Odlazi! Izdaja! Fašizam! Ovim odreda teškim riječima dočekali su u ponedjeljak prosvjednici ispred KBC-s Zagreb ministra zdravstva Vilija Beroša. [Read more…]
Avioni mogu biti stari, ali ne i neurokirurzi
Danas je posljednji radni dan prof. dr. Josipa Paladina na KBC-u Zagreb. Rebro ga više ne želi jer, zamislite, ima strašnih 67 godina. Hoće ga zato u svome timu nekadašnji HDZ-ov ministar Dragan Primorac. Naime, Paladino, koji je od listopada 2017. bio vanjski suradnik specijalne bolnice “Sveta Katarina” (na način da bi jednom tjedno čitao nalaze i ordinirao), sada se uključuje još više. Ali operirati, kako je to radio na Rebru, još neko vrijeme na novom poslu neće moći dok se bolnica ne opremi. Najavljeno je da hoće. [Read more…]
Ovako se širi kršćanski duh?!?!
Andrija Vrbanić
Slavonski župnik Andrija Vrbanić odlučio je, izgleda, održati ”zvjezdani” status. Portal 100posto.hr je prije par dana pisao o župniku Vrbaniću, koji se proslavio kupovinom skupocjenog Mercedesa E klase i ubrzo ga slupao u nesreći koju je sam skrivio, zbog fotografije na kojoj je odjeven u crnu majicu s obilježjem HOS-a i ustaškim pozdravom ”Za dom spremni”. Fotografija izgleda kao da je snimljena na zabavi, a objavio ju je jedan mladić na Facebooku. [Read more…]
Donijet će se zakon i Hrvati će postati dragi ljudi
Boris Vlašić
”Obradovala me je vijest da je umro dr. Slavko Goldstein. Drago mi je da je jedan mrzitelj Hrvatske nestao s pozornice ovog svijeta. Ipak mu od srca želim pokoj vječni i da mu Jahve bude milosrdan sudac. Njegovo će mu milosrđe biti jako potrebno obzirom na more laži što ih je (svjesno i namjerno) širio pod krinkom znanstvenog autoriteta. Tim je lažima planski sramotio Hrvatsku i hrvatski narod. Iz Biblije znamo da Jahve mrzi laž (Jahve mrzi lažljivi jezik Izr 6, 16)”, napisao je na internetu jedan svećenik, don Mili Plenković. [Read more…]
Bio je jedan lav i zvao se Jandroković
Na moje živce jako djeluje fraza ”u ovo blagdansko vrijeme”. Ta fraza je pravi sedativ za svakog tko se usudi pomisliti da svi ne slave, da nekima nije do slavlja i pišu da grafite ”I mi bi Božić bando lopovska”. [Read more…]
Hrvatska spirala smrti
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu, odabranu od autora, zbog godišnjeg odmora kolege Pofuka).
Postoje priče koje su poput smrtonosnih spirala, pa se svojim hrđavim kukama ukapaju sve dublje i dublje u svijest onoga tko ih mora slušati. Takve priče ja zovem “perpetuum morbile”. Priče, koje nikada nisu započele i nikada neće stići do kraja, jer govore o vječitom umiranju.
Prethodne rečenice nisu moje, ali čim sam ih prije nekoliko dana pročitao znao sam da ću njima započeti sljedeću kolumnu. ”Priče poput smrtonosnih spirala, hrđave kuke koje su ukapaju sve dublje i dublje u svijest onoga tko ih mora slušati”… sam nikada ne bih točnije opisao što sam mislio dok sam u subotu 30. kolovoza na televiziji slušao propovijed biskupa Vlade Košića iz Udbine, s mise ispred nacionalnog svetišta crkve Hrvatskih mučenika, na Dan hrvatskih mučenika.
