Izbor hrvatske ministrice vanjskih poslova Marije Pejčinović Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe nedvojbeni je uspjeh za Hrvatsku, a i za nju samu. Njen izbor predstavlja, po svim diplomatskim kriterijima, uspjeh za zemlju koja ju je kandidirala. Utoliko više što Hrvatska ne kotira kao zemlja visokih demokratskih načela i njihove implementacije. [Read more…]
Jačanje demokrature, hrvatske oligarhijske države
Odabir kandidata za europske parlamentarne izbore 2019. izazvao je u hrvatskoj javnosti, opravdano, raspravu o načinu toga odabira. Zanimljivo je da kontroverze nisu izazvali rečeni odabiri u drugim strankama koliko u vladajućoj stranci – HDZ-u. [Read more…]
KEK iz Novog Sada poziva na jedinstvo i (re)evangelizaciju Europe
”Rušili smo mostove, pokazivali nerazumijevanje jedni za druge, okretali glavu od nepravde i nismo praštali drugima. Molimo za Tvoju snagu dok zajedno dolazimo da obnovimo našu namjeru da Ti služimo u jedinstvu.” [Read more…]
RH je u skobu interesa kao predsjedateljica Vijeća Europe
Ivica Grčar
I nakon što je Republika Hrvatska formalno preuzela predsjedanje Vijećem Europe na pola godine čitatelji su nastavili dostavljati pravno ništavna pisamca kojima su njihovi zahtjevi za zaštitu ljudskih prava Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu proglašeni nedopuštenima protivno čl. 45 st. 1 Konvencije bez pisane i obrazložene odluke Suda (primjerice, broj zahtjeva: 34087/14 ili 25898/17, itd.). [Read more…]
Oštra kritika Europe upućena hrvatskoj Vladi
Robert Bajruši
Pluralizam i socijalna kohezija su na udaru u Hrvatskoj. Zbog toga apeliram na hrvatsku vlast da počne dijalog na javnoj sceni kako bi se zaštitili pluralizam, a izbjegle podjele u ovdašnjem društvu. Politički lideri trebaju poslati jasnu poruku protiv nasilja, diskriminacije i netolerancije kojima su izvrgnuti pripadnici nacionalnih manjina i novinari” [Read more…]
Prijetnja javnom interesu
Nepravomoćna presuda novinarki Slavici Lukić zahtijeva komentiranje, kako u pogledu slobode novinarskog izvještavanja, tako i u pogledu utvrđivanja što je javni interes. Smatram da ta presuda Općinskog suda u Zagrebu ugrožava i novinarsku slobodu i javni interes.
Postoji teza da se nepravomoćne presude ne komentiraju – ali to se, u trodiobi vlasti, odnosi samo na pripadnike vlasti: zakonodavne, izvršne, odnosno sudbene. U inoj javnosti te se presude i te kako komentiraju.
Novinara uvjerenoga u svoju istinu ne može pokolebati ni sudska presuda, a trebali bismo vjerovati da ima takvih mimoza koje se poviju pred novinskim člankom?
Postoji teza i da komentar znači pritisak na sudstvo. Izražavanje mišljenja nije samo po sebi pritisak, sve dok se eksplicite ili implicite ne prijeti posljedicama u slučaju ovakve ili onakve presude. Novinara uvjerenoga u svoju istinu ne može pokolebati ni sudska presuda, a trebali bismo vjerovati da ima takvih mimoza koje se poviju pred novinskim člankom?
Ako ih i ima, onda im nije mjesto u sudstvu nego u kontemplativnom redu ili osami budističkog samostana. Ako nema ni implicitne prijetnje – povik o pritisku jest sam pritisak, ali na pravo javnosti.
Ako sam to razjasnio, a vjerujem da jesam, onda možemo preći na meritum. Novinarka je kažnjena globom u visini 80-dnevne zarade (dakle država joj oduzima plod više od tri radna mjeseca) jer se tužitelj našao uvrijeđenim njezinim vrednosnim sudom da je tužitelj nedovoljno “stabilna, sređena i visokostručna ustanova”, a – pazi sad ovo! – “zakonska je naime pretpostavka da je svatko (…) stabilan, sređen, pa može se reći i visokostručan (…)”. Stoga, zaključuje Sud, iznošenje suprotnih tvrdnji škodi časti i ugledu, te je kažnjivo djelo.
