Ustavni sud ocjenjuje nužnim ponovno upozoriti da su pokušaji politizacije i instrumentalizacije Ustavnog suda apsolutno zabranjeni. Ta zabrana vrijedi jednako za sve, reagirala je priopćenjem predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec na najnoviji skandal kada su mediji razotkrili kako je jedna od sutkinja njezinog suda, Slavica Banić, bila u izravnom kontaktu sa Zdravkom Mamićem koji je tom protuzakonitom rabotom želio sruštiti izmjene i dopune Zakona o sportu koje mu nikako nisu išle u korist. [Read more…]
Glavaševe smijurije i Milanovićevo kopanje nosa
Čedomir Vučković je razbio vrata garaže i istrčao urlajući, a Krunoslav Fehir, tada jedva punoljetni mladić, gotovo dječak, koji je u dvorištu čuvao stražu, panično je skinuo pušku s ramena i pucao u njega. Vučković se srušio i ostao nepomično ležati na betonu. [Read more…]
Rada Borić: ”Za malo žena u politici krive su stranke”
S izvršnom direktoricom Centra za ženske studije, Radom Borić, dugogodišnjom feminističkom aktivisticom razgovaramo povodom jubileja ove organizacije koja već dvadeset godina edukativnim, izdavačkim i aktivističkim projektima radi na podizanju svijesti žena kao i na njihovoj boljoj vidljivosti u društvu i većoj angažiranosti u političkom, odnosno, javnom životu. [Read more…]
Vrati pare, Roberte!
Nema sreće Ivo Sanader, opet neće na slobodu, jer sud ne prihvaća ponuđenu nekretninsku jamčevinu. Teško je u ovom trenutku zaključiti ostaje li Sanader u Remetincu za razliku od Milana Bandića i braće Mamić zato što ovi imaju bolje stojeće prijatelje ili vještije odvjetnike koji učas skupe novac, ili je po srijedi i jedno i drugo. [Read more…]
Vlada skriva da krši ljudska prava
U Vladi računaju da mogu bez posljedica kršiti ljudska prava ako jako zakompliciraju administrativne postupke izigravanja presuda Ustavnog suda koje im ne odgovaraju.
Pojednostavljeno, administrativne upravne komplikacije normalni ljudi uopće ne mogu razumjeti. A ako ne razumiju, neće ni znati da im Vlada krši prava zajamčena Ustavom i Konvencijom o ljudskim pravima. [Read more…]
Ustavni sud: kriminal se pod okriljem države isplati
Svaki narod ima svoje mitove i legende. I Hrvatska ima svoje, neke istinite, neke lažne. Neke slavne, na ponos i diku, druge šuplje, s ozbiljnim negativnim utjecajem na društvo. Odluka Ustavnog suda o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva tjera da razmislimo o nekim našim mitovima i legendama. [Read more…]
Strašni sud – Ustavni sud
“Dies Irae” ili Dan gnjeva, tekst iz 13. stoljeća koji je, smatra se, napisao Tommasso da Celano, opisuje Sudnji dan ili Strašni sud, kako neki kažu. Taj zadnji, Sudnji dan, duše dolaze pred Božje prijestolje gdje se preispituje njihov život. Dobri su spašeni, a zli bačeni u vječni plamen. [Read more…]
Udovice s rentom
Grozno je kad se ljubav mjeri novcem i zakonima. Ustavni je sud procijenio da su neke ljubavi vječne. Braniteljske. I da će se ta vječnost iskazivati na računima. Točno je da su neke ljubavi vječne, ali je bezvezno da ih moraju plaćati porezni obveznici.
Tada, naime, na ljubav stavlja etiketu s cijenom, a teško je zamisliti ikoga među onima koji nose toge u Ustavnom sudu da se kuže u ljubav.