Postoje priče koje su poput smrtonosnih spirala, pa se svojim hrđavim kukama ukapaju sve dublje i dublje u svijest onoga tko ih mora slušati. Takve priče ja zovem “perpetuum morbile”. Priče, koje nikada nisu započele i nikada neće stići do kraja, jer govore o vječitom umiranju
Koliko se sama ideja, pa čak i samo ime takve crkve i blagdana uklapaju u katoličku teologiju, to pitanje neka oni vjernici koje to zanima postave svojim svećenicima i teolozima. Ja im mogu preporučiti odlično teološko razmatranje baš o toj konkretnoj temi u knjizi “Bogozaborav” katoličkog teologa, svećenika i redovnika Frane Prcele (Synopsis, 2014.).
Međutim, ovdje se ne radi samo o privatno-vjerničkoj stvari jer biskup Košić obraćao se preko javne televizije čitavoj hrvatskoj javnosti i tumačio mnogo manje, ako imalo, vjeru, a mnogo više nacionalnu povijest i aktualnu političku situaciju.
Čitav tekst objavljen je i na službenim internetskim stranicama Sisačke biskupije čiji je on biskup. Prije same homilije, portal donosi i jednu, vjerojatno samom biskupu najvažniju rečenicu, koju nije izrekao u propovijedi, nego u uvodnim pozdravima s udbinskog oltara: “Pozdravljam: generale HV i osobito pozdravljam g. Darija Kordića suvremenog hrvatskog mučenika koji je bez dokaza osuđen i u zatvoru za Hrvatsku proveo 17 godina!”
Kada jedan hrvatski biskup “u nacionalnom svetištu crkve Hrvatskih mučenika” na misi za Dan hrvatskih mučenika s oltara izgovori pozdrav “suvremenom hrvatskom mučeniku” Dariju Kordiću, onda je to važan ključ za razumijevanje samih pojmova sadržanih u imenu svetišta i blagdana.
Kada jedan hrvatski biskup “u nacionalnom svetištu crkve Hrvatskih mučenika” na misi za Dan hrvatskih mučenika s oltara izgovori pozdrav “suvremenom hrvatskom mučeniku” Dariju Kordiću, onda je to važan ključ za razumijevanje samih pojmova sadržanih u imenu svetišta i blagdana
Biskupskom rječitošću Dario je Kordić tako stavljen uz bok onih od Crkve i papa kanoniziranih Nikole Tavelića i Marka Križevčanina te beatificiranih Alojzija Stepinca, Miroslava Bulešića i Drinskih mučenica.
Među živog Kordića i mrtve svece i blaženike biskup Košić nadalje je dodao od partizana ubijene širokobriješke fratre i strijeljanu časnu sestru Žarku Ivasić, pak onda Nevinu dječicu i Ivana Krstitelja. Potom se “pobijena tzv. Bugojanska skupina mladih idealista 1972.” našla u istoj rečenici sa Stjepanom i Pavlom Radićem te Đurom Basaričekom, žrtvama atentata u beogradskoj Skupštini 1928. godine.
U mučeničku kolonu koja se proteže stoljećima biskup je, iza živog “suvremenog hrvatskog mučenika” Darija Kordića potom poredao Eugena Kvaternika, bana Petra Zrinskog i kneza Frana Krsta Frankopana. “Nepregledan je niz takvih hrvatskih mučenika koji su pali za ideale slobode i domoljublja”, propovijedao je biskup Košić nabrajajući dalje žrtve ratnih i poratnih partizanskih i komunističkih pokolja i “bezbrojna pogubljenja” izvršena rukom pripadnika Udbe.
Kao simbol spomenut je Bruno Bušić te kao mučenik za hrvatsku istaknut i Zvonko Bušić koji si je upravo prije godinu dana sam oduzeo život, baš nakon hodočašća u Udbinu.
Na kraju tužnog niza biskup Košić prisjetio se i svih hrvatskih branitelja poginulih u Domovinskom ratu te nedužnih žrtava “srpskog genocida, kulturocida i urbanocida”.