Sud je – i to je zapravo gore od same presude – iz cjelokupnog konteksta izdvojio pola rečenice (i to rečenice koja ima funkciju stilske figure) i na njoj sazdao obrazloženje presude, izvan društvenog, a eventualno i kriminalnog konteksta koji je novinarka istraživala i opisala
Da mi neki student ovo napiše u seminarskom radu, vratio bih mu ga, da prvo nauči elementarnu logiku. Dakle, svaki od ovih nesretnika kojima je oduzeta visokoškolska diploma može tužiti i svoju ustanovu i onoga tko to piše, jer je zakonska pretpostavka da je svatko visokostručan!
Naravno, nije problem u obrazloženju (iako ono govori o visokostručnosti nekih koji potpisuju diplome na Pravu, ne kažem kako), nego u osporavanju prava novinara da iznosi poredbeni vrednosni sud o nekom poduzeću.
Sud je – i to je zapravo gore od same presude – iz cjelokupnog konteksta izdvojio pola rečenice (i to rečenice koja ima funkciju stilske figure) i na njoj sazdao obrazloženje presude, izvan društvenog, a eventualno i kriminalnog konteksta koji je novinarka istraživala i opisala.
Dobro, Slavica Lukić nije Krleža – ali po toj logici bi ne samo Krleži, nego i pokojnom Tenžeri mogli oduzeti sav radni vijek, sve 80 po 80 dana, za jetke polurečenice. Najčudesnija rečenica u obrazloženju presude glasi: “…pa je jedino razumno obrazloženje zašto okrivljena upravo redovno istražuje poslovanje i rad privatnog tužitelja očito neki sudu nepoznati, ali svakako neopravdani razlog.”
Činjenicu da je među deset privatnih poliklinika, koje dobivaju najviše novca od HZZO-a, privatni tužitelj godišnje dobivao 26 milijuna kuna više od ostalih devet zajedno – sud niti vidi, niti u njoj naslućuje razlog novinarskog interesa, ali mu je “svakako neopravdan”
Činjenicu da je među deset privatnih poliklinika, koje dobivaju najviše novca od HZZO-a, privatni tužitelj godišnje dobivao 26 milijuna kuna više od ostalih devet zajedno – sud niti vidi, niti u njoj naslućuje razlog novinarskog interesa, ali mu je “svakako neopravdan”. Napokon sam shvatio zašto zapravo kažu da je pravda slijepa.
Da, zaista, zašto neki novinar nešto istražuje i ocjenjuje, zašto neko glasilo to objavljuje? Sudu u Zagrebu to je nepoznato. Sud u Zagrebu nije doznao da je Vijeće Evrope na Četvrtoj ministarskoj konferenciji o politici sredstava masovnog komuniciranja, u Pragu 7-8 prosinca 1994, dogovorilo i objavilo ovo načelo: “Održavanje i razvitak izvorne demokracije iziskuju postojanje i jačanje slobodnoga, neovisnoga, pluralističkoga i odgovornog novinstva.
Taj se zahtjev ogleda u potrebi da novinstvo: informira pojedince o djelovanju javne vlasti i o djelovanju privatnog sektora, omogućujući im tako da formiraju svoje mnijenje; omogući pojedincima odnosno skupinama da izražavaju mnijenja, pridonoseći time da o tim mnijenjima budu obaviještena i javna i privatna tijela, te društvo u cjelini; podvrgava djelovanje različitih tipova vlasti stalnome kritičkom preispitivanju.”
Sud – da skratimo – kažnjava novinara koji radi svoj rad kako zahtijeva Vijeće Evrope i time preventivno zastrašuje ostale novinare ako se usude iznositi vrednosne sudove na štetu onoga tko ugrožava javni interes
Inkriminirani tekst je u funkciji informiranja o djelovanju javne vlasti i privatnog sektora, ali i u funkciji podvrgavanja kritičkom preispitivanju vlasti, jer je upravo jedna od emanacija izvršne vlasti (u zdravstvenom sektoru) omogućila – istražila je, obrazložila i smatra novinarka – da poduzeće dobije pretjerano mnogo novca za investicije koje nisu u potpunosti od javnog interesa.
Sud – da skratimo – kažnjava novinara koji radi svoj rad kako zahtijeva Vijeće Evrope i time preventivno zastrašuje ostale novinare ako se usude iznositi vrednosne sudove na štetu onoga tko ugrožava javni interes.
