omiljena metoda medijskih “magova” i menadžera. Takve ne brine što će dugoročno rastjerati sve one čitatelje koji se listajući novine i otvarajući portale ne žele izlagati mentalnom zlostavljanju i opasnosti od nagnječenja mozga. Oni su zadovoljni kratkoročnim porastom broja znatiželjnih klikova na bizarne, glupe, gadljive, a često i izmišljene “vijesti” sa svih kontinenata.

 

Ima mnogo vrsta trolova i trolanja. No, u prošlom se tjednu u hrvatskom medijskom prostoru dogodio jedan ogledni primjer kojim se vrijedi pozabaviti zbog metode i rezultata. Riječ je o “slučaju” velečasnog Damira Stojića, katoličkog svećenika u javnosti poznatog po svojem dušebrižničkom radu među studentima. On je prije nekoliko dana završio na naslovnim stranicama gotovo svih novina i internetskih portala zbog svoje navodne izjave da je “medicinski nevjerojatno” da djevojka zatrudni u slučaju silovanja.

 

Ovo je klasičan primjer trolanja. Ubaciti ovakvu idiotariju uvredljivu za svaki zdrav razum u raspravu o tako ozbiljnoj stvari kao što je pobačaj jednako je utrčavanju slona u staklanu. Ali, velečasni Stojić nije glavni lik u ovoj priči. Ostavimo ga na trenutak po strani, povjerujmo njegovim kasnije izrečenim demantijima i pretpostavimo da rečena nebuloza nije izašla iz njegovih usta te da on, kao školovan i odgovoran čovjek i katolički svećenik kojem je Crkva povjerila kršćanski odgoj mladih ljudi, ne bi nikada izrekao nešto toliko glupo i za mnoge ljude, a osobito žene, po mnogim osnovama krajnje uvredljivo.

Zašto bi, dakle, Željka Markić i njena udruga ovakvim podmetanjem pokušale javno diskreditirati svećenika koji je toliko blizak njihovim mislima, djelima i svjetonazoru i koji im je dao svesrdnu podršku u uspješnoj realizaciji referenduma o braku? Osim toga, dotični članak ne sadrži ni najmanju naznaku bilo kakvog komentara, a kamoli ograđivanja od svećenikovih riječi

 

Obratimo pažnju na izvor te informacije s kojeg su je pokupili svi ostali mediji. To je internetski portal narod.hr. Većina tekstova koji se na tom portalu objavljuju nisu potpisani imenom i prezimenom, pa čak ni inicijalima novinara, nego najčešće samo ovako: “Izvor: narod.hr”. Upravo tako potpisan je i članak koji još uvijek stoji na tom portalu iz kojeg su svi uglavnom doslovno prepisali navode velečasnog Stojića onako kako ga je taj portal citirao i kako ću i ja u sljedećem ulomku doslovno prepisati:

 

“Želim razbiti jedan urbani mit glede silovane žene. Kad god raspravljamo o pobačaju, uvijek je korištena jedna metoda koja uključuje pronalazak najmarginalnijeg slučaja, pucanje na emociju i primjenu na opći moral. Ona je pogubna u razlučivanju je li nešto dobro ili zlo. Najmarginalniji slučaj jesu djevojke koje su silovane, ali sva se psihoza društva koncentrirala na njih”, rekao je studentski kapelan Damir Stojić tijekom rasprave o pravu na život u studentskom domu “Stjepan Radić” u Zagrebu.

 

Stojić je dodao da je “medicinski nevjerojatno da djevojka zatrudni u tom slučaju. Tko ne vjeruje, kaže priroda, a ja kažem da je Bog predvidio predigru. Ne toliko zbog nas muškaraca, nego da bi djevojka mogla biti spremna. Njezino je tijelo velik dar i Bog je ponudio predigru kako bi se njezino tijelo pripremilo. I što se događa, koga ne zanima predigra? Životinje i silovatelje. Zato su takvi slučajevi od kojih je i previše, toliko marginalni.”

 

Kod ovako preciznih citata označenim navodnicima podrazumijeva se da je tekst napisao novinar koji je na licu mjesta riječ po riječ zapisao ili snimio, pa kasnije doslovno prenio riječi citirane osobe. Svatko sklon ovom svećeniku i Crkvi općenito, a s dovoljno soli u glavi, morao je, pročitavši riječi koje bi bile skandalozne i iz usta najzadrtijeg afganistanskog talibana, pomisliti da to netko zlonamjeran velečasnom Stojiću podvaljuje nešto što odgovornom, školovanom čovjeku i svećeniku ne može pasti ni na pamet, a kamoli ispasti s jezika.

Zašto velečasni Stojić ni jednom riječju nije ukazao na zlonamjernost ili na neprofesionalnost portala narod.hr? Zašto velečasni Stojić nakon toga s narodom.hr razgovara i u tom razgovoru, za razliku od onog u Dnevniku HTV-a, ne povlači svoje riječi? I zašto narod.hr prenosi podršku studenata velečasnom Stojiću i njihove osude “medijske hajke” na njega, a i dalje na svojim stranicama drži rečenice koje su pokrenule ne hajku, nego opravdano zgražanje?

 

Čak i ja, koji prema velečasnom Stojiću s obzirom na mnoge njegove ranije istupe gajim oprez i smatram ga, najblaže rečeno, sklonim katoličkom fundamentalizmu, pomislio bih odmah da nije moguće da je on izrekao nešto takvo: da djevojka ne može ostati trudna kada ju muškarac siluje.

 

Međutim, njegove je riječi, kako sam to maloprije prepisao, objavio portal narod.hr kojem je izdavač, lijepo piše u impressumu, udruga U ime obitelji. I sada dok pišem ovu kolumnu na naslovnici tog portala stoji najistaknutije lice te udruge: slika i tekst dr. Željke Markić.

 

Zašto bi, dakle, Željka Markić i njena udruga ovakvim podmetanjem pokušale javno diskreditirati svećenika koji je toliko blizak njihovim mislima, djelima i svjetonazoru i koji im je dao svesrdnu podršku u uspješnoj realizaciji referenduma o braku? Osim toga, dotični članak ne sadrži ni najmanju naznaku bilo kakvog komentara, a kamoli ograđivanja od svećenikovih riječi.

 

Nadalje, ako je netko pogriješio i nešto krivo čuo ili zapisao, zašto s portala narod.hr (dok ovo pišem) nisu uklonjene riječi za koje velečasni Stojić tvrdi da ih nije rekao ni pomislio? Zašto velečasni Stojić ni jednom riječju nije ukazao na zlonamjernost ili na neprofesionalnost portala narod.hr? Zašto velečasni Stojić nakon toga s narodom.hr razgovara i u tom razgovoru, za razliku od onog u Dnevniku HTV-a, ne povlači svoje riječi? I zašto narod.hr prenosi podršku studenata velečasnom Stojiću i njihove osude “medijske hajke” na njega, a i dalje na svojim stranicama drži rečenice koje su pokrenule ne hajku, nego opravdano zgražanje?

 

Na sva ta pitanja ja mogu dokučiti samo jedan logičan odgovor: zato što svi oni skupa misle da smo blesavi i zato što su postigli cilj: u samo korak-dva velečasni Stojić dospio je do Dnevnika HTV-a da bi u njemu otvorio pitanje pobačaja. Ima svakakvih trolova, ali ovi nisu samo gladni pažnje nego i moći. A možda su samo željeli isprobati bi li im prošao još jedan referendum.

 

(Prenosimo s portala Večernjeg lista)