Ja dobro znam, baš kao i biskup Košić, da je među onima koje su pobili fašistički i nacistički okupatori skupa sa svojim domaćim ustaškim i četničkim saveznicima također bilo i Hrvata i katolika, kad se već samo takvi u Udbini broje. Štoviše, bilo je među njima čak i katoličkih svećenika koji su upravo zbog svog naroda i vjere otišli među partizane i kao takvi izgubili glavu. Zar baš nijedan od njih nije zaslužio da mu se ime spomene na udbinskom oltaru mučeništva za slobodnu i bolju Hrvatsku? Prema biskupu Košiću očito nije
Zašto ovako opširno prepričavam biskupovu propovijed? Zato da pokažem s koliko je pažnje i sistematičnosti nabrajao hrvatske mučenike usmrćene u raznim vremenima i sistemima, osim jednog: onog nacističko-fašističkog za vrijeme Drugog svjetskog rata i ustaške NDH.
Ja dobro znam, baš kao i biskup Košić, da je među onima koje su pobili fašistički i nacistički okupatori skupa sa svojim domaćim ustaškim i četničkim saveznicima također bilo i Hrvata i katolika, kad se već samo takvi u Udbini broje. Štoviše, bilo je među njima čak i katoličkih svećenika koji su upravo zbog svog naroda i vjere otišli među partizane i kao takvi izgubili glavu. Zar baš nijedan od njih nije zaslužio da mu se ime spomene na udbinskom oltaru mučeništva za slobodnu i bolju Hrvatsku? Prema biskupu Košiću očito nije.
Netko neupućen ili zlonamjeran mogao bi pomisliti da takvih nije ni bilo, odnosno da ih, ako ih je i bilo, biskup Košić svrstava na pogrešnu stranu čije se mučeništvo ne broji, niti im se priznaje ikakav ljudski, kršćanski, a kamoli hrvatski idealizam.
Govoreći, pak, o prošlostoljetnim progonima i ubijanjima kršćana, a pogotovo o današnjim zločinima od strane terorističkih islamskih fanatika, biskup se pozvao na ono što piše talijanski katolički novinar Antonio Socci.
Nije, naravno, spomenuo da je riječ o katoličkom radikalu koji je upravo ovih dana javno i žestoko kritizirao mirotvorstvo pape Franje. Socciju je, naime, neprihvatljivo što se papa izričito protivi svakom, ali baš svakom ratu, pa tako čak i onom kojim bi se kršćane štitilo od progona i zločina koje nad njima čine nekršćani, odnosno muslimani.
Previše je bilo sakupljača očiju u našoj povijesti, a osobito u proizvodnji povijesnih falsifikata. Zato treba biti oprezan prema svim tumačima i obazriv prema svim žrtvama. Čini mi se da biskup Košić to nije jer se ponaša poput samog Svevišnjeg na Sudnji dan, kao da je dobio zadatak, a pitam se od koga, da iz tla pod nama najprije probere hrvatske kosti, a onda i njih razvrsta na prave i krive
No, dok je papa Franjo jednostavno evanđeoski dosljedan molitelj za mir protiv svakog rata, njegov biskup Košić svoj pastirski križ pretvara u vagu kojom prosuđuje krive i prave i nepogrešivo razlučuje mučenike od mučitelja. Ona, pak, vremena u kojima razdijeliti hrvatske mučenike na prave i krive baš i nije tako lako i jednostavno, biskup jednostavno prešućuje.
No, istodobno neke druge, a zna se dobro koje, optužuje za falsificiranje povijesti, kao da se u pola stoljeća komunizma nismo uvjerili da je prešućivanje jedan od najučinkovitijih načina krivotvorenja.
Riječi Sebastiana Fitzeka našao sam na samom početku njegova romana “Sakupljač očiju” (VBZ, 2014.). Naslov se odnosi na zločinačkog psihopata, a izvrsno napisan i napet roman nema baš nikakve veze s bilo čijom poviješću, pa ni hrvatskom. Ali, asocijacije su tu.
Previše je bilo sakupljača očiju u našoj povijesti, a osobito u proizvodnji povijesnih falsifikata. Zato treba biti oprezan prema svim tumačima i obazriv prema svim žrtvama. Čini mi se da biskup Košić to nije jer se ponaša poput samog Svevišnjeg na Sudnji dan, kao da je dobio zadatak, a pitam se od koga, da iz tla pod nama najprije probere hrvatske kosti, a onda i njih razvrsta na prave i krive.
