Klijentelizam i nepotizam nisu nove riječi ni nova pojava. One izazivaju mučninu, bijes i zgražanje. O njima se piše u novinama, postaju dio političkog rječnika i tema Twittera i Facebooka. Spominju ih premijer, Stier, ideolog HDZ, Maras, zvonki glas SDP-a, Most. Naslućujem zaprepaštenje njihovih stranačkih drugova koji su se u tome prepoznali. O uhljebima se priča sa zgražanjem. Čak uhljebi osuđuju uhljebe. [Read more…]
Zavera protiv Srbije
Velike vremenske nepogode koje su zadesile jedan deo Balkana i čije su posledice još nesagledive jer su pogodile države sa ionako raspadajućim ekonomijama, negativnim trendom rasta i rastućom nezaposlenošću, otvorila su mnogo pitanja, između ostalih o krivici za poplave, ljudskoj i onoj koja je izvan ljudske moći, prirodnim i svim drugim silama kojima čovek jednostavno ne može u pravoj meri da se suprotstavi.
Zajedno sa opasnim klizištima koja nezaustavljivo menjaju pejsaž čitavih naselja, pojavio se, što se moglo i očekivati, i niz teorija o poreklu ovih nezapamćenih nepogoda među kojima i široko rasprostranjene teorije zavere koje nas po svome duhu, gluposti i mogućnostima manipulacija vraćaju u devedesete godine.
Srpski mediji i ne mali deo javnosti iznova su okupirani i opčinjeni teorijom da su katastrofalne nepogode izazvane namerno i ljudskom pameću sa očevidnom namerom da se Srbija zaustavi na putu svoga ekonomskog oporavka i kazni zbog svog navodnog suprotstavljanja Zapadu u ukrajinskoj krizi
Srpski mediji i ne mali deo javnosti iznova su okupirani i opčinjeni teorijom da su katastrofalne nepogode izazvane namerno i ljudskom pameću sa očevidnom namerom da se Srbija zaustavi na putu svoga ekonomskog oporavka i kazni zbog svog navodnog suprotstavljanja Zapadu u ukrajinskoj krizi.
Spominjemo devedesete godine jer je to vreme kada su cvetale razne teorije zavere kao objašnjenje za sve one nedaće koju su Srbiju snašle zbog pogrešne politike koja je donosila samo poraze i od Srbije stvorila evropsku pariju. Priče o zaverama su čedo različitih predrasuda.
Evo nekoliko primera sveprisutnih predrasuda iz ne tako daleke prošlosti, a prisutnih i danas: Mi smo hrabro i ponositi, a naši susedi su ulizice i kukavice. Naš nacionalizam nije opasan, a njihov je zločinački. Naša istorija puna je svetlih herojskih podviga, a njihova izdajstva i kukavičluka. Mi i kad pogrešimo, priznajemo svoje greške, a oni su nepopravljivi.
Naš antisemitizam je bezazlen, a njihov rasistički. Naša mržnja je lekovita, a njihova posledica genetske poremećenosti. Istorije su nam bliske, kulture slične, ali po svemu drugome toliko smo različiti da između nas nema nikakvih stvarnih dodirnih tačaka. Mi smo državnost imali oduvek, oni je nisu imali nikada. Njihove teritorije su oduvek bile naše.
Ovakve teorije zavera pokazuju zamašno otsustvo zdravog razuma i predstavljaju pre svega ostalog psihijatrijski problem. Ove vrste teorija zavere pored područja psihijatrije i društvene patologije dotiču i područja morala, politike i istorije. Svaka teorija zavere sastoji se iz više slojeva. Kada se jedan sloj skine, pokazuje se drugi, treći…
U duhu takvog razmišljanja koje je još uvek itekako prisutno nije ni čudo da određeni, ne tako mali broj stanovnika Srbije veruje da su nam Amerikanci poslali poplave preko HAARP-a, antenskog programa istraživanja visoke frekvencije. Prema pisanju dnevnog lista Politika čak 18.379 ljudi potpisalo je peticiju na internetu da se HAARP ukloni sa srpske zemlje.