Posebno je pitanje, koje još treba istražiti, brani li ta presuda partikularne poslovne interese jedne konkretne vjerske zajednice. Ako se njezin visoki predstavnik ne žaca ovih dana javno veličati ratni zločin i ratnog zločinca, nije li logično posumnjati da još manje otpora ima spram pljačke novca iz fondova koje građani prisilno pune? Osobito kada mogu prodati Boga za više od 30 srebrnjaka.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista)
“Iustitia et pax”: na referendumu zaokružite “ZA”
Komisija Hrvatske biskupske konferencije (HBK) “Iustitia et pax” poziva kršćane katolike i hrvatske građane, ljude dobre volje, da 1. prosinca ove godine izađu na prvi referendum građanske inicijative u slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj izjašnjavajući se za određivanje braka kao pravno uređene životne zajednice žene i muškarca.
U povodu skorog referenduma, na kojem će hrvatski građani odlučiti o tome hoće li u Ustav ući definicija braka kao zajednice muškarca i žene, Komisija “Iustitia et pax” danas je, u sjedištu HBK-a, predstavila izjavu o poštovanju braka i zaštiti obitelji, kao i o potrebi dijaloga države s crkvama i zajednicama uvjerenja o etičkim pitanjima od općeg dobra, koju je pročitala članica te komisije Aleksandra Korać Graovac.
Izjava naslovljena “U zaštitu braka i obitelji – o obitelji i prvoprosinačkom referendumu”, sastoji se od pet cjelina s podnaslovima – Glas za obitelj, Lutanja politike, Osobitosti institucije braka, Važnost referenduma, te Dužnost dijaloga i uvažavanja vrijednosti.
Istaknuto je da se u pravnom smislu unošenjem u Ustav definicije braka kao zajednice muškarca i žene ništa ne mijenja, već se samo potvrđuje postojeća definicija braka kao “zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca” iz odredbe čl. 5. hrvatskog Obiteljskog zakona iz 2003. godine.
Tako se “unošenjem u Ustav ustanova braka samo osnažuje”, a to svoje stajalište Komisija potkrepljuje navođenjem nekoliko međunarodnih dokumenata i konvencija koje je RH usvojila. Među njima je i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe u kojoj u 12. članku stoji da “muškarac i žena u dobi za sklapanje braka imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj…”.
Za Komisiju je “neprimjereno, ali i protupravno, kad od hrvatske izvršne vlasti slušaju da bi unošenje definicije braka u Ustav predstavljalo veliku pljusku hrvatskom političkom sazrijevanju i korak unazad”.
Upućujući na važnost referenduma, Komisija ističe da “referendum može spriječiti hirovite promjene ustanove braka mogućom političkom samovoljom saborske većine, bez obzira na volju naroda, kao što je pokazao francuski slučaj”.
Komisija “sa zabrinutošću konstatira da u Hrvatskoj nema dijaloga o pitanjima temeljnih vrijednosti, posebice nema institucionaliziranoga dijaloga zakonodavne i izvršne vlasti s religijskim zajednicama”. To je, kako se navodi, “potvrdila građanska inicijativa ‘U ime obitelji’ za ustavnim definiranjem braka, koji nikako nije samo katoličke ili kršćanske provenijencije, nego i muslimanske, židovske, agnostičke i ateističke”.
Zato Komisija predlaže da “hrvatska Vlada i Sabor, bilo kod promjene Ustava, bilo kroz koji ustavni zakon, slijede primjer Europske unije, kojoj sada pripada Hrvatska, i uvedu ‘redovit, otvoren i transparentan dijalog s Crkvama i drugim zajednicama uvjerenja (čl. 17. Lisabonskog ugovora)”.
Predsjednik Komisije “Iustitia et pax”, sisački biskup Vlado Košić, najavio je da će 4. prosinca Komisija predstaviti javnosti izjavu o drugim životnim zajednicama.
HINA
Žene, ne trpite nasilje, već potražite pomoć!
“Postao sam prijatelj Europskog ženskog lobija jer se borimo za isto: za ravnopravnost, nenasilje i zabranu svake diskriminacije žena. Budući da se Europski ženski lobi na najvišoj europskoj razini zalaže za implementaciju Istanbulske konvencije Vijeća Europe, koja se bavi prevencijom obiteljskog nasilja i pružanjem adekvatne zaštite žrtvama, podržavam Vaš prijedlog da 2016. godina postane Europska godina prestanka nasilja nad ženama”, piše u pismu predsjednika Ive Josipovića upućenom Europskom ženskom lobiju u povodu obilježavanja Međunarodnoga dana borbe protiv nasilja nad ženama.