To je taj “perpetuum morbile”, to je spirala čije se hrđave kuke zabadaju u misli i meso vječno pravedničke, razapete, mučeničke i gubitničke nacije. Doista, dok nas s druge strane melje vrtlog gospodarskog neuspjeha, mučeništvo nam je najbolja isprika što nismo stvorili ništa dobro i novo.
(Prenosimo s portala Večernjeg lista).
Što je to crkveno (ne)domoljublje (8)
Leonardo Beg
Foto: Drago Pilsel
Simbioza desnice i rimskog katolicizma
Danas se nastavlja usko vezivanje desnice s Rimskokatoličkom crkvom i obratno. Prema toj shemi pravi (h)rvat je rimokatolik, (dok su svi drugi sumnjivi: bilo ateisti, bilo članovi drugih crkava i religijskih pravaca). [Read more…]
Bolesno svećeničko zafrkavanje sa žrtvama pedofilije
Boris Vlašić
Jeste li ikad, baveći se komunizmom, osjetili poriv da seksualno napadnete dijete? Jeste li ikad gledajući u znak mira osjetili želju da seksualno zlostavljate dijete? Jeste li ikad, čitajući tarot karte, shvatili da vas djeca seksualno uzbuđuju? Da?
To nije zdravo, ali to nije bitno. Bitno je da znate da vas svaki nasrtaj na dijete vodi u zatvor.
Sigurno ne na dovoljno vremena koliko bi odgovaralo takvom zločinu, ali ipak.
Pedofilija nije bolest, to je zločin kojim se žrtva, ljudsko biće ošteti toliko teško da cijeli život provede u traumi, strahu i psihičkoj boli. I ne može se oporaviti. Nikada. Možete to vidjeti u filmovima, pročitati u knjigama, ponekad u novinama.
Nemojte se zafrkavati s time, nije to dosjetka.
Botinečki svećenik Ivica Berdik svoju je dosjetku na račun pedofilije objavio na pet jumbo plakata. Poigravši se simbolima, crvenom zvijezdom, znakom mira, tarota i drugih stvari objasnio je kako nastaje pedofilija. Svećenik koji se bavio i egzorcizmom, dao je alibi svim pedofilima.
Botinečki svećenik Ivica Berdik svoju je dosjetku na račun pedofilije objavio na pet jumbo plakata. Poigravši se simbolima, crvenom zvijezdom, znakom mira, tarota i drugih stvari objasnio je kako nastaje pedofilija. Svećenik koji se bavio i egzorcizmom, dao je alibi svim pedofilima
Optužio je komuniste, zagovornike mira u svijetu, one koji se zabavljaju tarotom – da su pedofili. Naravno da je to glupo. Usputno je branio svog prethodnika na mjestu župnika u Župi svetog Stjepana Prvomučenika, Mladena Kožinu.
Taj nije bio komunist, nije se bavio tarotom, nije bio dio pokreta za mir u svijetu, dakle, nije pedofil. Suptilno, zar ne?
To je cijela poanta objave plakata koji prosipa glupost o ozbiljnoj temi.
Čak nije ni jeftini štos, nego bolesna, podmukla fora kojom se, rugajući se svima koje je optužio da su pedofili, u stvari, banalizira sustav i presudu kojom je osuđen njegov prethodnik za oltarom.
Prethodnik, Mladen Kožina, osuđen je na godinu dana zatvora. Na njegovom je kompjutoru pronađeno više od tri tisuće fotografija djece skinute sa stranica na kojima ih je pronalazio. Neke od fotografija na tim serverima prikazuju seksualno iskorištenu djecu.
Takav je ljude poučavao Božjoj riječi, dijelio im savjete o životu, tješio ih kad im je bilo teško, pomagao im u životu, procjenjivao tuđe grijehe, dijelio odrješenja i radio sve ono što bi svećenici trebalo raditi.