U širenju ove priče o zaveri važnu ulogu odigrali su, a i dalje igraju, tiražne Večernje novosti, Vučelićev nedeljnik Pečat i ostala žuta štampa. U magazinu Tabloid moglo se pročitati: ”Tri dana ranije, kiša je počela da lije kao iz kabla nad teritorijom Srbije, Republike Srpske i delom Slavonije, gde, uglavnom, žive Srbi. Na Kosovu nije ni kanula!”
U nedeljniku Pečat koji je dosta prostora posvetio zaveri protiv Srbije, a u poslednjem broju to obeležio i naslovnom stranom, piše između ostalog: ”Postoje nesporni dokazi da su Amerikanci radili na (zlo) upotrebi vremenskih (ne) prilika. I da HAARP i sa njime povezani sistemi služe i takvoj svrsi”.
O karakteristikama oružja koje je korišćeno kao deo strategije totalnog rata protiv Srba za Pečat tumači profesor doktor Velimir Abramović, kako ga titulišu ”stalni član ruskog Interdisciplinarnog temporološkog seminara na Državnom univerzitetu ‘Lomonosova’ u Moskvi”.
Teorije zavere su, dugoročno posmatrano, opasne. One potvrđuju dubinu i količinu predrasuda i stereotipa u jednoj sredini, otsustvo spremnosti da se sagledaju prave razmere i uzroci pojava i događaja, a neizmerna količina gluposti koju proizvode dobija u sunovraćenoj vremenskoj perspektivi status naučnih, političkih i istorijskih istina
Na konstataciju novinara Pečata o sistemu korišćenom za proizvodnju poplava u Srbiji i RS i odgovornosti onih koje zanimaju isključivo lični interesi i naredbe nalogodavaca Novog svetskog poretka i velikoj operaciji uništavanja naše zemlje i naroda, a na pitanje ”Kako objašnjavate da je ciklon bio izrazito etnički opredeljen”, doktor Abramović, predstavljen i kao filozof, inače diplomirani student Fakulteta dramskih umetnosti, odgovara kako je bio ”impresioniran demonstriranom preciznošću ciklonalnog pojasa čije granice su obuhvatile nesrpsku populaciju samo u slučajevima nacionalno meštovitih varošica i sela”.
Inače, Abramović objašnjava da je očevidni cilj ove američke zavere protiv Srba i Srbije bio uništenje termoelektrane ”Nikola Tesla”, što zaključuje po vrsti i koncentraciji oblaka iznad termoelektrane.
Ovakvih i sličnih gluposti naslušali smo se u vreme Miloševićeve antizapadne propagande i neodoljivo potsećaju na čuvenu parapsihološku i paranormalnu ”Grupu 69” pri Vojsci Jugoslavije koja se na državnom i vojnom nivou bavila pojavama najbizarnijih zavera, predvođena proročicom Miljom Vujanović, terotetičarem zavere Dragošem Kalajićem i njima pridruženim civilnim i vojnim licima.
Ovakve teorije zevera pokazuju zamašno otsustvo zdravog razuma i predstavljaju pre svega ostalog psihijatrijski problem. Ove vrste teorija zavere pored područja psihijatrije i društvene patologije dotiču i područja morala, politike i istorije. Svaka teorija zavere sastoji se iz više slojeva. Kada se jedan sloj skine, pokazuje se drugi, treći…
Teorije zavere su, dugoročno posmatrano, opasne. One potvrđuju dubinu i količinu predrasuda i stereotipa u jednoj sredini, otsustvo spremnosti da se sagledaju prave razmere i uzroci pojava i događaja, a neizmerna količina gluposti koju proizvode dobija u sunovraćenoj vremenskoj perspektivi status naučnih, političkih i istorijskih istina.
Književnost kao prisjećanje: Što pamte čitatelji
Lovro Škopljanac (Zagreb, 1984.) na zagrebačkom Filozofskom fakultetu zaposlen je kao (viši) asistent pri Odsjeku za komparativnu književnost (katedra za poredbenu povijest hrvatske književnosti). Područja njegovoga stručnog interesa unutar komparatistike su poglavito književnosti na hrvatskom, engleskom i japanskom jeziku, zatim recepcija i pamćenje književnosti, starija hrvatska književnost, empirijske i kognitivne teorije književnosti.