Grozno je kad se ljubav mjeri novcem i zakonima. Ustavni je sud procijenio da su neke ljubavi vječne. Braniteljske. I da će se ta vječnost iskazivati na računima. Točno je da su neke ljubavi vječne, ali je bezvezno da ih moraju plaćati porezni obveznici. Tada, naime, na ljubav stavlja etiketu s cijenom, a teško je zamisliti ikoga među onima koji nose toge u Ustavnom sudu da se kuže u ljubav
O takvoj ljubavi Gobac ne bi nikada pjevao, eventualno bi joj se narugala Dubioza. Očito, ustavni suci ne razumiju pošteno ni pošteni život, ali se razumiju u novce koje bi branitelji i svi s njima povezani mogli dobiti.
Ustavni sud je, naime, u danima kada je odlučio Glavaša pustiti na slobodu i suspendirati Obiteljski zakon, poučio Freda Matića, ministra branitelja, o nužnoj ravnopravnosti među udovicama branitelja.
Matić je krajem 2012. promijenio dotadašnji zakon i omogućio da one koje zasnuju novi brak nastave ostvarivati prava koja su imale kao udovice branitelja. Htio je uskladiti propise sa životom i omogućiti ženama koje su u vezi s nekim drugim muškarcem da tu vezu i formalno definiraju brakom. Htio je da se prestanu skrivati pred zakonom.
Omogućiti ljudima da se javno vole inače bi bilo jako plemenito, ali kako je jedini motiv ovakve odluke novac, onda tu nema ničega od tog divnog pojma.
Jednostavno, kada žena izabere muškarca za brak, onda je izabrala i život koji joj taj muškarac može donijeti, koji zajedno mogu ostvariti. Ako pak, oboje imaju financijsku korist od nekog drugog muškarca, a ta je korist povezana s činjenicom da ne smiju pokazati da su zajedno, netko je tu glup, a netko nepošten.
Udovica i njen izabranik pritom postaju banalni ljubavnici sa sponzorom, a kombinacija u kojoj je sponzor država, samo još jedna u nizu.
Sada, pak, jedino “civilne” udovice ostaju u novom braku bez prava na mirovinu pokojnog supruga. To je logično. Udovice branitelja sada primaju rentu. Građani dobivaju račune. Ljubav je nestala. Zamijenio ju je interes. Petparački ljubavnici su sada legalni. Još jeftiniji
Matić je omogućio udovicama da zadrže mirovinu i sva druga prava iako su u novom braku. No, budući da je to omogućio samo onim udovicama koje stupe u brak nakon donošenja novih propisa, nakon prosinca 2012., Ustavni sud je osporio takvo razmišljanje i omogućio svim udovicama u braku da primaju mirovinu po pokojnom suprugu.
Ustavni sud je, jednostavno, podsjetio Matića da su udovice branitelja i prije sklapale nove brakove i zbog toga gubile mirovine. I odlučio je i njima dati novac.
Bravo! Tako je Hrvatska jednu bizarnu stvarnost zamijenila drugom, a sve kako bi se legalno muljao zakon. Stoga sada muljamo zdravu pamet i dosta lijep osjećaj, ljubav.
Sada, pak, jedino “civilne” udovice ostaju u novom braku bez prava na mirovinu pokojnog supruga. To je logično. Udovice branitelja sada primaju rentu. Građani dobivaju račune. Ljubav je nestala. Zamijenio ju je interes. Petparački ljubavnici su sada legalni. Još jeftiniji.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
Najžalosnija godišnjica u RH
Pod geslom ”Vukovar, mjesto posebnog pijeteta” u Vukovaru će se danas prigodnim komemoracijskim programom te Kolonom sjećanja u kojoj će na tisuće ljudi proći od vukovarske Opće bolnice do pet kilometara udaljenoga Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata, na kojem će državna i druga izaslanastva položiti vijence i zapaliti svijeće, obilježiti 23. godišnica stradanja toga grada u Domovinskom ratu.