A onda su ga otkrili kao pedofila. I sada se njegov nasljednik odlučio sprdati na račun pedofilije, zafrkavati oko toga je li komunizam kriv za to što je netko pedofil.
Mogu se ja sada rugati Bogu zbog načina na koji ga predstavlja velečasni, mogu se rugati načinu na koji bi on komunicirao misleći pritom na to kako se on želi vidjeti s novinarima, a ne razgovarati telefonom, što je obično maltretiranje nesigurnih tipova koje novinari moraju intervjuirati, ali postoji nešto što bi i takvom čovjeku, tom svećeniku, trebalo biti sveto. Žrtve pedofila. S njima, njihovim ozljedama se ne bi trebalo zafrkavati. To stvarno nije duhovito, nego svirepo
Naravno, komunizam je dobra fora, idealan upaljač da svi skoče na njega. Kao i na glupost vezanu uz one koji su za mir u svijetu. Ili one što vjeruju u tarot. A još, kada ga novinari pitaju što mu je, jer to je pozadina svih pitanja koja u ovom slučaju glase: zašto ste stavili ove simbole na plakat, zašto mislite da sve ovo uzrokuje pedofiliju i slične stvari koje moramo pitati jer je potrebno protumačiti drugima nečiju ludost, svećenik Ivica Berdik se pozvao na Boga i njega uvalio u svoje izopačeno shvaćanje svijeta.
”Drago mi je da se poruke koje dolaze od Duha Svetoga šire među ljudima. Biblija je zapravo tisućama godina prije nego što su ovi simboli postali svakodnevica govorila o njima jer je Bog unaprijed znao kako će se povijest odvijati. Bog ima povijest u svojim rukama, to je snaga Božje riječi, ljudi baš ne vole čuti istinu”, poručio nam je velečasni kako on vidi Boga i Bibliju.
Mogu se ja sada rugati Bogu zbog načina na koji ga predstavlja velečasni, mogu se rugati načinu na koji bi on komunicirao misleći pritom na to kako se on želi vidjeti s novinarima, a ne razgovarati telefonom, što je obično maltretiranje nesigurnih tipova koje novinari moraju intervjuirati, ali postoji nešto što bi i takvom čovjeku, tom svećeniku, trebalo biti sveto.
Žrtve pedofila.
S njima, njihovim ozljedama se ne bi trebalo zafrkavati. To stvarno nije duhovito, nego svirepo.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
Frane ironično o Međugorju
Papa Frane je opet, veoma ironično, govorio o vidjeocima preko kojih, navodno, Bogorodica šalje poruke, po narudžbi, u unaprijed obznanjeni dan i sat, bilo gdje se eventualni vidjelac zatekao.
Doduše, Papa nije izustio riječ “Međugorje” (pape – držeći se kršćanskog načela da treba osuditi grijeh a ne grešnika – rijetko kada navode imena onih čije djelovanje žigošu, a jednako postupaju i ini katolički svećenici, barem oni koji drže do vjere). [Read more…]
Disanje nemani
Promocija monografije o radu lokalnoga kazališta poticaj je uspješnoj odvjetnici da se vrati u provincijski gradić u kojem je odrastala, a koji je odavno ostavila iza sebe i nikada ga se nije željela ni sjećati. Nijednu od svojih djevojačkih ljubavi, ni igranje nogometa, ni igranje u kazalištu, nije ostvarila – sputali su je i onemogućili roditeljski strahovi i prijetvorna sredina.
Povratak u gradić djetinjstva natjerat će sve tajne onoga što ju je stvarno odredilo i obilježilo da isplivaju na površinu. Od milozvučnog svećenika, kojega su sugrađani štovali i više od načelnika općine, osobe koja je uživala najveće povjerenje njezinih roditelja, doživjela je prijevaru i poniženje. Nitko joj nikada nije povjerovao, ni njoj ni njezinim prijateljima, slomljenima za cijeli život. Ona je otišla, oni su ostali, ona je postala netko i nešto, a oni su jedva preživjeli rat. [Read more…]
