Prije nekog vremena na Facebook-profilu jednog svećenika osvanulo je upozorenje da je papa Franjo ni manje ni više nego sam Sotona koji je došao uništiti Crkvu. Kojekakve nebulozne poruke svakojakih ekstremizama i fanatizama na društvenim mrežama nisu nikakva rijetkost, pa nije nikakvo čudo ni kada netko na demokratski otvoren profil nekog svećenika napiše da mu je papa – Sotona. Zid ko zid, trpi svašta.

 

Međutim, čini se da širenje protupapinskog raspoloženja među vjernicima ipak nije baš sasvim rubna i pojedinačna pojava čim je na nju reagirao i jedan biskup. Monsinjor Mate Uzinić, biskup dubrovački, koji se u pastoralu vrlo aktivno služi i Facebookom, tjedan dana prije Božića objavio je sljedeću poruku:

 

”Poštovani prijatelji, kad sam svojevremeno ustvrdio da će se i papi Franji Cvjetnica sa svojim ‘Hosana’ pretvoriti u Veliki petak sa svojim ‘raspni’, nisam ni slutio da će taj ‘raspni’ dolaziti od onih koji se predstavljaju kao dobri i pobožni katolici, a upravo to se događa po onima koji su povjerovali u laži tzv. Knjige istine, koja nije ništa drugo doli laž kojom otac laži, Sotona, želi zavesti i zavodi vjernike i učiniti ih sredstvima svog zavođenja.”

Kojekakve nebulozne poruke svakojakih ekstremizama i fanatizama na društvenim mrežama nisu nikakva rijetkost, pa nije nikakvo čudo ni kada netko na demokratski otvoren profil nekog svećenika napiše da mu je papa – Sotona. Zid ko zid, trpi svašta

 

Nikada prije nisam čuo za tu Knjigu istine pa sam nakon kratke pretrage interneta saznao da su to poruke koje već tri godine svakodnevno prima izvjesna Marija od Božjeg Milosrđa. Nije riječ o redovnici, nego o poduzetnoj udatoj ženi i majci koja je, čini se, u ljudskoj lakovjernosti, nesigurnosti i zbunjenosti našla područje na kojem će zgrnuti milijune.

 

Knjiga poslovno nadarene autorice bujne mašte dobro se prodaje širom svijeta čim postoji i hrvatski prijevod koji možete naručiti preko interneta.

 

Sve je počelo 9. studenog 2010. u tri sata ujutro kada se Irkinja Mary Carberry iznenada probudila i osjetila poriv da se zagleda u Isusovu sliku pokraj svog kreveta. Slika je oživjela, Isus joj se nasmijao i slijedilo je ono što redovito ide uz takve slučajeve: glas u glavi koji je tražio da bude zapisan.

 

Mlada je žena, naravno, racionalna osoba koja je sljedećeg dana sumnjala u svoj zdrav razum, pa se ponovno zagledala u sliku očekujući novi mig. I dobila ga je. Isus je taj put prigodno promijenio i boju odjeće, njegova je kosa zablistala crvenkastim preljevima, a oči postale još prodornije plave nego što su inače na sličnim pobožnim kič-sličicama. I što je ženi preostalo nego da preuzme ponuđeni joj posao nebeskog poštanskog sandučića u koji svakodnevno stižu pisma od Isusa, a nije dugo trebalo da se raspiše i majka mu Marija.

 

Knjiga istine još je samo jedna u nizu milenarističkih najava skorog ponovnog Kristova dolaska na Zemlju i početka Njegova tisućugodišnjeg kraljevstva. Uvijek je bilo onih koji Bibliju čitaju i razumiju doslovno, kako Knjigu postanka o stvaranju svijeta, tako i Otkrivenje, odnosno Apokalipsu o tome kako će i kada ovaj svijet završiti.

Nakon što ga je časopis Time proglasio osobom godine, umnožile su se i kritike na račun pape Franje. Jedni ga nazivaju Sotonom, drugi marksistom, treći populistom, odnosno sjajnim komunikatorom bez stvarne težine i ozbiljnosti. Većina svih tih kritika dolazi iz redova same Crkve

 

U kombinaciji s kojekakvim drugim gatanjima, u taj se koncept savršeno uklopio tako dramatičan događaj kao što je bila ostavka jednog pape te potom dolazak nasljednika vrlo nekonvencionalnog ponašanja. Za ljude slabe vjere i mentalnog zdravlja čijim duhovnim životom upravljaju namigujuće slike i svijetleći kipovi sve to vrišti: pokajte se, kraj je blizu!

