U subotu navečer smo Claudia i ja bili pozvani na večeru kod prijatelja, dobra klopa, dobri naši prijatelji, zanimljiva i poticajna rasprava… Negdje oko 2 ujutro moj sugovornik mi reče da je ljut na sebe jer je polagao nadu u neku osobu i u mogućnost da ta osoba pokrene neke njemu i svima nama važne procese. Pokušao sam mu kazati da sam s tom osobom strpljiv, da vjerujem da nam ponekad trebaju neke godine da nešto uradimo, neke stvari zaokružimo (nisam sugovornika uspio zadovoljiti svojim odgovorima…) i da bih svakako imao razloga da se i sam ljutim na sebe zbog nekih svojih promašaja ili izgubljenih godina u nesuvislim iščekivanjima, iluzijama… [Read more…]
Obilježavajmo mir, a ne rat (posvećeno Predragu Luciću)
”Pobogu, Peco, kako ste mogli?” – pitali su me.
”Šta kako sam mogao?” – odgovarao bih začuđen.
”Jasenovac…”
I, što tu čovjek da odgovori?!… Unatoč mučnini koju sam osjećao, ta mi je atmosfera pomogla da shvatim što čovjek nikada ne smije činiti u ime bilo kakvog kolektiviteta, pogotovo kada se radi o većinskoj grupaciji.
Predrag Lucić [Read more…]