Ne sićan se točno koliko san ima godina, ali znan da još nisan bija za školu, kad nan je u goste doša jedan barba šta je ocu bija masu puno nešto važan. Mi smo se dica lipo obukli, počešljali i po naređenju bili pristojni. Onda je mater svako malo ovoga barbu pitala oće li još malo ribe, pa oće li još vina, i sve tako oćete li još ovoga ili još onoga. [Read more…]
Kad živimo grubo ni riči ne mogu bit lipe
Kada sam početkom devedesetih na Radio Splitu u eter sočno opsovao niko, ali baš niko, mi to nije uzeja za zlo, budući je slušatelj u programu uživo ispričao do zla boga tužnu priču.
Ukratko, taj pegulani slušatelj se po duši izjadao šta mu se dogodilo u samo jednom danu. Najranije ujutro je od likara saznao da ima neizlječiv tumor. [Read more…]
Kip kipu vuk
Oduvik mi je bilo komično, a može i tragikomično, vidit nečije kancelarije ukrašene kipovima, poprsjima ili gipsanim, mesinganim ili kamenim glavama trenutnih vladara i to obično namištenim negdje na vidnom mjestu. [Read more…]
Nostradamus je Dalmatinac
Još od kada se rahmetli Franjo bija puno naidija na Dalmatinsku akciju i kad su čelni članovi ove separatističko – orjunaško – fašističko – anarhističke – terorističke organizacije nadasve zasluženo čapali bajbukanu, mene uvik uvati smij kad se sitin koji je to kalibar od terorista bija. Čista Al-Qaida. [Read more…]
Ne dajmo Crkvi da joj odzvoni!
Ako se ne računa ono od prije kad bi nas dvoje ka turisti išli vanka pa bi onda bidan radi ove moje kurijože svako malo uliza u neku od njih, šta mi kasnije ne bi bilo žaj, ja se bogami smin pofalit kako Crkva i ja kao da imamo neki prešutni pakt o međusobnom ne upadanju jedno drugome na teritorij. [Read more…]
Kornatska idila – večer kad su bogovi i ljudi bili jedno
Ima više od barenko dvista godina kako sve pozive na otvaranja, premijere, izložbe, perfomanse, večeri ove i one, promocije i ostala prava i kvazi kulturološka događanja ufino odbijam. Tih san se, po društvo i duhovnu nadgradnju, nazovimo, važnih zbivanja, odavno nagušta. [Read more…]
Kako mi je jedna Vida zavidala moždane
Iako nas dijele 64 životne godine i metar i nešto u visini brzo sam shvatio kako ovoj maloj trogodišnjoj genijalki nisam ni do gnjata.
Čim sam je na jednom familijarnom okupljanju ugledao onako zaslijepljen njenim velikim okicama nisam mogao skinit pogled s nje. Sama mi je prišla dala ruku i rekla: [Read more…]
Da ubuduće ne dođe do grčke tragedije
Meni stvarno nikad neće bit jasno koju gospu policija sprječava dogovorene makljaže između ekstremnih članova ”navijačkih” skupina.
Je l’ se oni žele mlatit? Žele. Je l’ to njima gušt? Je. Hoće li oni putovat i po nekoliko stotina kilometra na dogovoreno misto kako bi se jedni drugima najebali majke majčine i to letvama, lancima, šakama, bokserima, svejedno? Hoće. I di je onda zapelo? U tome da to policija mora spriječit kako ne bi ko poginija. Stvarno? Dajte, nemojmo se zajebavat. [Read more…]
Od ultra tužnih klečavaca do beskrajno sretnih skakavaca
– A di si ti to krenija u ovu uru?
– Dobro ti i govoriš evo i meni se čini da je malo rano.
– I tebi je u jedanaest navečer rano?! [Read more…]
Memorabilije o mladosti u Jugi i Lipoj Našoj
– Zete, jesi li ti bija Jugoslaven?
– Ma kaki!
– A šta si onda bija?
– Eskim.
– Ne stvarno, šta si bija? [Read more…]