Bitka za Vukovar, u kojoj su, po podatcima vukovarske bolnice, do sloma obrane grada 18. studenoga 1991. ubijena ili poginula 1624 branitelja i civila te ranjeno njih 1219, počela je 25. kolovoza, kada su JNA i srpske paravojne postrojbe krenule u opći tenkovsko-pješački napad. Po podacima bolnice, u agresiji na Vukovar i okupaciji toga grada ubijeno je ili poginulo oko 3600 branitelja i civila.
Opkoljeni grad branilo je oko 1800 pripadnika Zbora narodne garde i policije te dragovoljaca HOS-a ustrojenih u 204. brigadu Hrvatske vojske. Obrana grada slomljena je 18. studenoga 1991., kada su u Vukovar ušli pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojba.
Nad zatočenim vukovarskim braniteljima i civilima počinjeni su mnogi zločini, a na negdašnjem poljoprivrednom dobru Ovčari, među ostalim, ubijeno je 200 branitelja i civila odvedenih 19. studenoga iz vukovarske bolnice koji su zakopani u masovnu grobnicu. U spomen na stradanje Vukovara u Domovinskom ratu Hrvatski sabor proglasio je 2009. godine 18. studenoga Danom sjećanja na žrtvu Vukovara 1991
Pošto je agresor zauzeo Vukovar, koji je potpuno razrušen, protjerano je oko 22 tisuće Hrvata i pripadnika ostalih narodnosti, a u srpske zarobljeničke logore odvedeno je nekoliko tisuća branitelja i civila.
Nad zatočenim vukovarskim braniteljima i civilima počinjeni su mnogi zločini, a na negdašnjem poljoprivrednom dobru Ovčari, među ostalim, ubijeno je 200 branitelja i civila odvedenih 19. studenoga iz vukovarske bolnice koji su zakopani u masovnu grobnicu. U spomen na stradanje Vukovara u Domovinskom ratu Hrvatski sabor proglasio je 2009. godine 18. studenoga Danom sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.
Ovogodišnje obilježavanje Dana sjećanja počet će tradicionalno komemoracijom u dvorištu vukovarske bolnice u kojoj će sudjelovati klapa Hrvatske ratne mornarice “Sv. Juraj” i glumac Darko Milas, a nakon toga sudionici će se u Koloni sjećanja uputiti prema Memorijalnom groblju žrtva Domovinskog rata s pripadnicima 4. bojne 3. gardijske brigade i 204. brigade Hrvatske vojske na čelu. Putem kojim će proći učenici vukovarskih osnovnih škola zapalit će na tisuće lampiona u sklopu programa ”Put sjećanja i svjetlosti”.
Na Memorijalnom groblju na grobovima poginulih i ubijenih branitelja položit će se ruže, a zatim će podno glavnoga spomen-obilježja vijence položiti i svijeće zapaliti državna i druga izaslanstva. Misu zadušnicu na groblju će predvoditi dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
Navečer će se u sklopu projekta ”Svjetlosna rijeka sjećanja” Dunavom pustiti nekoliko stotina upaljenih lampiona u spomen na ubijene i nestale branitelja Vukovara. Ovogodišnje obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. počelo je 11. studenoga predstavljanjem knjige bivšeg novinara HRT-a Žarka Plevnika ”Crveni fićo”, a završit će 22. studenoga međunarodnim teakwondo turnirom.
Stožer se oglasio i proglasom u kojem je ustvrdio da u Koloni sjećanja postoji ”peta kolona” u koju je svrstao sve oni ”koji 365 dana u godini napadaju žrtvu Vukovara protuzakonitim simbolima, sabotiraju saborski dijalog o prijeporu, izbjegavaju odluke Ustavnog suda”. Iz Stožera su također poručili kako njihovi članovi neće ulaziti u dvorište vukovarske bolnice te kako će nastojati biti što dalje od državnih dužnosnika
Danima uoči obilježavanja Dana sjećanja zaredale su prozivke Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, koji tvrdi kako predsjednik Republike, predstavnici Vlade i Hrvatskoga sabora u Vukovar dolaze samo po službenoj dužnosti, a ne zato što osjećaju istinski pijetet prema žrtvama agresije na taj grad.