Prema statistikama Ministarstva unutarnjih poslova, na godinu prime 18 000 prekršajnih prijava i oko 22 000 registriranih žrtava nasilja. A u 68 % slučajeva žrtve su žene. Iako statistika postoji, ona nije potpuna jer vrlo često policija samo zabilježi slučajeve nasilja bez stvarne analize i utvrđivanja tko je žrtva, a tko počinitelj.
”Vrlo se često obje strane proglašavaju nasilnicima. To što je žena vrištala ili se branila, policiju ne zanima, već ih oboje prijavi kao obiteljske nasilnike. Centri za socijalnu skrb još se manje stručno i sustavno bave tim problemom. Nerijetko, ako se žrtva odluči rastati, inzistiraju na održavanju susreta djece s nasilnikom bez pružanja odgovarajuće zaštite. Tako se dogodilo ubojstvo u Glini i to pred dvoje maloljetne djece. Bivši suprug došao je naoružan na susret s djecom, a zaštitar u Centru nije ga pregledao.
Usto, nedavno smo spriječili ovrhu djece i njihovo odvođenje u dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi jer je Centar za socijalnu skrb želio kazniti majku zato što su djeca odbijala susrete s ocem nasilnikom. I žena i djeca maltretirani su višekratnim vještačenjima, a nasilnik je samo postavljao nove zahtjeve. Kao u filmu ‘Šuti’ Lukasa Nole, u nekoliko su slučajeva žene počinile samoubojstvo jer nisu vidjele drugi izlaz iz kruga nasilja. Problem je golem, a javnost i institucije sjete se da postoji samo tijekom obilježavanja određenih datuma”, kazala je Sanja Sarnavka, predsjednica organizacije B.a.B.e. i predsjednica Upravnog odbora Kuće ljudskih prava.
Nasilje se događa unutar četiri zida i teško ga je dokazati bez vrhunske stručne forenzike. Zato institucije znaju samo sa slučajeve fizičkoga nasilja na koje policija reagira prijavama. Tjelesne ozljede koje trpe žene žrtve nasilja različite su, od lakših ozljeda do ubojstava. U prosjeku dvadeset žena na godinu njihovi sadašnji ili bivši, odnosno bračni ili izvanbračni partneri – nasilno ubiju. Nasilje u vezama ne registrira se posebno jer se zakonom sankcionira samo obiteljsko nasilje kao zasebna kategorija.
”Proces oporavka dugotrajan je i mukotrpan. Žrtve nasilje su često svjedočile nasilju kao djeca u svojim obiteljima pa su takav oblik ‘komunikacije’ prihvatile kao normalan. Njihovo samopoštovanje često je vrlo nisko i posve su nesposobne za samostalan život. Samo dugotrajan psihosocijalni tretman daje kakve-takve izglede za oporavak. A novca za rad sa žrtvama gotovo uopće nema. Opće stanje vrlo je loše”, ističe predsjednica udruge B.a.B.e.
Postavlja se pitanje kako pomoći ženama žrtvama nasilja? Za početak tu su programi prevencije tijekom obrazovanja, od vrtića do kraja školovanja. Tako se djeca odgajaju da su i žene i muškarci jednako vrijedni i da se sukobi ne rješavaju nasiljem. Usto, treba izgraditi sustav učinkovite zaštite koji će biti održiv i koji se neće dovoditi u pitanje svakom promjenom političke vlasti. Iako nasilni muškarci ne mogu doprijeti do žena u sigurnim kućama, one im se same vraćaju jer nemaju snage suočiti se s izazovima samostalnog života. Posebno ako imaju djecu te ako nemaju posao ili nisu stambeno osigurane. Također, jedan od glavnih problema, kako smatra Sarnavka, jesu nedostatak dijaloga u našem društvu te male kazne za počinitelje.
”U našem društvu nema spremnosti za dijalog u svim situacijama. Svakodnevno svjedočimo nasilju na ulicama, stadionima, u komunikaciji političara i političarki te osoba suprotstavljenih mišljenja. Nasilje treba osuđivati, uvijek i svugdje. Nije ispravno da se gleda kroz prste nasilniku zato što je možda žena kriva za to što dobiva batine. Obitelj, znanci, prijatelji i okolina, svi moraju osuđivati nasilje, to je prvi korak u iskazivanju nulte tolerancije prema nasilju. Žene, ne trpite nasilje! Potražite pomoć i zahtijevajte od institucija da vam pruže odgovarajuću podršku”, poručuje predsjednica udruge B.a.B.e. Sanja Sarnavka.