 

Takve pojave su dobrodošle za pobornike Knjige istine, pa kada se papa s apostolskog pohoda po Latinskoj Americi vrati s novim križem na kojem je Isusov lik umjetnički prikazan s podignutim rukama oni u tome vide Sotonine rogove. Ne šalim se i ne karikiram: oni to ozbiljno!

 

Ne bih rekao da papa Franjo previše mari za takve fanatike kakvih je pod okriljem svih religija uvijek bilo i bit će, ali bit će da su ga ipak i ta svakodnevna Isusova i Gospina pisma na irsku adresu potaknula na onu izjavu da Bogorodica nije pošta da bi svaki dan slala poruke. Naravno, neće škoditi da o tome razmisle i fratri u Međugorju.

 

Nažalost, onaj većinski racionalniji dio čovječanstva ne nazire tako lak i s neba poslan završetak agoniji u kojoj kao da se nalazi globalizirano čovječanstvo. To je agonija bezdušnosti, krajnjeg materijalizma uzdignutog na oltar religije profita na slobodnom tržištu.

 

U svom predbožićnom razgovoru s novinarima internetskog portala La Stampe, koji je za Hrvatsku preuzeo i preveo Jutarnji list, papa Franjo ponovno je Petrovim ključem zagrebao po fino ulaštenoj karoseriji skupocjene kapitalističke limuzine. Ustvrdio je kako doktrina slobodnog tržišta očito ne funkcionira u onom svom dijelu koji je predviđao da će se profit kad napuni čašu vlasnika nužno početi prelijevati i svekolikim blagodatima obasipati i radništvo i siromašnije dijelove svijeta. Naime, čaša se jednima, kojih je vrlo malo, puni i puni, ali nikako da se i napuni pa da se i ostalima nešto prelije.

Biskup Uzinić lijepo je slijedio papin primjer ovog Božića propovijedajući o siromašnima umjesto o komunistima te služeći božićnu misu u dubrovačkom zatvoru. Za razliku od namrštenog i krutog idola većine njegovih kritičara, fanatika i skolastika, Franjin je Bog blag, nježan i baš nekako – bogočovječan

 

U svakom slučaju, nakon što ga je časopis Time proglasio osobom godine, umnožile su se i kritike na račun pape Franje. Jedni ga nazivaju Sotonom, drugi marksistom, treći populistom, odnosno sjajnim komunikatorom bez stvarne težine i ozbiljnosti. Većina svih tih kritika dolazi iz redova same Crkve.

 

I to nije nikakvo čudo, štoviše, prilično je pouzdan dokaz da je papa Franjo na dobrom putu koji će podržati i pozdraviti milijuni ljudi, bez obzira na to bili katolici, vjernici ili nešto treće.

 

Crkva kakvu je papa Franjo zatekao i s vrha sagledao ne može ozbiljno kritizirati ekonomski i socijalni ustroj svijeta zato što je njegov dio, zato što je odavno kao institucija prodana i kupljena. Lijepo se to vidi i na primjeru Crkve u Hrvatskoj. Jedina ozbiljnija akcija Hrvatske biskupske konferencije na tom polju bila je svojedobno ona protiv rada nedjeljom te općenito protiv korporacijskog izrabljivanja radnika.

 

Tada se Crkva nije dugo jogunila i rogoborila protiv udruženih protunarodnih medija, nego je brzo odustala i okrenula se ”lakšim” antropološkim i patriotsko-historiografskim i političkim temama od kojih trgovci ne mogu imati nikakvu štetu. Štoviše, pamtimo slučajeve kad je Crkva svoje pamflete raspačavala upravo uz pomoć tih konkurentskih konzumerističkih super-hramova.

 

Međutim, prije nego što papa Franjo uspije ili pogine u svojoj misiji približavanja Crkve potlačenima i siromašnima, a što neće ići bez odricanja ili drugačije raspodjele i upotrebe materijalnog crkvenog bogatstva, on na osobnoj razini osvaja ljudskošću, jednostavnošću i prisnošću s ljudima kojima se obraća i koje susreće.

 

Upravo spomenuti biskup Uzinić lijepo je slijedio papin primjer ovog Božića propovijedajući o siromašnima umjesto o komunistima te služeći božićnu misu u dubrovačkom zatvoru. Za razliku od namrštenog i krutog idola većine njegovih kritičara, fanatika i skolastika, Franjin je Bog blag, nježan i baš nekako – bogočovječan. Meni sasvim dovoljno za čovjeka godine, ove i sljedeće.

 

(Tekst objavljen 29. prosinca prenosimo s portala Večernjeg lista)