Stožer se oglasio i proglasom u kojem je ustvrdio da u Koloni sjećanja postoji ”peta kolona” u koju je svrstao sve oni ”koji 365 dana u godini napadaju žrtvu Vukovara protuzakonitim simbolima, sabotiraju saborski dijalog o prijeporu, izbjegavaju odluke Ustavnog suda”. Iz Stožera su također poručili kako njihovi članovi neće ulaziti u dvorište vukovarske bolnice te kako će nastojati biti što dalje od državnih dužnosnika.
Takvo stajalište Stožera naišlo je na osudu Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara 2003. godine te vukovarskih političkih stranaka SDP-a i HDSSB-a. Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava (HDZ) potvrdio je da će 18. studenoga biti u dvorištu vukovarske bolnice te da će Kolona sjećanja krenuti iz bolnice, a ne kao prošle godine, kad je, dok je u bolnici trajao komemoracijski program, dio sudionika krenuo prema Memorijalnom groblju.
Zbog toga su nastale dvije kolone – jedne koja je krenula ispred bolnice i druga u kojoj su bili predsjednici Republike Ivo Josipović, Vlade Zoran Milanović i Hrvatskoga sabora Josip Leko te članovi diplomatskog zbora i gradonačelnik Vukovara Željko Sabo (SDP) i kojoj je nedugo nakon izlaska iz dvorišta bolnice bio prepriječen put te su njezini sudionici odustali od daljnje hodnje i automobilima se odvezli na Ovčaru, gdje su položili vijence u zapalili svijeće.
”Pred žrtvom Vukovara svi moramo biti ponizni, bez obzira na to slažemo li se ili ne u političkim pitanjima. Kao predsjednik Republike Hrvatske doživljavam sebe kao prvoga među jednakima i bit ću samo jedan čovjek u mnoštvu onih koji će biti sutra u koloni. Svako je mjesto u vukovarskoj koloni jednako vrijedno. Svako je mjesto u koloni časno, bilo na čelu kolone, u sredini ili na njezinu začelju. Važno je da žrtvama koje su svoj život ugradile u slobodu koju svi mi danas uživamo iskažemo pijetet”, istaknuo je predsjednik Josipović
Uoči 18. studenoga i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara predsjednik Ivo Josipović je rekao da je svjestan presudne važnosti Vukovara za obranu Hrvatske i tragedije koju je taj grad doživio. Izrazio je nadu da se prigodom obilježavanja Dana sjećanja u utorak neće ponoviti lanjska sramota te je pozvao sve da na taj dan ozbiljnosti, dostojanstva i ponosa zatome sve političke strasti, razlike i nadmetanja.
”Lani smo vidjeli udar na državne institucije za koje su, među ostalima, život dali i vukovarski branitelji. Slušamo poruke ”o petoj koloni unutar jedne kolone”. Čuli smo poziv s visokog političkog mjesta da se ”Vladu protjera iz Vukovara”. Stvaranje konflikta i nereda na mjestu koje je jedan od najvažnijih temelja samostalnosti naše države udar je u temelje naše državnosti. Pozivam na punu političku odgovornost i zrelo ponašanje svih sudionika povorkei’, kazao je Josipović u obraćanju javnosti.
Dodao je kako u kontekstu geopolitičke krize koju se pokušava proširiti i na naš politički prostor ne smijemo ni na koji način pomagati onima koji bi nas vratili natrag u konflikte i politički nered. Uložili smo, kaže, desetljeća napora da postanemo članica NATO-a i Europske unije i moramo biti država koja postavlja i predstavlja visoke europske standarde demokratskog ponašanja.