Knjiga Lovre Škopljanca pokušaj je da se fenomenu čitanja priđe iz empirijskog rakursa, i tako razmotri što, kako i zašto se književna djela pamte ili zaboravljaju i nakon što je vrijeme njihove recepcije nepovratno prošlo. To je ujedno i pokušaj da se u opticaj teorije recepcije uvede kategorija neprofesionalnog čitatelja i da joj se prida stanovit teorijski dignitet, ako ništa ono da bi se porazmislilo o jazu što je dijeli od profesionalnih čitatelja — izdavača, kritičara, znanstvenika i sveučilišnog življa.
U eri kada s nedostacima, slabostima, nedovoljnosti i nekompetenciji čitateljskih navika upućuju i sasvim konkretna statistička istraživanja, zanimljivo je vidjeti što od nekadašnje školske prisile, ali i naknadnih vlastitih slobodnih čitateljskih odabira uistinu preživljuje kao trajni utor ‘‘kulture“ i jesu li ti tragovi usječeni pod nadzorom pedagoških standarda ili posve osobnih, ako ne i slučajnih razloga i okolnosti.
Naslov: Književnost kao prisjećanje: Što pamte čitatelji
Autor: Lovro Škopljanac
Publicistika
Godina izdanja: 2014.
Broj stranica: 276
Uvez: tvrdi
ISBN 978-953-303-692-2
Izdavač: Naklada Ljevak
(Više novih knjiga na Moderna vremena info)
Vernakularne vrijednosti i drugi eseji
Ivan Illich (1926. – 2002.), filozof, sociolog, teolog, svećenik, povjesničar ideja, široko obrazovani poliglot s aktivnim znanjem četrnaest jezika, briljantan kritičar institucija suvremenoga društva, planetarno je poznati intelektualac hrvatsko-židovskog podrijetla.
Djela koja su ga učinila slavnim su: ”Dolje škole” (1971.), “Pravo na zajedništvo” (1973.), “Medicinska nemeza” (1975.), “Prema povijesti potreba” (1978.) i “Rad u sjeni” (1981.).
Ova knjiga okuplja lllicheve eruditske analize po kojima je postao znamenit kao jedan od najvećih mislilaca našega doba. Premda napisani prije gotovo pola stoljeća, ovi eseji zadržali su aktualnost i svježinu, dar prodiranja u središnje probleme današnjice.
Čovjek se u suvremenome društvu nalazi usred nepreglednog robnog obilja, zarobljen i sputan, nemoćan da samostalno radi i slobodno bira. Odvojen od svojih izvora, trajno je nasukan na civilizacijske otpatke mašinizirane svijesti. Postao je dio degradirane mase koja baulja pločnicima prenapučenih gradova bez budućnosti. Stoga se lllich opredjeljuje za nedovršeni i ograničeni zavičajni svijet nalazeći spas u individualnim obrascima života i vernakularnim vrijednostima domaće radinosti, intimnoga svijeta stvorenoga po mjeri zajedništva, kućnih alata, lokalnog narječja.
To inzistiranje na vernakularnosti (od riječi latinskog podrijetla vernacularum “koja je u Rimu tisuću dvjesto godina upotrebljavana za označavanje dobara koja je čovjek proizveo sam, u svojoj kući, sa svojim ukućanima, dobara koja čovjek može štititi i braniti, ali ih na tržištu niti kupuje niti prodaje”) nedvojbeno je posredovano zavičajnim bračkim korijenima i meksičko-indijanskim iskustvima koje spominje u svojim esejima.
Autor: Ivan Illich
Naslov: Vernakularne vrijednosti i drugi eseji
Prijevod: Sanja Fabijanić, Goran Vujasinović i dr.
Publicistika/Teorija
Broj stranica: 176
Uvez: meki
Godina izdanja: studeni 2013.
ISBN 9789537250577
Izdavač: Litteris
(Više novih knjiga na Moderna vremena info)
