autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KAVA BEZ ŠEĆERA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • SEL@M
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KNJIŽEVNE PUZZLE
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

”Bleiburške žrtve” su pale i zato što je Pavelić pobjegao

Autor: Drago Pilsel / 14.05.2018. 1 Comment

DRAGO PILSELO ovoj temi mogu pisati iz prve ruke, itekako me se tiče: moji su (Pilselovi) spasili glavu Poglavniku u Judenburgu nakon što je pobjegao iz Zagreba, djed Erih Pavlinec se pak uspio probiti kod Bleiburga, njegova mlađeg brata Karla, po kojem sam dobio ime (Carlos), ubila je OZNA u Zagrebu u kolovozu 1945. Ne poznajemo mu grob. [Read more…]

Filed Under: DEMOCROACIA Tagged With: Adolf Pilsel, Anči Pavlinec, Ante Pavelić, Argentinski roman, Auschwitz, Beba Pilsel, Beč, Brazil, Brenner, Buenos Aires, Democroacia, Drago Pilsel, Erih Pavlinec, Erika Pavlinec, Gestapo, Graz, HBK, Hitlerjugend, Jakov Pilsel, Judenburg, Jure Francetić, Katolička crkva, Klagenfurt, Kolinda Grabar Kitarović, Lubin, NDH, OZNA, Roza Pilsel, Salzburg, SS, Tomislav Markić, Treći Reich, Urugvaj, Wolfsberg, Zagreb, Zamošč, Želimir Puljić

Slobodan predsjednik

Autor: Miljenko Jergović / 15.03.2015. Leave a Comment

José Mujica bio je pripadnik gerilske ljevičarske skupine Tupamaros, koja se, između ostaloga, borila za socijalnu ravnopravnost i zaštitu domorodačkog prastanovništva, njihove kulture i identiteta. Robijao je četrnaest godina, od čega dvije godine u samici, na dnu bunara. Kaže kako je da ne poludi razgovarao sa žabama i kukcima.

 

Tupamarosi su svoje revolucionarne planove provodili pljačkama, otmicama i ucjenama, ali su sav tako zarađeni novac dijelili sirotinji. Po tome su se razlikovali od ostalih marksističkih pokreta u Latinskoj Americi. Njihova je popularnost bila neuništiva i legendarna, koliko god se CIA i američka državna propaganda trudili da ih ozloglase.

Predsjednik u Urugvaju postao je isto ono što je u Finskoj, Švedskoj, Norveškoj. Slika i prilika prosječnog građanina. Ili ispod toga: José Mujica bio je i ostao metafora siromašnoga Urugvajca. I danas, veliki broj njegovih sunarodnika, čitav srednji društveni sloj, naročito u Montevideu, imućniji je od njega. Mujica je odbio biti bogat, dosljedno zastupajući tezu kako su “siromašni samo oni ljudi koji stalno žude za posjedovanjem još neke savršeno bespotrebne stvari”

 

Mujica je postao predsjednik nakon što je 2004. razbijeno višedesetljetno izmjenjivanje na vlasti dviju tradicionalnih stranaka: Colorado i Blanco. Izabran je 2010, kada je jednim revolucionarnim zahvatom radikalno izmijenio sliku šefa države u očima svojih sunarodnika. Nije to bila društvena revolucija, nego revolucija jednoga čovjeka, koju je pet godina dosljedno provodio nad sobom i nad svojom državničkom funkcijom.

 

Osim što mu je to osiguralo veliku međunarodnu popularnost i Urugvaj učinilo jednom od simpatičnijih zemalja svijeta, predodredilo je i preuredilo odnos građana prema svome izabranom suverenu.

 

Predsjednik u Urugvaju postao je isto ono što je u Finskoj, Švedskoj, Norveškoj. Slika i prilika prosječnog građanina. Ili ispod toga: José Mujica bio je i ostao metafora siromašnoga Urugvajca. I danas, veliki broj njegovih sunarodnika, čitav srednji društveni sloj, naročito u Montevideu, imućniji je od njega.

 

Mujica je odbio biti bogat, dosljedno zastupajući tezu kako su “siromašni samo oni ljudi koji stalno žude za posjedovanjem još neke savršeno bespotrebne stvari”.