”Sutra pred žrtvom Vukovara svi moramo biti ponizni, bez obzira na to slažemo li se ili ne u političkim pitanjima. Kao predsjednik Republike Hrvatske doživljavam sebe kao prvoga među jednakima i bit ću samo jedan čovjek u mnoštvu onih koji će biti sutra u koloni. Svako je mjesto u vukovarskoj koloni jednako vrijedno. Svako je mjesto u koloni časno, bilo na čelu kolone, u sredini ili na njezinu začelju. Važno je da žrtvama koje su svoj život ugradile u slobodu koju svi mi danas uživamo iskažemo pijetet”, istaknuo je predsjednik Josipović.
Utorak je, kazao je Predsjednik, dan sućuti, ozbiljnosti, dostojanstva i ponosa. ”To je dan kada treba zatomiti sve političke strasti, razlike i nadmetanja. Utorak je dan za jednu kolonu i jedno srce. Već u srijedu ujutro, ponovo je vrijeme za političko nadmetanje i rasprave. Kad u srijedu započnemo novi radni dan, moramo biti ponosni na Vukovar. Ponosni na zrelost i poštivanje koje smo iskazali žrtvama Domovinskog rata, ponosni na samopoštovanje koje smo znali iskazati kao nacija koja poštuje sebe, svoje heroje, svoju prošlost. Samo tako, imamo se pravo nadati dobroj budućnosti”.
Kidnapiranje referenduma
Najavu da Vlada konačno namjerava pokrenuti zakonsko uređivanje referendumske materije svakako treba pozdraviti. Konačno, jer ta je obaveza – prema odluci Ustavnog suda – stara već četiri godine. Nejasno je samo zašto se na isti način ne odgovori i zahtjevima za promjene izbornih zakona, što od Vlade, na isti način kao i u slučaju referenduma, traži i stručna i opća javnost.
Zato planirano redizajniranje referendumskih pravila otvara pitanje uvodi li Vlada red u dosad loše, nelogično i kaotično normiranu materiju ili pokušava uvesti kontrolu i podrezati krila nemiloj joj referendumskoj ofenzivi.
Jako je dobro što se referendumski postupak namjerava učiniti transparentnijim. U tom je pogledu dobrodošla ideja da bi inicijatori referenduma morali obrazložiti svoj zahtjev, podastrijeti argumente za provođenje referenduma, definirati ciljeve koje žele postići neposrednim odlučivanjem građana.
Politička je klasa u ovoj državi okupirala cjelokupan politički prostor i žustro eliminira svaki pokušaj da se u njega uđe. Sklona ga je zatvoriti za sve izvan uske institucionalne politike. Zato su u Hrvatskoj uvjeti za pokretanje referenduma vrlo teški, teži nego što je uobičajeno u drugim zemljama
Da je takva obaveza dosad postojala, sigurno se ne bi moglo dogoditi da, primjerice, pokretači refenduma o braku u kampanji govore jedno, a danas drugo. Prije su svoje homofobne inspiracije skrivali, danas unošenje muško-ženskog braka u Ustav proglašavaju branom zakonskom priznavanju životnih gay zajednica.
Isto vrijedi i za obavezu da se financiranje referenduma učini razvidnim, neskrivenim kako je to bilo dosad. Ne samo zato da bi se isključili crni fondovi ili prljave pare. Važno je znati tko plaća koju referendumsku inicijativu.
Svakako je potrebno definirati i krug pitanja o kojima se referendumski ne može odlučivati. Odluka Ustavnog suda o antićiriličnom referendumu jasno pokazuje da postoje teme koje moraju biti izuzete iz takvog načina izjašnjavanja građana. Da je takav osigurač bio ugrađen u sadašnje zakone, zemlja bi vjerojatno bila pošteđena višemjesečnog neodgovornog napumpavanja antimanjinskih raspoloženja, koja su otvorila neke stare rane i Hrvatsku bacila godinama unatrag.
