
Olivera Jovanović
Slučajnosti ne postoje. To su nekada samo mali znakovi koji puno znače. Jer ništa nije slučajno. Pa ni kada kupimo cvijet.
Moj otac se upokojio u večeri zimske ravnodnevice. Kažu da je tada zemlja najbliža nebu. Pričestio se dva dana prije i ispustio dušu meni na rukama. Svi mi njegovi bili smo tu, pokraj njegovog kreveta, u našem domu. Osmjehnuo se, pustio suzu i otišao, onako kako je i živio jer život je lijep iako je staza i osmijeha i suza. [Read more…]