 

José Mujica je u predizbornoj kampanji obećao da se neće useliti u predsjedničku palaču. Nije na tome jahao, nije se zaklinjao, samo je jednom eto tako spomenuo da neće. U Latinskoj Americi često ubijaju predsjednike i političare, ali je Mujica bio siguran da njega nitko neće dirati, pa je odbio bilo kakvo predsjedničko osiguranje.

 

Kad su ga neki iz tajnih službi oko toga gnjavili, iznervirao se pa im je rekao da Urugvaj neće propasti ako njega i ubiju. A samim tim nikome se i ne isplati da ga ubije, pa neka ga ostave na miru.

 

Ostao je da živi u svom skromnom kućerku na farmi u sirotinjskom predgrađu, i da na posao odlazi starom volkswagenovom bubom. Osamdeset posto svoje predsjedničke plaće svakog je mjeseca slao beskućnicima. Ostajalo mu je tisuću eura mjesečno, što je, kako je govorio, sasvim dovoljno i da se živi i da se još ostavlja za crne dane.

Ostao je da živi u svom skromnom kućerku na farmi u sirotinjskom predgrađu, i da na posao odlazi starom volkswagenovom bubom. Osamdeset posto svoje predsjedničke plaće svakog je mjeseca slao beskućnicima. Ostajalo mu je tisuću eura mjesečno, što je, kako je govorio, sasvim dovoljno i da se živi i da se još ostavlja za crne dane

 

Kada je već postao jako slavan, nekakav arapski šeik ponudio mu je milijun dolara za njegovu bubu. Mujica mu je uzvratio da njegov automobil nije na prodaju i da, osim toga, ne vrijedi toliko novca.

 

Pet godina su svi tabloidi ovoga svijeta napeto čekali da učini krivi korak, pa da ga razotkriju kao lažnu veličinu, ali bilo im je uzalud. Rezidencijalne predsjedničke objekte ustupio je na korištenje siročadi iz Sirije.

 

Nakon odlaska s funkcije nastavit će da uzgaja krizanteme, koje je ranije, dok nije postao predsjednik, ponekad prodavao na tržnici. José Mujica živi sa ženom Lucijom i s tronogom kujicom mješankom, po imenu Manuela. Nitko mu ne može ništa: savršeno slobodan čovjek.

 

Urugvaj su jednom davno nazvali južnoameričkom Švicarskom. To je već prilično drevna republika: samostalnost su stekli 1828. Teritorijem Urugvaj je trostruko veći od Hrvatske, ali je Urugvajaca milijun manje. Između dva svjetska rata smatralo ih se najboljim nogometašima na svijetu. U Montevideu održano je 1930. prvo svjetsko prvenstvo.

 

Kao zajednica kulture, Urugvaj je neusporedivo značajniji i poznatiji u svijetu nego Hrvatska. Prije pet je godina cijeli kulturni svijet oplakivao smrt Marija Benedettija, grandioznog urugvajskog prozaista i pjesnika.

 

Ali ne čini Benedetti Urugvaj većim, nego činjenica da Urugvajci svojim smatraju sve latinoameričke prozaiste i pjesnike. Za sve njih ta je zemlja veća i jača od Hrvatske, ali i od svake druge u se zatvorene i klaustrofobične zemlje na Balkanu i izvan Balkana.

 

Urugvaj je, međutim, siromašniji od Hrvatske. Ali ne mnogo: Hrvatska ima 12.324 bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika, a Urugvaj 10.720. Zapravo, to su, gledamo li brojeve, dvije bliske zemlje.

 

Hrvatska je pedeset četvrta zemlja Svijeta po BDP-u, pa joj je mnogo bliži šezdeset četvrti Urugvaj, nego, na primjer, trideset i prva Slovenija ili deveta Austrija.