Međutim, ideja da se skupljanje referendumskih potpisa preseli s trgova i javnih prostora u tijela državne vlasti nikako nije dobra. I ne može joj biti opravdanje da se dosad potpisivanje znalo odvijati i na posve neprimjerenim mjestima.
Ulica uopće nije neprilična za takvu vrstu aktivnosti, dapače!, škole i crkveni prostori jesu. Zato takve zloupotrebe treba onemogućiti.
Ali kidnapirati referendumske inicijative od njihovih pokretača i zatvoriti ih u državne urede, to je vrlo zločesta zamisao.
U takvom aranažmanu skupljanje potpisa sigurno bi se otežalo. Građane se ne smije vući za rukav da bi nešto potpisali, ali ih se isto tako ne smije ni dekuražirati. Osim toga, izmještanjem pod skute države referendumske bi se inicijative ispraznile od energije njihovih pokretača, koja ih sada gura i nerijetko je važan razlog njihova uspjeha.
Nelogično je, nedemokratski i neodrživo da odluku, prema važećem zakonu, donosi većina na referendum izašlih birača, neovisno o tome koliko ih je. Čak ako se odazove zanemariv broj ljudi, koji se na prste jedne ruke mogu prebrojati. Hrvatskoj se to još nije dogodilo, ali može. Zato bi svakako valjalo propisati minimalnu izlaznost, odnosno odrediti razuman broj birača koji se na referendumu moraju izjasniti kako bi se taj oblik iskazivanja narodne volje smatrao valjanim
Iza takve ideje ne stoji samo posvuda političkoj klasi imanentna tendencija sveopćeg birokratiziranja. Ne, iza tog prijedloga stoji strah od direktne demokracije i narodnih inicijativa.
Politička je klasa u ovoj državi okupirala cjelokupan politički prostor i žustro eliminira svaki pokušaj da se u njega uđe. Sklona ga je zatvoriti za sve izvan uske institucionalne politike. Zato su u Hrvatskoj uvjeti za pokretanje referenduma vrlo teški, teži nego što je uobičajeno u drugim zemljama.
Kvota potrebnih potpisa nelogično je visoka, a vrijeme njihova skupljanja prekratko. Svojevrsnim podržavljenjem referendumskog postupka sada se izmišlja nova prepreka. Zato je posve opravdano postaviti pitanje želi li Vlada promjenom zakona regulirati ili opstruirati provođenje referenduma.
Pitanje se postavlja pogotovo jer Peđa Grbin, SDP-ov instant ustavni stručnjak koji je promjene zakona najavio, uopće ne spominje neke druge problematične aspekte referendumske materije. Nije rekao baš ništa o jednom od najvećih problema: nepostojanju bilo kakvog praga izlaznosti da bi se referendum na nacionalnoj razini smatrao pravovaljanim. Za razliku od lokalnih referenduma, gdje je taj kriterij – posve suprotno – postavljen previsoko, pa su zato gotovo svi dosad morali propasti.
Nelogično je, nedemokratski i neodrživo da odluku, prema važećem zakonu, donosi većina na referendum izašlih birača, neovisno o tome koliko ih je. Čak ako se odazove zanemariv broj ljudi, koji se na prste jedne ruke mogu prebrojati. Hrvatskoj se to još nije dogodilo, ali može. Zato bi svakako valjalo propisati minimalnu izlaznost, odnosno odrediti razuman broj birača koji se na referendumu moraju izjasniti kako bi se taj oblik iskazivanja narodne volje smatrao valjanim.
Hrvatska je zemlja s izrazito malo održanih referenduma, ali je zazor političke klase od takvog involviranja građana u uređivanje države i društva ogroman. Bilo bi dobro da nova zakonska rješenja ne budu ispisana strahom, nego demokratskom inspiracijom i razumom.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).