Kao zajednica kulture, Urugvaj je neusporedivo značajniji i poznatiji u svijetu nego Hrvatska. Prije pet je godina cijeli kulturni svijet oplakivao smrt Marija Benedettija, grandioznog urugvajskog prozaista i pjesnika. Ali ne čini Benedetti Urugvaj većim, nego činjenica da Urugvajci svojim smatraju sve latinoameričke prozaiste i pjesnike. Za sve njih ta je zemlja veća i jača od Hrvatske, ali i od svake druge u se zatvorene i klaustrofobične zemlje na Balkanu i izvan Balkana

 

Ali od te bliskosti ništa. Znamo da u ljudskim životima, ali i u životima neke zajednice, zemlje ili naroda, brojke ne znače previše. Ekonomija je katkad poput fatamorgane. Određuje sve, a ne odredi ništa. Više vrijede José Mujica i Mario Benedetti od urugvajskog brutodomaćeg proizvoda.

 

Više vrijedi to što je Urugvaj izbjegao višedesetljetnu fašističku diktaturu kakvu je imao Čile, od činjenice da taj isti Čile ima hiljadu dolara viši BDP, što ga čini pedeset i sedmom zemljom Svijeta.

 

Fašistička diktatura možda se isplati Washingtonu, Londonu ili Bruxellesu – naravno ako je u Čileu ili, na primjer, Grčkoj – a možda će fašistička diktatura povećati BDP i u zemlji kojom vlada, ali u životu čovjekovom i u životu čovjekove porodice fašistička diktatura definitivno se ne isplati ništa više od neke teške i neizlječive bolesti.

 

Eto, to je pouka vladavine Joséa Mujice, ali i ono čime se urugvajskim glasačima preporučio Tabaré Vázquez.

 

A što se tiče onog velikog redatelja čije ime ovdje nije pristojno spominjati, on je za svoj dokumentarni film snimao posljednjih dvadeset četiri sata mandata predsjednika koji svoju bubu nije htio prodati ni za milijun dolara.

 

(Prenosimo s autorova portala).

 

Filed Under: OSVRT Tagged With: buba, José Mujica, Latina Amerika, presjednik, sitorinja, Urugvaj

Ja sam posljednji Židov: Treblinka 1942.–1943.

Autor: autograf.hr / 19.05.2014. Leave a Comment

ja_sam_posljednjiChil Rajchman rođen je 14. lipnja 1914. u Lódźu, preživio je pakao Treblinke, a nakon bijega iz logora sakrivao se do kraja rata. Zapisi o njegovu životu u logoru nastali su odmah nakon bijega, a čuvao ih je za sebe. Emigrirao je u Urugvaj 1946., gdje je i preminuo 2004. “Ja sam posljednji Židov” knjiga je koja u cijelosti razotkriva mehanizme logora smrti, a čitatelja tjera da se stalno iznova pita kako je to bilo moguće i ima li ljudsko zlo granice.

 

Treblinka, Belzec, Sobibór – imena tih triju logora smrti zauvijek trebaju biti urezana u memoriju čovječanstva. U njima je u nešto više od godine dana ubijeno više od milijun i petsto tisuća Židova. Preživjelih svjedoka gotovo da i nije bilo, postoji tek nekoliko fotografija Treblinke i Sobibóra, dok su zapisi o užasima tih logora iznimno rijetki.

 

Chil Rajchman u Treblinku je deportiran u ljeto 1942. s mlađom sestrom, koja je odmah ubijena. Izbjegao je trenutačnu likvidaciju jer je izabran da razvrstava odjeću ubijenih. Sjećanja na Treblinku zapisao je na jidišu nakon bijega iz logora u ustanku 2. kolovoza 1943. dok se skrivao u Poljskoj. “Ja sam posljednji Židov” prvi je put objavljen 2009. u Francuskoj pet godina nakon autorove smrti.

 

Naslov: Ja sam posljednji Židov: Treblinka 1942.–1943.

Autor: Chil Rajchman

Prijevod: Mirna Herman Baletić

Publicistika

Godina izdanja: 2014.

Broj stranica: 160

Uvez: tvrdi

ISBN 9789532665659

Izdavač: Fraktura

 

(Više novih knjiga na Moderna vremena info)

Filed Under: Moderna vremana info Tagged With: autograf.hr, autor, Belzec, Chil Rajchman, Fraktura, izdavač, knjiga, Lódź, logor, Mirna Herman Baletić, Moderna vremena, pakao, Poljska, publicistika, smrt, Sobibór, Treblinka, Urugvaj, Židov

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT